REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM
P-1065//2025-18
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužiteljice ĐĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa pun. Julija Vladušić, odvjetnica iz Splita, protiv tuženika: 1. NĆ, 2. EĆ, 3. JĆ, 4. VĆ, 5. ĆĆ, 6. PĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i 7. IĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], Đ [adresa], (oni ad/1 – ad/5 odsutni i nepoznatih boravišta, a zastupa ih privremeni zastupnik Petar Blažević, odvjetnik iz Splita), radi utvrđenja i dr., nakon što je dana 23. prosinca 2025. god., zaključio glavnu raspravu, istog dana
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužiteljica ĐĆ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], vlasnica nekretnine u k. o. [katastarska općina], nekretnine koju tvore dio kat. čest. zem. [katastarska čestica] u površini 340 m² i kat. čest. zem. [katastarska čestica] površine 484 m², dakle nekretnine ukupne površine 824 m², baš nekretnine koju je vještak Perica Puljić, na skici od 12.12.2025. god., koja čini sastavni dio ove odluke, narisao između točaka A-B-C-D- A, pa je slijedom toga tužiteljica, na osnovi određenja ove odluke i uz ostvarenje ostalih pretpostavki koje zahtijeva zemljišnoknjižno pravo, ovlaštena izvršiti uknjižbeni upis te nekretnine na njeno ime u ovosudnoj zemljišnoj knjizi, uz istodoban izbris prava tuženika upisanih u tu evidenciju nad promatranom nekretninom (uparničenim dijelom kat. č. zem. [katastarska čestica] i kat. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a što su tuženici dužni trpjeti.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je u postupku – u bitnome – navela da se vlasti njenih prednika i njena neposredna vlast na uparničenoj nekretnini očituju kroz kudikamo dulje nego je dvadesetogodišnje razdoblje pa da utoliko, s obzirom da se radi o kontinuitetu mirnih i poštenih vlasti te da su pravni učinci vršenja tih i takvih vlasti, naposljetku, baš njoj/tužiteljici pripali, ona da sada/u vrijeme vođenja ove parnice ima status izvanknjižnog vlasništva posrednog predmeta spora ove parnice.
1.1.Detaljno je opisala slijed stjecanja predmetne nekretnine u okviru njenih prednika i na ukupnosti kazanog postavila zahtjev/e izložen/e u izreci ove odluke.
2. Privremeni zastupnik tuženika, osoba odsutnih i nepoznatih boravišta, je, bez naročitog obrazloženja takvog raspolaganja, osporio istinitost tužiteljičinih tvrdnji i osnovanost postavljenih zahtijevanja.
3. Tuženici ad/6 (PĆ) i ad/7 (IĆ), priznali su tužiteljičin zahtjev kao pravno osnovano zahtijevanje.
4. U dokaznom postupku pročitani su z.k. izvadci za uparničene kat. č. zem., pročitan je posjedovni list br. 150 za k. o. [katastarska općina], pročitano je ovosudno rješenje o nasljeđivanju O-458/04 od 23.8.2025. god., pročitan je Diobeni ugovor – u Splitu 28.8.2006. god., pročitano je rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu O- 214/25 od 20.2.2025. god., obavljena je radnja uviđaja na lokalitetu položenosti uparničene nekretnine, pročitan je i pregledan uradak (nalaz i mišljenje, skica i fotosnimci) vještaka Perice Puljića od 12.12.2025. god., pročitano je vještakovo Izvješće o upisanim posjednicima na promatranim kat. č. zem. te su u statusu svjedoka saslušani LĆ i OĆ.
5. Nakon analize i ocjene stranačkih raspolaganja i rezultata dokaza izvedenih u postupku – zbog niže izloženih razloga – zauzeto je stajalište da zahtjev/i koji/je tužiteljica postavila u parnici ima/ju kvalitetu/e pravno osnovanog/ih zahtijevanja.
6. Kroz prethodno šezdesetogodišnje razdoblje nitko drugi, izuzev tužiteljičine sada pok. bake BĆ rođ. ĆĆ, bakinih nasljednika, a među inima i njene/tužiteljičine majke ŽĆ rođ. BĆ i ovopostupne tužiteljice, nije vršio ma kakve akte vlasti na nekretnini koja predstavlja posredni predmet spora ove parnice.
6.1.Tužiteljici je, naposljetku, nakon što je njena majka ŽĆ u diobi sa sunasljednicima iza smrti tužiteljičine bake BĆ rođ. ĆĆ postala isključivom ovlaštenicom na uparničenoj nekretnini, a ona/tužiteljica naslijedila označenu neposrednu prednicu, uparničena nekretnina pripala za cijelo.
6.2.Prethodno izloženo, predstavlja bitni sadržaj/e u ničem proturječnih posvjedočenja koja su u ovoj parnici iznijeli svjedoci LĆ i OĆ.
