Baza je ažurirana 11.05.2026. zaključno sa NN 29/26  EU 2024/2679

 

Poslovni broj: UsI-695/2025-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdije, u upravnom sporu tužitelja ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Nedjeljku Asanoviću – Sariću, odvjetniku u Dubrovniku, Nikole Tesle 4, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Ulica Grada Vukovara 54, OIB: 28454963989, zastupanog po opunomoćeniku EĐ, radi zahtjeva za utvrđivanjem povrede prava na zaštitu osobnih podataka, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nakon javne rasprave održane i zaključene 25. studenog 2025., objavom odluke na temelju članka 121. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24; dalje ZUS), 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka Klasa: UP/I-009-01/24-06/90 Urbroj: 567-04-01/04-24-1 od 28. veljače 2025.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/I-009-01/24-06/90 Urbroj: 567-04-01/04-24-1 od 28. veljače 2025.:

- utvrđen je osnovanim zahtjev za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka podnositelja ZĐ, ovdje zainteresirane osobe;

- utvrđuje se da je prikupljanjem i obradom osobnih podataka putem videonadzornog sustava uspostavljenog od strane tužitelja u sklopu objekta na adresi [adresa] odnosno korištenjem jedne videonadzorne kamare koja svojim obuhvatom snimanja zahvaća dio susjednih posjeda k.č 959/2 i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez privole/suglasnosti vlasnika posjeda došlo do povrede osobnih podataka protivno odredbama čanka 26. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (točka 2.);

-nalaže se tužitelju, kao voditelju obrade, da obuhvat videonadzorne kamere postavljene u sklopu objekta, koja kamera svojim kutom snimanja zahvaća dio k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odgovarajuće ograniči na način da videonadzorna kamera svojim kutom snimanja ne zahvaća navedeno zemljište/nekretnine (promjena mjesta postave/usmjerenja kamere ili stavljanjem fizičke/softverske "maske privatnosti" (točka 3.);

- nalaže se tužitelju brisanje svih zapisa nastalih snimanjem navedenog videonadzornog sustava, koji su prikupljeni protivno odredbama članka 26. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (točka 4.);

- određuje se rok od 15 dana od primitka rješenja za poduzimanje naložene mjere iz točaka 3. i 4. (točka 5.).

2. Pravodobno podnesenom tužbom pobija se zakonitost osporenog rješenja tvrdnjama da se isto temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju te nepravilnoj primjeni prava. Postupak je pokrenut na zahtjev zainteresirane osobe koji nema prava ni pravnog interesa sudjelovanja u postupku, jer nije ni vlasnik ni posjednik kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Predmetni videonadzor da je postavljen isključivo u svrhu zaštite tužiteljeve imovine i osoba u njoj. Kut snimanja videonadzornog sustava odnosno jedne kamere postavljen na ogradi balkona kuće isključivo obuhvaća posjed i vlasništvo dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što u naravi predstavlja tužiteljevu okućnicu s vrtom. Tužitelj je pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod brojem P- 239/2021 pokrenuo postupak u kojem traži da se ocu zainteresirane osobe ČĐ i nećakinji LĐ naloži trpljenje provedbe Prijavnog lista Klasa: 932- 06/21-02/83 Područnog ureda za katastar Dubrovnik od 26. veljače 2021., kojim se od dijela kat. čest. [katastarska čestica] formira nova kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i trpljenje uknjižbe prava vlasništva tužitelja u svrhu novoformirane katastarske čestice, a sve kako bi se uskladilo stvarno i zemljišnoknjižno stanje. Opisani dio predmetne čestice da je stekla tužiteljeva pravna prednica pok. majka NĐ, koje je tužitelj jedini nasljednik i čije je pravo vlasništva utvrđeno presudom Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P- 1297/05 od 20. lipnja 2005. Obitelj NĐ je od 1957. u neprekidnom posjedu dijela čestice koja čini prijedlog novoformirane kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na fotografijama, koje prilaže uz tužbu, jasno se vidi da kamera nema vidokrug izvan dijela nekretnina u posjedu i vlasništvu tužitelja koji je ograđen ogradom pokrivenom zelenilom. Snimanje drugih nekretnina da nije moguće ni zbog dva velika šipka koje je tužitelj zasadio na sjevernom dijelu novoformirane kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Radi uznemiravanja samostalnog i mirnog posjeda pred Općinskim sudom u Dubrovniku pokrenut je postupak zbog smetanja posjeda pod poslovnim brojem R1-29/2025. Zainteresirana osoba uporna je u upadanju na tužiteljev posjed i oštećenju imovine, zbog čega je sustav nadzora i postavljen. Po primitku osporenog rješenja tužitelj je podesio kut snimanja kamere, što mu više ne omogućava zaštitu njegove nekretnine. Predlaže osporeno rješenje poništiti, a tužitelju naknaditi troškove upravnog spora.

