REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1481/2025-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KJ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Vesni Pavlićević i Domagoju Mladičeku, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika VIADUKT d.d. u stečaju, Zagreb, Kranjčevićeva 2, OIB 74794390096, zastupanog po stečajnom upravitelju Miloradu Zajkovskom, i po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dražan Crnković & Alen Pešušić, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. studenoga 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 23. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je osnovana tražbina tužitelja prema tuženiku za iznos od 7.350,88 EUR kao tražbina prvog višeg isplatnog reda, te je tuženik dužan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka uvećan za zakonske zateznu kamatu koja se određuje po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 9.125,00 eura u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je djelomičnim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. St-1181/17 od 26. veljače 2018., u stečajnom postupku nad dužnikom, ovdje tuženikom Viadukt d.d. u stečaju, osporena tužitelju kao stečajnom vjerovniku tražbina prvog višeg isplatnog reda za koju ne postoji ovršna isprava u ukupnom iznosu od 288.123,01 kn, te je ujedno tužitelj kao stečajni vjerovnik upućen na pokretanje parnice radi utvrđenja osporene tražbine. Tužitelj je prijavio tražbinu u stečajnom postupku nad tuženikom u ukupnom iznosu od 846.421,13 kn i to po osnovi: neisplaćene razlike bruto plaće nastale uslijed jednostranog manjenja dospjele plaće tužitelju za razdoblje od srpnja 2009. do travnja 2017. uvećano za iznos zakonske zatezne kamate na svaki dospjeli, a neisplaćeni dio razlike bruto plaće računajući od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa neisplaćenog dijela razlike bruto plaće pa do dana otvaranja stečajnog postupka, u ukupnom iznosu od 591.383,61 kn, po osnovi razlike neisplaćene bruto plaće radniku za mjesec ožujak-rujan 2017. uvećan za iznos zakonske zatezne kamate na dospjeli, a neisplaćeni dio plaće računajući od dana dospijeća iznosa plaće pa dodana otvaranja stečajnog postupka, dospjelo potraživanje u ukupnom iznosu od 131.674,73 kn i neisplaćene otpremnine u iznosu od 123.362,79 kn, što sukladno odredbi st. 1. čl. 85. Pravilnika o radu tuženika, predstavlja iznos od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koja pripada tužitelju za posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada kod tuženika kao poslodavca.

2. Djelomičnim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. St-1181/17 od 10. siječnja 2018. tužitelju je utvrđena tražbina prvog višeg isplatnog reda za iznos od 558.298,12 kn (bruto), dok je djelomičnim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. St-118/17 od 26. veljače 2018. tužitelju osporena kao tražbina prvog višeg isplatnog reda za koju ne postoji ovršna isprava, tražbina u iznosu od 288.123,01 kn. U obrazloženju se kao razloge osporavanja tražbine navodi zastara za umanjenje plaće za 7. mj. 2009. do 1. -8 mj. 2012., zatim otklanja tužitelju pravo na dio otpremnine (pravo na 6 otpremnina) te navodi da tražbina nije umanjena za čl. 155. Stečajnog zakona. Tužitelj ističe da su razlozi osporavanja tražbine u spomenutom djelomičnom rješenju od 26. veljače 2018. paušalno navedeni te iz takvog obrazloženja nije moguće na siguran i nedvojben način utvrditi do koje se osporene tražbine odnosi na navodnu zastaru i netočan obračun plaće, a dio koje se osporene tražbine odnosi na otpremninu.

