REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-1606/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Đuro Čubrilo, odvjetnik u Puli Škaljerova 9, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na dodanu vrijednost, 22. prosinca 2025.,

p r e s u d i o je

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-05/22- 01/174, URBROJ: 513-04-24-3 od 22. kolovoza 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područni carinski ured Rijeka, Carinski ured Pula-Pola, KLASA: UP/I-471-01/22-15/200, URBROJ: 513-02- 6025/9-22-1 od 30. rujna 2022. donesenog po službenoj dužnosti kojim je tužitelj dužan platiti poreznu obvezu na ime poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 187.398,98 kuna/24.872,12 EUR utvrđenu zbog stjecanja novog prijevoznog sredstva – kamper vozila marke HYMER, Mlt 580 4x4, snaga motora 140 Kw, radni obujam motora 2987 cm³, broj prijeđenih kilometara 13.766, broj šasije [broj šasije], godina proizvodnje 2021., datum prve registracije 6.5.2021. godine, porezne osnovice u iznosu od 100.000,00 €, u kunskoj protuvrijednosti od 749.595,90 kuna, prema srednjem tečaju (EUR = 7,495959) Hrvatske narodne banke na dan 30.9.2021. godine, uz obvezu obračuna i plaćanja daljnjih zakonskih zateznih kamata, na iznos dospjele porezne obveze, pobliže opisano u izreci tog rješenja.

2. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu. U tužbi navodi da ne postoje valjani dokazi na kojima bi se mogla zasnivati tvrdnja da je tužitelj od 30. rujna 2021. faktički raspolagao predmetnim vozilom, odnosno da ga je tada unio u Republiku Hrvatsku. Navodi da dokazi na koje se poziva tuženik jesu samo pretpostavke, a ne dokazi. Tako da zaticanje vozila na naplatnim postajama nije dokaz da je tužitelj upravljao predmetnim vozilom već da je sve bilo onako kako je tužitelj rekao u svojoj izjavi kada je saslušavan, a to znači da je bio samo suputnik sa vlasnikom vozila. Nadalje, da postojanje evidencije da prodavatelj u vrijeme kada je vozilo evidentirano na autocestama nema prijavljen boravak u Republici Hrvatskoj nije dokaz da je tužitelj raspolagao predmetnim kamperom, već da se radi o paušalnom zaključku budući da se on uopće nije morao prijaviti u policiju jer se radi o privremenom boravku, a državljani Europske unije nisu dužni prijaviti boravak do tri mjeseca. Nadalje da fotografija o ulasku vozila 30. rujna 2021. na osnovu koje se uopće ne može utvrditi tko je vozač u vozilu toga dana, ne može biti osnova za tvrdnju da je tužitelj od toga dana faktički raspolagao predmetnim kamperom, budući da bi tada ta fotografija morala na nesumnjiv način dokazivati da je tužitelj vozač. Također da činjenica što je tužitelj platio u cijelosti kupoprodajnu cijenu 20. rujna 2021. ne može biti valjan dokaz jer samu uplatu nije pratio ugovor odnosno dokument kao osnova plaćanja pa da je jasno da ugovor nije zaključen prije 7. studenog 2021., a uplata je izvršena da bi se osigurala buduća kupnja. Navodi da je odredbom čl. 19. Ustava Republike Hrvatske ( „Narodne novine“ broj: 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014) propisano da pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu. U slučaju sumnje odnosno nedostatka materijalnih dokaza odluka mora biti donesena u korist pojedinca. Nadalje, navodi da kada bi i bilo točno da je tužitelj nakon 30. rujna 2021. bio u mogućnosti povremeno voziti predmetno vozilo to još uvijek ne znači da bi bio obveznik plaćanja poreza na dodanu vrijednost prije sklapanja kupoprodajnog ugovora jer prema odredbi čl. 9. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/2013, 99/2013, 148/2013, 153/2013, 143/2014, 115/2016, 106/2018, 121/2019, 138/2020, 39/2022, 113/2022, dalje: ZPDV) stjecanje dobara unutar Europske unije je stjecanje prava raspolaganja pokretnom materijalnom imovinom u svojstvu vlasnika i da učinak isporuke mora biti davanje prava osobi raspolaganja robom koja je predmet transakcije kao da je ona njezin vlasnik, a da to znači da stranka na koju se to pravo prenosi ima mogućnost donošenja odluka koje mogu utjecati na njezin pravni položaj među kojima je osobito odluka o prodaji. Ako nema dokaza da je tužitelj stekao vlasništvo prije 7. studenog 2021. onda znači da nije postao njezin vlasnik, a time niti porezni obveznik. Nadalje navodi da se vlasništvo vozila može steći jedino temeljem kupoprodajnog ugovora što je i napravljeno 7. studenog 2021. Predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika uz naknadu troškova postupka.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. U tijeku spora održana je rasprava 20. studenog 2025., u prisutnosti tužitelja i njegovog opunomoćenika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime se smatra da je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog spora u skladu s čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, dalje: ZUS).