3. U odgovoru na tužbu, tuženik uzvraća da prema odredbi članka 34. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka svatko tko smatra da mu je povrijeđeno neko zajamčeno pravo može podnijeti zahtjev za utvrđivanje povrede prava. Zainteresirana osoba podnijela je takav zahtjev jer ima prebivalište na adresi [adresa] (nekretnina nasuprot tužitelja) i tvrdi da se predmetnim videonadzorom snima javna površina (kojom on prolazi), vrt i parkinzi obitelji LĐ. Uvidom o zahvat kuta snimanja razvidno je da kamera osim vlasničkog dijela obitelji NĐ, zahvaća i dio susjednih posjeda k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za koje snimanje tužitelj nije dobio suglasnost vlasnika. U odnosu na pitanje vlasništva mjerodavni su upisi u zemljišne knjige te su sukladno članku 8. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", br. 63/19) sudski postupci radi usklađivanja stvarnog i zemljišnog stanja pravno irelevantni, dok se novi vlasnici ne upišu u zemljišne knjige.

Predlaže se tužba kao neosnovana odbiti.

4. U podnesku od 16. srpnja 2025. tužitelj se očituje na navode iz odgovara na tužbu i naglašava da videonadzor nije usmjeren na praćenje trećih osoba ni obradu njihovih podataka, već na sprječavanje daljnje štete na imovini tužitelja. U prilog svojim tvrdnjama prilaže potvrdu o prijavljenom događaju Policijskoj postaji Dubrovnik od 2. svibnja 2024. Tužitelj je osoba starije životne dobi, a postavljanje videonadzora jedini način da zaštiti svoju imovinu. U trenutku snimanja zainteresirana osoba se nalazila isključivo na tužiteljevoj nekretnini pa se ne može govoriti o povredi njegove privatnosti. Praksa Europskog suda za ljudska prava jasno stoji na stajalištu da pravo privatnosti prestaje ondje gdje počinje protupravno djelovanje na tuđoj imovini. U prilog svojim tvrdnjama poziva se na presudu López Ribalda i dr. protiv Španjolske br. zahtjeva 1874/13 i 8657/13 (za razliku od tog predmeta, tužiteljeva kamera bila je čak i označena). Predmet Ž protiv Ujedinjenog Kraljevstva br. 44647/98 od 28. siječnja 2003. primjer je u kojem je sud utvrdio da pri procjeni povrede prava na privatnost treba analizirati sve okolnosti, uključujući i svrhu snimanja (npr. zaštita imovine, prevencija kaznenih djela), kao i način korištenja snimke. U tužiteljevom su slučaju kamere postavljene isključivo kao dokaz u sudskom postupku. Presedan prema kojem videonadzor radi zaštite imovine nije automatski povreda privatnosti je predmet Köpke protiv Njemačke br. Zahtjeva 420/7 od 5. listopada 2010. Smatra da je taj predmet primjenjiv i u tužiteljevom slučaju, jer pravo na mirno uživanje posjeda i zaštitu imovine nadjačava navodno pravo na privatnost zainteresirane osobe. Tužitelj nema drugog načina da zaštiti svoju imovinu, osim postavljanja videonadzornih kamera, pa je kao takav proporcionalan, nužan i jedino praktično sredstvo zaštite imovine. Sve snimke dostavljene su isključivo sudu u svrhu zaštite imovine. Smatra da osporenim rješenjem nije učinjena pravična ravnoteža između prava na privatnost i prava na zaštitu imovine.

5. Temeljem članka 20. stavak 3. ZUS u spor je kao zainteresirana osoba uključen ZĐ koji u odgovoru na tužbu opisuje kako je postavio zahtjev za utvrđivanje povrede prava, jer ne želi da se postavljenim kamerama prati njegov ulazak i izlazak iz garaže, kao i kretanje njegove malodobne djece javnim putem. Protiv tužitelja da se vodi kazneni postupak zbog prijetnje, u kojoj je zainteresirana osoba oštećenik.

6. Tijekom spora održana je rasprava (25. studenog 2025.), bez nazočnosti uredno pozvane zainteresirane osobe, na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

7. Opunomoćenik tužitelja ponovio je da je videonadzor postavljen prema posjedu tužitelja s ciljem zaštite od vandalskih napada zainteresirane osobe.

8. Opunomoćenik tuženika naglašava da osporenim rješenjem postavljanje video nadzora nije zabranjeno, već je naloženo da se postavljene kamere usklade na način da se njima zahvaća dio koji protivan odredbama mjerodavnog zakona.

9. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo te onu od tužitelja i zainteresirane osobe priloženu tijekom spora.

10. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

11. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Predmet ovog spora ocjena je zakonitosti rješenja kojim se utvrđuje da je tužitelj povrijedio odredbe Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka ("Narodne novine", br. 42/18: u daljnjem tekstu: Zakon o provedbi) i nalažu mjere kojima se sprječava daljnja povreda.

13. Tužitelj u tužbi dovodi u pitanje način na koji je tuženik utvrdio odlučne činjenice od kojih ovisi primjena mjerodavnih zakonskih odredaba. U pojedinim točkama obrazloženja, u nastavku se iznose razlozi zbog kojih sud drži neosnovanim tužbene prigovore kojima se spori zaključak iz osporenog rješenja te s tim povezanim pitanjem o povredi pravila postupka.

14. Prema stanju spisa, nakon anonimne predstavke, tuženik je dopisom Klasa:

009-01/24-06/46 Urbroj: 567-04-01/04-24-4 od 12. kolovoza 2024. pozvao tužitelja da dostavi očitovanje i relevantnu dokumentaciju koja se odnosi na predmetni videonadzorni sustav. Konkretno, očitovati se o svrsi postavljanja videonadzornog sustava, informaciji tko je postavio i održava videonadzorni sustav, vrijeme postavljanja, dokaz od koliko kamera se sastoji videonadzorni sustav, fotografije pozicija kamera u prostoru (fotografije naljepnice/a proizvođača s prikazom tehničkih specifikacija), fotografije zahvata svake kamere na monitoru/ekranu, dokaz tko ima pristup snimkama videonadzornog sustava i je li sustav zaštićen od neovlaštenog pristupa, u koje svrhe i na koji način se koriste snimke videonadzornog sustava te je li bilo izuzimanja snimki i ukoliko jeste od strane koga i u koju svrhu, dokaz koliko dugo se čuvaju snimke (fotografiju postavki uređaja za pohranu snimki i fotografije najstarije pohranjene snimke za svaku kameru), fotografije mjesta postave obavijesti o videonazoru uz dodatnu fotografiju s vidljivim sadržajem iste).

15. Tužitelj je na to traženje odgovorio podneskom od 30. kolovoza 2025. u kojem navodi da se videonadzorni sustav sastoji samo od jedne kamere koja je postavljena za potrebe zaštite imovine odnosno snimanja jednog dijela okućnice i otkrivanja počinitelja vandalističkih radnji.

16. Osporeno rješenje oslanja se na odredbe Zakona o provedbi prema kojima:

- videonadzor u smislu odredbi ovoga Zakona odnosi se na prikupljanje i daljnju obradu osobnih podataka koja obuhvaća stvaranje snimke koja čini ili je namijenjena da čini dio sustava pohrane (članka 25. stavak 1.);

- obrada osobnih podataka putem videonadzora može se provoditi samo u svrhu koja je nužna i opravdana za zaštitu osoba i imovine, ako ne prevladavaju interesi ispitanika koji su u suprotnosti s obradom podataka putem videonadzora (članak 26. stavak 1.).

17. Primjena i tumačenje odredaba Zakon o provedbi vezuje se za Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti i podataka ) SL EU L119.

