Posl. br. K-94/2018
Republika Hrvatska
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji tog suda Azri Budalici Mijalić, uz sudjelovanje Ivane Nikolić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog CL povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, poslovni broj K-DO-247/2016 od 31. srpnja 2017. koja je izmijenjena na raspravi 29. ožujka 2021. te na raspravi 30. lipnja 2022., zbog kaznenog djela iz čl. 134. u svezi čl. 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23, 36/24, dalje u tekstu: KZ/11), kaznenog djela iz čl. 240. st. 1. KZ/11, kaznenog djela iz čl. 256. st. 1. KZ/11 te kaznenog djela iz čl. 248. KZ/11, sve u vezi sa čl. 51. KZ/11, nakon javno provedene rasprave 26. studenog 2025. te 19. prosinca 2025., u prisutnosti u općinskog državnog odvjetnika u Dubrovniku Ante Vetme, optuženika CL, branitelja optuženog Bojana Lujaka i Slavena Šoša, odvjetnika u Dubrovniku, 23. prosinca 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju čl. 452. st. 1. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 126/2019, 80/2022, 36/2024, 72/2025, dalje u tekstu: ZKP/08) protiv
optuženika CL, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca C i majke Ć, rođene Z, rođen **.**.1961. u mjestu [adresa], BiH, stanuje u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, elektrotehničar, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, sa završenom srednjom školom, zaposlen u "Elektrogradnji", s primanjima od oko 1200,00€, sada se nalazi na slobodi
ODBIJA SE OPTUŽBA
a) da je kao stvarno odgovorna osoba trgovačkog društva „Elektrogradnja“ d.o.o. iz Mokošice:
- sredinom veljače 2013. u Dubrovniku, zasnovao radni odnos sa ĆL, te protivno odredbi čl. 104. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 150/08, 94/09, 153/09, 71/10, 139/10, 49/11, 22/12, 57/12, 90/12, 123/12 i 144/12), odnosno čl. 120. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13) nije podnio prijavu nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, već je ĆL prijavio Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje 18. ožujka 2013. i odjavio 14. svibnja 2013. iako je on bio zaposlen do sredine srpnja 2013. onemogućivši na takav način zaposleniku ĆL stjecanje statusa osiguranika iz čl. 6. st. 1. t. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN/08), odnosno iz čl. 7. st. 1. t. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN/13), iako je znao da je na to obvezan, i na takav način imenovanome onemogućio ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu i drugih prava obvezno osiguranih osoba iz čl. 1. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN/08 i NN/13), kao i da, suprotno odredbi čl. 98. st. 1. i čl. 106. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 130/10, 139/10, 61/11, 114/11 i 76/12) nije podnio prijavu nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, onemogućivši na takav način zaposleniku ĆL stjecanje statusa obveznih osiguranika temeljem čl. 10. st. 1. t. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, iako je znao da je na to obvezan, i na takav način imenovanome onemogućio ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja iz čl. 30. Zakona o mirovinskom osiguranju u navedenom razdoblju, na koji način je ĆL lišio prava iz osiguranja koja mu po osnovi rada pripadaju, niti je ZL nakon obavljenog rada, sukladno odredbi čl. 84. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) isplati pune plaće za 15 dana veljače, ožujak, travanj, svibanj, lipanj i 15 dana srpnja 2013., u iznosu od 36.630,00 kuna, za koji iznos je oštetio ĆL,
- početkom ožujka 2013. u Dubrovniku, zasnovao radni odnos sa IL, te protivno odredbi čl. 104. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 150/08, 94/09, 153/09, 71/10, 139/10, 49/11, 22/12, 57/12, 90/12, 123/12 i 144/12), odnosno čl. 120. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13) nije podno prijavu nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, već je IL prijavio Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje 18. ožujka 2013. i odjavio 14. svibnja 2013. iako je on bio zaposlen do 1. listopada 2013. onemogućivši na takav način zaposleniku IL stjecanje statusa osiguranika iz čl. 6. st. 1. t. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 150/08, 94/09, 153/09, 71/10, 139/10, 49/11, 22/12, 57/12, 90/12, 123/12 i 144/12), odnosno iz čl. 7. st. 1. t. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13), iako je znao da je na to obvezan, i na takav način imenovanome onemogućio ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu i drugih prava obvezno osiguranih osoba iz čl. 1. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 150/08, 94/09, 153/09, 71/10, 139/10, 49/11, 22/12, 57/12, 90/12, 123/12 i 144/12), kao i da, suprotno odredbi čl. 98. st. 1. i čl. 106. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 130/10, 139/10, 61/11, 114/11 i 76/12) nije podnio prijavu nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, onemogućivši na takav način zaposleniku IL stjecanje statusa obveznih osiguranika temeljem čl. 10. st. 1. t. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, iako je znao da je na to obvezan, i na takav način imenovanome onemogućio ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja iz čl. 30. Zakona o mirovinskom osiguranju u navedenom razdoblju, na koji način je IL lišio prava iz osiguranja koja mu po osnovi rada pripadaju, niti je IL nakon obavljenog rada, sukladno odredbi čl. 84. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) isplatio plaće za svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan i listopad 2013. i to za ukupno odrađenih 897 sati rada, u iznosu od 26.910,00 kuna, za koji iznos je oštetio IL,
- sredinom ožujka 2013. u Dubrovniku, zasnovao radni odnos sa OL, te protivno odredbi čl. 104. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 150/08, 94/09, 153/09, 71/10, 139/10, 49/11, 22/12, 57/12, 90/12, 123/12 i 144/12), odnosno čl. 120. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 80/13) nije podnio prijavu nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, već je OL prijavio Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje 18. ožujka 2013. i odjavio 14. svibnja 2013., ponovno prijavio 1. srpnja 2013. i odjavio 18. srpnja 2013., te još jednom prijavio 11. rujna 2013. i odjavio 21. rujna 2013., iako je on bio zaposlen do listopada 2013. onemogućivši na takav način zaposleniku OL stjecanje statusa osiguranika iz čl. 6. st. 1. t. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 150/08, 94/09, 153/09, 71/10, 139/10, 49/11, 22/12, 57/12, 90/12, 123/12 i 144/12), odnosno iz čl. 7. st. 1. t. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13), iako je znao da je na to obvezan, i na takav način imenovanome onemogućio ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu i drugih prava obvezno osiguranih osoba iz čl. 1. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 150/08, 94/09, 153/09, 71/10, 139/10, 49/11, 22/12, 57/12, 90/12, 123/12 i 144/12), kao i da, suprotno odredbi čl. 98. st. 1. i čl. 106. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 130/10, 139/10, 61/11, 114/11 i 76/12) nije podnio prijavu nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, onemogućivši na takav način zaposleniku OL stjecanje statusa obveznih osiguranika temeljem čl. 10. st. 1. t. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, iako je znao da je na to obvezan, i na takav način imenovanome onemogućio ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja iz čl. 30. Zakona o mirovinskom osiguranju u navedenom razdoblju, na koji način je OL lišio prava iz osiguranja koja mu po osnovi rada pripadaju, niti je OL nakon obavljenog rada, sukladno odredbi čl. 84. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) isplatio pune plaće za ožujak i travanj 2013., odnosno nije isplatio pune plaće za svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz i rujan 2013., u iznosu od ukupno 42.368,61 kunu, za koji iznos je oštetio OL,
- tijekom 2010. u Dubrovniku, zasnovao radni odnos sa LL, BL i HL, te protivno odredbi čl. 104. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine, broj 150/08, 94/09, 153/09, 71/10, 139/10, 49/11), nije podnio prijavu nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, iako su oni bili zaposleni do 15. rujna 2011. onemogućivši na takav način zaposlenicima LL, BL i HL stjecanje statusa osiguranika iz čl. 6. st. 1. t. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, iako je znao da je na to obvezan, i na takav način imenovanima onemogućio ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu i drugih prava obvezno osiguranih osoba iz čl. 1. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i da, suprotno odredbi čl. 98. st. 1. i čl. 106. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 130/10, 139/10, 61/11 i 114/11) nije podnio prijavu nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, onemogućivši na takav način zaposlenicima LL, BL i HL stjecanje statusa obveznih osiguranika temeljem čl. 10. st. 1. t. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, iako je znao da je na to obvezan, i na takav način imenovanima onemogućio ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja iz čl. 30. Zakona o mirovinskom osiguranju u navedenom razdoblju, na koji način je LL, ĐL i HL lišio prava iz osiguranja koja im po osnovi rada pripadaju,
dakle, drugima uskratili i ograničili prava iz mirovinskog i zdravstvenog osiguranja,
pa da je time počinio kazneno djelo protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja
– povredom prava iz socijalnog osiguranja, djelo označeno i kažnjivo po članku 134. u svezi čl. 52 KZ/11,
b) da je kao stvarno odgovorna osoba trgovačkog društva „Elektrogradnja“ d.o.o. iz Mokošice, u vremenu od 15. veljače 2013. do 15. srpnja 2013., zasnovao radni odnos s ĆL, u vremenu od početka 1. ožujka 2013. do 1. studenog 2013. zasnovao radni odnos s IL, u vremenu od 1. ožujka 2013. do 15. listopada 2013. zasnovao radni odnos s OL, te u vremenu od 15. veljače 2013. do 15. srpnja 2013. zasnovao radni odnos sa ŽL, i u nakani stjecanja nepripadne imovinske koristi za trgovačko društvo „Elektrogradnja“ d.o.o., suprotno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o doprinosima (Narodne novine, broj 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12 i 144/12) znajući da je kao poslodavac obveznik obračunavanja i plaćanja svih doprinosa, za ĆL HZZO-u i HZMO-u nije platio doprinose na i iz plaće i to HZZO-u u ukupnom iznosu od 1.180,46 kuna, a HZMO-u u ukupnom iznosu od 1.816,09 kuna, za IL HZZO-u i HZMO-u nije platio doprinose na i iz plaće i to HZZO-u u ukupnom iznosu od 1.982,08 kuna, a HZMO-u u ukupnom iznosu od 3.049,35 kuna, za OL HZZO-u i HZMO-u nije platio doprinose na i iz plaće i to HZZO-u u ukupnom iznosu od 1.829,90 kuna, a HZMO-u u ukupnom iznosu od 2.815,23 kuna, te za FL HZZO-u i HZMO- u nije platio doprinose na i iz plaće i to HZZO-u u ukupnom iznosu od 5.668,80 kuna, a HZMO-u u ukupnom iznosu od 8.721,22 kuna, oštetivši na takav način, ne uplaćivanjem navedenih iznosa Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, ĆL, IL, OL i ŽL za te iznose, a za koje se trgovačko društvo „Elektrogradnja“ d.o.o. nepripadno okoristilo,
dakle, zastupajući interese drugih osoba zlouporabio zakonom date mu ovlasti i time prouzročio imovinsku štetu osobama čije interese zastupa,
pa da je time počinio kazneno djelo protiv imovine – zlouporabom povjerenja; djelo označeno i kažnjivo po članku 240. stavak 1. KZ/11
c) da tijekom 2012.g. i 2013.g. u Mokošici, kao stvarna odgovorna osoba trgovačkog društva Elektrogradnja d.o.o., protivno odredbama čl.4., 8. i 12. Zakona o računovodstvo (NN 109/07, 54/13 i 121/14) u poslovne knjige koje je bio dužan voditi i to dnevnik, glavnu knjigu i pomoćne knjige, iako svjestan da knjigovodstvene isprave moraju nedvojbeno i istinito sadržavati podatke i poslovnom događaju, nije unosio sve poslovne promjene, lažno navodeći podatke o prihodima i troškovima poslovanja, pa stoga nisu ispravno iskazane pozicije kapitala
dakle, tako vodio poslovne knjige da je otežana preglednost poslovanja i imovinskog stanja,
pa da je time počinio kazneno djelo protiv gospodarstva - povredom obveza vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga; djelo označeno i kažnjivo po čl. 248. Kaznenog zakona, a sve u svezi čl. 51. Kaznenog zakona.
II. Na temelju čl. 453. ZKP/08
optuženi CL, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca C i majke Ć, rođene Z, rođen **.**.1961. u mjestu [adresa], BiH, stanuje u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, elektrotehničar, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, sa završenom srednjom školom, zaposlen u "Elektrogradnji", s primanjima od oko 1200,00€, sada se nalazi na slobodi
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
da je tijekom 2013. godine kao stvarno odgovorna osoba trgovačkog društva Elektrogradnja d.o.o., nakon što je sa RL dogovorio izvođenje građevinskih radova na adaptaciji kuće u [adresa], koje radove je investitorica plaćala putem posrednika DL koji je na ime građevinskih radova izvršio uplatu od ukupno 114.295,00 kuna, koji iznos je zadržao za sebe, u cilju izbjegavanja poreza na dodanu vrijednost te taj iznos nije položio na žiro račun trgovačkog društva Elektrogradnja d.o.o. niti ga obračunao, niti platio porez na dodanu vrijednost od ukupno 28.573,75 kuna čime je oštetio Državni proračun za taj novčani iznos,
dakle, s ciljem da druga osoba izbjegne plaćanja poreza daje netočne podatke o dohodcima koji su od utjecaja za utvrđivanje iznosa porezne obveze, pa je zbog toga došlo do smanjenja porezne obveze u iznosu koji prelazi 20.00,00 kuna
pa da je time počinio kazneno djelo protiv gospodarstva - utajom poreza ili carine; djelo označeno i kažnjivo po čl. 256. st. 1. KZ/11.
III. Na temelju članka 158. st. 3. ZKP/08 oštećeni OL se upućuje da imovinskopravni zahtjev može ostvariti u parnici.
IV. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1.-5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava ovoga suda.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podnijelo je ovome sudu optužnicu pod brojem broj K-DO-247/2016 od 31. srpnja 2017. koja je izmijenjena na raspravi 29. ožujka 2021. te na raspravi 30. lipnja 2022., zbog kaznenog djela iz čl. 134. u svezi čl. 52. KZ/11, kaznenog djela iz čl. 240. st. 1. KZ/11, kaznenog djela iz čl. 256. st. 1. KZ/11 te kaznenog djela iz čl. 248. KZ/11, sve u vezi sa čl. 51. KZ/11 (dalje u tekstu: predmetna optužnica).