7. Svjedoci LĆ i OĆ jesu osobe koje su cjeloživotno vezane za lokalitet položenosti uparničene nekretnine, a k tome svjedok OĆ je osoba koja je i sama kroz određeno razdoblje (ponavljamo već implicite kazano: razdoblje između smrti sada pok. BĆ rođ. ĆĆ i diobe njenih nasljednika) suvlasnički participirala na promatranoj nekretnini pa se utoliko radi o osobama kojima se ne može spočitati neupućenost u pogledu esencijalne/ih, prethodno izložene/ih okolnosti, o kojoj/ima su posvjedočili u ovoj parnici.
7.1.Njihova iskazivanja – kazali smo – nisu u ničem proturječna, a ne postoji ma kakva diskrepancija između njihovih iskazivanja i sadržaja isprava pročitanih u postupku, nego se rezultati te dvije vrste dokaznih sredstava, u posvjedočenjima na važne okolnosti ove parnice, međusobno dopunjavaju (vidjeti suodnos posvjedočenja svjedoka i rješenja o nasljeđivanju koja su donijeta iza smrti tužiteljičine bake i majke te Diobeni ugovor sklopljen iza bakine smrti). Napokon, istina ne izravno, no opet iznimno rječito, njihova iskazivanja u ovom postupku potvrđena su i raspolaganjima tuženika PĆ i IĆ, pa ne postoji ma kakav razlog da se iskazima tih svjedoka u potpunosti ne podari vjera. Utoliko je ovom sudu naprosto preostalo izravno podariti vjeru sadržaju iskaza tih svjedoka, a pritom neizravno i ukupnosti suglasnih rezultata dokaza korištenih u ovoj parnici.
7.2.Stoga je, na osnovi i u skladu s netom izloženim, dakle s faktom podarivanja vjere neproturječnim rezultatima dokaza koji su u svrhu ispitivanja relevantnih tužiteljičinih tvrdnji pribavljeni u dokaznom postupku ove parnice, naposljetku valjalo držati dokazanim da efektivna vlast tužiteljičinih prednika i njena neposredna vlast na uparničenoj nekretnini postoje /makar/ kroz prethodno šezdesetogodišnje razdoblje i da su pravni učinci stečeni vršenjem te vlasti naposljetku pripali baš ovopostupnoj tužiteljici.
8. St. 3. čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /NN – 91/96 – 94/17; dalje ZV/, propisano je da samostalni pošteni posjednik kakve nekretnine na kojoj je upisano vlasništvo fizičke osobe stječe u vlasništvo predmet posjedovanja protekom dvadesetogodišnjeg razdoblja, dok je st. 2. čl. 160. istog Zakona propisano je da se dosjedatelju u posjed ima uračunati i razdoblje kroz koje su njegovi prednici samostalno posjedovali predmet njegovog dosjedanja.
9. Prethodno smo izložili utvrđenje da su tužiteljičini prednici i ona osobno predmetnu nekretninu kontinuirano, samostalno posjedovali/posjeduju kroz kudikamo dulje nego je dvadesetogodišnje razdoblje, a sada kažemo da rezultat niti jednog dokaza izvedenog u postupku ne upućuje na sumnju da njihova posjedovanja ne bi imala kvalitete poštenja.
9.1.Istaknuli smo da su svi pravni učinci vršenja faktičke vlasti tužiteljičinih prednika na predmetnoj nekretnini naposljetku pripali baš tužiteljici.
9.2.Utoliko je kod takvog dokaznog stanja stvari u ovoj parnici, dokaznog stanja stvari – naglašavamo – u kojem ama baš niti jedna okolnost izviđena u parnici ne upućuje da na predmetnoj nekretnini ne bi postojalo isključivo tužiteljičino vlasničko pravo, naprosto preostalo zaključiti da nad tom nekretninom, stečeno baš u smislu st. 3. čl. 159. ZV, postoji isključivo tužiteljičino (izvanknjižno stečeno) vlasničko pravo.
10.Stoga je i valjalo zaključiti da deklaratorni zahtjev koji je tužiteljica postavila u ovoj parnici ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.
11. Onome tko vlasništvo na nekretnini stekne na originarnoj osnovi, u skladu s određenjima čl. 130. ZV – a i čl. 15. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/19 – 127/24)
– pripada i pravo na upis stečenog prava u zemljišnu knjigu.
11.1.Tužiteljica je, makar je posjed na predmetnoj nekretnini stekla na derivativnoj osnovi, vlasništvo te nekretnine prema tuženicima, u zemljišnu knjigu upisanim stvarnopravnim ovlaštenicima nad kat.č.zem. koje tvore tu nekretninu, stekla je dosjedanjem, dakle, na originarnoj osnovi.
11.2.Stoga i njen kondemnatorni zahtjev postavljen u ovoj parnici, u smislu određenja netom spomenutih zakonskih normi, ima kvalitetu pravno osnovanog zahtijevanja.
12. Dakle, tužiteljičini zahtjevi (deklaratorni i kondemnatorni) postavljeni u ovoj parnici imaju kvalitete pravno osnovanih zahtijevanja.
12.1.Stoga je ta zahtijevanja valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci.
U Imotskom 23. prosinca 2025. god.
S U D A C:
BORO MISIR
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.