5. Na održanoj raspravi opunomoćenik tužitelja predao je u spis predmeta upravnog spora rješenje o prekršaju Ministarstva financija, Carinske uprave, Područni carinski ured Rijeka, Vijeće za prekršaje KLASA: 413-01/23-26/439, URBROJ: 513- 02-6001/5-24-11 od 8. studenog 2024. kojim se obustavlja prekršajni postupak protiv tužitelja zbog prekršaja iz čl. 130. st. 1. t. 1. ZPDV i čl.131. st.1. t. 14. ZPDV.

6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora.

7. Na temelju razmatranja činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Čl. 4. st. 1. t. 2. b) ZPDV predmet oporezivanja PDV-om je stjecanje dobara unutar Europske unije koje u tuzemstvu obavi uz naknadu u slučaju novih prijevoznih sredstava, porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik, čija ostala stjecanja nisu predmet oporezivanja PDV-om u skladu s čl. 5. st. 1. t. a) i b) ZPDV ili bilo koja druga osoba koja nije porezni obveznik. St. 2. t. a) istog čl. propisano je da se prijevoznim sredstvima u smislu ovoga Zakona, ako su namijenjena za prijevoz osoba ili dobara, smatraju kopnena motorna vozila radnog obujma motora iznad 48 cm³ ili snage motora iznad 7,2 Kw. St. 3. istog čl. propisano je da se novim prijevoznim sredstvima u smislu ovoga Zakona smatraju prijevozna sredstva iz st. 2. ovoga čl. koja ispunjavaju jedan od sljedećih uvjeta: a) plovila i zrakoplovi su isporučeni unutar tri mjeseca od datuma prve uporabe, a za kopnena motorna vozila ovo razdoblje iznosi šest mjeseci, b) nisu prešla više od 6.000 km u slučaju kopnenih motornih vozila, nisu plovila više od 100 sati u slučaju plovila ili nisu letjela više od 40 sati u slučaju zrakoplova.

9. Čl. 9. ZPDV propisano je da je stjecanje dobara unutar Europske unije stjecanje prava raspolaganja pokretnom materijalnom imovinom u svojstvu vlasnika, koju prodavatelj ili stjecatelj dobara ili druga osoba za njihov račun otpremi ili preveze stjecatelju tih dobara u državu članicu koja nije država članica u kojoj je započela otprema ili prijevoz tih dobara.

10. Čl. 31. ZPDV propisano je da oporezivi događaj nastaje u trenutku stjecanja dobara unutar Europske unije. Smatra se da je stjecanje dobara unutar Europske unije obavljeno kada se isporuka sličnih dobara smatra obavljenom u tuzemstvu.

