Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-273/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u parničnom postupku tužiteljice IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marija Perkov, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Marić, Stajčić i Perkov u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., [adresa], OIB: 53056966535, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1743/2022 od 12. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 23. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1743/2022 od 12. studenog 2024. u točki

I. i točki II. izrijeke.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika kao djelomično osnovana i ukida presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1743/2022 od 12. studenog 2024. u točki III. i točki V. izrijeke, te se u tim dijelovima predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-1743/2022 od 12. studenog 2024. suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. Ugovora o [broj kredita], sklopljenog između tužitelja IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, sklopljenog dana 23. ožujka 2006. godine koja glasi:

„KAMATNA STOPA

Redovna kamatna stopa: 5,50% (pet zarez pedeset posto) godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.

Kamata po dospijeću: u visini zakonske zatezne kamate, koja u trenutku sklapanja ovog Ugovora iznosi 15 % (petnaest posto) godišnje, promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose koje Korisnik kredita duguje temeljem ovog Ugovora, osim u slučajevima kada je to zabranjeno prinudnim zakonskim propisima.“

II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o [broj kredita], sklopljenog između tužitelja IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, sklopljenog dana 23.ožujka 2006. godine koja glasi:

„NAČIN OTPLATE

Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.“

III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535 da tužitelju IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.582,64 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos preplate od dana koji slijedi iza svakog pojedinog datuma uplate pa do isplate svakog pojedinog iznosa kako slijedi:

4,08 Eura od dana 26.02 2009.g. do isplate

13,23 Eura od dana 01.04.2009.g. do isplate

10,95 Eura od dana 04.05.2009. do isplate

9,27 Eura od dana 01.06.2009. do isplate

9,72 Eura od dana 26.06.2009. do isplate

10,60 Eura od dana 27.07.2009. do isplate

10,53 Eura od dana 31.08.2009. do isplate

9,63 Eura od dana 31.08.2009. do isplate

11,31 Eura od dana 23.11.2009. do isplate

12,66 Eura od dana 23.11.2009. do isplate

14,57 Eura od dana 30.11.2009. do isplate

14,13 Eura od dana 01.02.2010. do isplate

16,74 Eura od dana 01.03.2010. do isplate

16,24 Eura od dana 30.03.2010. do isplate

17,20 Eura od dana 30.04.2010 do isplate

25,53 Eura od dana 31.05.2010. do isplate

23,35 Eura od dana 30.06.2010. do isplate

29,05 Eura od dana 30.07.2010. do isplate

27,24 Eura od dana 30.08.2010. do isplate

24,33 Eura od dana 30.09.2010.. do isplate

30,47 Eura od dana 02.11.2010. do isplate

38,28 Eura od dana 30.11.2010. do isplate

32,75 Eura od dana 30.12.2010. do isplate

34,69 Eura od dana 21.03.2011. do isplate

32,22 Eura od dana 21.03.2011. do isplate

32,66 Eura od dana 01.04.2011. do isplate

43,13 Eura od dana 02.05.2011. do isplate

44,15 Eura od dana 30.05.2011 do isplate

52,51 Eura od dana 30.06.2011. do isplate

48,02 Eura od dana 01.08.2011. do isplate

43,12 Eura od dana 30.08.2011. do isplate

41,66 Eura od dana 30.09.2011 do isplate

41,28 Eura od dana 31.10.2011 do isplate

43,61 Eura od dana 30.11.2011 do isplate

45,64 Eura od dana 30.12.2011 do isplate

45,91 Eura od dana 30.01.2012 do isplate

44,51 Eura od dana 29.02.2012 do isplate

45,45 Eura od dana 30.03.2012 do isplate

46,10 Eura od dana 30.05.2012 do isplate

45,01 Eura od dana 02.07.2012 do isplate

45,30 Eura od dana 30.07.2012 do isplate

44,48 Eura od dana 30.08.2012 do isplate

42,71 Eura od dana 01.10.2012 do isplate

44,60 Eura od dana 30.10.2012 do isplate

45,50 Eura od dana 30.11.2012 od isplate

44,87 Eura od dana 31.12.2012. do isplate

41,31 Eura od dana 27.02.2013. do isplate

44,33 Eura od dana 22.03.2013. do isplate

44,60 Eura od dana 08.04.2013. do isplate

43,41 Eura od dana 24.05.2013. do isplate

sve u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se do dana 31.07.2015. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 01.08.2015. do dana 31.12.2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 496,90 Eura.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.128,26 Eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja ove presude pa do isplate u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.".

2. Protiv te presude u točki I., II., III. i V. izrijeke žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, te traži trošak sastava žalbe s PDV-om u iznosu 312,50 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnijet.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama zbog čega nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

7. Nesporno je između parničnih stranaka da su 23. ožujka 2006. zaključili Ugovor o kreditu broj 168-50-3361344 kojim je tuženik odobrio tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 12.491,31 CHF, a koji Ugovor u članku 2. sadrži odredbu o redovnoj kamatnoj stopi 5,5% godišnje promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, te u članku 7. odredbu o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj švicarskog franka (u daljnjem tekstu: CHF).

8. Pravilno je sud prvog stupnja po pitanju ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, u pobijanoj presudi odlučivao temeljem presude donijete u postupku povodom kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14, Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. , u kojem postupku je sudjelovao tuženik kao banka.

8.1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u CHF, pravomoćno je utvrđeno je da je pravni prednik tuženika u razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditu i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva, te na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno člancima 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine broj 96/03 - u daljnjem tekstu ZZP/03), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine broj 79/07., 125/07, 79/09 – u daljnjem tekstu ZZP/07), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. U vrijeme zaključivanja predmetnog ugovora o kreditu bio je na snazi ZZP/03. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te prema stavku 2. smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

9.1. Prema odredbi članka 85. ZZP/03 ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako čitljive.

10. Sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe kojom se glavnica veže za valutu švicarskog franka lako su uočljive, međutim iz sadržaja ugovora, kao niti iz sadržaja samih spornih odredbi nisu razvidni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih je tužiteljica mogla predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz tih odredbi, to iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača istoga su ništave sukladno odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03.

11. U odredbi članka 502.c ZPP-a riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda pod kojima se pojedine fizičke i pravne osobe mogu pozvati u svojim parnicama u prvom redu na utvrđenja da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, dakle na odluke kojima će biti prihvaćen zahtjev za utvrđenje povrede ili ugrožavanja; oni se mogu pozvati na presude kojima će biti prihvaćeni zahtjevi za izricanje odgovarajućih zabrana odnosno naloga na pozitivne činidbe – onda kada bi se te zabrane ili nalozi sadržajno podudarali sa onim što bi oni htjeli zaštititi. Na tuženiku je prema odredbi članka 81. stavak 4. ZZP/03 bio teret dokaza da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo, no tuženik tu činjenicu nije ničim dokazao.

12. Presude donesene u kolektivnom sporu temelje se na primjeni testa poštenosti odredaba potrošačkih ugovora (članci 85. i 87. ZZP/03 , članci 99. i 102. ZZP/07) koji je, s obzirom na to da se ovo pitanje prvi put pojavilo u domaćoj sudskoj praksi, proveden tumačenjem domaćeg prava u duhu prava Europske unije (Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, "Službeni list" L 95, 21. travnja 1993. - dalje: Direktiva 93/13/EEZ) kao dopunskog interpretativnog izvora o testu poštenosti odredaba potrošačkih ugovora.

12.1. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača između ostalog regulirano je Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koje odredbe su implementirane i u naše zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 78/12.) i Zakonom o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22, 59/23) koji je na snazi u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu, time da postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine, a što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je u primjeni od 2005.

