REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
21000 Split
Poslovni broj: P-3814/2022-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, A. Mihanovića 3, 10000 Zagreb, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, radi Obvezno - isplata, 23. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 77.186,46 kn/10.244,40 EUR sve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. Listopada 2022. Godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.“
Obrazloženje
Kod ovog suda zaprimljena je dana 19. listopada 2022. godine tužba tužitelja protiv tuženika radi isplate.
U tužbi se navodi da se dana 27. Listopada 2019. Godine u Splitu, Poljička cesta 73, dogodila prometna nesreća u kojoj je kao pješakinja zadobila teške tjelesne ozljede sa smrtnim ishodom osiguranica tužitelja BV. Pješakinju je vozilom – motociklom marke Yamaha registarske oznake [registarska oznaka] teško ozlijedio vozač ŽV. Vozilo je u trenutku nesreće bilo osigurano kod tuženika.
Povodom prometne nesreće proveden je kazneni postupak protiv vozača motornog vozila ŽV a prema dopisu Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, podignuta je protiv imenovanog optužnica zbog kaznenog djela izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu koja je na Općinskom sudu u Splitu pravomoćno potvrđena je dana 7. Listopada 2020. Godine.
Predmetna nesreća je prijavljena kao ozljede na radu budući se dogodila u 22.00 sata kada se pok. BV vraćala s posla kući.
Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje KLASA: UP/I-140- 03/19-03/03421599027 od 18. Prosinca 2019. Godine priznato je pravo na obiteljsku mirovinu mal. ĆV, kćerki preminule osiguranice BV s isplatom od 28 listopada 2019. Godine te je rješenjem istog tijela KLASA: UP/I-140-03/19- 03/03421599027, Ur broj 341-18-05/3-19-46488 od 17. 8. 2020. Godine pravo na obiteljsku mirovinu se priznaje i udovcu JV.
Isplatama obiteljske mirovine tužitelj trpi štetu i to za razdoblje isplate od 28. Listopada 2019. Godine do 31. Kolovoza 2022. Godine u iznosu od 77.186,46 kn /10.244,40 EUR koji iznos predstavlja ukupno isplaćene svote mirovine za navedeno razdoblje.
Tuženiku je dostavljen odštetni zahtjev od 21. Rujna 2022. Godine, međutim, do dana podnošenja tužbe tuženik nije podmirio tražbinu.
S obzirom na odštetnu odgovornost tuženika i osnovanost tužbenog zahtjev temeljem čl. 161. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj predlaže sudu donošenje sljedeće
Presude
Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 77.186,46 kn/10.244,40 EUR sve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. Listopada 2022. Godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.
U odgovoru na tužbu tuženik navodi sljedeće:
"Osporava se osnov i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti.
Dana 27.10.2019.godine u Splitu došlo je do prometne nezgode u kojoj je nastradala osiguranica HZMO-a BV – zadobila je teške tjelesne ozljede u konačnici sa smrtnim ishodom– dinamika nastanka prometne nezgode nije sporna. Predmetna nesreća je prijavljena kao ozljeda na radu budući se dogodila u 22,00 sata kada se pok. BV vraćala s posla kući.
Rješenjem HZMO KLASA: UP/I-140-03/19-03/03421599027, Ur broj 341-18- 05/3-19-044099 priznato je pravo na obiteljsku mirovinu mldb. ĆV, kćerki preminule osiguranice BV s isplatom od 28.10.2019.godine, te Rješenjem HZMO –a KLASA –UP/I 140-03/19- 01/03421599027, UR BROj 341-18-05/3-19- 46448 od 17.08.2020.godine pravo na obiteljsku mirovinu priznato je suprugu pok. BV – JV.
Dakle, tužbenim zahtjevom se potražuju puni isplaćeni iznosi s osnove priznate obiteljske mirovine, dok je nesporno među strankama da je smrt osiguranika prouzročena ozljedom na radu, tužbeni zahtjev u cijelosti je neosnovan. Naime, kako iz tužbenih navoda, te priloženih Rješenja HZMO-a proizlazi da je tužiteljevom obiteljska mirovina prizanta baš uslijed ozljede na radu, to u konkretnom slučaju ne postoji razlika koju bi tužitelj sukladno odredbi čl. 27. ZOOP-a jedino imao pravo potraživati od tuženika osnovom Police osiguranja od automobilske odgovornosti.
Osnovanost tužbenog zahtjeva na način kako ga tužitelj postavlja (isplata cjelokupnih mirovina), ovisi o tome je li se na ovo potraživanje tužitelja, kao zavoda koje obavlja poslove mirovinskog osiguranja, prema tuženiku, kao društvu za osiguranje, primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (ZOMO), na kojeg se tužitelj poziva, ili se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP), koji regulira obveze društava za osiguranje preuzete na temelju ugovora (Polica) o osiguranju.
Vrhovni sud RH je nizom svojih odluka, uključivo i najnovijih donesenih po tzv. izvanrednim revizijama, iskazao (ponovio) shvaćanje kako se na ovakva potraživanja primjenjuju odredbe ZOOP-a.
Dakle, tuženik Croatia osiguranje d.d. u ovom postupku postoji i baš se od njega potražuje utužena naknada štete upravo na osnovi činjenice da je vozilo kojeg tužba označava štetnikom u vrijeme nezgode bilo od automobilske odgovornosti osigurano kod tuženika važećom policom osiguranja.
Stoga se i obveze tuženika, kao društva za osiguranje, prema tužitelju, kao zavodu koje obavlja poslove mirovinskog osiguranja, moraju sagledati isključivo kroz materijalnopravne propise kojima je definiran opseg obveze tuženika (društva za osiguranje) po osnovi polica osiguranja od automobilske odgovornosti, pa tako i opseg obveza prema tužitelju.
Obveze društva za osiguranje (tuženika) prema zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja (tužitelju) po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti propisane su odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – ZOOP), pa je stoga o osnovanosti i visini ovakvog potraživanja tužitelja baš prema tuženiku za odlučiti isključivo primjenom odredaba ZOOP-a.
Time, protivno tužbenim navodima, u situaciji kada tužitelj naknadu štete potražuje baš od tuženika kao društva za osiguranje baš po osnovi sklopljene Police osiguranja od automobilske odgovornosti ne dolazi u obzir primjena odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju (ZOMO).
Opseg obveza društva za osiguranje (tuženika) prema zavodima koji obavljaju poslove mirovinskog osiguranja po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti propisane su odredbom članka 27. ZOOP-a, cit:
Subrogacijski zahtjevi nositelja socijalnog osiguranja
Članak 27.
(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
Razvidno je da bi tužitelja na osnovi ugovora (police) o osiguranju od automobilske odgovornosti prema tuženiku kao društvu za osiguranje mogla pripadati stvarna šteta ISKLJUČIVO u vidu razmjernog iznosa mirovine oštećene osobe koja se utvrđuje „u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu“.
Kako iz tužbenih navoda, te priloženog Rješenja HZMO-a proizlazi da je tužiteljevom osiguraniku određena mirovina zbog opće radne nesposobnosti baš uslijed ozljede na radu, to u konkretnom slučaju ne postoji razlika koju bi tužitelj sukladno odredbi čl. 27. ZOOP-a jedino imao pravo potraživati od tuženika osnovom Police osiguranja od automobilske odgovornosti, odnosno utuženo potraživanje nije predmetom osigurateljnog pokrića po Polici osiguranja od automobilske odgovornosti, pa je tužbeni zahtjev neosnovan.
Sve ovo dakako ne dira u pravo tužitelja da ovakvu naknadu potražuje od nekog drugog, ali od društava za osiguranje na osnovi ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti utuženo potraživanje je neosnovano, jer se nalazi van osigurateljnog pokrića preuzetog ugovorom o osiguranju od automobilske odgovornosti.
Tuženik u prilog navedenom tj. o obvezi primjene isključivo odredbe ZOOP-a, prilaže višekratno iskazana shvaćanja revizijskog suda, uključivo i ona najnovija iskazana po tzv. izvanrednim revizijama:
▪ odlukom VsRH Rev-1067/12 od 05.12.2017. g. iskazano je stajalište da se u slučajevima kada tužitelj potražuje naknadu štete baš od društava za osiguranje primjenjuje ZOOP-a, a ne ZOMO-a; a identično stajalište potvrđeno je i novijom odlukom VsRH Rev-2320/2015 od 21.05.2019. g. jer je primjenjivanje ZOOP-a u ovakvim slučajevima „sukladno izraženom shvaćanju“ revizijskog suda (niže prikazujemo dio obrazloženja):
„ Primijenivši Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i to odredbu čl.27. toga zakona koja uređuje konkretnu situaciju, nižestupanjski sudovi upravo postupili sukladno izraženom shvaćanju i pravilno primijenili materijalno pravo.
Nije stoga osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Slijedom navedenog budući da ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl.393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.“ ▪ Odlukom Vrhovnog suda RH – Rješenje pod posl.br. Rev-X 388/2018-2 od 25.kolovoza 2020.godine – u konkretnom slučaju mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u vrijeme izvršenih isplata:
„…Za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata isplaćenih iznosa na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom Zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja…
Slijedom izloženog, a s obzirom da u postupku koji je prethodio reviziji zbog pogrešno pravnog pristupa nižestupanjskih sudova prilikom odlučivanja o visini naknade štete nije pravilno utvrđeno činjenično stanje (visina štete nije obračunata temeljem odredbe čl.27.st.3.ZOOP) to nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda. Iz tog je razloga valjalo prihvatiti reviziju tuženika i ukinuti presude u dosuđujućem dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje…“ ▪ Konačno i najnovija shvaćanja revizijskog suda iz odluka Rev-1354/16 od 18.05.2021.godine i Rev -909/2021 od 08.09.2021.godine ukazuju na primjenu ZOOP-a u ovakvim slučajevima, dosljedno čemu se odbija tužbeni zahtjev HZMO-a koji je glasio na isplatu koja se ne nalazi unutar osigurateljnog pokrića prema odredbi čl.27.ZOOP-u, cit:
„Od 01.siječnja 2006.godine na snagu je stupio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09 – dalje ZOOP) koji je u čl.27.st. 1 propisao da je društvo za osiguranje obvezno zavodima, između ostalih i mirovinskom, nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti
svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. U st.2. se određuje da se stvarnom štetom smatra, između ostalog i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, a koji se pak prema st.3. određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
Iz navedenog vidljivo je da dva propisa reguliraju predmetnu materiju, te je pravilno sud drugog stupnja primijenio pravilo da kasniji zakon derogira raniji zakon.
No, osim toga, prema shvaćanju revizijskog suda ZOOP je i specijalni zakon koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, a s obzirom na tuženika -osiguravajuće društvo u ovom predmetu.
Kako je prema rešenju tužitelja, Područne službe u Zadru, udovici i djeci umrlog osiguranika priznato pravo na obiteljsku mirovinu u visini najniže mirovine, te kako je smrt osiguranika prouzročena ozljedom na radu, u konkretnom slučaju valjalo je primijeniti upravo odredbu čl.27. ZOOP-u. Stoga je pravilan zaključak drugostupanjskog suda da kako se obiteljska mirovina isplaćuje na temelju povrede na radu, da u tom slučaju ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju. (!)
Stoga je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja, radi čega nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Radi navedenog valjalo je reviziju tužitelja odbiti na temelju odredbe čl.393. ZPP-a“
▪ Rev -909/2021 od 08.09.2021.godine, cit:
„Prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanog u brojnim odlukama kao što su primjerice Rev 1067/12 od 05.prosinca 2017.godine za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih iznosa na ime mirovina mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja – prometne nezgode.
Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama ovog suda Rev- 5292/2019 od 16.lipnja 2020.godine i Rev -388/2018 od 25.kolovoza 2020.godine. Prema tome, pravno shvaćanje ovog revizijskog suda glede postavljenog pravnog pitanja zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije suprotno je pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena pobijana presuda pa je stoga revizija tuženika osnovana u smislu odredbe čl.385.a st.1.al.1 ZPP pa je stoga sukladno odredbi čl. 394.st. 1. ZPP-a valjalo ukinuti presude sudova nižeg stupnja…“
Odluke revizijskog suda donesene po tzv. izvanrednim revizijama praktički imaju značaj neposrednog izvora prava. To stoga što je zakonodavac propisao dopuštenost podnošenja tzv. izvanredne revizije upravo u onim slučajevima kada o nekom pravnom pitanju postoji razmimoilaženje u shvaćanjima drugostupanjskih sudova, pa putem instituta „izvanredne revizije“ revizijski sud „presiječe“ i iskaže pravilno shvaćanje.
Upravo takvom zakonskom regulacijom i smislom instituta izvanredne revizije, odlukama koje su po njoj donesene dat je praktički značaj neposrednog izvora prava o konkretnom pravnom pitanju.
Slijedom navedenog, a temeljem jasnog činjeničnog stanja u spisu i valjanom primjenom materijalnog prava tj. primjenom odredbe čl. 27. ZOOP-a predlaže se odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.
U dokaznom postupku sud je pregledao dopis ODO Split od 11.06.2021., prijavu o ozljedi na radu zaprimljene dana 12.12.2019., rješenje područne službe u Splitu od 18.12.2019., rješenja Mirovinskog osiguranja od 17.08.2020., dopis HZMO od 07.09.2022., izlist podataka iz banke doznačenih mirovinskih primanja, dopis HZMO od 21.09.2022. s povratnicom, dopis Zavoda za vještačenje od 16.06.2020., ministarstva rada i mirovinskog sustava od 29.06.2020.
Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razmjernog dijela obiteljske mirovine, a koju je isti isplatio ĆV i ĐV nakon smrti njihove majke i supruge koja je umrla uslijed ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi a za koju je odgovoran vozač motocikla osiguranog kod tuženika. Tužitelj potražuje razmjerni dio obiteljske mirovine isplaćene gore navedenim osobama u razdoblju od 28. 10. 2019. do 31. 08. 2022. God. u iznosu od 10.244,40 EUR.
Među strankama nije sporno da je smrt pokojne BV prouzročena ozljedom na radu.
Pregledom rješenja tužitelja KLASA: UP/I-140-03/19-03/03421599027, Ur. broj 341-18-05/3-19-044099 od 18. Prosinca 2019. Godine vidljivo je da je ĆV, djetetu umrlog osiguranika BV, priznato od 27. Listopada 2019. Godine pravo na obiteljsku mirovinu i određuje se isplata predujma mirovine u svoti od 1.189,48 kn mjesečno, a isplata predujma pripada korisniku počevši od 28. Listopada 2019. Godine.
Pregledom rješenja tužitelja KLASA:UP/I 140-03/19-01/03421599027, UR BROj 341-18-05/3-19-46488 od 17.08.2020.godine vidljivo je da se JV, bračnom drugu BV priznaje pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 27. Listopada 2019. Godine te mu se određuje obiteljska mirovina od 1.493,85 kn mjesečno. Umjesto ove mirovine određuje se najniža mirovina u svoti od 2.175,04 kn mjesečno, a od 1. Siječnja 2020. Godine mirovina iznosi 2.190,40 kn mjesečno.