11. Čl. 75. st. 1. toč. 4. ZPDV propisano je da PDV mora plaćati stjecatelj novih prijevoznih sredstava u slučaju iz čl. 4. st. 1. toč. 2.b) ovoga Zakona

12. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je tužitelj 10. studenog 2021. podnio poreznu prijavu za obračun i plaćanje posebnog poreza na motorna vozila za kamper vozilo marke HYMER MLT 580 4X4, godina proizvodnje 2021., datum prve registracije 6. svibnja 2021. Uz koju je priložena preslika kupoprodajnog ugovora od 7. studenog 2021. sklopljenog u Offenburgu s prodavateljem KGV i nalog za plaćanje Privredne banke Zagreb (vrsta naloga: doznaka) prema kojem je tužitelj 20. rujna 2021. izvršio plaćanje u iznosu od 100.000,00 € na račun prodavatelja uz opis: plaćanje za vozilo-parking MLT5804x4.

13. Iz spisa predmeta upravnog postupka nadalje slijedi da je porezno tijelo obavilo porezni nadzor kod tužitelja o čemu je sačinjen Zapisnik Klasa: 471-01/21-15/765, Urbroj: 513-02-6025/9-22-21 od 18. kolovoza 2022. u kojem je utvrđeno da je tužitelj predmetni kamper stekao prije datuma sklapanja kupoprodajnog ugovora, odnosno 30. rujna 2021. Navedeni zaključak porezno tijelo temelji na prikupljenim dokazima prema kojem je predmetno kamper vozilo zatečeno u razdoblju od 1. studenog 2021. do 7. studenog 2021. prilikom prelaska dionica autocesta pod upravljanjem Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb na relacijama Ivanja Reka – Novska (1. studeni 2021.), Slavonski Brod - Lipovac (3. studeni 2021.), Osijek - Đakovo (5. studeni 2021.) te Đakovo - Ivanja Reka (6. studeni 2021.) te je pritom za plaćanje prelaska korišten ENC uređaj na ime trgovačkog društva Rent a go kart Deny d.o.o. čiji je direktor tužitelj. ENC uređaj navedenog trgovačkog društva korišten je i dana: 7. studenog 2021. za plaćanje korištenja dionice autoceste Vrata (ulaz u 18:09h) - Rijeka (izlaz u 18:22) kao i na naplatnoj [adresa] u 19:35h, 30. rujna 2021. na naplatnoj postaji Umag u 16:01h, 17. listopada 2021. na naplatnoj postaji [adresa] u 22:00h, 1. studenog 2021. na naplatnoj postaji Vodnjan – jug u 12:50h i na naplatnoj postaji Učka u 14:15h, u kojim prilikama su prolasci na navedenim postajama na autocesti Istarski ipsilon evidentirani pod pretplatničkim korisničkim računom Rent a go kart Deny d.o.o. Nadalje da prema dopisu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Sektora za granicu, broj: 511-08-41-1640/1-22 od 18. svibnja 2022. prodavatelj KGV u kontinuiranom vremenskom periodu od 6. svibnja 2021. do 8. studenog 2021. nije evidentiran u službenim evidencijama granične policije vezano za ulaz/izlaz iz Republike Hrvatske niti je imao prijavljen boravak u Republici Hrvatskoj. Nadalje da je plaćanje kupoprodajne cijene u iznosu od 100.000,00 € tužitelj izvršio 20. rujna 2021. Odlučan dokaz na temelju kojeg je izveden zaključak da je tužitelj predmetno kamper vozilo stekao 30. rujna 2021. je fotografija dostavljena od trgovačkog društva Bina Istra za upravljanje i održavanje d.o.o. prilikom prelaska naplatne postaje Umag na kojoj je vidljivo da kamperom upravlja muška osoba, odnosno da na mjestu suvozača sjedi osoba, koje po svom izgledu ne odgovaraju izgledu prodavatelja KGV, a koja fotografija je uspoređena s onom iz službenih evidencija Carinske uprave, te kojom je prilikom plaćanje cestarine izvršeno pretplatničkim korisničkim računom Rent a go kart Deny d.o.o., a u kojem trenutku je za kamper vozilo tužitelj već bio isplatio iznos od 100.00,00 € dana 20. rujna 2021. a koji iznos odgovara iznosu navedenom u kupoprodajnom ugovoru.

14. Uvidom u dopis Bina-Istre upravljanje i održavanje d.o.o. od 6. prosinca 2021, Ur.broj:05-2/21/243-1 Sud je utvrdio da su evidentirani prolasci kamper vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] dana 30. rujna 2021., 17. listopada 2021., 7. studenog 2021., 1. studenog 2021. pod pretplatničkim korisničkim računom Rent a go kart Deny d.o.o.

15. Uvidom u dopis Hrvatskih autocesta d.o.o., Sektora za naplatu cestarine, Klasa:

230-01/21-01/559, Urbroj: 4211-100-21-01/MM od 6. prosinca 2021. Sud je utvrdio da su evidentirani prolasci kamper vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] na dionicama autocesta pod upravljanjem Hrvatskih autocesta d.o.o. i to: 20. lipnja 2021., 29. lipnja 2021.,1. srpnja 2021., 3. rujna 2021., 1. studenog 2021., 2. studenog 2021., 3. studenog 2021., 5. studenog 2021. 6. studenog 2021., 7. studenog 2021., a da je prolaz evidentiran pod pretplatničkim računom Rent a go kart Deny d.o.o.

16. Cijeneći dokaze provedene u upravnom postupku i dokaze provedene u ovom upravnom sporu, ovaj Sud u cijelosti prihvaća utvrđeno činjenično stanje iz zapisnika o provedenom nadzoru, odnosno obrazloženje poreznog tijela prema kojem je tužitelj predmetni kamper stekao 30. rujna 2021., kada je prilikom prelaska naplatne postaje Umag evidentirano da kamperom ne upravlja, odnosno da na mjestu suvozača ne sjedi prodavatelj, da je prolaz evidentiran pod pretplatničkim korisničkim računom tužitelja, kao i prolasci u razdoblju do 7. studenog 2021., u kojem vremenskom periodu prodavatelj nije imao evidentiran ulaz/izlaz niti boravak u Republici Hrvatskoj, a isplata kupoprodajne cijene je izvršena 20. rujna 2021., što sve upućuje na zaključak da je tužitelj od toga dana faktički u svojstvu vlasnika raspolagao predmetnim kamperom, dok je samo sklapanje kupoprodajnog ugovora formalno datirano s datumom 7. studenog 2021., u cilju izbjegavanja plaćanja poreza na nova motorna vozila, budući da bi s navedenim datumom isteklo šestomjesečno razdoblje od datuma prve registracije (6. svibanj 2021.) čime se sukladno čl. 4. st. 3. ZPDV navedeni kamper više ne bi smatrao novim motornim vozilom. Sud otklanja navode tužitelja prema kojima je isti bio samo suputnik prodavatelja u vozilu kada je plaćanje dionica autocesta izvršavano pretplatničkim korisničkim računom tužitelja budući da su takvi navodi u suprotnosti sa provedenim dokazima.

17. Činjenica da je protiv tužitelja obustavljen prekršajni postupak zbog prekršaja iz čl. 130. st. 1. t. 1. ZPDV i čl.131. st.1. t. 14. ZPDV. nije od utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari. Porezni (upravni) i prekršajni postupak predstavljaju međusobno dva odvojena postupka, koji se vode prema drugačijim procesnopravnim odredbama, pa činjenica da je u konkretnom slučaju prekršajni postupak obustavljen iz razloga što optuženi prijedlog ne sadrži sva bitna zakonska obilježja inkriminiranog djela, ne može biti od utjecaja na utvrđenje porezne obveze tužitelja.

18. Budući da tužitelj u tužbi ne ističe pravno relevantne prigovore kojima bi doveo u sumnju pravilnost primjene materijalnog prava i povredu pravila postupka, ovaj Sud nije našao osnove osporeno rješenje ocijeniti nezakonitim.

19. Stoga je Sud na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

20. Odluka o trošku temelji na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a, prema kojoj stranci koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 22. prosinca 2025.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).

DNA:

- tužitelju putem opunomoćenika Đure Čubrila, odvjetnika u Puli Škaljerova 9

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5