3. Tužitelj ističe kako je u postupku koji predstoji nužno utvrditi koliko iznosi razlika neisplaćenog dijela bruto plaće za cijelo razdoblje (od srpnja 2009. do rujna 2017.), za koje je tužitelju uslijed jednostranog umanjenja plaće od strane tuženika ta bruto plaća bila isplaćivana u umanjenom iznosu, a sve kako bi se potpuno i pravilno utvrdilo postoji li i koliko iznosi ta razlika između isplaćene i neisplaćene bruto plaće tužitelja u odnosu na osporeno potraživanje u visini od 288.123,01 kn, kao i koliko iznosi potraživanje tužitelja po osnovi otpremnine, a uzimajući u obzir cjelokupnu dokumentaciju iz koje proizlazi pravna osnova potraživanja tužitelja po osnovi otpremnine, kao i zakonske te podzakonske okvire koje utvrđuju visinu otpremnine. Tužitelj temeljem odredbe čl. 85. Pravilnika o radu ima pravo na otpremninu u iznosu od jedne trećine prosječne mjesečne plaće, koju je radnik ostvario u tri mjeseca rije prestanka ugovora o radu, za svaku navedenu godinu rada kod poslodavca - tuženika, dok ukupan iznos otpremnine ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu te ostvaruje pravo na otpremninu u iznosu od 68.970,96 kn, što sukladno odredbi st. 1 čl. 85. Pravilnika o radu predstavlja iznos od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koja pripada tužitelju za posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada kod tuženika kao poslodavca.

4. Tužitelj je na ročištu održanom 6. studenoga uredio tužbeni zahtjev kao u izreci.

5. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev, osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor zastare. Ističe i prigovor prekluzije roka za podnošenje tužbe. Tuženik ističe kako sukladno čl. 139. Zakona o radu tražbine iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. S obzirom da tužitelj potražuje iznose neisplaćenih plaća za period od 2009. pa nadalje, tada je jasno da je za dio potraživanja, a koje se odnosi na period od 2009. do 2012. nastupila zastara. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje tražbine s osnove neisplaćene plaće za period od ožujka 2017. do rujna 2017. u iznosu od 131.674,73 kn, tuženik ističe kako je osnovano stečajni upravitelj osporio dio tražbine u iznosu od 11.518,42 kn, a budući da tužitelj nije svoju tražbinu manjio sukladno čl. 155. Stečajnog zakona koji propisuje da u troškove stečajne mase spadaju, među ostalim, tražbine neisplaćenih plaća radnika u bruto iznosu utvrđene u stečajnom postupku koje su veće od tri neisplaćene plaće koju radnik ostvaruje prema posebnom propisu, a najviše do iznosa tri neisplaćene minimalne plaće u Republici Hrvatskoj. Tužitelj je svojom prijavom potraživao puni iznos neisplaćene plaće za period od ožujka do rujna 2017., iako je sukladno čl. 155. Stečajnog zakona svoju tražbinu s osnove neisplaćene plaće trebao umanjiti, te je stoga osnovano osporavanje stečajnog upravitelja u iznosu od 11.518,42 kn. Tužitelj potražuje i utvrđenje dijela tražbine koja se odnosi na otpremninu. Tužitelj je u stečajnom postupku prijavio tražbinu s osnove otpremnine u iznosu od 123.362,79 kn, od čega je stečajni upravitelj tuženika osporio dio tražbine u iznosu od 88.951,45 kn. Tužitelj je kod tuženika radio 12 godina te je sukladno čl. 119. Zakona o radu ostvario pravo na otpremninu u visini od 1/3 prosječne plaće koju je ostvario tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu. Neosnovano stoga tužitelj potražuje iznos od 123.362,79 kn (a koji je iznos prijavio u stečajnom postupku), te je osnovano stečajni upravitelj osporio dio tražbine. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.

6. Podneskom od 12. ožujka 2021. tuženik se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe.

7. Dana 20. travnja 2021. u ovom predmetu donesena je presuda i rješenje Pr- 5404/2018-33 kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je osnovana tražbina tužitelja prema tuženiku za iznos od 8.738,24 eura (65.838,26 kuna) kao tražbina prvog višeg isplatnog reda te je odbijen zahtjev za nadoknadu parničnog troška. Rješenjem je utvrđeno da je povučen dio tužbenog zahtjeva za iznos od 29.502,25 eura (222.284,75 kuna).

8. Postupajući po žalbi tužitelja Županijski sud u Rijeci svojim rješenjem Gž R- 491/2021-3 od 16. srpnja 2025. ukinuo je navedenu prvostupanjsku presudu te predmet vratio istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obrazloženje da sud prvog stupnja u ponovljenom postupku raspravi činjenice radi utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, uz napomenu da je zahtjev djelomično povučen, a rješenje o djelomičnom povlačenju tužbe je pravomoćno te će o zahtjevu tužitelja donijeti novu, zakonitu odluku, s tim što će ponovno odlučiti i o troškovima cijelog postupka, uključujući i trošak žalbenog postupka.