13. U odnosu na navode tuženika da je ugovor ispunjen, odnosno da je predmetni kredit isplaćen u cijelosti, te da je isti u cijelosti prestao isplatom kredita, pa da stoga tužiteljici ne pripada pravo na isticanje ništetnosti, niti tražiti bilo kakvo plaćanje, valja navesti da je spornim odredbama ugovora o kreditu povrijeđen ne samo interes jedne ugovorne strane i to tužitelja kao potrošača, već je i njime povrijeđen i javni interes (s obzirom na općepoznati broj potrošačkih kredita koje korisnici sklapaju sa tuženikom i drugim bankama), pa se ne radi o zabrani manjeg značaja i nema mjesta primjeni odredbe članka 326. stavak 2. ZOO-a, odnosno ograničenju isticanja (djelomične) ništetnosti spornog ugovora samo zato što je ugovor ispunjen (tako i VSRH u Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022.)

14. Slijedom iznijetoga, žalbeni razlozi tuženika kojim ukazuje da nije riječ o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama, da je sud zanemario okolnosti konkretnog slučaja, ne mogu se prihvatiti kao osnovani.

15. U situaciji utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, tuženik je prema odredbi članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 25/2011., 78/2015., 29/2018.,114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje ZOO) u vezi odredbe članka 1111. ZOO-a, dužan vratiti tužiteljici sve što je primio temeljem odredbe koja je utvrđena ništetnom, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prema odredbi članka 1115. ZOO-a po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a. Naime, iznos stečen temeljem ništetne ugovorne odredbe predstavlja imovinu koja je stečena bez pravne osnove, a tuženik je suprotno žalbenim navodima nesavjesni stjecatelj jer je do stjecanja došlo na temelju ugovornih odredbi koje su po njemu sastavljene, te odredba članka 1115. ZOO-a ne ostavlja nikakvu dvojbu u pogledu početka tijeka zateznih kamata.

16. Zbog svega navedenoga valjalo je temeljem odredbe članka 358. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u točki I. i točki II. izrijeke, te odlučiti kao u izrijeci ove presude.

17. Međutim, prilikom odlučivanja o prigovoru zastare, sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom u točki III. izrijeke naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.582,64 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate.

17.1. Naime, zastara potraživanja po pojedinačnim tužbama za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nastupa protekom pet godina iz članka 225. ZOO-a računajući od pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., dakle nastupila je 13. lipnja 2019., dok za preplaćene iznose po osnovi valutne klauzule vezane za tečaj CHF zastara nastupa protekom pet godina iz članka 225. ZOO-a računajući od od pravomoćnosti presude presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018., dakle 14. lipnja 2023. Kako je tužba u konkretnom predmetu podnijeta 31. kolovoza 2022. proizlazi da je zahtjev za isplatu za preplaćenu razliku zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi zastario prije utuženja. Tužbeni zahtjev tužiteljice nakon provedenog financijskog vještačenja postavljen je u zbirnom iznosu pa nije moguće razlučiti koliko se od svakog pojedinog mjesečnog iznosa odnosi na preplatu po osnovi promjenjive kamatne stope a koliko po osnovi valutne klauzule vezane za tečaj CHF.

18. Slijedom iznijetoga, valjalo je uvažiti žalbu tuženika kao djelomično osnovanu i temeljem odredbe članka 370. ZPP-a ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu u točki III. izrijeke i u točki V. izrijeke te u tim dijelovima predmet vratiti istom prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučiti kao u izrijeci ovog rješenja, dok je temeljem odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a ostavljeno da se o žalbenom trošku tuženika odluči u konačnoj odluci.

19. U nepobijanom dijelu pod točkom IV. izrijeke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (članak 365. stavak 2. ZPP-a.).

20. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja uklonit će navedene nepravilnosti i nedostatke, pozvat će tužiteljicu prema odredbi članka 109. ZPP-a da ispravi tužbeni zahtjev za isplatu na način da navede koliko potražuje po osnovi promjenjive kamatne stope, a koliko po osnovi valutne klauzule vezane za tečaj CHF, te nakon toga donijeti novu i na zakonu zasnovanu oduku.

U Karlovcu 23. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec