REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

P-1921/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Filipa Baburka, u pravnoj stvari tužitelja PAP, vl. Obrta za usluge i turizam [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska ulica 2, Zagreb, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. studenog 2025., uz punomoćnike tužitelja i tuženika, dana 23. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 88,09 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dana 22. listopada 2023. godine pa do isplate, u roku od petnaest dana.

II.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 144,91 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od 30. prosinca 2025. pa do isplate, u roku od petnaest dana.

III.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 6,63 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je je tijekom postupka istaknuo da je svoja potraživanja temeljio na Ugovoru o ustupanju tražbine koji je dana 4. listopada 2024. godine sklopio s oštećenikom BKS-leasing Croatia d.o.o.. Naveo je da je predmet spora isplata preostalog dijela naknade štete u iznosu od 88,09 EUR, nastale na vozilu marke Škoda Superb u vlasništvu oštećenika, a koju je tuženik, kao kasko osiguratelj, odbio podmiriti u cijelosti. Tužitelj je tvrdio da je tuženik priznao pravnu osnovu štete isplatom nespornog dijela u iznosu od 151,06 EUR, ali je neosnovano umanjio isplatu pozivajući se na vlastite procjene cijene sata rada. Obrazložio je da je korisnik leasinga, sukladno svojim pravima, slobodno odabrao tužitelja za popravak vozila te da tuženik nema zakonsko pravo određivati ili nametati cijenu sata rada neovisnom gospodarskom subjektu s kojim nema ugovorni odnos. Posebno je naglasio da je cijena popravka obračunata prema službenom cjeniku radionice tužitelja, koji iznosi 40,00 EUR po satu uvećano za PDV, te da je taj iznos bio nužan za vraćanje vozila u prvobitno stanje prema pravilima struke. Tužitelj se pozvao na smjernice Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja i stavove HANFA-e, prema kojima oštećenik ima pravo samostalno odabrati servisa neovisno o tome je li riječ o ugovornom partneru osiguratelja. Nadalje, citirao je opsežnu sudsku praksu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske koja potvrđuje da osiguratelj ne može ograničavati visinu satnice rada servisa ako takvo ograničenje nije ugovoreno s trećim osobama te da odabir skupljeg servisa ne predstavlja doprinos oštećenika vlastitoj šteti. Zaključno, tužitelj je osporio prigovore aktivne i pasivne legitimacije, ističući da je cesijom valjano preuzeo potraživanje koje i dalje egzistira u utuženom iznosu.

2. Tuženik je u tijeku postupka u cijelosti osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Tvrdio je da tužitelj, temeljem ugovora o ustupanju tražbine, ne može steći veća prava od onih koja je imao sam osiguranik (vlasnik vozila) temeljem sklopljene police kasko osiguranja. Tuženik je naglasio da je osiguranik pristao na Uvjete osiguranja koji su sastavni dio police, a prema kojima osiguratelj ima pravo odrediti mjesto popravka vozila radi provedbe naturalne restitucije. Istaknuo je da je oštećeniku pravovremeno, dana 10. veljače 2023., dostavio pisanu "Uputu o radionici za popravak vozila", kojom ga je uputio na popravak u ovlaštene servise Auto Centar Agram d.d. ili Auto Remetinec d.d.. U navedenoj Uputi tuženik je izričito upozorio osiguranika da će, u slučaju nepoštivanja upute, troškove popravka u drugoj radionici priznati samo do visine kalkulacije troškova u navedenim ugovornim servisima. Tuženik je naveo da je oštećenik svjesno i voljno ignorirao ovu uputu odabravši skupljeg servisera, čime je prekršio svoju ugovornu i zakonsku obvezu smanjenja štete. Obrazložio je da priznata cijena sata rada u servisima u koje je oštećenik upućen iznosi 18,58 EUR, dok tužitelj potražuje znatno viši iznos od 40,00 EUR po satu, što tuženik smatra neosnovanim i proizvoljnim. Tuženik je tvrdio da tužiteljev cjenik, koji je "izdao sam sebi", ne može biti relevantan dokaz tržišne cijene te da tužitelj pokušava neosnovano ostvariti imovinsku korist na teret osiguratelja. Zaključio je da nije pasivno legitimiran za isplatu razlike koja je nastala isključivo zbog postupanja oštećenika protivno uvjetima kasko osiguranja i načelu savjesnosti.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao račun tužitelja A II 272/01/2 (str. 16), izvid štete br. 238203200502 (str. 12 i ponovno str. 92), BKS bank suglasnost (str. 14), polica kasko osiguranja Adriatic (str. 16-17), prijava i zahtjev za naknadu štete (str. 18-19), ponuda tuženika za popravak (str. 20), uplata tuženika (str. 22), cjenik tužitelja (str. 24-25), ugovor o ustupu i notifikacija (str. 26-32), presuda VTS Pž- 914/2024 (str. 34-39), presuda VTS Pž-3971/2023 (str. 40-47 i ponovno 140-147), Hanfa mail (str. 48-49), presuda VS RH Rev-818/2011 (str. 50-53), AZTN mišljenje (str. 54-57), presuda VTS Pž-1749/2023 (str. 58-62), presuda VTS Pž-3749/2012 (str. 63-68), presuda VTS Pž-387/2024 (str 69-73), obvezujuća ponuda kasko osiguranja br. 03068200064328 (str. 87-89), uputa o radionici za popravak vozila (str. 90-91), uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila (str. 93-130), presuda VTS Pž-3840/2024 (str. 148-153), presuda VTS Pž-1824/2024 (str. 154-158), račun i uplata Termolakirnica Zagi d.o.o. (str. 159-161), račun i uplata Termolakirnica Zagi d.o.o. (str. 162-164), račun i uplata Termolakirnica Zagi d.o.o. (str. 165-167), račun i uplata Termolakirnica Zagi d.o.o. (str. 168-170), račun i uplata Termolakirnica Zagi d.o.o. (str. 171-173), račun i uplata Termolakirnica Zagi d.o.o. (str. 174-175).

4. Sud nije smatrao potrebnim provoditi prometno tehničko vještačenje na okolnost cijene sata rada sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e kao i utrošenog potrošnog materijala predloženo od strane tužitelja, kao i prometno i/ili financijsko vještačenje na okolnost utvrđivanja cijene sata rada lakirera u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima te prometno vještačenje na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvo bitno stanje na jednak način i jednake kvalitete u servisima Autocentar Agram d.d. i Auto Remetinec d.d., predloženo od strane tuženika, kao ni saslušanje z.z. korisnika leasinga Car Fleet Management d.o.o., zz. Osiguranika BKS leasing Croatia d.o.o. i tužitelja, predloženo od strane tužitelja kao i saslušanje procjenitelja tuženika PA. Naime, imajući u vidu da se radilo o sporu male vrijednosti koji se vodio pred trgovačkim sudom, sud je ocijenio da bi utvrđivanje odlučnih činjenica na način predložen od strane tuženika uzrokovalo nerazmjerne troškove postupka. Sud je također utvrdio da odlučne činjenice može utvrditi na temelju priloženih isprava, sukladno odredbama članka 464.a i članka 492.a Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

5. Sukladno čl. 8. ZPP-a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u iznosu od 88,90 EUR, koja se sastoji u razlici cijene sata rada tužitelja i one koju je tuženik priznao u mirnom postupku, a sve vezano za popravak vozila oštećen ika BKS LEASING CROATIA d.o.o., marke ŠKODA SUPERB 1.5 TSI, registarskih oznaka [registarska oznaka].

7. Među strankama nisu sporni nastanak štetnog događaja, postojanje ugovora o kasko osiguranju te činjenica djelomične isplate naknade štete.

8. Među strankama su sporne osnovanost visine cijene sata rada, pravo oštećenika na slobodan izbor servisera te aktivna legitimacija tužitelja.

9. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja ističe se slijedeće. Uvidom u Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja (str. 26 do 32) proizlazi da su tužitelj i BKS-leasing Croatia d.o.o. navedeni Ugovor sklopili 4. listopada 2024. te da je istim BKS-leasing Croatia d.o.o. kao ustupitelj ustupio radi ispunjenja tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 88,09 EUR, a sve prema računu popravka za štetu broj 272/01/2 u ukupnom iznosu od 298,94 EUR, odnosno prema čl. 1.3. Ugovora o ustupanju (str.26) proizlazi da osnovica za obračun iznosi 239,15 EUR (odnosno iznos bez PDV-a) i temeljem izvida štete dužnika broj 238203200502 (oznaka štete dužnika). Time je oštećenik BKS-leasing Croatia d.o.o. ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) . Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Iz spisu priloženog izvida štete tuženika broj 238203200502 (str. 12) razvidno je da se izvid štete odnosi upravo na predmetni štetni događaj, a iz računa tužitelja broj 272/01/2 (str. 16) proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja. Iz navedenog je razvidno kako je predmet ustupa tražbine upravo tražbina naknade štete BKS-leasing Croatia d.o.o. prema tuženiku iz tužiteljevog računa koji je u utuženom dijelu predmet ovog postupka. Tuženik je o ustupu tražbine obaviješten notifikacijom (str. 30 do 32), što je razvidno i iz e-mail poruke. Stoga je prema ocjeni ovog suda istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan.

10. Tužitelj u tužbi tvrdi da je oštećenik BKS-leasing Croatia d.o.o. imao s tuženikom sklopljenu policu kasko osiguranja temeljem koje je i prijavljena predmetna šteta i temeljem koje prijave je tuženik pregledao vozilo, procijenio štetu i napravio Zapisnik o izvidu štete broj 238203200502.

11. Činjenica da je oštećenik BKS-leasing Croatia d.o.o. s tuženikom imao sklopljen ugovor o kasko osiguranju utvrđena je uvidom u izvid štete broj 238203200502 (str. 12) i policu kasko osiguranja (str. 16). Nadalje, odnos između oštećenika i društva CAR FLEET MANAGEMENT d.o.o. razvidan je iz Generalne suglasnosti za rješavanje i isplatu djelomičnih šteta (str. 14), iz koje proizlazi ovlaštenje primatelja leasinga za sudjelovanje u postupku likvidacije štete, slijedom čega je tužitelj račun za popravak vozila i izdao upravo na društvo CAR FLEET MANAGEMENT d.o.o. (str. 16). Pasivna legitimacija tuženika dodatno je potvrđena njegovom ponudom (str. 20) iz koje je vidljivo da je prihvatio obvezu po odštetnom zahtjevu svog osiguranika te ga ocijenio pravno osnovanim. Navedeno potvrđuje i činjenica da je tuženik u mirnom postupku već isplatio nesporni dio štete u iznosu od 151,06 EUR (potvrda na listu 12. spisa). Slijedom svega navedenog, a budući da je tuženik svojim radnjama potvrdio status osiguratelja u predmetnom štetnom događaju, sud je prigovor promašene pasivne legitimacije ocijenio neosnovanim.

12. Iz računa tužitelja broj 272/01/2 (str. 16) utvrđeno je da je tužitelj izvršio popravak vozila za ukupnu cijenu od 298,94 EUR (s uključenim PDV-om po stopi od 25%). Nadalje, u navedenom računu je navedeno da je utrošena količina 1,5 radnih sati limarskih radova te 1,5 radnih sati lakirerskih radova, a koja količina radnih sati je u skladu s tuženikovim Izvidom štete broj 238203200502 (str. 12). Navedenim računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata od 40,00 EUR, što uvećano za pripadajući PDV iznosi ukupno 90,00 EUR. Navedena cijena je u skladu s cijenom radnog sata limarsko lakirerskih popravaka iskazanim u tužiteljevim Cjeniku radnog sata (str. 24). Tuženik je u mirnom postupku priznao štetu u visini od 151,06 EUR, u kojoj visini je i tužitelju štetu namirio, a kako je ukupni račun popravka ispostavljen na iznos od 298,94 EUR (s uključenim PDV-om po stopi od 25%), tužitelj potražuje razliku koja se dobije oduzimanjem iznosa 239,15 EUR, koji predstavlja iznos bez uključenog PDV-a i iznosa 151,06 EUR koliko je tuženik platio u mirnom postupku, odnosno tužitelj potražuje razliku od 88,09 EUR, a koji iznos je iznos bez obračunatog PDV-a. Razvidno je kako je upravo utužena razlika koja se odnosi na cijenu radnog sata koju naplaćuje tužitelj i onu koju priznaje tuženik, a što među strankama nije bilo niti sporno.

13. Prema ocjeni ovog suda oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo te nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO -a. Tuženik nema ovlast niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, a što proizlazi i iz priloženog stručnog mišljenja Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034- 08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (str. 54. do 57). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik. Kako to proizlazi iz provedenih dokaza, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu radnog sata koju naplaćuje prema svom službenom Cjeniku te je i račun za popravak u skladu s istim. Činjenica da tuženik kao osiguravatelj ustupitelja predmetne tražbine ne prihvaća visinu satnice rada ovlaštenog servisera, ovdje tužitelja, stoga prema ocjeni ovog suda nije od nikakvog utjecaja na njegovu dužnost da taj trošak nadoknadi, posebno imajući u vidu kako je i obujam rada upravo u skladu s tuženikovim Izvidom štete, a tuženik nije tijekom postupka iznio činjenicu da je ugovorno ograničio glede visine satnice popravka niti da je u sporno vrijeme imao takav ograničavajući ugovor sa serviserima pri čemu takvo ograničenje ne postoji niti u zakonu.

14. Imajući tako u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj 272/01/2 ispostavljena u skladu s tužiteljevom cijenom radnog sata utvrđenoj službenim cjenikom tužitelja, i to u obujmu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao kasko osiguratelj oštećenika, s obzirom na valjani Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

15. Odredbom članka 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamatu, pa je na tužitelja prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Tužiteljev račun za popravak vozila (str.16) ispostavljen je 21. rujna 2023., te je u istome naznačeno da račun dospijeva na plaćanje 21. listopada 2023. Tuženik pada u zakašnjenje idućeg dana nakon dospijeća računa tužitelja pa je tužitelj pravilno postavio zahtjev za isplatom zatezne kamate na utuženi iznos glavnice od 22. listopada 2023. pa do isplate. Odluku o visini stope zatezne kamate sud je donio u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a propisanu za trgovačke ugovore, a rok od petnaest dana za izvršenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (88,09 EUR), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023, dalje u tekstu: OT), kojom je u odredbi Tbr. 54. određena vrijednost boda od 2,00 EUR. te Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023, dalje u tekstu ST).

17. Tužitelju, zastupanom po odvjetniku, priznat je parnični trošak koji se odnosi jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova, a sud je taj broj pomnožio s vrijednošću boda od 2,00 EUR, čime je dobiven iznos troškova parničnog postupka u visini od 100,00 EUR. Na navedeni iznos dodaje se 25 % PDV-a (25,00 EUR), čime ukupni iznos odvjetničkih troškova iznosi 125,00 EUR. Navedeni iznos uvećan je za trošak sudske pristojbe na tužbu od 6,64 EUR (Tar. br. 1. ST) i presudu od 13,27 EUR (Tar. br. 2. ST), tako da ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 144,91 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

18. Na utvrđeni trošak tužitelju pripada zatezna kamata od dana donošenja ove presude, 30. prosinca 2025., pa do isplate, na temelju odredbe članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi propisanoj temeljem odredbe članka 29. stavka 2. ZOO, u visini osam postotnih poena, kako je to i zatražio tužitelj, a rok od petnaest dana za izvršenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP-a.

19. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 6,63 EUR, kao neosnovan s obzirom da je tužitelj zatražio naknadu iznosa sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR, a platio je 6,64 EUR (str. 74).

20. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki II. i III. izreke ove presude.

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a rok se računa:

od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira na to je li mu pristupila, odnosno

od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu u Zagrebu.

Presuda donesena u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Nacrt odluke izradio je sudski savjetnik Filip Baburak