REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: Ps-80/2022-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Josip Mrkonjić u pravnoj stvari tužitelja VŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku LŠ; ĆŠ; TŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku LŠ; ĆŠ, protiv tuženika CŠ, [adresa] zastupanog po punomoćniku EŠ, radi Stambeno - iseljenje, 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljica pod 1 i 2 koji glasi:

"1. Nalaže se tuženoj CŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iseliti iz kuće i to baš prvog kata predmetne kuće, koji kat u naravi predstavlja uporabnu cjelinu-stan, koju koristi protupravno, suprotno volji tužiteljica VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i TŠ, iz [adresa], V [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao suvlasnica predmetne kuće, a koja kuća je sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te predmetni kat kuće-stan predati tužiteljicama-protutuženicama u posjed slobodan od osoba i stvari u stanju kojem je isti bio prilikom useljenja, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženoj CŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljicama VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i TŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koja kamata teče od presuđenja pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II Dužne su tužiteljice pod 1 i 2 u roku od 15 dana naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 1.750,00 eura.

Obrazloženje

Kod ovog suda zaprimljena je dana 19. 09. 2019. godine tužba tužiteljice pod 1 VŠ i pod 2 TŠ protiv tuženika pod 1 CŠ i 2. MŠ radi iseljenja.

U tužbi se navodi da su tužitelji suvlasnici svaki za po ½ kuće koja se nalazi u [adresa]., upisana na čest. Zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje vlasništvo su stekli i to: tužiteljica ad 2 Ugovorom o doživotnom uzdržavanju iza smrti oca OŠ pok. L, a supruga tužiteljica ad 1. OŠ, rješenjem o nasljeđivanju iza smrti supruga sada pok. OŠ pok. L.

U kući na prvom katu žive tuženici i to tužena ad 1 kao bivša supruga sina tužiteljice ad 1 odnosno brata tužiteljice ad 2 ČŠ.

Odnosi između stranaka sud trajno poremećeni unazad više godina, tužitelji smatraju da su tuženici neosnovano prijavljeni na u predmetnoj adresi jer im nikada nisu dali suglasnost da se prijave, a niti da tu borave.

Tužitelj kao vlasnici nekretnine traže iseljenje tuženika iz predmetne kuće a kako su se isti oglušili na bezbrojne usmene zamolbe isto je zatraženo i pisanim putem na što su se tuženici ponovno oglušili.

Budući tužitelj kao vlasnici kuće imaju pravo disponirati sa svojim vlasništvom i nisu suglasni da u danim okolnostima tuženici i dalje stanuju u predmetnoj kući predlaže se da sud donese slijedeću

presudu

Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iseliti iz kuće – stana koji koriste suprotno volji tužitelja u [adresa], te isti predati tužiteljima slobodnog od osoba i stvari u stanju u kojem je bio i prilikom useljenja, te snositi parnični trošak.

U odgovoru na tužbu tuženici navode da je tuženik ad. 1. CŠ bivša supruga sina tužiteljice ad. 1. odnosno brata tužiteljice ad. 2.

Tuženik ad. 1 je majka tuženika ad. 2.

Tuženik ad. 2 je unuk tužiteljice ad. 1 i nećak tužiteljice ad. 2.

Tužena ad. 1 je sklopila brak sa sinom tužiteljice ad. 1, odnosno bratom tužiteljice ad. 2. dana 30. siječnja 1999. godine. Ista živi u predmetnoj kući od 18. 06. 2003. godine do danas. U braku se rodilo dijete – tuženik ad. 2. – KŠ - koji od dana 27. 08. 1999. godine do danas stanuje u [adresa] na adresi [adresa], (ranije oznake kućnog broja 3).

Dakle, od rođenja do danas tuženik ad. 2. živi na predmetnoj adresi. Do prekida bračne zajednice svojih roditelja, odnosno do rastave braka roditelja na predmetnoj adresi je živio sa svojim ocem i majkom – tuženom ad. 1., a od razvoda roditelja ostao je stanovati na istoj adresi sa svojom majkom.

Otac tuženika ad. 2. ima “novu” ženu, te više ne živi u predmetnoj kući već na novoj adresi sa drugom ženom.

Temeljem presude Općinskog suda u Splitu posl. br. P Ob-624/2014, pravomoćne dana 14. 03. 2018. godine, a ovršne dana 23. 04. 2018. godine tužena ad. 1 i sin tužiteljice ad. 1, odnosno brat tužiteljice ad. 2. su rastaveljeni. Tijekom postupka brakorazvodne parnice tuženici su stanovali u predmetnom stanu, kao i danas.

Tužena ad. 1. nije u posjedu nikakve drugome imovine, odnosno ista na području Republike Hrvatske nema u vlasništvu druge imovine.

Tuženik ad.2. nije u posjedu nikakve druge imovine, odnosno isti na području Republike Hrvatske nema u vlasništvu druge imovine.

Tužena ad. 1 je nezaposlena, bez ikakvih pirhoda, te zbog medicinskih dijagnoza njezino zdravlje je ozbiljno ugroženo.

Nisu istiniti navodi tužiteljica o tome da su odnosi između stranaka poremećeni unazad više godina, budući da tužena ad. 1 nema nikakve odnose sa tužiteljicama, odnosno ne održavaju nikakve kontakte. Tužena sa svojim sinom, tuženkom ad.2. stanuje u stanu predmetne kuće, koji je u cijelosti odijeljen od ostatka zgrade, sa tužiteljicama nema nikakve sukobe.

Opomena pred tužbu, koju je uputila tužiteljica ad. 1 tuženoj ad. 1 od 23. 10. 2017. godine u kojemu navodi:

“Zbog Vašeg ponašanja i dugogodišnjeg maltretiranja, prijetnji i nasilja svih vrsta koje provodite nada mnom i cijelom mojom obitelji, koju ste nažalost prenijeli i na Ć, a kako niste reagirali na bezbrojne usmene zamolbe, ovaj put pismeno tražim da napustite moju kuću i da je ostavite u stanju u kojem je bila prije Vašeg dolaska, te da vratite sve stvari koje ste otuđili.” je u cijelosti neistinita. Tužena nikada nije ni na koji način maltretirala, prijetila ili se koristila nasiljem. Predmentna opomena pred tužbu je u cijelosti izmišljena sa ciljem “izbacivanja” tuženika iz predmetnoga stana. Predmetna, u cijelosti izmišljena ponašanja iz “Opomena pred tužbu” je sačinjena sa jedinim ciljem da se tuženici isele iz predmetnoga stana koji predstavlja njihov jedini DOM.

U ostavinskom postupku iza pok. OŠ pok. L posl. br. O- 2908/11 sin nasljednika HŠ, koji je otac tuženika ad. 2. te sin tužiteljice ad. 1 odnosno brat tužiteljice ad. 2. prihvatio se prava doživotnog plodouživanja za sebe i djecu na predmetnoj nekretnini, te je temeljem iste izjave izvršena uknjižba prava doživotnog plodouživanja za ČŠ.

Tuženik ad. 1 zbog medicinskih razloga nije u mogućnosti pronaći posao, niti ima mogućnosti isti naći s obzirom na godine starosti te na zdravstveno stanje. Tuženik ad.2. se razbolio tijekom vođenja sudskog postupka svojih roditelja radi rastave brake, budući je njegov otac u cijelosti zanemario dijete, radi čega se isti razbolio od psihičke bolesti derpesije.

Slijedom navedenoga, tuženici se protive tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljica, budući predmetna nerketnina predstavlja njihov jedini dom, a osobito tuženik ad. 2. koji ima prava i dalje stanovati na predmetnoj adresi na kojoj prebiva od rođenja. U tijeku postupka preminuo je tuženik pod 2 KŠ a postupak je preuzela njegova nasljednica CŠ, tužena pod 1.

Podneskom od 1. ožujka 2023. godine tužena-protutužiteljica je podnijela protutužbeni zahtjev kojom traži da se utvrdi kako postoji pravo plodouživanja u njenu korist. Sud je razdvojio raspravljanje o protutužbenom zahtjevu tužene i formirao drugi spis.

