Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1120/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Božidaru Horvatu, u pravnoj stvari tužitelja ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Škalić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Petra Vatavuk, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Zaboku poslovni broj P-526/2023-41 od 19. rujna 2025., 23 prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Zaboku poslovni broj P-526/2023-41 od 19. rujna 2025. te se nalaže Republici Hrvatskoj da na teret državnog proračuna punomoćniku tužitelja odvjetniku Hrvoju Škaliću iz Zagreba, Masarykova 22, plati na ime naknade troškova prijevoza i za trošak izbivanja iz pisarnice iznos od 317,98 eura, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

"Nalaže se Republici Hrvatskoj da na teret državnog proračuna, punomoćniku tužitelja odvjetniku Hrvoju Škaliću iz Zagreba, Masarykova 22, platiti na ime naknade troškova javnog prijevoza i za trošak izbivanja iz pisarnice iznos od 323,46 EUR, u roku od 15 dana, a u preostalom dijelu se zahtjev punomoćnika tužitelja odbija kao neosnovan."

2. Tužitelj pobija navedeno rješenje iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 3. u svezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).

3. Žalba je osnovana.

4. Prvostupanjskim rješenjem punomoćniku tužitelja odvjetniku Hrvoju Škaliću priznat je trošak javnog prijevoza i trošak izbivanja iz pisarnice u iznosu od 323,46 eura, dok je punomoćnik tužitelja odbijen u preostalom dijelu zahtjeva. U obrazloženju pobijanog rješenja utvrđuje se kako je punomoćnik tužitelja podnio zahtjev za naknadu troškova prijevoza za dva ročišta te izbivanje iz pisarnice za dva ročišta, sukladno čl. 11. st. 4. u svezi sa st. 1. i st. 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24).

5. Nadalje, iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako prvostupanjski sud priznaje punomoćniku tužitelja naknadu troška za dan 10. prosinca 2024. budući je za navedeno ročište punomoćnik tužitelja dokazao putnom kartom da je koristio vlak za pristup na zakazano ročište, koje je bilo zakazano u 10,30 sati, a trajalo do 10,40 sati, kao i da za navedeno ročište, prema javno objavljenim podacima, punomoćnik tužitelja morao je krenuti iz Zagreba u 6,54 sati, a vratiti se iz Zaboka u Zagreb mogao tek u 11,33 sati, što znači da je njegovo izbivanje iz pisarnice iznosilo preko 5 sati.

6. Isto tako, u obrazloženju pobijanog rješenja utvrđuje se da punomoćniku tužitelja ne pripada trošak izbivanja iz pisarnice kao niti trošak javnog prijevoza za ročište od 22. svibnja 2024., budući punomoćnik tužitelja nije dokazao da bi njegovo izbivanje iz pisarnice trajalo duže od tri sata niti je sudu dostavio voznu kartu na ime kojom bi doista dokazao putovanje vlakom. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud punomoćniku tužitelja dosuđuje iznos od 10,96 eura za trošak dolaska na dva ročišta javnom prijevozom kao i troškove izbivanja iz pisarnice za jedno ročište.

7. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da punomoćniku tužitelja pripada predmetni trošak temeljem čl. 11. ZS kao i temeljem odredbi Tarifnog broja 39., 46., 49. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 – dalje: Tarifa), budući je punomoćnik tužitelja dokazao putnom kartom da je dana 10. prosinca 2024. pristupio na ročište kao i da cijena putne karte iznosi 5,48 eura te da je izbivao iz pisarnice u periodu od 6,54 sati do 11,33 sata, sve kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

8. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo budući je punomoćniku tužitelja dosudio trošak javnog prijevoza za oba ročišta od 10. prosinca 2024. i 22. svibnja 2024. u iznosu od 10,96 eura, iako prvostupanjski sud u pobijanom rješenju utvrđuje kako punomoćniku tužitelja ne pripada predmetni trošak za ročište od 22. svibnja 2024.

9. Zbog navedenog, temeljem odredbe čl. 380. st. 1. toč. 3. ZPP pobijano rješenje suda prvog stupnja je preinačeno te je punomoćniku tužitelja na ime predmetnog troška ukupno dosuđen iznos od 317,98 eura i to trošak prijevoza za pristup na ročište od 10. prosinca 2024. u iznosu od 5,48 eura o čemu je punomoćnik tužitelja priložio i putnu kartu kao i trošak izbivanja iz pisarnice za ročište od 10. prosinca 2024. u iznosu od 125 bodova, odnosno 250,00 eura, kao i pripadajući PDV na iznos od 250,00 eura i to iznos od 62,50 eura, sve temeljem navedenih odredbi Tbr. 39., 46., 49. i 54. Tarife.

10. Budući tuženik nije uspio u žalbenom postupku njegov zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe odbijen je kao neosnovan temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP.

U Velikoj Gorici 23. prosinca 2025.

Sudac

Božidar Horvat