Prema čl. 160. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim u tom Zakonu, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja. Stavkom 2. istog članka određeno je da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati, iz tog Zakona obuhvaća troškove i svote davanja, koja se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti. Stavkom 3. istog članka propisano je kako se zahtjevom može obuhvatiti ukupna svota šteta (kapitalizirana štete) ili svota stvarne štete (pojedino davanje), koja se odnosi na određeno razdoblje. Kada se šteta sastoji u obvezi Zavoda na trajna novčana davanja, zavod može zahtijevati plaćanje naknade u jednoj ukupnoj svoti koja se izračunava prema visini priznate mirovine i tablicama aktuarske matematike, koju utvrđuje Zavod. Zavod može zahtijevati i plaćanje naknade štete u ukupnoj svoti i neposredno od društva za osiguranje, dok prema stavku 5. visina naknade štete određuje se prema preostalom trajanju mirovinskog staža i godinama života korisnika, odnosno osobe po kojoj su članovi obitelji stekli pravo na mirovinu, potrebnih za stjecanje prava na punu starosnu mirovinu.
Odredbom čl. 161. st. 1. ZOMO propisano je kako Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe. Prema stavku 2., ako je štetu iz stavka 1. ovog članka prouzročio radnik na radu ili u vezi s radom odgovaraju poslodavac i radnik solidarno, a iz stavka 3. za štetu iz stavka 1. odgovara poslodavac, ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana. Člankom 163. st. 1. ZOMO propisano je kako Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 160. Zakona izravno od društva za osiguranje, kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu. Stavkom 7. istog članka propisano je kako se u slučajevima iz stavka 1. do 5., u pogledu utvrđivanja visine štete, primjenjuju odredbe ZOMO .
Prema čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu – dalje ZOOP društvo za osiguranje obvezno je zavodima, između ostalog, i mirovinskom, nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Pri tom se prema stavku 2. tog članka stvarnom štetom, u smislu stavka 1., smatra, između ostalog, i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, koji se prema stavku 3. određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju, u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
Dakle, oba Zakona uređuju kako se zavodima nadoknađuje stvarna šteta, s time da se prema čl. 160. st. 5. ZOMO, visina naknade štete određuje prema preostalom trajanju mirovinskog staža i godina života korisnika potrebnih za stjecanje prava na punu starosnu mirovinu, a prema čl. 27. st. 3. ZOOP, također prema propisima o mirovinskom osiguranju, ali u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Između navedenih odredaba, stoga, postoji nesuglasje upravo u pogledu načina utvrđivanja visine naknade štete.
Prema tome, a radi pravilne primjene materijalnog prava, u slučaju tog nesuglasja, primjenom načela o rješavanju sukoba zakona, načela lex posterior derogat legit priori, što znači kako kasniji propis ZOOP odredbom čl. 27. st. 3. derogira odredbu čl. 160. st. 5. ZOMO, zbog čega se primjenjuje odredba čl. 27. st. 3. ZOOP. Oba navedena Zakona, u odnosu na Zakon o obveznim odnosima, predstavljaju posebne zakone, jer se odnose na posebne segmente prava osiguranja, koji su regulirani odredbama Zakona o obveznim odnosima.
Prema rješenjima HZMO, Područne službe u Splitu, slijedi da je udovcu i djetetu umrle osiguranice priznato pravo na obiteljsku mirovinu u visini najniže mirovine, budući je smrt osiguranika prouzročena povredom na radu.
Dakle, u konkretnom slučaju korisnicima obiteljske mirovine priznata je ista zbog smrti supruge i majke, kao posljedica povrede na radu, pa se u konkretnoj pravnoj stvari ima primijeniti čl. 27. ZOOP, a imajući u vidu da se obiteljska mirovina isplaćuje na temelju povrede na radu, ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju.
Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
U Splitu, 23. prosinca 2025.
Sudac
Josip Mrkonjić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u
.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.
DNA:
1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, [adresa] Zagreb
2. CROATIA osiguranje d.d., Ulica Vatroslava Jagića 33, [adresa] Zagreb