2. Optuženik je, očitujući se o optužbi, izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koje mu se stavljaju na teret optužnim aktom.
3. U odnosu na točku. I. izreke ove presude, ovaj sud navodi da je člankom 452. st. 1. toč. 6. ZKP/08 propisano da će presudu kojom se optužba odbija sud izreći ako se, između ostalog, i kazneni progon ne može poduzeti zbog zastare. Zastara kaznenog progona sastoji se u tome da se nakon proteka određenog vremena kazneni progon ne može poduzeti. Vrijeme nakon čijeg isteka nastupa zastara kaznenog progona (zastarni rokovi) ovisi o težini kaznenog djela te su isti propisani u članku 81. KZ/11. Člankom 82. stavkom 1. KZ/11 propisano je da zastara kaznenog progona počinje teći danom kad je kazneno djelo počinjeno. Ako posljedica koja je obilježje kaznenog djela nastupi kasnije, zastara počinje teći od tog trenutka.
Predmetnom optužnicom optuženik se tereti da je počinio, između ostalog, kazneno djelo označeno i kažnjivo po članku 134. u svezi čl. 52 KZ/11. Člankom 134. KZ/11 propisano je da će se počinitelj kazniti kaznom zatvora do jedne godine, dok je člankom 81. stavkom 1. KZ/11 propisano da kazneni progon zastarijeva nakon 6 godina za ostala kaznena djela. S obzirom da se predmetnom optužnicom optuženik tereti da je kazneno djelo označeno i kažnjivo po članku 134. u svezi čl. 52 KZ/11 počinio i to 2013. i 2010. godine to je za prethodno navedeno kazneno djelo zastara kaznenog progona nastupila tijekom 2019., odnosno tijekom 2016. godine, a sve sukladno čl. 81. i 82. KZ/11.
Nadalje, predmetnom optužnicom optuženik se tereti da je počinio, između ostalog, kazneno djelo označeno i kažnjivo po članku 240. stavak 1. KZ/11. Člankom 240. stavkom 1. KZ/11 propisano je da će se počinitelj kazniti kaznom zatvora do tri godine, dok je člankom 81. stavkom 1. KZ/11 propisano da kazneni progon zastarijeva 10 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od jedne godine. S obzirom da se predmetnom optužnicom optuženik tereti da je kazneno djelo označeno i kažnjivo po članku 240. st. 1. KZ/11 počinio 2013. godine to je za prethodno navedeno kazneno djelo zastara kaznenog progona nastupila tijekom 2023. godine, a sve sukladno čl. 81. i 82. KZ/11.
Također, predmetnom optužnicom optuženik se tereti da je počinio, između ostalog, kazneno djelo označeno i kažnjivo po članku 248. KZ/11. Člankom 248. KZ/11 propisano je da će se počinitelj kazniti kaznom zatvora do tri godine, dok je člankom 81. stavkom 1. KZ/11 propisano da kazneni progon zastarijeva 10 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od jedne godine. S obzirom da se predmetnom optužnicom optuženik tereti da je kazneno djelo označeno i kažnjivo po članku 248. KZ/11 počinio tijekom 2012. i 2013. godine to je za prethodno navedeno kazneno djelo zastara kaznenog progona nastupila tijekom 2022. i 2023. godine, a sve sukladno čl. 81. i 82. KZ/11.
Slijedom svega navedenog, a sukladno članku 452. st. 1. toč. 6. ZKP/08 te čl. 81. KZ/11 i čl. 82 KZ/11 kazneni progon se ne može poduzeti zbog zastare za kaznena djela iz čl. 134. u svezi čl. 52 KZ/11, čl. 240. st. 1. KZ/11 te čl. 248 KZ/11, a za koja kaznena djela se, između ostalog, optuženik tereti predmetnom optužnicom, pa je sud za ta kaznena djela u toč. I. izreke ove presude izrekao presudu kojom se optužba odbija. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude. Za napomenuti je da je uređujuća sutkinja predmet dobila u rad dana 3. listopada 2025., a da se rasprave provedene 26. studenog 2025. te 19. prosinca 2025. i da je presuda objavljena dana 23. prosinca 2025.
4. U dokaznom postupku sud je na temelju odredbe čl. 431. st. 1. ZKP/08 pročitao iskaz svjedoka OL (list spisa 498 – 499), zapisnik o vještačenju Centra Ivan Vučetić od 15. veljače 2022. (list spisa 574-583), svjedoka LL (list spisa 599 – 600), svjedoka CLA (list spisa 600 – 602), svjedoka HL (list spisa 610), svjedoka AL (list spisa 611 te list spisa 681), svjedoka ŽL (list spisa 621), vještakinje Željke Tkalac (list spisa 640), svjedokinje RL (list spisa 696 - 697). Sud je pregledao i pročitao i: podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o prijavljenim zaposlenicima TD Elektrogradnja d.o.o. (list spisa 31 - 32), podaci Financijske agencije o blokadi računa TD Elektrogradnja d.o.o. od 23. rujna 2013. (list spisa 33 - 39), analitičke bilance TD Elektrogradnja d.o.o. za 2012. i 2013.g. (list spisa 40 - 51), ugovor o kratkoročnoj pozajmici sklopljen između ĆLA od 16. ožujka 2013.g. sa nalozima za plaćanje od 15. ožujka 2013. (list spisa 52 - 53), knjiženje plaća za 2013. u TD Elektrogradnja d.o.o. (list spisa 54 - 67), izvadak prometa po tekućem računu FL za 2013., tablični izračun doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za FL, obračunske isprave za isplate plaća zaposleniku ĆL u 2013., tablični izračun doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za ĆL, obračunske isprave za isplate plaća zaposleniku OL u 2013., tablični izračun doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za OL, obračunske isprave za isplate plaća zaposleniku IL u 2013., tablični izračun doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za IL, podaci o zaposlenicima TD Elektrogradnja d.o.o. za 2010., konto kartica za zaposlenika LL sa pozajmnicom, tablični izračun doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za LL, konto kartica za zaposlenika ŠL sa pozajmnicom, tablični izračun doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za ŠL, konto kartica za zaposlenika HL sa pozajmnicom, tablični izračun doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za HL, temeljnica ispravka TD Elektrogradnja za 2011. i temeljnica br. 2., konto kartica za zaposlenika LL sa pozajmnicom, tablični izračun doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za LL, konto kartica za zaposlenika HL sa pozajmnicom, tablični izračun doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za HL, konto kartica za zaposlenika ŠL sa pozajmnicom, tablični izračun doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za ŠL, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 28. ožujka 2014. , zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Dubrovnik od 28. ožujka 2014., troškovnik oznake 07/vp-01/1-2013 od 28. rujna 2013. s računima 18/2013, 19/2013 i 20/2013, službena zabilješka o tabličnom prikazu obračuna tih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje u TD Elektrogradnja d.o.o., povijesni izvadak iz sudskog registra za TD Elektrogradnja d.o.o., izlist prometa po računu TD Elektrogradnja d.o.o. za razdoblje od 01. siječnja 2010. do 31. prosinca 2013. sa CDom, obračunske isprave za isplatu plaća OL iz 2013., izjava IL od 11. prosinca 2014., spise Prekršajnog suda u Dubrovniku pod posl. brojem Pp G- 4394/13 i Pp G-444/13, vještački nalaz i mišljenje dipl. oec. TL od 15. svibnja 2017. (list spisa 353-426) i dopunski nalaz i mišljenje dipl. oec. TL od 24. svibnja 2017. (list spisa 431-436). Također, ispitan je svjedok DL (list spisa 722 – 723). Pročitan je izvod iz kaznene evidencije za optuženog od 25. studenog 2025. (list spisa 713 – 714) te je na kraju dokaznog postupka ispitan optuženik (list spisa 723 – 724). U odnosu na dokaze koji su se odnosili na dokazivanje kaznenog djela iz čl. 134. u vezi sa čl. 52. KZ/11, kaznenog djela iz čl. 240. st. 1. KZ/11,te kaznenog djela iz čl. 248. KZ/11, sve u vezi sa čl. 51. KZ/11, sud navodi, da sukladno čl. 459. st. 10. ZKP/08 se nije upuštao u ocjenu stvari, nego se ograničio samo na razloge za odbijanje optužbe, a kako je to detaljno objašnjeno u toč. 3. obrazloženja ove presude.
5.1. U odnosu na toč. II. izreke ove presude, sporno je, s obzirom na obranu optuženika, je li on počinio kazneno djelo iz čl. 256. st. 1 KZ/11 kako mu se to stavlja na teret predmetnom optužnicom, je li bio odgovorna osoba trgovačkog društva Elektrogradnja d.o.o., je li sklopio Ugovor o izvođenju radova u ime trgovačkog društva Elektrogradnja d.o.o., sa investitorom na predmetnoj kući, izvodio radove, pa slijedom toga primio novac od 114.295,00 kuna na ime građevinskih radova, iznos zadržao za sebe u cilju izbjegavanja poreza na dodatnu vrijednost, pa oštetio Državni proračun od ukupno 28.573,75 kuna.
5.2. U svom iskazu na raspravi 19. prosinca 2025. optuženik je naveo da ostaje pri svemu što je ranije rekao u iskazu od 20. kolovoza 2025., odnosno da nema nikakve veze sa trgovačkim društvom Elektrogradnja d.o.o., da nije odgovorna osoba u tom trgovačkom društvu, već da je sve poslove tog trgovačkog društva vodio ĆLA, da su svjedok DL i ĆLA bili veliki prijatelji dok se nisu posvađali, te da Elektrogradnja d.o.o. nema nikakve veze sa poslovima na nekretnini koja se nalazila u [adresa] u [adresa]. Također, istaknuo je da nikad nije uzimao novac koji je pripadao Elekrogradnji d.o.o., da nije imao pravo potpisa niti da je išta bio u tom trgovačkom društvu.
5.3. Svjedok OL (list spisa 498 - 499) u svom iskazu je naveo da u odnosu na radove na adresi [adresa] da su se radovi dogovarali sa DL koji je bio posrednik prema investitoru, da su radili elektroinstalacije i da je I dolazio raditi u vezi klima, da na optuženika veliki utjecaj ima ZLA, koji je knjigovođa i da zna kako prevariti državu, da je optuženik bio prisutan na gradilištu i radio, a da ako optuženik nije direktor trgovačkog društva da su onda to njegova kći ili žena, da zna da je imovina na kćeri ili ženi, da je na gradilištu na adresi [adresa] bila firma koja je radila centralno grijanje da misli da je to Daikin.
Svjedok LL (list spisa 599 – 600) u svom iskazu je naveo da on u Elektrogradnji nikad nije radio, da je ZLA bio računovođa, ali da je zaboravio kako se preziva.
Svjedok ZLA (list spisa 600 – 602) u svom iskazu je naveo da je on bio direktor Elektrogradnje d.o.o. od osnutka 2013. pa do 2019., a da je VL bila vlasnica društva. Naveo je da se on brinuo za knjige, a da optuženik nije ništa mogao potpisati bez da on to nije odobrio, odnosno da je on za svaki dokument morao znati i dobiti ga za knjigovodstvo. Naveo je da se sjeća problema sa DL i radovima koje je izvodio na jednom objektu i da ga je DL nazvao jer da je optuženik rekao da bez njega ne može ništa odgovoriti, a da da je DL tražio da Elektrogradnja d.o.o. ispostavi građevinske situacije s time da prikaže ustupanje PDV- a investitoru da bi cijena radova radova bila smanjena za 25 posto, ali da je on zatražio da će oni sastaviti cijeli ugovor kojim DL traži da mu se ustupi PDV, da je DL od toga odustao i rekao da će sve platiti gotovinom. Naveo je da je DL je rekao da je on o tome razgovarao da optuženikom, a da mu je svjedok na to rekao da je on direktor i da on odlučuje o takvim stvarima, o papirima, da optuženik o pravljenju situacije i papirima ne može bez knjigovođe i bez njega ne može o tome razgovarati. Također, naveo je da je DL preuzeo vođenje građevinskih radova za gospođu iz Austrije i da je bio predstavnik investitora jednog objekta, a da Elektrogradnja d.o.o. nije bila u nikakvom poslovnom odnosu vezanom za taj objekt, da je klimu postavljao neki privatnih iz Zagreba, da je Elektrogradnja d.o.o. odbila to jer je DL htio da mu se vrati PDV, a nije htio o tome sklopiti ugovor. Naveo je da je on taj koji pušta knjige državi i da bez njegovog amena ne može ništa proći, da je on odgovoran za papire i knjigovodstvo.
Svjedok AL (list spisa 611 te list spisa 681) u svom iskazu je naveo da on pozna optuženika kad su izvodili neke radove na hotelu Park i nešto u [adresa], da ga je optuženik zamolio bili on pogledao je li to sve uredu, u nekom poslu koji je bio na bazi prijateljskog odnosa. Naveo je da misli da optuženik nije bio organizator posla i da on nije ništa za taj posao naplatio. Također, naveo je da se ne sjeća gdje se kuća nalazila niti tko je bio investitor.
Svjedok ŽL (list spisa 621) je naveo da je radio za firmu Elektroizgradnja ili nešto slično, da ne zna tko je direktor firme, a kada bi pitao optuženika je li prijavljen, da bi optuženik rekao da će vidjeti sa direktorom. Svjedokinja RL (list spisa 696 – 697) je navela da ona ne pozna optuženika i da ga nikad nije vidjela, da ni ona ni njena obitelj nisu vlasnici kuće na adresi [adresa], već da je vlasnik kuće na adresi [adresa] njena baka PL, da je ona 2013. bila na studiju i da ne zna da se na njihovoj kući vršila bilo kakva adaptacija ili rekonstrukcija i da ne pozna osobu DL niti trgovačko društvo Elektrogradnja d.o.o.