18. U smislu odredbe članka 4. stavak 1. točka 1. Opće uredbe o zaštiti podataka video zapis dobiven kamerom predstavlja osobni podatak, jer se videonadzornom kamerom bilježe pokreti i obilježja putem kojih se osoba može identificirati.

19. Uvidom u fotografije koje je dostavio sam tužitelj utvrđeno je videonadzorna kamera obuhvaća dio susjednih posjeda. To je utvrđenje uostalom potvrdio i sam tužitelj u podnesku od 15. travnja 2025. kojim obavještava tuženika da je izvršio izmjenu kuta kamere kako bi se osigurala zaštita privatnosti. Kao dokaz svojih tvrdnji uz taj podnesak dostavlja fotografije koje prikazuju promjenu položaja kamere.

20. Kod takvog stanja stvari, utvrđuje se povreda Opće uredbe o zaštiti podataka i Zakona o povredi te Uredbe te se tužitelju osporenim rješenjem nalaže poduzimanje mjera kojima se osigurava privatnost trećih osoba na način da se odgovarajuće ograniči obuhvat kuta snimanja i izbjegne snimanje javne površine.

21. Prema ocjeni suda, time nije povrijeđeno tužiteljevo pravo na postavljanje videonadzora radi zaštite imovine u privatnom vlasništvu, već se njegovo pravo ograničava u dijelu kojim je ono u suprotnosti s odredbom članka 26. stavak. 1. Zakona o provedbi. Osporenim rješenjem utvrđeno je da je došlo do povrede citirane odredbe i naloženo poduzimanje mjera kojom se korištenje videonadzornih kamera ograničava na način da se istima osigura vidljivost u dopuštenom opsegu odnosno postave ograničenja kojim neće biti obuhvaćen i dio susjednih posjeda i površina. U ovakvim se pravnim stvarima, s jedne strane, tužiteljevo pravo na zaštitu svoje imovine suprotstavlja, s druge strane, pravu na zaštitu osobnih podataka trećih fizičkih osoba. Stajalište je suda da je osporenim rješenje razmjerno ograničeno tužiteljevo pravo radi zaštite drugog suprotstavljenog općeg interesa, jer je rješenjem naloženo poduzimanje mjera na način da se iz obuhvata snimanja izuzme dio koji zahvaća susjedne posjede, dakle, i prilagodi kut snimanja koji prelazi dopuštenu granicu snimanja u smislu prethodno citirane odredbe, pri čemu je tužitelju ostavljena mogućnost izbora najprikladnijeg načina.

22. Za kraj, u odnosu na tužiteljeve navode u kojima konkretan slučaj uspoređuje s odlukama Europskog suda za ljudska prava, prema ocjeni suda ne radi se o usporedivim primjerima. Sve te presude ne dovode u pitanje pravo postavljanja videonadzornog sustava na imovini u privatnom vlasništvu koja je ujedno dostupna širem krugu osoba (npr. zaposlenicima) jer je to u skladu s opravdanim interesom za zaštitu imovine. U tužiteljevom slučaju ključna je razlika što je postavljenim videonadzornim sustavom obuhvaćen i dio u vlasništvu i posjedu treće osobe. Ni jedna odredba Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka nema doseg kojim bi interes zaštite privatne imovine odobrio takvo prikupljanje osobnih podataka.

23. Kod izloženog, temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

24. O troškovima upravnog spora odlučeno je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

U Splitu, 22. prosinca 2025.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po opunomoćeniku

- u spis

- zainteresiranoj osobi

Broj odluke: Us I-695/2025-11
Sud: Upravni sud u Splitu
Datum odluke: 22.12.2025.
Pravomoćnost: Nepravomoćna odluka
Datum objave: 18.01.2026.
Upisnik: Us I - Upisnik za ocjenu zakonitosti pojedinačne odluke javnopravnog tijela i ocjenu zakonitosti propuštanja donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela
Vrsta odluke: Presuda
Zakonsko kazalo:
  • Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, NN 42/2018, 09.05.2018, čl. 26.
  • Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka, NN 42/2018, 09.05.2018, čl. 34.
  • Zakon o zemljišnim knjigama, NN 63/2019, 28.06.2019, čl. 8.
Izvor: https://odluke.sudovi.hr/Document/View?id=dbe63cec-4426-48cd-a293-4c0bf95e98a4