Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
1
21 Gž-719/2023-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: 21 Gž-719/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. Đ. iz S., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik iz S., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB: ..., koga zastupa zakonski zastupnik, a ovoga punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & G. d.o.o., Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3526/22 od 2. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2023.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika R. A. d.d., Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3526/22 od 2. lipnja 2023. u dijelu pod toč. I., II., III., III. (ispravno IV.) izreke za iznos od 2.356,96 eura (17.758,50 kn) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
II Djelomično se potvrđuje i djelomično preinačuje odluka (o troškovima postupka) Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3526/22 od 2. lipnja 2023. u dijelu pod toč. III. (ispravno IV) izreke i odlučuje tako da se pored dosuđenog iznosa od 2.356,96 eura (17.758,50 kn) dosuđuje daljnji trošak u iznosu od 248,86 eura (1.875,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja je odlučeno:
"I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 1. Ugovora o kreditu broj ... od ..., zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 14.625,17 CHF, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, čl. 7. u dijelu kojim je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika, kao kreditora, za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu uručenom korisniku kredita po isplati kredita.
II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu broj 418-50-4200627 od 20.6.2007.godine, zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, kao kreditora
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku od 15 dana, isplati iznos od 3.313,58 eura / 24.966,14 kn1, sve sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče na iznos od:
- 0,63 eura / 4,78 kn 31.07.2007. do isplate,
- 1,28 eura / 9,66 kn 31.08.2007.g. do isplate,
- 4,55 eura / 34,31 kn 30.11.2007.g. do isplate,
- 3,90 eura / 29,37 kn 31.12.2007.g. do isplate,
- 6,18 eura / 46,60 kn 31.01.2008.g. do isplate,
- 7,44 eura / 56,07 kn 29.02.2008.g. do isplate,
- 9,60 eura / 72,30 kn 31.03.2008.g. do isplate,
- 6,36 eura / 47,91 kn 30.04.2008.g. do isplate,
- 7,12 eura / 53,67 kn 31.05.2008.g. do isplate,
- 8,73 eura / 65,74 kn 30.06.2008.g. do isplate,
- 6,37 eura / 48,02 kn 31.07.2008.g. do isplate,
- 6,49 eura / 48,89 kn 31.08.2008.g. do isplate,
- 7,88 eura / 59,40 kn 30.09.2008.g. do isplate,
- 18,45 eura / 138,98 kn 31.10.2008.g. do isplate,
- 11,37 eura / 85,67 kn 30.11.2008.g. do isplate,
- 20,36 eura / 153,44 kn 31.12.2008.g. do isplate,
- 21,75 eura / 163,86 kn 31.01.2009.g. do isplate,
- 22,37 eura / 168,57 kn 28.02.2009.g. do isplate,
- 24,29 eura / 183,01 kn 31.03.2009.g. do isplate,
- 24,63 eura / 185,55 kn 30.04.2009.g. do isplate,
- 21,93 eura / 165,20 kn 31.05.2009.g. do isplate,
- 19,94 eura / 150,22 kn 30.06.2009.g. do isplate,
- 20,47 eura / 154,20 kn 31.07.2009.g. do isplate,
- 21,51 eura / 162,10 kn 31.08.2009.g. do isplate,
- 21,42 eura / 161,41 kn 30.09.2009.g. do isplate,
- 20,36 eura / 153,43 kn 31.10.2009.g. do isplate,
- 22,35 eura / 168,41 kn 30.11.2009.g. do isplate,
- 23,95 eura / 180,42 kn 31.12.2009.g. do isplate,
- 26,21 eura / 197,50 kn 31.01.2010.g. do isplate,
- 25,69 eura / 193,58 kn 28.02.2010.g. do isplate,
- 28,77 eura /216,77 kn 31.03.2010.g. do isplate,
- 28,19 eura / 212,37 kn 30.04.2010.g. do isplate,
- 29,32 eura / 220,94 kn 31.05.2010.g. do isplate,
- 39,17 eura / 295,14 kn 30.06.2010.g. do isplate,
- 37,14 eura / 279,86 kn 31.07.2010.g. do isplate,
- 43,34 eura / 326,53 kn 31.08.2010.g. do isplate,
- 41,20 eura / 310,41 kn 30.09.2010.g. do isplate,
- 37,76 eura / 284,47 kn 31.10.2010.g. do isplate,
- 45,02 eura / 339,19 kn 30.11.2010.g. do isplate,
- 54,26 eura / 408,80 kn 31.12.2010.g. do isplate,
- 47,72 eura / 359,51 kn 31.01.2011.g. do isplate,
- 50,01 eura / 376,79 kn 28.02.2011.g. do isplate,
- 47,09 eura / 354,81 kn 31.03.2011.g. do isplate,
- 47,62 eura / 358,76 kn 30.04.2011.g. do isplate,
- 60,00 eura / 452,07 kn 31.05.2011.g. do isplate,
- 61,21 eura / 461,16 kn 30.06.2011.g.do isplate,
- 70,84 eura / 533,72 kn 31.07.2011.g. do isplate,
- 65,54 eura / 493,82 kn 31.08.2011.g. do isplate,
- 59,74 eura / 450,14 kn 30.09.2011.g. do isplate,
- 57,29 eura / 431,63 kn 31.10.2011.g. do isplate,
- 56,85 eura / 428,30 kn 30.11.2011.g. do isplate,
- 59,58 eura / 448,92 kn 31.12.2011.g. do isplate,
- 61,97 eura / 466,90 kn 31.01.2012.g. do isplate,
- 62,29 eura / 469,31 kn 29.02.2012.g. do isplate,
- 60,64 eura / 456,87 kn 31.03.2012.g. do isplate,
- 61,75 eura / 465,27 kn 30.04.2012.g. do isplate,
- 62,25 eura / 471,02 kn 31.05.2012.g. do isplate,
- 61,23 eura / 461,35 kn 30.06.2012.g. do isplate,
- 61,57 eura / 463,89 kn 31.07.2012.g. do isplate,
- 60,61 eura / 456,65 kn 31.08.2012.g. do isplate,
- 58,53 eura / 440,99 kn 30.09.2012.g. do isplate,
- 60,74 eura / 457,68 kn 31.10.2012.g. do isplate,
- 61,81 eura / 465,69 kn 30.11.2012.g. do isplate,
- 61,06 eura / 460,07 kn 31.12.2012.g. do isplate,
- 56,88 eura / 428,59 kn 31.01.2013.g. do isplate,
- 60,43 eura / 455,34 kn 28.02.2013.g. do isplate,
- 60,74 eura / 457,68 kn 31.03.2013.g. do isplate,
- 59,35 eura / 447,19 kn 30.04.2013.g. do isplate,
- 55,02 eura / 414,58 kn 31.05.2013.g. do isplate,
- 54,91 eura / 413,75 kn 30.06.2013.g. do isplate,
- 55,98 eura / 421,76 kn 31.07.2013.g. do isplate,
- 57,68 eura / 434,60 kn 31.08.2013.g. do isplate,
- 60,04 eura / 452,39 kn 30.09.2013.g. do isplate,
- 58,82 eura / 443,21 kn 31.10.2013.g. do isplate,
- 59,69 eura / 449,71 kn 30.11.2013.g. do isplate,
- 60,66 eura / 457,08 kn 31.12.2013.g. do isplate,
- 61,27 eura / 461,65 kn 31.01.2014.g. do isplate,
- 62,56 eura / 471,33 kn 28.02.2014.g. do isplate,
- 62,14 eura / 468,17 kn 31.03.2014.g. do isplate,
- 60,71 eura / 457,45 kn 30.04.2014.g. do isplate,
- 60,26 eura / 454,02 kn 31.05.2014.g. do isplate,
- 60,46 eura / 455,57 kn 30.06.2014.g. do isplate, i to po stopi: od 15% godišnje u periodu do 31. prosinca 2007. g., od 14% godišnje u periodu od 1. siječnja 2008. g. do 30. lipnja 2011. g., u periodu od 1. srpnja 2011. g. do 31. srpnja 2015. g. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope (banke) koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u periodu od 1. kolovoza 2015. g. do 31.prosinca 2022. koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.356,96 eura / 17.758,50 kuna sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je (banka) primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.".
2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da odbije tužbene zahtjeve u cijelosti i naloži tužiteljici nadoknaditi parnični trošak uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate kao i trošak žalbe uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja drugostupanjske presude do isplate.
3. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. III. (ispravno IV.) izreke (odluka o troškovima postupka), žalbu je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tuženiku naloži nadoknaditi cijeli parnični trošak podredno presudu samo iznimno ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje, uz dosudu troška žalbe.
4. Na žalbe nije odgovoreno.
5. Žalba tužiteljice (protiv odluke o troškovima postupka) je osnovana.
6. Žalba tuženika nije osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.; dalje ZPP), a na koju neutemeljeno ukazuje žalba, jer je sud u obrazloženju pobijane presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te se ista presuda može ispitati.
7.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.
8. Nadalje, prema odredbi čl. 338. st. 1. ZPP pisano je da izrađena odluka mora imati uvod, izreku i obrazloženje, a prema stavku 4. istog članka sud je dužan u obrazloženju svoje odluke izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio; sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, u skladu s kojom odredbom je sud i donio pobijanu odluku.
9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim dijelova odredbi čl. 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu broj ... od ... koje odredbe se odnose na ugovaranje valutne klauzule u valuti CHF i na jednostrano ovlaštenje tuženika mijenjati kamatnu stopu te zahtjev za isplatu.
10. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:
- da je između tuženika, kao kreditora i tužiteljice, kao korisnice kredita, 20. lipnja 2007. sklopljen Ugovor kreditu s valutnom klauzulom na iznos od 14.625,17 CHF s rokom otplate u 84 mjeseca te je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima prema otplatnom planu u kunskoj protuvrijednosti iznosa u CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tuženika na dan dospijeća,
- da su stranke odredbom čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorile početnu ugovornu kamatnu stopu od 5,20 % godišnje te da je odredbom tog članka određeno da je kamata promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Nadalje, nije sporno ni da je tužitelj u cijelosti otplatio kredit 2014.,
- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P 1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženik pod 4) R. A. d.d. Z.-u ovoj parnici tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, u kojem dijelu je citirana presuda potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. odbio je revizije tuženika pod 1) do 7) kao neosnovane,
- da postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi (udruga)-P. protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c ZPP prema kojoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu,
- da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka, kao trgovaca i korisnika kredita, kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa,
- da je u odnosu na tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, već utvrđeno da je upravo i tuženik postupao suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13.; dalje ZZP/07) i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.; dalje ZOO) koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana,
- da je u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva pa time niti poštena. Također je utvrđeno da je uloga javnog bilježnika u postupku solemnizacije ugovora ocijeniti, ako je to moguće, jesu li ugovorne strane ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti im smisao tog posla i uvjeriti se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog pravnog posla, a što su javni bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz čl. 58. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj 8/93., 29/94., 162/98., 16/07., 75/09. i 120/16.),
- da prije i u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora, tuženik kao trgovac nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene o potpunoj obavijesti, a u tijeku pregovora u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupano suprotno odredbama iz čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03. i 46/07.), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama iz čl. 96. i 97. tada važećeg ZZP/07 te suprotno odredbama ZOO i
-da je tužiteljica u stranačkom iskazu navela kako je sa tuženikom zaključila predmetni pravni posao, da je imala potrebu kupnje osobnog automobila, jeftinijeg i manjeg vozila koje joj je trebalo za osobne potrebe, da je pronašla vozilo H. A., isto se prodavalo odnosno bilo dostupno preko autokuće Z. u P., da je otišla tamo te da je tamo upućena na okolnost da može podići kredit i da oni posluju sa tuženikom, da je upućena baš na tu banku, kao banku preko koje oni rade, da je otišla do poslovnice tuženika u S. te da joj je tamo ponuđen samo ovaj kredit u CHF, da je to bila jedina opcija banke, za neku drugu opciju da nije pitala jer je stekla dojam da je ovo što je ponuđeno jedino moguće prihvatiti sa njene strane, da tada o tome nije vodila računa, a niti znala što to znači valutna klauzula, da nije vodila računa ni o kamatnoj stopi, da je potpisala sve što treba, prije toga da je prikupila dokumentaciju, bila kod javnog bilježnika i tamo da joj je samo na brzinu pročitano nešto iz ugovora, da nije imala nikakvih sumnji u banku u tom trenutku, da nije imala nikakvu svijest o tome da bi rata mogla porasti, uglavnom, od strane banke da su joj slane nekakve obavijesti na kuću, rata da je došla skoro dvostruka i da joj je to bilo tegobno za plaćati, ali da je već izgubila povjerenje u banku i da nije mislila kako bi svojim odlaskom tamo mogla bilo što drugo postići za sebe u pozitivnom smislu, da je plaćala onako kako je bila pozvana, jednostavno, da je namakla ta sredstva, ovaj automobil da ima i dan danas tako da nije bilo nikakve mogućnosti da to vozilo proda radi otplate kredita, kredit da je otplatila kao što je to poznato, da ju nitko u autokući ni u banci nije upozorio na rizik podizanja kredita u CHF, da joj nitko nije obrazložio kada i pod kojim uvjetima će se mijenjati kamatna stopa, da nije mogla mijenjati sadržaj ugovora i da joj je isti ponuđen na potpis od strane banke, a da nije niti znala odnosno imala informaciju da bi se sadržaj ugovora mogao mijenjati, da je ona u vrijeme podizanja kredita radila u (centru) S., da nije imala nikakvu firmu niti obrt na svoje ime, da je inače po struci kiparica i da se bavila izradom umjetničkih djela, pored toga što je bila zaposlena u (centru) S., a za bavljenje umjetnošću i kiparstvom da joj nije potrebna ni firma niti obrt te joj je automobil trebao za privatne svrhe, da joj je u banci predmetni kredit prezentiran u superlativu i da joj je kazano da se radi o najsigurnijoj valuti i da zbog toga može očekivati da će imati čak i manju ratu, da je ove rate kredita otplaćivala samo ona, da se radi o prvom kreditu koji je u životu podigla i da ranije nije imala iskustava sa podizanjem kredita, da prije potpisivanja sadržaj ugovora nije pročitala, da joj je ugovor pročitan kod javnog bilježnika, da nije imala potrebu tražiti objašnjenja, da nije imala nejasnoća, jer joj je kredit ponuđen kao nešto fantastično i potpuno sigurno.
11. Slijedom navedenog, opravdano je sud, i po mišljenju ovog suda, zaključio kako je tužiteljica u konkretnom slučaju imala status potrošača, jer se radilo o namjenskom kreditu radi kupnje automobila u privatne svrhe te da se s tužiteljicom prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, što znači da je odredba čl. 2. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u dijelu kojim je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, a utvrđuje se u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora utvrđena ništetnom, odnosno nepoštenom, s obzirom da nije određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO.
12. Posljedično navedenom, tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po tom Ugovoru u skladu s odredbom čl. 1111. ZOO, odnosno tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio na ime razlike u povećanju kamate iznad početno ugovorene kamatne stope od 5,20 %, a temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, jer je ta razlika naplaćena na temelju odredbi Ugovora o kreditu koje je sud utvrdio ništetnima.
13. Isto tako, da su ništetne i nepoštene i ugovorne odredbe predmetnog Ugovora kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (CHF) pravilno se pozivajući na stavove i utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P 1401/12 od 4. srpnja 2013., jer se zapravo radi o nastavku postupka koji je pokrenut po tužbi (udruga)-P. protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, i koji predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502.c ZPP.
14. Valja reći da je odlukom ovog suda poslovni broj Gž-879/22 bila ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen sudu radi održavanja nove glavne rasprave uz obrazloženje kako u pojedinačnom potrošačkom sporu nije moguće odbiti dokazni prijedlog za saslušanjem zaposlenika banke na okolnost obaviještenosti određenog potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora (a koja nije bila predmet utvrđivanja u kolektivnom sporu) te je sud u ponovljenom postupku, pored već izvedenih dokaza, izveo dokaz stranačkim saslušanjem tužiteljice, dok je tuženik odustao od prijedloga da se izvede dokaz saslušanjem njegovog zaposlenika Roberta Svilovića.
15. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještakinji za knjigovodstvo i financije M. T., koja je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 25. kolovoza 2021. utvrdila da je tuženik u tijeku otplate kredita mijenjao kamatne stope za izračun obveze tužitelja i to: 30. studenoga 2007. na 6,20 %, 31. svibnja 2008. na 6,75 %, 31.ožujka 2009. na 7,75 %, 31. srpnja 2011. na 7,50 % i 31. listopada 2011. na 6,75 % te zaključno da je tužitelj u razdoblju od dospijeća 1. anuiteta 30. srpnja 2007. do dospijeća posljednjeg anuiteta 30. lipnja 2014. po predmetnom ugovoru o kreditu trebala platiti 77.129,64 kn uz obračun kamata po stopi od 5,20 % i po početnom tečaju na dan isplate kredita 20. lipnja 2007.; da je platila 102.084,14 kn uz obračun kamata po promjenjivim kamatnim stopama i uz primjenu valutne klauzule, dakle, da izračunu razlike više obračunatih anuiteta radi ugovaranja valutne klauzule u CHF te razlike više obračunate kamate temeljem primjene promjenjive kamatne stope u odnosu na prvo ugovorenu kamatnu stopu ukupno iznosi 3.313,58 eura (24.966,14 kn).
16. Što se tiče istaknutog prigovora zastare, sud je pravilno isti odbio kao neosnovan, budući je odluka u povodu tužbe radi zaštite kolektivnih interesa postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na nepoštene odredbe o ugovaranju valutne klauzule u valuti CHF 14. lipnja 2018., dok je ova tužba podnesena 7. prosinca 2018., dakle unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz odredbe čl. 225. ZOO.
17. Na dosuđeni iznos glavnice tužiteljica je zatražila isplatu zatezne kamate koja teče od plaćanja svakog pojedinog anuiteta Ugovora o kreditu koji je anuitet sadržavao i više isplaćeni iznos radi obračuna po tečaju CHF na dan dospijeća i radi povišenja ugovorene kamatne stope, što je sud u cijelosti prihvatio.
18. Prema odredbi čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
19. Pored toga, pravilno je određena kamata sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO te tužiteljici pripada zatezna kamata na svaki pojedini iznos razlike zbog primjene valutne klauzule u CHF i radi više naplaćene kamate od početno ugovorene od dana uplate odnosno stjecanja od strane tuženika, jer je tuženik od tužiteljice potraživao iznose anuiteta Ugovora o kreditu obračunate prema tečaju CHF na dan dospijeća anuiteta te uvećane za kamatu koja je obračunavana primjenom promjenjive kamatne stope znajući da se radi o primjeni nepoštenih ugovornih odredbi.
20. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.
21. Odluka o parničnom trošku ispravno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP te je sud pravilno utvrdio da vrijednost boda iznosi 15,00 kn, sukladno Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.; dalje Tarifa) koja je stupila na snagu 2. studenoga 2022., a punomoćnik tužiteljice je trošak popisao nakon toga dana te je pravilno priznao tužiteljici i zatraženi trošak u visini od 100 bodova na ime sastava podneska od 1. veljače 2023. budući se radi o obrazloženom podnesku koji se tiče glavne stvari sukladno Tbr. 8. toč.1. Tarife.
21.1. Međutim, opravdano tužiteljica u žalbi navodi da joj je trebalo priznati i trošak na ime sastava podneska od 2. veljače 2022., jer se također radi o obrazloženom podnesku u smislu Tbr. 8. toč. 1. Tarife, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. II izreke ove drugostupanjske odluke, na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP (jer se odluka o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 129. st. 5. istog Zakona ima smatrati rješenjem).
22. Osim toga, kazati je da su novčani iznosi navedeni u pobijanoj odluci o troškovima postupka dvojno iskazani na temelju odredbe iz čl. 48. st. 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22. i 88/22., te su kunski iznosi pravilno preračunati su uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz navedenoga Zakona.
U Zadru 25. listopada 2023.
Predsjednica vijeća
Sanja Prosenica, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.