Svjedok DL (list spisa 722 -723) naveo je da ostaje pri svemu što je rekao na zapisniku kod ODO u Dubrovniku od 22. rujna 2016. (list spisa 320 – 321), zapisniku o izvanraspravnom ispitivanju svjedoka kod ovog suda od 2. veljače 2021. (list spisa 486 – 487) te na zapisniku a rasprave kod ovog suda od 20. kolovoza 2025. (list spisa 698 – 699). Na zapisniku kod ODO u Dubrovniku od 22. rujna 2016. je naveo da je investitor adaptacije kuće bio njemački državljanin, da je poslove vodila njegova punica ČL i da su ga angažirali da provodi nadzor u toj kući u [adresa], da je trgovačko društvo optuženika bilo angažirano za električarske radove i za postavljanje centralnog grijanja. Također, na zapisniku o izvanraspravnom ispitivanju svjedoka kod ovog suda od 2. veljače 2021. svjedok je naveo da se ne sjeća kućnog broja kuće koju su adaptirali, da je O kupio još jednu kuću pored te kuće, u kojoj je stanovao dok se ova adaptirala.
Sud je analizirao prethodno navedene iskaze svjedoka, a koji svjedoci nisu ni u kakvoj rodbinskoj, prijateljskoj ili drugoj vezi sa optuženikom, niti su zaintersirani za ishod ovog postupka, pa tako došao do zaključka da iz iskaza svjedoka OL, LL, ZLA proizlazi da je ZLA bio knjigovođa trgovačkog društva Elektrogradnja d.o.o., a koji iskazi su suglasni sa obranom optuženika koji je naveo da je sve poslove trgovačkog društva Elektrogradnja d.o.o. vodio ĆLA te da optuženik nije imao pravo potpisa niti je bio išta u tom trgovačkom društvu. Nadalje, iz iskaza svjedoka ZLA i AL proizlazi da optuženik nije dogovorio niti imao sklopljen Ugovor za izvođenje građevinskih radova na adaptaciji kuće na adresi [adresa]. Iz iskaza RL proizlazi da ni ona ni njena obitelj nisu vlasnici kuće na adresi [adresa], već da je vlasnik kuće na adresi [adresa] njena baka PL, a iz iskaza DL, između ostalog, proizlazi da su ga angažirali da provodi nadzor u toj kući u [adresa] (ne navodeći kućni broj pri svom iskazu kod ODO u Dubrovniku od 22. rujna 2016.), odnosno da se ne sjeća kućnog broja kuće koju su adaptirali, da je O kupio još jednu kuću pored te kuće, u kojoj je stanovao dok se ova adaptirala. Također, i iz obrane optuženika proizlazi da on nema nikakve veze sa poslovima na nekretnini koja se nalazila u [adresa]. Osim toga, sud je pročitao i pregledao troškovnik oznake 07/VP-01/1-2013 sa računima 18/2013, 19/2013 i 20/2013, a iz kojeg troškovnika proizlazi da su nabrojani nazivi proizvoda – usluga i iz priloženih računa ne proizlazi da li su isti plaćeni, kada i kome. Iz pročitanog povijesnog izvatka sudskog registra za trgovačko društvo Elektrogradnja d.o.o. (list spisa 188 – 191) proizlazi da su direktori bili VL i ĆLA, a iz presude Prekršajnog suda u Dubrovniku posl. br. Pp G-4394/13 od 29. srpnja 2016. (list spisa 502 -506) proizlazi da su trgovačko društvo Elektrogradnja d.o.o. i odgovorna osoba VL oslobođeni optužbe radi prekršaja iz čl. 294. st. 1. podstavak 59. i stavak 2. Zakona o radu.
6. Na temelju svih provedenih i opisanih dokaza, cijeneći obranu optuženika te cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 453. toč. 3. ZKP/08 sud je utvrdio da nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo iz čl. 256. st. 1. KZ/11. Odnosno sud je utvrdio da nije dokazano da je optuženik bio stvarno odgovorna osoba trgovačkog društva Elektrogradnja d.o.o., nije dokazano da je sa RL dogovorio izvođenje građevinskih radova na adaptaciji kuće na adresi [adresa], da je DL izvršio uplatu optuženiku od ukupno 114.295,00 kuna, nije dokazano da je taj iznos optuženik zadržao za sebe, u cilju izbjegavanja poreza na dodanu vrijednost, te da taj iznos nije položio na račun trgovačkog društva Elektrogradnja d.o.o., niti ga obračunao, niti platio porez na dodanu vrijednost te nije dokazano da je oštetio Državni proračun za novčani iznos od 28.573,75 kuna, a kako mu se to stavlja na teret predmetnom optužnicom.