9. U ponovljenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: Djelomično rješenje Trgovačkog suda St-1181/17 (strana 7-10, 51-52 spisa), Ugovor o radu (strana 11-12, 13-14 spisa), Ugovor o međusobnim pravima i obvezama (strana 15-20 spisa), Anex Ugovora o međusobnim pravima i obvezama (strana 21-22, 23-24, 25-26, 27-28, 29-30, 31-32, 33--34, 35-36, 37-38 spisa), obračun neisplaćenih dijelova plaće (strana 39-48 spisa), Pravilnik o radu (strana 49-50 spisa), isplatne liste (strana 53-163 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja (strana 204-212 spisa), očitovanje vještaka (strana 236-245 spisa).

10. Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

11. Među strankama je ostao sporan zahtjev tužitelja za isplatu razlike otpremnine i po osnovi manje isplaćenih plaća za razdoblje od rujna 2012. do rujna 2017.

12. Uvidom u e-izvadak iz sudskog registra utvrđeno je da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-1181/2017 od 2. listopada 2017. otvoren stečajni postupak nad tuženikom.

13. Iz dokumentacije u spisu utvrđeno je (nesporno i među strankama): da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika; da je tužitelj u stečajnom postupku prijavio svoja potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 112.339,39 eura (846.421,13 kn); da je djelomičnim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-1181/17 od 26. veljače 2018. djelomično osporena tražbina tužitelja i to za umanjenje plaće od 7. mjesec 2009. do 1.-8 mj. 2012.; prava na dio otpremnine (pravo na 6 otpremnina) i umanjenje tražbine po čl. 155. Stečajnog zakona u ukupnom iznosu od 38.240,50 eura (288.123,01 kn); da je tužitelj kao stečajni vjerovnik upućen na pokretanje parnice radi utvrđenja osporene tražbine u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti rješenja odnosno primitka drugostupanjske odluke; da je tužitelj podnio predmetnu tužbu radi utvrđenja osporene tražbine kao tražbine prvog višeg isplatnog reda dana 14. ožujka 2018. za ukupni osporeni iznos od 38.240,50 eura (288.123,01 kn).

14. Odredbom čl. 270. Stečajnog zakona (Narodne novine 71//15,104/17, u daljnjem tekstu SZ-a) propisano je da se u parnici utvrđivanje tražbine može zahtijevati samo na temelju osnove, u iznosu i u isplatnom redu kako je ono naznačeno u prijavi ili na ispitnom ročištu.

15. Radi utvrđivanja visine potraživanja izveden je dokaz financijskim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o. Temeljem nalaza i mišljenja razlika manje obračunate i isplaćene bruto plaće od srpnja 2009. do rujna 2012., visina po osnovi otpremnine obračunate u visini 1/3 prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca prije prestanka rada za svaku godinu rada kod tuženika i umanjenje tražbine prema čl. 155. SZ-a stečajnog postupka iznosi 1.304,40 eura (9.828,00 kn).

16. Povodom prigovora tuženika vještakinja se pismeno očitovala 23. srpnja 2020. navodeći da je izračun izvršen temeljem priložene dokumentacije i naloga suda: u tabeli 1. uzimajući u obzir Ugovor o međusobnim pravima i obvezama koji regulira osnovnu (neto) plaću i prava sukladno Pravilniku o radu; u tabeli 2. temeljem obračuna plaće tuženika isplaćenih i neisplaćenih, uzimajući u obzir obračune isplaćenih plaća.

17. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka budući da je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije.

