Poslovni broj: 12. K-146/2025-30

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu tog suda Tei Mirošević kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ane Lovrić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ED, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11) i kaznenog djela iz članka 215. stavak 1. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KO-DO-141/2025 od 22. rujna 2025., nakon održane javne rasprave 12. studenog 2025., 12. prosinca 2025. i 22. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenice Općinske državne odvjetnice u Velikoj Gorici Sanja Vrbanc, optuženog ED, branitelja odvjetnika Darija Benića i odvjetnika Josipa Tomasa u zamjenu za opunomoćenika oštećenika, 29. prosinca 2025., objavio je, a 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Optuženi ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin E i ŠD rođene Š, rođen **.**.1973. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, zavarivač, pismen, sa završenom srednjom školom, rastavljen, otac dvoje punoljetne djece, ne vodi se drugi kazneni postupak protiv istog

o s l o b a đ a  s e  o d  o p t u ž b e

da bi:

- dana 5. srpnja 2025. oko 11,55 sati u [adresa] u prizemnom djelu obiteljske kuće, u alkoholiziranom stanju zbog ljutnje što je njegova pokojna majka ŠD navedenu kuću darovala njegovoj djeci KD i ZD, u cilju da zastraši svoju kćer ZD, istoj rekao: „Zapalit ću kuću“ a koje riječi su kod ZD izazvale uznemirenost i strah,

- dakle, drugome ozbiljno prijetio da će njemu nanijeti zlo podmetanjem požara, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

- pa da bi time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano u članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11 II. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

III. Optuženi ED, s osobnim podacima kao naprijed,

k r i v  j e

što je:

- dana 5. srpnja 2025. oko 12,05 sati u [adresa] u obiteljskoj kući u alkoholiziranom stanju, pristajući da ugrozi život osoba koje su u kući, te da vatrom ugrozi imovinu kuće kao i susjednih kuća, sve točno neutvrđene vrijednosti, ali svakako više od 26.554,56 eura, nakon što je prethodno zapalio granje u dvorištu uz dvorišnu prostoriju, koju vatru je njegov sin ND ugasio, upaljačem zapalio vatru u prizemnom dijelu kuće, kojom prilikom je došlo do opožarenja više prostorija u prizemnom djelu kuće, a koji požar je od strane vatrogasaca ugašen te nije došlo do ozljeđivanja osoba, a čime je nastala materijalna šteta u točno neutvrđenom iznosu,

- dakle, požarom izazvao opasnost za život i tijelo ljudi i za imovinu većeg opsega,

- čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti - dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom - opisano i kažnjivo po članku 215. stavak 1 KZ/11,

IV. Na temelju članka 215. stavak 1. KZ/11 optuženi ED se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE

V. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom ED se u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5. srpnja 2025. pa nadalje.

VI. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženom ED se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora i ne dulje od 3 (tri) godine.

VII. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 optuženi ED se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog ED, kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 i kaznenog djela iz članka 215. stavak 1. KZ/11.

2. Optuženi ED pozvan da se očituje o optužbi je izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo iz članka 215. stavak 1. KZ/11 koje mu se točkom 2) optužnice stavlja na teret, dok je u odnosu na kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 koje mu se točkom 1) optužnice stavlja na teret naveo da se ne smatra krivim.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitana je zabilješka o dojavi sa izvješćem (list 8), fotografije mjesta događaja (list 9-10), imovinsko – pravni zahtjev oštećenika ZD (list 12), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika temeljem članka 208.a Zakona o kaznenom postupku (list 14-17), zapisnik o ispitivanju alkohola u organizmu okrivljenika CD (list 20), zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika pred državnim odvjetnikom (list 40-43), zapisnik o očevidu (list 73-76), fotodokumentacija očevida požara kuće (list 79-122), zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve ZD na dokaznom ročištu putem video linka s prijepisom snimke (list 154, 159-164), zapisnik o ispitivanju svjedoka KD na dokaznom ročištu putem video linka s prijepisom snimke (list 155, 165-168), nalaz i mišljenje vještaka psihijatra (list 169- 184), PP Ivanić Grad od 30. listopada 2025. (list 264 do 270 spisa) , na raspravi je ispitana svjedokinja EDC (list 277-278 spisa).

4. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, naveo je da će odgovarati samo na pitanja suda i branitelja. U odnosu na drugu točku optužnice priznao je u cijelosti kazneno djelo koje mu se stavlja na teret te je naveo da je isto počinio na način opisan u optužnici. Tome događaju prethodila je njegova svađa sa sinom koji mu je rekao da ne može više biti u toj kući zbog čega je otišao razgovarati s kćerkom kojom prilikom joj je rekao mirnim glasom i s ciljem da je upozori da izađe van iz kuće, da uzme psa i napusti kuću jer će je zapaliti. U tom trenutku samo su njih dvoje bili u kući i točno je da je toga dana konzumirao alkohol ali se više-manje sjeća što se dogodilo, ali ne može objasniti zašto je to učinio. Inače pije samo vikendom i to ovisno o raspoloženju i društvu, a u toj kući boravi maksimalno jedan mjesec u godini jer je inače u Austriji gdje živi i radi, a u Hrvatsku dolazi samo povremeno i to uglavnom na bajkerske susrete kojim prilikama uopće niti ne boravi u toj kući. Jako mu je žao i kaje se zbog počinjenog, a najviše mu je žao što je svojim postupanjem napravio štetu svojoj djeci kako materijalnu tako i emotivnu te je zbog svojeg ponašanja izgubio njihovo povjerenje. Svjestan je svojeg problema s alkoholom i pristaje na liječenje te može garantirati da se ovakvo što neće više nikad ponoviti, a ukoliko ponovi djelo slobodno ga se može zatvoriti doživotno. U odnosu na prvu točku optuženice istaknuo je da ni u kojem slučaju nije htio prijetiti svojoj kćerki niti ju ustrašiti nego da je njegova jedina namjera bila da je upozori na to što planira učiniti kako bi se sklonila na sigurno. Naveo je da nikad ranije nije boravio u zatvoru te da je šokiran uvjetima i društvom koje se tamo nalazi te da je boravak u zatvoru definitivno utjecao na njega na način da se više tamo nikad ne želi vratiti. Od dolaska u istražni zatvor nije konzumirao nikakve lijekove niti uzimao terapiju u svrhu liječenja od ovisnosti, nije niti osjećao apstinencijsku krizu zbog neuzimanja alkohola. Dok je u Austriji preko radnog tjedna uopće ne konzumira alkohol jer se bavi takvim poslom da pod utjecajem alkohola ne bi uopće mogao obavljati posao tako da pije samo vikendom.

5. S obzirom na ovakvu obranu optuženog proizlazi da su u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 (točka 1. optužnice) nije sporno da je optuženik žrtvi izrekao riječi „Zapalit ću kuću“, ali sporno je li optuženik postupao s namjerom da ustraši žrtvu, dok u odnosu na kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavak 1 KZ/11 (točka 2. optužnice) nije bilo spornih okolnosti.

6. Iz iskaza žrtve ZD proizlazi da ju je inkriminiranog dana negdje između 11,40 i 11,50 sati otac nazvao i rekao „uzmi K“, a radi se o malom psu mopsiću. Tata joj je rekao „Uzmi K i izađite van“, a ona mu je rekla da ne može jer se raspakirava, da bi joj tata ponovno rekao „Pusti to, uzmi K i izađi van“. Tada se jako uplašila i izašla na dvorište i vidjela na kraju dvorišta gdje su se nalazile tri hrpe granja kako iz jedne hrpe izlazi bijeli dim, a iza tog je stajao tatin auto . Jako se uplašila i zvala brata te je odmah pomislila da je to učinio tata, jer ND je znao da se u to doba granje ne smije paliti. ND joj je rekao da ne brine i da će on vatru ugasiti sa šlaufom. Rekla mu je dobro i da ju je tata već zvao da siđe dolje, a već se bila i jako uplašila jer je vidjela i taj dim. Onda je otišla u prizemlje i pokucala tati koji ju je pustio u kuću te rekao „Taj debil je ugasio vatru“. Sjeli su za stol, a tata joj je rekao „Pogledaj me u oči“. Vidjela je da su mu oči jako crvene i da je vidno pijan. Rekao je „da ih sve voli, ali da će sad zapaliti kuću“. Jako se uplašila, jer je vidjela kako je iza gorjelo. Uplašila se, uzvrpoljila i krenula dizati, a otac joj je rekao da neće stići niti policiju zvati. Tada je ocu rekla „Tata, ne možeš tako sa mnom pričati, ne možeš mi prijetiti“ i zalupila vratima. Dok se penjala stepenicama na gornji kat kuće nazvala je mamu i KD u grupu WhatsApp. Jako je bila u panici pa je rekla mami da je tata rekao „da će zapaliti kuću“. U taj čas je došao ND iz dućana te rekao da ide razgovarati sa ocem, kada mu je ona rekla da je tata rekao „da će zapaliti kuću“. Oboje su otišli u prizemlje te je ND kucao na vrata jer su bila zaključana. Mislili su da je tata u prizemlju te su u jednom trenutku vidjeli crni dim koji je izlazio kroz gornje prozore, pa joj je brat rekao da zove 112. Odmah su joj se javili, a ona je muca la od šoka pa je ND uzeo mobitel i rekao im da je požar i da je tata zapalio kuću. Tada je odletjela na kat kuće po psa, kojeg je sklonila kod susjeda. Zna da je vrištala, plakala, zvala u pomoć, bilo je oko 11-12 sati, vruće, temperatura 35 stupnjeva, a nikoga na ulici. Cijelo vrijeme je bila u šoku i plakala. Ponovno je zvala mamu te joj rekla da dođe jer je tata zapalio kuću. Tada su došli vatrogasci da bi je u jednom trenutku nazvao otac te joj rekao „Jesam ti rekao da ću zapalit kuću, jesam ti reko“, a ona mu je rekla „Mrš“ i mobitel dala bratu.

7. Iz iskaza svjedokinje EDC proizlazi da je 5. srpnja 2025. radila prvu smjenu u Božjakovini te da ju je nešto prije 12 sati nazvala kćer ZD uznemirena da ju je tata zvao pijan i da joj je rekao da će zapaliti kuću i da uzme psa i izađe s njim van iz kuće. Ona ju je pitala gdje se nalazi njen brat ND za kojeg joj je rekla da je izašao van iz kuće uz dućan te da se ubrzo vraća te joj je rekla da ga pričeka i prekinula je poziv. Nakon kraćeg vremena pokušala ju je u više navrata kontaktirati putem telefona međutim ZD joj se nije javljala a njena joj se djeca uvijek inače javljaju tako da se jako zabrinula i rekla je kolegi da mora ići doma. Tijekom vožnje prema doma, nazvao ju je nepoznati broj a kad se javila s druge strane je čula ZD kako vrišti da kuća gori. Kad je došla do kuće tamo su već bili vatrogasci koji su gasili vatru, tamo je bila i hitna i policija, a ZD zbog stresa i panike nije bilo dobro tako da su ju odvezli u sanitetsko vozilo kako bi joj dali nešto da joj bude bolje. Njezin bivši suprug, ovdje okrivljenik, nikad ranije nije prijetio da će zapaliti kuću ili na ikoji drugi način.

8. Iz iskaza svjedoka ND proizlazi je da je toga dana ujutro mama otišla na posao, a on i sestra su ostali kod kuće. Oko 11 sati zvao je tata pa je on kao i više puta ranije obzirom da je otac bio pijan otišao u Pablo po njega. Kada su se sparkirali otac je pijan, kao i svaki put prije toga, pokrenuo temu da je on njima ostavio kuću, da im baba nije ostavila. Otišao je u gornji dio kuće te krenuo u dućan kada je vidio iza radione bijeli dim, a gdje su se nalazile tri hrpe granja i lišća. Odmah je dotrčao tamo i vidio oca kako stoji sa cigarom i puši iznad jedne hrpe pa ga je pitao što je to, a otac mu je rekao da ga se ne tiče. Otišao je po crijevo i ugasio vatru. Dok je bio u dućanu zvala ga je sestra sva u panici te mu rekla da iza nešto gori i da je dim, a on joj je rekao da je već to ugasio i da ne brine. Taman kad je parkirao auto ponovno ga je zvala sestra, ali se nije stigao javiti pa je otišao na gornji kat i vidio sestru svu pod stresom, nemirnu te je krenuo razgovarati sa ocem kada mu je sestra doviknula da je tata rekao „da će zapaliti kuću“. Viknuo je sestri da zove vatrogasce, ali ona nije mogla pa je on nazvao. Vrata su bila zaključana pa je otišao do prozora u visini tla, kojega je razbio jer je mislio da je otac unutra. Tada je otišao do prednjih vrata koja je razvalio, ali je bio crni gusti dim pa nije mogao ući, kao niti jedan dečko koji se tu našao. Sestra je iz gornjeg kata uzela psa, a on je stajao ispred kuće i čekao vatrogasce. Nije bio siguran gdje je otac, jer je on zadnje bio unutra, a već tada su došli vatrogasci, pol icija i hitna. Sestri je bilo loše pa je dobila tablete za smirenje, a njemu su zamotali ruku jer se porezao na staklo dok je razbijao prozor. U međuvremenu je sestru nazvao otac te joj rekao „Eto vidite da sam zapalio, jesam li ti rekao da ću zapaliti“ pa mu je sestra dala telefon, a otac je prekinuo poziv. Kasnije su saznala da je otac cijelo vrijeme bio u kafiću Pablo, gdje je sve častio te gostima rekao „da ga neće dugo vidjeti, da je zapalio kuću“ i svima platio rundu.

9. Iz Zapisnika o ispitivanju alkohola u organizmu okrivljenika ED proizlazi da je kod optuženika upotrebom uređaja Drӓger 5. srpnja 2025. izmjerena koncentracija alkohola od 2,73 g/kg.

U odnosu na oslobađajući dio

10. Nakon svih provedenih dokaza u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 koje se optuženiku stavlja na teret, sud nije našao nesporno dokazanim da se on doista dogodio upravo na način opisan u činjeničnom opisu, a da bi netko bio oglašen krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret ili u konkretnom slučaju da bi sud utvrdio da je okrivljenik ostvario obilježja kaznenog djela prijetnje, mora postojati dovoljno dokaza da se sa izvjesnom sigurnošću može donijeti osuđujuća presuda, što drugim riječima znači da sve činjenice moraju biti utvrđene do te mjere da ne daju nimalo sumnje u to da se događaj zbio upravo i na način kako je to okrivljenom stavljeno na teret.

11. O navedenom događaju su iskazivali optuženik i žrtva ZD te svjedoci ND i ŠDC, i to na način da optuženik poriče da bi počinio kazneno djelo s namjerom da ustraši žrtvu, dok žrtva opisuje kako se događaj odvio na način na koji se to optuženiku inkriminira, s time da su tijekom postupka pročitana te pregledana i materijalna dokumentacija pročitana tijekom dokaznog postupka.

12. Sud je analizirajući iskaz žrtve ZD te dovodeći isti u vezu s obranom optuženika nedvojbeno utvrdio da je optuženik kritične zgode žrtvi rekao da će zapaliti kuću. Iskaz žrtve sud je ocijenio vjerodostojnim te istinitim i životnim budući da je suglasan materijalnim dokazima i samoj obrani optuženika te iskazima svjedoka ND i ŠDC koje iskaze je sud također prihvatio kao istinite, budući da su međusobno suglasni. Iz iskaza žrtve također nedvojbeno proizlazi da je ista bila uplašena, štoviše u panici, te uznemirena, obzirom da je vrištala i dozivala u pomoć, te da je isto posljedica optuženikova postupanja inkriminiranog dana. Međutim, zaključak je ovoga suda da je takvo emocionalno stanje žrtve posljedica činjenice da je optuženik zaista zapalio obiteljsku kuću počinivši time kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavak 1. KZ/11.Ovaj sud smatra da nije dokazano da je optuženik izgovorivši inkriminirane riječi „Zapalit ću kuću“ postupao s namjerom da žrtvu ustraši ili uznemiri, odnosno nije dokazano postojanje subjektivnog elementa inkriminiranog kaznenog djela. Ova okolnost se može zaključiti iz ranije analiziranih dokaza, posebice iskaza same žrtve koja jasno i detaljno opisuje optuženikovo ponašanja toga dana te pritom navodi da joj je optuženik u više navrata rekao da uzme psa i izađe iz kuće te da je prvo zapalio granje u dvorištu, a potom i prizemlje kuće, a prije čega je kćerki u više navrata rekao da će zapaliti kuću. Utvrđena dinamika događaja suglasna je s obranom optuženika u kojoj navodi da je inkriminirane riječi kćerki uputio s ciljem da je upozori da izađe van iz kuće, da uzme psa i napusti kuću jer će je zapaliti, a ne s ciljem prijetnje koja bi imala za cilj ustrašiti ju. Opisano ponašanje optuženika nije karakteristično za osobu koja želi zastrašiti drugoga, već za osobu koja upozorava na neposredno nastupajuću opasnost jer je optuženik inkriminirane riječi izgovorio u kontekstu situacije u kojoj je već bio odlučio zapaliti kuću te je poduzimao radnje u tom smjeru. Upozorenje da se izađe iz kuće neposredno prije njezina zapaljenja po svojoj naravi predstavlja radnju kojom optuženi poziva kćer da se udalji iz zone opasnosti , a ne prijetnju usmjerenu na izazivanje straha radi psihičkog uznemiravanja. Mišljenje je ovog suda, da je cilj optuženika bio zastrašiti žrtvu, ne bi joj davao jasne i konkretne upute da napusti kuću niti bi joj omogućio vrijeme za izlazak. Upravo suprotno, njegovo ponašanje ukazuje na svijest o opasnosti i nastojanje da se žrtva od te opasnosti zaštiti. Konačno, činjenica da je optuženik doista i realizirao najavljeno zapaljenje kuće, također upućuje na zaključak da je kćerku zaista pokušavao upozoriti na namjeravano, a ne prijetiti joj s ciljem da ju ustraši i uznemiri.

13. Valja navesti i da kazneno djelo prijetnje može biti počinjeno jedino izravnom namjerom odnosno počinitelj mora imati namjeru da žrtvu ustraši ili uznemiri. Kazneno djelo prijetnje čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio. Dakle, radnja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. KZ/11 može se počiniti samo s izravnom namjerom što znači da je počinitelj svjestan da izriče prijetnju drugoj osobi i siguran je da će druga osoba saznati za tu prijetnju. Dakle, kod ovog kaznenog djela cilj je ustrašiti drugu osobu. Subjektivni element kaznenog djela prijetnje pretpostavlja postojanje namjere zastrašivanja ili uznemiravanja, odnosno svijest i htijenje počinitelja da kod oštećenika izazove osjećaj straha ili ugroženosti. U konkretnom slučaju takva namjera nije dokazana. Sama činjenica da je žrtva bila uplašena i uznemirena ne može biti dostatna za zaključak o postojanju namjere zastrašivanja, budući da je njezino emocionalno stanje logična i očekivana reakcija na objektivno opasnu situaciju – požar koji je optuženik započeo. Drugim riječima, strah žrtve bio je posljedica objektivne opasnosti, a ne cilj optuženikova postupanja. Posljedično, nije dokazano postojanje potrebnog subjektivnog elementa – izravne ili neizravne namjere da se žrtvu ustraši ili uznemiri – što isključuje ostvarenje bića kaznenog djela prijetnje.

14. Sud je cijelosti prihvatio obranu okrivljenika, budući da je okrivljenik detaljno i okolnosno, a prema ocjeni ovoga suda istinito, logično i konzistentno iznio svoju obranu u dijelu gdje je naveo kako ni u kojem slučaju nije htio prijetiti svojoj kćerki niti ju ustrašiti nego da je njegova jedina namjera bila da je upozori na to što planira učiniti kako bi se sklonila na sigurno, a što i proizlazi iz njegovih riječi. Obzirom da iz u postupku provedenih dokaza ne proizlazi da je optuženi ED žrtvi ZD, inkriminirane riječi uputio s namjerom da istu ustraši i da u njoj izazove osjećaj straha i bojazni za vlastiti život, to je stav ovoga suda da nije dokazano da je optuženik ED počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11.

15. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući sve dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, te analizirajući obranu okrivljenika i istu uspoređujući sa ostalim provedenim dokazima, obzirom na zaključak ovog suda da nije dokazano da je okrivljeni ED počinio inkriminirano mu kazneno djelo na način kako mu se optužnim aktom stavlja na teret, optuženog je temeljem članka 453. točka 3. ZKP/08 oslobodio od optužbe da bi isti počinio kazneno djelo koje mu se pod točkom 1) optužnice stavlja na teret.

16. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja u odnosu na kazneno djelo prijetnje iz članak 139. stavak 2. i 3. KZ/11 padaju na teret proračunskih sredstava.

U odnosu na osuđujući dio

17. Optuženi se u odnosu na kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom - iz članka 215. stavak 1 KZ/11 koje mu je stavljeno na teret očitovao da se smatra krivim, te je učinio nespornim sve činjenične navode optužnice, a obrana optuženog u kojoj priznaje počinjenje kaznenog djela je suglasna sa svim materijalnim i personalnim dokazima koje je sud prihvatio , zbog čega je sud utvrdio da je ovakvim postupanjem optuženi ostvario sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret.

18. S obzirom na navedeno, a sukladno članku 459. stavku 7. ZKP/08, obrazlaže se dalje samo odluka o kazni na koju je optuženi osuđen, odnosno koje je okolnosti sud uzeo u obzir prilikom odmjeravanja kazne u odnosu na kazneno djelo iz članka 215. stavak 1. KZ/11. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

19. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio priznanje kaznenog djela, izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, kaznenu neosuđivanost i prekršajnu nekažnjavanost kao i da je predmetna kaznena djela počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, dok je otegotnim cijenjen sam način počinjenja kaznenog djela te optuženikovo ponašanje neposredno prije i poslije istog a kojom prilikom je optuženik pokazao izuzetnu upornost u činjenju kaznenog djela zapalivši prvo materijal u dvorištu kuće, pa nakon što je tu vatru njegov sin ugasio, zapalivši i prizemlje kuće, što sve ukazuju na visok stupanj upornosti i odlučnosti u protupravnom postupanju optuženog, a time i na viši stupanj kriminalne volje, pri čemu je optuženi konzumirao alkohol kako prije tako i nakon počinjenja kaznenog djela ne pokazujući u tom trenutku nikakvu kritičnost spram vlastitog ponašanja niti žaljenje zbog učinjenog.

20. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 215. stavak 1. KZ/11 pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

21. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, za koju kaznu zatvora sud ujedno smatra da će u odnosu na optuženog predstavljati društvenu osudu za počinjeno kazneno djelo kao i specijalnu prevenciju. Naime, optuženom je prilikom odmjeravanja kazne honorirano priznanje djela te iskreno kajanje i žaljenje zajedno sa ostalim olakotnim okolnostima, međutim ono što ih nadjačava je sam način počinjenja kaznenog djela odnosno visok stupanj upornosti i odlučnosti u protupravnom postupanju optuženog, a time i viši stupanj kriminalne volje te činjenica da je optuženik bio spreman ugroziti vlastitu djecu i njihov dom zapalivši obiteljsku kuću u afektu i iz ljutnje nakon svađe sa sinom. Isto tako, sud je uzeo u obzir da je optuženi u vrijeme počinjenja djela bio bitno smanjeno ubrojiv. Naime, bitno smanjena ubrojivost prema članku 26. KZ/11 predstavlja fakultativnu osnovu za ublažavanje kazne. Međutim, imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka psihijatra iz kojeg proizlazi kako je kod optuženika prisutno konzumiranje alkoholnih pića godinama koje je vremenom izašlo iz forme zlouporabe i poprimilo oblik ovisnosti o alkoholu, da kod optuženika u situacijama frustracije ili stresa može doći do izbijanja anksioznog naboja i manifestiranja impulzivnih pa i agresivnih postupaka prema okolini, napose ako se nalazi u alkoholiziranom stanju, da optuženik nije do sada bio uključen ni u kakav liječidbeni postupak, da je inkriminirane prigode bio u alkoholiziranom stanju, te uzimajući u obzir način počinjenja djela, imajući u vidu izraženu bešćutnost i spremnost da ugrozi vlastitu djecu i njihov dom što ukazuje na visok stupanj upornosti i odlučnosti u protupravnom postupanju optuženog, a time i na viši stupanj kriminalne volje, pri čemu optuženi se optuženi nakon što je zapalio kuću ponovno uputio u birtiju u kojoj je pio i prije inkriminiranog događaja te je častio prisutne hvaleći se učinjenim, po ocjeni suda bitno smanjena ubrojivost nema takav značaj da bi dovela do ublažavanja kazne, već je sud bitno smanjenu ubrojivost cijenio kao olakotnu okolnost, te zajedno sa kaznenom neosuđivanosti optuženog u vrijeme počinjenja kaznenih djela istu stavio u korelaciju sa otegotnim okolnostima te optuženom izrekao kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Nadalje, sud smatra da će ova kazna utjecati na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama, te će ovakvom kaznom biti zapravo posebno izražena društvena osuda optuženom za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženog, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjena kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Također će optuženom ovakvom kaznom, te nakon što izdrži kaznu zatvora biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo te će doći u priliku pokazati je li se sada, s obzirom na životnu dob u kojoj se nalazi, odlučio kloniti činjenja kaznenih djela i drugih oblika protupravnog postupanja i uključiti se u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao i što će mu biti omogućeno da se liječi od ovisnosti o alkoholu te da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost ovakvog načina postupanja te da svoje nezadovoljstvo nepovoljnim životnim situacijama u kojima se nađe, ma koliko ga iste teško pogađale i makar za njih smatrao odgovornim druge osobe ne može rješavati ispoljavanjem nasilja prema tim osobama i/ili njihovoj imovini.

22. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom ED se u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5. srpnja 2025. pa nadalje.

23. Optuženom je izrečena sigurnosna mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora i ne dulje od tri godine. Naime, prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra dr. Željka Marinića, proizlazi da se radi o osobi emocionalno sniženog kapaciteta, nešto jednostavnijih i impulzivnijih, ali i nestabilnih odlika ličnosti, no i sa elementima disocijalnog, tako da se može govoriti o miješanom poremećaju ličnosti. Kod optuženika je prisutno konzumiranje alkoholnih pića godinama, koje je vremenom izašlo iz forme zlouporabe i poprimilo oblik ovisnosti o alkoholu s cijelim nizom osobnih, obiteljskih i socijalnih poteškoća. Nadalje, na okolnost počinjenja kaznenog djela naveo je da cijeneći njegov način življenja, strukturu ličnosti, razvoj alkoholne bolesti i psihičke poteškoće iz kruga početnog psihoorganskog sindroma, akutnog alkoholizirano stanje i duboko poremećene obiteljske međuodnose, stacionirane uvjete u kojima se nalazio, i dinamiku istih te socijalnu komunikaciju da je to sve zajedno utjecalo na njegovo ponašanje i odlučivanje, tako da je njegova sposobnost vladanja svojom voljom bila smanjena i to bitno. Imajući u vidu da se radi o osobi kod koje je razvijena alkoholna bolest, vještak je preporučio izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, a koje je moguće provesti i u penalnim uvjetima, a na koji način bi imao uvid u njegov psihički status i ponašanje, a samim time bi se umanjila mogućnost ponavljanja kaznenih djela i praktički otklonila opasnost za okolinu, jer u suprotnom, ukoliko optuženi ne bi bio uključen u preporučeni terapijski postupak, postoji značajna vjerojatnost od ponavljanja kaznenih djela, pa i težeg stupnja.

24. Iako je optuženi oglašen krivim za učin kaznenog djela, sud ga je temeljem zakonske odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti obzirom da će se isti i dogledno vrijeme nalaziti na izdržavanju kazne za koje vrijeme nije u mogućnosti ostvarivati bilo kakve prihode, slijedom čega je ocjena suda da nije u mogućnosti podmiriti trošak postupka bez opasnosti po svoje uzdržavanje.

U Velikoj Gorici, 22. prosinca 2025.

Sutkinja za mladež

Tea Mirošević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo Velika Gorica

2. optuženi ED - putem Zatvora u Zagrebu

3. branitelj Dario Benić

4. opunomoćenik oštećenika ŽD