Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-11717/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog TĆ, zbog prekršaja iz članka 286. stavka 12.. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Gospiću od 3. prosinca 2025., poslovni broj: Pp-249/2022, u sjednici vijeća održanoj 23. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba okr. TĆ i prvostupanjska presuda potvrđuje.
II Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. TĆ je dužan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 70,00 EUR (sedamdeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. TĆ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 286. stavka 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te je na temelju cit. propisa kažnjen novčanom kaznom u iznosu 1.320,00 eura, koju je dužan platiti u roku od šezdeset dana od dana pravomoćnosti presude.
1.1. Okrivljeniku je na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.
1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 20,00 eura.
2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je podnio pravodobnu žalbu, kako to iz sadržaja žalbe proizlazi, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Bez uspjeha žalitelj paušalno upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje budući da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz citirane odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom drugostupanjskom sudu.
5.1. Pobijana presuda temelji se na činjenicama i dokazima koji su izvedeni u postupku pred prvostupanjskim sudom, u kojem su okrivljeniku omogućena sva procesna prava budući da je uredno pozvan na raspravu i nije se odazvao niti je dostavio pisanu obranu, pa je imao mogućnost neposredno prigovarati izvedenim dokazima i predlagati druge dokaze, što je propustio učiniti. Svojstvo vozača te prilike u osobi okrivljenika utvrđeno je na temelju neposredne provjere identiteta i OIB [osobni identifikacijski broj]a konkretnog vozača, kako to proizlazi iz službene bilješke PP Gospić od 21. veljače 2022. Čitanjem rješenja Službe zajedničkih i upravnih poslova Policijske uprave ličko-senjske od 14. lipnja 2021. utvrđeno je da je upravljao vozilom u prometu na cesti nakon izvršnosti rješenja kojim mu je ukinuta vozačka dozvola. Prema tome, u predmetu nije sporno da je upravo žalitelj osoba koja je upravljanja vozilom u prometu na cesti na način kako mu je stavljeno na teret i kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, pri čemu suprotno tvrdnji žalitelja, nije odlučno je li navedeno vozilo njegovo vlasništvo ili nije.
5.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne ističe nikakve nove dokaze niti argumentirano dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja stanja stvari, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
6. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe u smislu članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona ovaj sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, imajući na umu težinu i značaj djela te stupanj prekršajne odgovornosti okrivljenika, kao i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, i nije prestrogo odmjerena. Prvostupanjski sud je kaznu odmjerio u posebnim zakonom minimalno propisanom iznosu, s obzirom da je propisana u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora, u dovoljnoj mjeri vrednujući sve poznate okolnosti od utjecaja na kaznu, pa nema uvjeta za preinačenje odluke o kazni, naročito iz razloga jer se radi o do sada pravomoćno kažnjavanoj osobi zbog prometnih prekršaja. Stoga je mišljenje i ovog suda da radi postizanja svrhe kažnjavanja i djelovanja na buduće ponašanje okrivljenika i ostalih da ne čini ovakve ili slične prekršaje, nema uvjeta za blaže kažnjavanje.
7. Treba istaknuti da će se, u smislu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.
8. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, ovaj sud je mišljenja da je ista utemeljena na članku 58. Prekršajnog zakona. Značaj, težina i okolnosti počinjenog prekršaja, predstavljaju drsko kršenje prometnih propisa i opravdavaju njezinu primjenu. Stoga je i ovaj sud mišljena da je zaštitna mjera izrečena u zakonom propisanom vremenu trajanja, razmjerno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona. Paušalnim navodima žalbe nije dovedena u pitanje pravilnost odluke prvostupanjskog suda.
9. Međutim, ističe se da je prema stanju spisa prvostupanjskog predmeta razvidno da je okrivljeniku vozačka dozvola ukinuta (list 5 spisa) pa, neovisno o trajanju izrečene zaštitne mjere u ovom predmetu, nema pravo na upravljanje vozilom prije ponovnog stjecanja prava na samostalno upravljanje motornim vozilom (polaganja vozačkog ispita).
10. Troškovi žalbenog postupka temelje se na članku 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13), s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.
11. Zbog navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 23. prosinca 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Gospiću u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
