Poslovni broj: Us I-4620/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Miladinu, te zapisničarki Aniti Ćavar, u upravnom sporu tužitelja AŠ, državljanina Turske, trenutno boravi u Prihvatnom centru za strance, Dugo Selo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik Milan Banić, odvjetnik u Zagrebu, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, Postaje Aerodromske policije Pleso, Zagreb, Ulica Rudolfa Fizira BB, radi određivanja ograničenja kretanja, dana 23. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, Postaje Aerodromske policije Pleso, KLASA: NK UP/I-216-03/25-03/43, URBROJ: 511-19-48- 25-1 od 12. studenog 2025.

II. Odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti odvjetniku Milanu Baniću, pružatelju besplatne pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura, u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika je tužitelju određeno ograničenje kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, na najkraće moguće vrijeme, a najduže do 3 (tri) mjeseca od dana donošenja rješenja.

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika jer smatra da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za određivanje ograničenja kretanja. Ističe kako je ograničenje kretanja određeno neosnovano, jer nema namjeru bježati tijekom postupka. Smatra da je izostalo valjano obrazloženje rješenja te nisu utvrđene sve činjenice i okolnosti predmeta. Smatra kako nije relevantno i dostatno obrazloženo ograničenja kretanja najstrožom mjerom, te prigovara da postupak nije vođen u dobroj vjeri i s dužnom pažnjom. Smatra da ispunjava uvjete za odobrenje azila budući mu u Turskoj prijeti opasnost. Predlaže poništiti osporavano rješenje uz odobrenje besplatne pravne pomoći.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je tužitelju zakonito odredio ograničenje kretanja iz razloga osporavanog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja izvršen je uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika, kao i spis ovog Suda posl. broj: UsI-5597/23, koji je tužitelj pokrenuo protiv tuženika radi međunarodne zaštite. Dana 23. prosinca 2025. održana je nejavna rasprava u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

4.1 Na raspravi opunomoćenik tužitelja ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, ostaje kod prijedloga da se tužitelja sasluša u svojstvu stranke, te odustaje od prijedloga da tužba ima odgodni učinak budući je predmetni upravni spor hitan te se održava rasprava radi odluke o tužbenom zahtjevu.

5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

6. Osporavano rješenje tuženika doneseno je pozivom na članak 54. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15 -17/25, dalje: Zakon).

7. Člankom 54. stavkom 2. Zakona propisano je da se tražitelju može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja, osobito ako se ocijeni da postoji rizik od bijega (točka 1.), kao i zbog više uzastopnih pokušaja napuštanja Republike Hrvatske tijekom postupka međunarodne zaštite (točka 6.).

7.1 Prema stavku 6. toga članka Zakona mjera smještaja u prihvatni centar za strance može se izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj prije podnošenja posljednjeg evidentiranog zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj (dana 12.11.2025), ranije podnio dva zahtjeva za međunarodnom zaštitom od kojih je odustao, te je nakon posljednjeg odustanka otišao u Njemačku, gdje je nezakonito boravio, dok ga nije zatekla njemačka policija i vratila u Hrvatsku.

9.

Sud nalazi da je tužitelj saslušan na Zapisnik od 12.11.2025. te je potvrdio gornje navode, ujedno izjavivši da nema što za dodati, bez primjedbi potpisavši zapisnik saslušanja.

10. Polazeći od gore navedenog, prema ocjeni suda, pravilno je utvrđeno da postoje razlozi donošenja osporavanog rješenja primjenom citiranog članka 54. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona.

11. U pogledu određene mjere ograničenja kretanja, Sud nalazi da prema podacima spisa tužitelj nema novčanih sredstava niti imovine (već i prema popunjenom obrascu Zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć), te iskazuje da nema članova uže obitelji niti odobrenje boravka u drugoj članici Europskog gospodarskog prostora, a s obzirom na ranije ponašanje tužitelja (odustanci od zahtjeva i odlazak u Njemačku), po ocjeni Suda ne može se očekivati da bi se blažim mjerama iz Zakona postigla svrha ograničenja kretanja.

12. S obzirom na suštinu razloga određivanja mjere ograničenja kretanja, radi provođenja postupka po zahtjevu tužitelja za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj, Sud nalazi da je postojao osnov za određivanje iste mjere, slijedom čega se ograničenje kretanja određeno u trajanju od 3 (tri) mjeseca ukazuje zakonitim.

13. S obzirom da tužitelj u tužbi i tijekom spora ne dovodi u pitanje utvrđenja iz Zapisnika o saslušanju tužitelja od 12.11.2025., kao i da je tužitelj saslušan kao stranka u upravnom sporu ovog Suda posl. broj: UsI-5597/23, na raspravi održanoj 13. veljače 2024., Sud nalazi da su dostatno utvrđene bitne činjenice za donošenje odluke u ovoj stvari, radi čega je ocijenjeno da tužitelja nije potrebno dodatno saslušavati u svojstvu stranke, te je isti dokazni prijedlog odbijen raspravnim rješenjem 23.12.2025.

14. Slijedom navedenog, Sud nije ocijenio osnovanim tužbene prigovore, već nalazi da osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

15. Valjalo je stoga, temeljem članka 116. stavka 1. ZUS-a presuditi kao u točki I. izreke presude.

16. Kako iz spisa predmeta proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava niti imovine, u točki II. izreke ove presude odobrena mu je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22).

17. Budući da je pravnu pomoć tužitelju pružio odvjetnik Milan Banić, u točki III. izreke presude naloženo je tuženiku da mu za sastav tužbe i pristup na ročište isplati iznos od 1.250,00 eura (koliko je i traženo), u skladu s člankom 9. Pravilnika i Tbr. 27. stavkom 1. i 2. i 46., 50. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23, dalje: Tarifa).

18. O prijedlogu za odgodnim učinkom tužbe Sud nije odlučivao, budući je na raspravi opunomoćenik tužitelja isti prijedlog povukao.

U Zagrebu, 23. prosinca 2025.

Sudac:

Hrvoje Miladin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnik Milan Banić, putem e-komunikacije

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Zagrebačka, Postaja Aerodromske policije Pleso, Zagreb, Ulica Rudolfa Fizira BB

3. U spis