Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: P-1829/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Andreji Žigante, u pravnoj stvari tužitelja ČS, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Šaruniću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria D.D., iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 23. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj: 628-50-4375298 od dana 12. 09. 2007. godine, a koji je potvrđen u obliku javnobilježničkog akta potvrdom privatne isprave (solemnizacija) po javnom bilježniku Mariji Grozdanić-Dekleva iz Rijeke, Korzo 35/I, broj: OV-22536/2007 dana 12. 09. 2007. godine, skopljenog između tužitelja AS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69 ( u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora sa sjedištem u [adresa]), OIB: 53056966535, kao kreditora u dijelu u kojem je ugovorena naknada i to:
Odredba članka 3. /treće/ NAKNADA koja glasi:
“3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita”
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da isplati tužitelju AS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zbog ništetnosti odredbe o naknadi iznos od 226,79 Eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos koja teče za razdoblje od 15. 09. 2007. do 31. 12. 2007. po stopi od 15% godišnje, za razdoblje od 01. 01. 2008. godine do 30. 06. 2011. godine po stopi od 14% godišnje, za razdoblje od 01. 07. 2011. godine do 31. 07. 2015. godine po stopi od 12% godišnje, za razdoblje od 01. 08. 2015. godine do 31. 12. 2022. godine iznosi po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. 01. 2023. godine pa do namirenja iznosi po stopi propisanoj člankom 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju AS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], nadoknadi, tj. isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 69,14 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos parničnih troškova od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita sa Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb Magazinska cesta 69, (u vrijeme zaključenja ugovora sa sjedištem u [adresa]), kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu broj: 628-50- 4375298 dana 12. 09. 2007. godine, a koji je potvrđen u obliku javnobilježničkog akta potvrdom (solemnizacijom) privatne isprave od javnog bilježnika Marije Grozdanić- Dekleva iz Rijeke, Korzo 35/I, broj: OV-22536/2007 od dana 12. 09. 2007. godine ( dalje u tekstu: Ugovor o kreditu).
Predmetnim ugovorom tužitelju je odobren i isplaćen kredit u iznosu od 13.690,72 CHF (trinaesttisućašestodevedeset švicarskih franaka i sedemdesetdva centima) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 60 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Predmetni kredit odobren je za kupovinu vozila. Dakle, tužitelj ga je ishodio u privatne svrhe, kao potrošač.
Tužitelj je protiv tuženika vodio parnicu radi utvrđenja ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli CHF i radi isplate preplate kredita po toj osnovi te je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, posl. br. P-724/2021 od 21. svibnja 2024. godine utvrđena ništetnost odredbi gore navedenog ugovora vezanih za valutnu klazulu u CHF i tuženik je isplaćen u tom dijelu.
Tužitelj ovom tužbom traži utvrđenje ništetnosti dijela odredbe članka 3. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je određena jednokratna naknada u visini od 3,30% iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Naime, u konkretnom slučaju se o navedenom dijelu ugovore odredbe prije sklapanja i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, a što je prouzročilo neravnotežu između potrošača i trgovca. Dakle, radi se nesporno o nepoštenoj ugovornoj odredbi, a čime je tuženik na štetu tužitelja povrijedio odredbe iz članka 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 79/2007 - dalje u tekstu: ZZP) , a što za posljedicu ima ništetnost navedene ugovorne odredbe temeljem odredbe čl. 102. ZZP-a.
Da je dio predmetne ugovorne odredbe nepošten, a sukladno tome i ništetan proizlazi iz slijedećih činjenica:
- naknada za jednokratne troškove obrade kredita ugovorena je po principu “uzmi ili ostavi” i potrošač nije mogao utjecati na tu odredbu, odnosno o njoj se nije pregovaralo,
- tužitelj ne bi mogao ugovoriti kredit ako ne bi pristao na unaprijed formuliranu odredbu o jednokratnoj naknadi u iznosu od 3,30% iznosa kredita,
- u Ugovoru o kreditu nije navedeno od čega se sastoji jednokratna naknada,
- u Ugovoru o kreditu nije navedeno niti koji je razlog da jednokratna naknada iznosi baš 3,30% iznosa kredita i
- takva ugovorna odredba uzrokovala je neravnotežu na štetu potrošača, tj. tužitelja.
Dakle, navedena jednokratna naknada tj. tzv. “ulazna naknada” je ugovorena i naplaćena bez dogovora sa tužiteljom i bez ikakvog kriterija vezanog uz stvarni trošak. U vezi navedenog pravnog pitanja ukazuje se na praksu Suda EU i na presudu broj C- 224/19, te presudu broj C-84/19.
Trošak obrade kredita je i mora biti sastavni dio cijene kredita koja se plaća u obliku kamatne stope. U kamatnoj stopi je već plaćeno sve što obuhvaća plasiranje i korištenje kredita, tako da je i iz tog aspekta navedena ugovorna odredba nepoštena, odnosno ništetna.
Tuženik je na dan isplate kredita 14. 9. 2007. godine tužitelju naplatio jednokratnu naknadu temeljem čl. 3. Ugovora o kreditu u iznosu od 3,30% iznosa cjekokupnog kredita, tj. u iznosu od 451,79 CHF, a što je vidljivo iz isprave “Kontrolni ispis iznosa korištenja” kojeg je izdao tuženik. Na dan isplate kredita 14. 9. 2007. godine prema tečajnoj listi tuženika važećoj na dan 14. 9. 2007. godine srednji tečaj 1 CHF u odnosu na kunu je iznosio 4.449280. Dakle, tuženik je na ime naknade naplatio tužitelju dana 14. 9. 2007. godine iznos od 2.010,14 kuna ( 451,79 CHF x 4.449280= 2.010,14 kuna). Prema fiksnom tečaju konverzije kuna u Euro 7.53450 proizlazi da iznos od 2.010,14 kuna iznosi 226,79 Eura (2.010,14:7.53450 = 226,79) i to je iznos koji je tuženik temeljem ništetnog dijela odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu bez osnove naplatio od tužitelja na ime naknade.
Stoga, tužitelj povrh utvrđenja ništetnosti dijela navedene ugovorne odredbe iz članka 3. Ugovora o kreditu potražuje od tuženika i isplatu iznosa od 226,79 Eura na ime povrata neosnovano po tuženiku stečenog iznosa naknade iz članka 3. ugovora sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. 9. 2007. godine do isplate. Naime, tuženik je bez osnove stekao novčani iznos od 226,79 Eura pa ga tužitelju treba vratiti, tj. isplatiti i sukladno odredbi čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima tuženik kao nepošteni stjecatelj treba platiti zakonske zatezne kamate na taj iznos koje teku od dana stjecanja do dana povrata, tj. isplate tužitelju. Posljedica ništetnosti dijela navedene ugovorne odredbe je da tuženik sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima treba tužitelju zajedno sa zakonskim zateznim kamatama isplatiti navedeni iznos temeljem ništetnog dijela odredbe čl. 3. predmetnog ugovora.
2. Budući da tuženik pozvan da podnese pisani odgovor na tužbu, u ostavljenom roku to nije učinio, to je sud donio presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev jer su ispunjene pretpostavke iz čl. 331. b st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), odnosno tuženiku su tužba i rješenje za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, a osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, odnosno ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
3. Temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelju je dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe u iznosu od 50,00 eura uz pripadajući PDV u iznosu od 12,50 eura te pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR tj. ukupan parnični trošak u iznosu od 69,14 eura.
U Rijeci 23. prosinca 2025.
Sudac
Andreja Žigante
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
DNA:
- pun. tužitelja
- tuženiku