18. Financijskim vještačenjem utvrđeno je:

- da je manje obračunata i isplaćena plaća tužitelju u razdoblju od rujna 2012. do travnja 2017. u ukupnom iznosu od bruto 27.063,60 eura (203.910,67 kn), sa zateznim kamatama u iznosu od 9.135,55 eura (68.831,77 kn), ukupno 36.199,15 eura (272.742,44 kn),

- da je manje obračunata i isplaćena plaća tužitelju u razdoblju od travnja 2017. do rujna 2017. u ukupnom iznosu od bruto 24.325,36 eura (183.279,42 kn), sa zateznim kamatama u iznosu od 424,29 eura (3.196,83 kn), ukupno 24.749,65 eura (186.476,25 kn).

19. Dakle, s osnove manje obračunate i isplaćene plaće sa zateznim kamatama, za neosporeno potraživanje od rujna 2012. do rujna 2017. tužitelju pripada pravo na ukupni iznos od 60.948,80 eura (459.218,69 kn), dok je osporen dio potraživanja za razdoblje od srpnja 2009. do kolovoza 2012., odnosno iznos od 18.200,88 eura (137.134,54 kn) sa zateznim kamata u iznosu od 11.386,85 eura (85.794,24 kn), ukupno 29.587,73 eura (222.928,78 kn). Nesporno je da je tužitelj potraživanje s osnova manje isplaćene plaće za razdoblje od 2009. do 2017. zajedno sa zateznim kamatama prijavio u ukupnom iznosu od 95.966,33 eura (723.058,34 kn), a da prema gore navedenim utvrđenjima iz nalaza vještaka ukupno potraživanje bi iznosilo 90.536,53 eura (682.147,47 kn).

20. U odnosu na osporeni dio po osnovi otpremnine, nesporno je da je tužitelj prijavio potraživanje u ukupnom iznosu od 16.373,06 eura (123.362,79 kn), da je prema nalazu vještakinje utvrđeno da je visina 1/3 prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca prije prestanka rada po svakoj godini rada kod tuženik iznos temeljem obračunatih i isplaćenih plaća ukupno 11.805,89 eura (88.951,45 kn), sud nije prihvatio obračun temeljem Anexa 10 i iznosa od 17.087,68 eura (128.747,16 kn) budući tužitelju temeljem navedenog anexa plaće nisu niti isplaćivane.

21. Slijedom navedenog, prema stavu ovoga suda, potraživanje tužitelja je neosnovano. Naime, potraživanje tužitelja iznosilo je 112.339,39 eura (846.421,13kn) i to s osnove manje isplaćene plaće za razdoblje od rujna 2009. do rujna 2017. sa zateznim kamatama u ukupnom iznosu od 95.966,33 eura (723.068,34 kn), s osnove otpremnine iznos od 16.373,06 eura (123.362,79 kn), prema nalazu i mišljenju vještaka temeljem navedenih osnova utvrđeno je da tužitelju s osnove razlike plaća, otpremnine i umanjenja tražbine iz čl. 155. SZ-a ukupno pripada iznos od 74.059,08 eura (557.998,14 kn), u stečajnom postupku osporen je dio tražbine tužitelja u ukupnom iznosu od 38.240,50 euro (288.123,01 kn) i to s osnove manje isplaćene plaćene od srpnja 2009. do kolovoza 2012. zbog zastare, dio otpremnine iznad prava na 6 otpremnina i tražbine umanjene za čl. 155. SZ-a, dakle, osporen je i manji iznos od utvrđenja vještaka i nije utvrđena osnovanom daljnje potraživanje tužitelja.

22. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, te su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023), a prema vrijednosti predmeta spora. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, to isti nema pravo na naknadu parničnog troška već je isti dužan naknaditi tuženiku. Tako je tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to za pristup na ročišta 19.12.2018., 17.3.2021. i 6.11.2025. svako po 500 bodova, sastav četiri obrazložena podneska svaki po 500 bodova, podneska od 23.12.2018. po 50 bodova, podneska od 12.5.2021. po 100 bodova, ukupno 3650 bodova odnosno 7.300,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 1.825,00 eura kn, ukupno je tuženiku priznat trošak u iznosu od 9.125,00 eura, u ostalom dijelu zahtjeva tuženik je odbijen kao neosnovanim.

24. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 11. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih.

U Zagrebu 23. prosinca 2025.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika