Poslovni broj: Gž R-42/2022-3

 

 

                                                                                       Poslovni broj: Gž R-42/2022-3

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ane Beloglavec, predsjednice vijeća, Ljiljane Milina, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M., OIB …, S. B.,  kojeg zastupa punomoćnica A. O., odvjetnica u S. B., protiv tuženika bolnice D.. J. B. S. B., OIB …, S. B., koju zastupa A.-M. B., odvjetnica u S. B., radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: 24 Pr-773/2021-27 od 15. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika bolnice D. J. B. S. B. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: 24 Pr-773/2021-27 od 15. srpnja 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I Nalaže se tuženoj bolnici D. J. B., S. B., OIB: …, da tužitelju S. M. iz S. B.,  OIB: …, isplati razlike manje isplaćenih plaća i naknada plaće za godišnji odmor u iznosu od 25.164,16 kn (slovima: dvadeset pet tisuća sto šezdeset četiri kune i šesnaest lipa) bruto, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, osim na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kako slijedi:

 

- na iznos od 1.921,70 kn od 16. veljače 2016. do isplate

- na iznos od 1.891,65 kn od 16. ožujka 2016. do isplate

- na iznos od 1.882,91 kn od 16. travnja 2016. do isplate

- na iznos od 2.110,98 kn od 16. svibnja 2016. do isplate

- na iznos od 1.971,71 kn od 16. lipnja 2016. do isplate

- na iznos od 1.839,47 kn od 16. srpnja 2016. do isplate

- na iznos od 2.070,93 kn od 16. kolovoza 2016. do isplate

- na iznos od 2.190,03 kn od 16. rujna 2016. do isplate

- na iznos od 1.850,37 kn od 16. listopada 2016. do isplate

- na iznos od 2.129,82 kn od 16. studenog 2016. do isplate

- na iznos od 1.901,81 kn od 16. prosinca 2016. do isplate

- na iznos od 2.141,16 kn od 16. siječnja 2017. do isplate

- na iznos od 1.261,62 kn od 16. veljače 2017. do isplate

 

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

II Nalaže se tuženoj bolnici D. J. B., S. B., OIB: …, naknaditi tužitelju S. M. iz S. B., OIB: …, troškove parničnog postupka u iznosu od 5.900,00 kn (slovima: pet tisuća devetsto kuna i nula lipa ), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja (15. srpnja 2022.), pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku 15 dana."

 

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavio je tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 4., 6. i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. - dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba usvoji i ukine presuda, te odbaci tužba ili vrati predmet na ponovno suđenje, podredno ista preinači u smislu žalbenih razloga uz naknadu troškova postupka i troška žalbenog postupka. 

 

2.1. Obrazlažući žalbene razloge, prigovara sudu što je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva na način da nije donio rješenje, već je prešutno istu dopustio. Navodi da je nastupila zastara preinačenog tužbenog zahtjeva, koji je prema mišljenju tuženika novi tužbeni zahtjev pa zastarni rok teče od dana kada je podneskom tužitelj preinačio tužbeni zahtjev. Ponavlja svoje pravno mišljenje da osnovica nije mogla biti regulirana kolektivnim ugovorom, već samo odlukama Vlade Republike Hrvatske, pri čemu se poziva na počinjenje bitne povrede postupka. Iznosi stajalište da Dodatak sporazumu i njegove izmjene nisu kolektivni ugovor, te se u pogledu određivanja osnovice plaće poziva na članak 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 39/09., 124/09., dalje: ZOPJS) zbog čega je Vlada Republike Hrvatske u više navrata u spornom razdoblju povećavala osnovicu. Smatra da nisu dokazane pretpostavke za primjenu Sporazuma i njegovih dodatka, odnosno uvjeti za povećanje osnovice, te se poziva na različitu sudsku praksu.   

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tuženika je neosnovana.

 

5. Nije osnovan prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP,  jer je pobijana presuda jasna i razumljiva i ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točke 4. i 6. ZPP, za koje tuženik ne pojašnjava na koji način su počinjene, a ovaj sud ih ne nalazi u postupanju prvostupanjskog suda. Nama niti drugih bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

 

6. Prije svega, neosnovana je tvrdnja žalbe da je tijekom postupka došlo do preinačenja tužbenog zahtjeva, a da je sud propustio odlučiti o dopuštenosti tako preinačenog zahtjeva usprkos protivljenju tuženika. Naime, u tužbi je tužitelj postavio zahtjev za isplatom razlika plaća u razdoblju od siječnja 2016. do listopada 2017. u ukupnom iznosu od 44.000,00 kuna s pripadajućim kamatama, a nakon financijskog vještačenja je smanjio tužbeni zahtjev najprije na 35.801,41 kuna bruto, a zatim je na ročištu smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 25.164,15 kuna bruto razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do 1. siječnja 2017. Kao što je to pojasnio prvostupanjski sud u stavku 28. obrazloženja pobijane presude nije se radilo o preinačenju tužbe, pa nije bilo potrebe da sud odlučuje o dopuštenosti preinačenja tužbe. Tuženik nije prigovorio smanjenju tužbenog zahtjeva koje se može smatrati djelomičnim povlačenjem tužbenog zahtjeva, pa niti o tome nije bilo potrebno odlučivati.   

 

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017., a svoj zahtjev tužitelj temelji na odredbama članka III. Izmjena i dopuna Dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

 

8. Prvostupanjski sud je pravilno, kao nesporno među strankama, utvrdio da je tužitelj u spornom razdoblju bio zaposlenik tuženika. Među strankama je bila sporna pravna osnova te visina potraživanja tužitelja.

 

8.1. Pravilno je utvrđeno da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi sklopili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum o osnovici/2006), kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

 

8.2. Nadalje pravilno je utvrđeno da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi sklopili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazumu/2009) na način da su se suglasili o primjeni osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto, nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te da su člankom IV. istog Dodatka odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj.

 

8.3. Utvrđeno je i da su Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011), s tim da te izmjene nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, kojim je izmijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a izmijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, odnosno Izmjena i dopuna i to na način da se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblju opisanih u članku III. do V. Izmjena i dopuna, usklađivanje odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine). Utvrđeno je da je 7. prosinca 2011. Arbitraža koja je sastavljena na temelju Sporazuma o arbitraži i Dodatka Sporazumu/2009., donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće iz 2009., te da su Vlada RH i Sindikati javnih službi koji su potpisali navedene Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu.

 

8.4. Utvrđeno je da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno, kao i da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, a da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane Državnog zavoda za statistiku objavljen 4. prosinca 2015. Utvrđeno je da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj: 132/16.) u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u veljači 2017.

 

8.5. Utvrđeno je da je tuženik u spornom razdoblju tužitelju nastavio obračunavati i isplaćivati plaću primjenom osnovice iz 2008. odnosno u iznosu od 5.108,84 kune.

 

9. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", broj: 27/01., 39/09., dalje: ZPJS), Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17., dalje: ZR), ZOPJS, kao i odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 141/12., 150/13., 153/13., 24/17., dalje: TKU/12.) i pravilno je postupio kada je tužbeni zahtjev tužitelja usvojio.

10. Tuženik je pasivno legitimiran u ovom postupku jer kao poslodavac predstavlja javnu službu, a javne službe u smislu odredbi ZPJS su javne ustanove i druge pravne osobe kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i javne ustanove kojima se sredstva za plaće osiguravaju iz sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. 

 

11. Nadalje, uz pravilnu primjenu članka 139. ZR prvostupanjski sud je pravilno utvrdio rok zastare za potraživanja iz radnog odnosa u smislu članka 239. ZR, pa se tuženik upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude u stavku 30. obrazloženja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Neutemeljeno je stajalište tuženika da je konačno određivanje tužbenog zahtjeva podneskom tužitelja od 16. prosinca 2021. novi tužbeni zahtjev koji je zastario.

 

12. Prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011. predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama iz 2009., na temelju kojeg propisa se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom kojeg sklapa Vlada RH i sindikati javnih službi, kao i u skladu s odredbom članka 51. stavak 4. TKU/12., kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu iz 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, a koji predstavljaju važeće dokumente koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Istu odredbu je sadržavao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. ("Narodne novine", broj: 115/10. - dalje: TKU/2010.).

 

13. Kako je već istaknuto, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011. su potpisali sindikati javnih službi s jedne strane i Vlada Republike Hrvatske, s druge strane, te je u Preambuli navedeno da je svrha sklapanja Dodatka Sporazumu/2009. osigurati primjerenu i pravednu cijenu rada u javnim službama nakon izlaska iz gospodarskih teškoća. Radi provedbe tog dokumenta su prihvaćene konkretne mjere, između ostalog, analiza odredbi svih kolektivnih ugovora, svih izmjena, odnosno dodataka ugovorima te svih sporazuma koji u naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore, a kojima se reguliraju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama, kao i sve propise kojima se određuju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama. Upravo iz sadržaja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011. proizlazi da se radi o dokumentu koji po svojoj naravi predstavlja kolektivni ugovor kojim su regulirani kriteriji za određivanje plaća u javnim službama pa takve odredbe ne bi morale biti dio teksta zakona, odnosno konkretnog kolektivnog ugovora.

 

14. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje na pravnu nevaljanost, odnosno ništetnost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., pa i bez obzira što je činjenica da istu nisu potpisali svi potpisnici KU, odnosno nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. To stoga što iz Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-408/12 i Odluke Ustavnog suda RH poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene KU ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora te da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja KU, a tijekom postupka nije utvrđeno, niti je to tuženik dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, a što je pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

 

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je u spornom razdoblju za obračun plaće bio ispunjen uvjet za primjenu više osnovice (5.415,37 kuna) u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju u spornom razdoblju bila isplaćivana plaća (5.108,84 kune). Naime, nedvojbeno je utvrđeno da je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (drugo tromjesečje 2015. za 1,2% i treće tromjesečje 2015. za 2,8%) i da aritmetička sredina te dvije stope rasta iznosi 2%. Stoga je počevši od 1. siječnja 2016. tuženik bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kuna.

 

15.1. U povezanosti s navedenim, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje da nisu bili ispunjeni ni uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavka 1,. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečja BDP trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III-IV Izmjena i dopuna Sporazuma, jer se sukladno odredbi članka III Izmjena i dopuna, navedena odredba odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje pa nadalje, dakle za ubuduće.

 

16. Prema odredbi članka 7. Zakona o radu poslodavac mora isplatiti radniku plaću za obavljeni rad, međutim, tuženik u prijepornom razdoblju nije isplaćivao plaću prema navedenim propisima koje je bio dužan primjenjivati, uključujući i odredbe kolektivnog ugovora te sporazuma koji po naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore. Pritom treba navesti da se u slučaju kada je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo (članak 9. stavak 3. ZR-a).

 

17. Kako je tijekom postupka bila sporna visina razlike plaće, prvostupanjski sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem, te je nalaz i mišljenje vještak dopunio, a sve primjedbe tuženika na vještački nalaz su otklonjene, te se uglavnom odnose na pravnu osnovu spora. Stoga je pravilnom primjenom prava sud prihvatio kao objektivan i vjerodostojan nalaz i mišljenje vještaka, te prihvatio tužbeni zahtjev radi isplate razlike plaće koji je tužitelj smanjio i konačno odredio sukladno takvom vještačkom nalazu.

 

17.1. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev te dosudio tužitelju razliku u plaći za razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017., te na dosuđene iznose priznao zakonsku zateznu kamatu primjenom članka 29. ZOO, izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza.

 

18. Pravilna je i odluka o parničnom trošku. Tužitelj je uspio u parnici pa mu pripada pravo na nadoknadu troška koji se odnosi na zastupanje odvjetnika, a trošak je pravilno obračunat, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa).

 

19. Slijedom navedenog, obzirom da žalbeni navodi tuženika nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP valjalo je žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

 

Sisak, 19. listopada 2023.