7. S obzirom na prethodno navedena činjenična utvrđenja, razmatrajući pravni opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela iz čl. 256. st. 1. KZ/11 koje je optuženiku predmetnom optužnicom stavljeno na teret, sud dalje razlaže kako slijedi. Kazneno djelo utaja poreza ili carine, regulirano je člankom 256. KZ/11 i nalazi se u Glavi XXIV. (kaznena djela protiv gospodarstva) i u tom se kontekstu smatra gospodarskim kaznenim djelom. Kazneno djelo utaje poreza ili carine čini neka osoba koja daje netočne ili nepotpune podatke o dohodcima, predmetima ili drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne ili carinske obveze s ciljem da ta ili druga osoba potpuno ili djelomično izbjegne plaćanje poreza ili carine, ili tko s istim ciljem u slučaju obvezne prijave ne prijavi prihod, predmet ili druge činjenice koje su od utjecaja na utvrđivanje porezne ili carinske obveze, pa zbog toga dođe do smanjenja ili neutvrđivanja porezne ili carinske obveze u iznosu koji prelazi 2654,46 eura[1] , za što se može kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Iz navedenog se primjećuju dva modaliteta počinjenja temeljnog oblika djela – činjenjem i nečinjenjem. Prvi modalitet koji je činjenje davanje je lažnih (nepotpunih ili netočnih) podataka o zakonito stečenim dohodcima i predmetima ili o drugim činjenicama koje utječu na utvrđivanje svote porezne obveze, a za koji modalitet je optuženik optužen predmetnom optužnicom i to citirano: „s ciljem da druga osoba izbjegne plaćanje
1 Fikni tečaj konverzije 7,53450
poreza daje netočne podatke o dohodcima koji su od utjecaja za utvrđivanja iznosa porezne obveze, pa je zbog toga došlo do smanjenja porezne obveze u iznosu koji prelazi 20.000,00 kuna“. Da bi kod utaje poreza bila riječ o kaznenom djelu, mora biti ispunjen objektivni uvjet kažnjivosti kao materijalno-pravna pretpostavka kažnjivosti, tj. iznos utajenog poreza ili carine mora biti veći od 2654,46 eura i djelo mora biti počinjeno s namjerom (izravnom ili neizravnom), a počinitelj mora postupati s ciljem izbjegavanja (potpunog ili djelomičnog) plaćanja poreza. Cilj je potpunog ili djelomičnog izbjegavanja plaćanja poreza (ili carine) subjektivno obilježje kaznenog djela. Jednostavno rečeno, da bi bila riječ o kaznenom djelu utaje poreza ili carina, mora postojati namjera utaje ili prijevare s ciljem izbjegavanja određivanja ili plaćanja porezne obveze, a iznos utajenog poreza mora biti veći od 20.000,00 kuna. Nadalje, da bi osoba bila počinitelj, mora biti svjestan da su podatci koje daje netočni ili nepotpuni i da to može dovesti do neplaćanja poreza ili plaćanja manjeg poreza od onoga koji bi trebalo platiti.
8. Na temelju svega iznesenog, u ovom konkretnom slučaju nije ispunjen objektivni uvjet kažnjivosti kao materijalno-pravna pretpostavka kažnjivosti, tj. nije dokazano da je optuženik utajio porez u iznosu od 28.573,75 kuna, a slijedom toga nema niti namjere izbjegavanja (potpunog ili djelomičnog) plaćanja poreza. Također, u postupku nije dokazano da je optuženik bio stvarno odgovorna osoba trgovačkog društva Elektrogradnja d.o.o., pa samim time nije ispunjena ni pretpostavka kod koje počinitelj mora biti svjestan da su podatci koje daje netočni ili nepotpuni i da to može dovesti do neplaćanja poreza ili plaćanja manjeg poreza od onoga koji bi trebalo platiti. Zaključno, u ovom konkretnom slučaju nije dokazano da je optuženik počinio radnju kaznenog djela iz članka 256. st. 1. KZ/11 za kojeg ga se tereti predmetnom optužnicom, zbog čega ga je sud oslobodio za isto i odlučio kao u točki II. izreke ove presude.
9. Člankom 158. st. 3. ZKP/08 propisano je kad sud donese presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija ili kad rješenjem obustavi kazneni postupak, uputit će oštećenika da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici. S obzirom da je ovaj sud u toč. I. donio presudu kojom se optužba odbija, a u točki II. Izreke presudu kojom se optuženik oslobađa optužbe, to je sud oštećenog OL, sukladno čl. 158. st. 3. ZKP/08 uputio da imovinskopravni zahtjev može ostvariti u parnici. Slijedom toga odlučeno je kao u toč. III. izreke presude.
10. Člankom 149. st. 1. ZKP/08 propisano je da kad se obustavi kazneni postupak ili kad se donese presuda kojom se okrivljenik oslobađa optužbe ili kojom se optužba odbija, izreći će se u rješenju, odnosno presudi da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ovog Zakona te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava. S obzirom da je sud donio presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe i kojom se optužba odbija, to je sukladno čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.
11. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
Dubrovnik, 23. prosinca 2025.
Sutkinja
Azra Budalica Mijalić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
- ODO u Dubrovniku na broj KO-DO-247/16
- optuženiku CL,
- branitelju optuženika Bojanu Lujaku, odvjetniku u Dubrovniku,
- branitelju optuženika Slavenu Šoši, odvjetniku u Dubrovniku,
- oštećeni OL.