Podneskom od 6. ožujka 2023. godine tužiteljice su konačno uredile tužbeni zahtjev tako da sada isti glasi:

"1. Nalaže se tuženoj CŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iseliti iz kuće i to baš prvog kata predmetne kuće, koji kat u naravi predstavlja uporabnu cjelinu-stan, koju koristi protupravno, suprotno volji tužiteljica VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i TŠ, iz [adresa], V [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao suvlasnica predmetne kuće, a koja kuća je sagrađena na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te predmetni kat kuće- stan predati tužiteljicama u posjed slobodan od osoba i stvari u stanju kojem je isti bio prilikom useljenja, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženoj CŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužiteljicama VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i TŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a koja kamata teče od presuđenja pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

U dokaznom postupku sud je pregledao kopije osobne iskaznice MŠ, potvrde ovog suda ZK odjel Omiš od 04.11.2019., uvjerenje o prebivalištu PP Omiš od 30.10.2019., 04.11.2019., potvrda o visini dohotka i primitaka PU Split od 30.10.2019., ispostava Omiš od 30.10.2019., ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen između Fornix d.o.o. Dugo Rat i MŠ, uvjerenje Područnog ureda za katastar Split, Ispostava Omiš od 04.11.2019., smrtnog lista za RŠ, rješenje o nasljeđivanju od 13.04.2021., zk izvadak zu 1611 KO [katastarska općina], rješenje o nasljeđivanju iza smrti OŠ, fotodokumentacija priložena spisu, zapisnik od 04.11.1987., prijedlog za ovrhu zaprimljen 11.09.1919.,izvod iz poslovnih knjiga HEP-a, prijedlog za ovrhu od 11.03.2020., od 30.12.2020., 24.06.2021., opomena pred tužbu, priloženih kopija uplatnica, aneks ugovora o smještaju i pružanju usluga od 20.11.2024., dopis PŠ, liječničke potvrde od 06.02.2025., ponude broj 2025 i liječničke potvrde, saslušao svjedoke BŠ, NŠ i ĐŠ te proveo dokaz saslušanjem stranaka.

Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

Tužbeni zahtjev tužiteljica nije osnovan.

Iz pregleda zk izvadak zemljišnoknjižnog odjela u Omišu br. uloška [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] od 04.07.2019.god. sud je utvrdio da je čest. Zem. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvor u suvlasništvu tužiteljica za po jednu polovinu dijela, što među strankama nije sporno.

Ovdje se radi o vlasničkoj – reivindikacijskoj tužbi u smislu odredbe članka 161. stavka 1. i članka 162. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, u daljnjem tekstu: ZVDSP).

Prema odredbi članka 161. stavka 1. ZVDSP-a vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

U smislu odredbe članka 162. stavka 1. ZVDSP-a da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

Iz provedenih dokaza u postupku sud je utvrdio da su tužiteljice suvlasnice predmetne nekretnine – kuće, pa i stana kojeg je u posjedu nesporno tužena i koja ga koristi bez valjane pravne osnove, te odbija iseljenje iz stana po zahtjevu tužiteljica.

Stoga bi tužbeni zahtjev tužiteljica temeljem citiranog članka 161. stavka 1. i članka 162. stavka 1. ZVDSP-a bio osnovan.

Međutim, tužena je istekla prigovor zaštite prava na dom pa je u konkretnom slučaju prije svega trebalo raspraviti i utvrditi da li predmetna nekretnina u kojoj stanuje tužena predstavlja dom zaštićen odredbom čl. 8. St. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Sud je u postupku temeljem provedenih dokaza utvrdio da tužena u predmetnom stanu stanuje od 2001. godine kada se u taj stan uselila sa mužem i djetetom, sve uz suglasnost tadašnjih vlasnika tog stana muževljevih roditelja. Tužena od tada pa do danas stanuje u tom stanu, a njen bivši suprug se iz stana odselio 2018. godine kada su se razveli. U međuvremenu je preminuo i njihov sin, bivši tuženik pod 2. Tužena u svom iskazu navodi da je invalid, da se liječi od leukemije, dijabetesa, psorijaze i hipertenzije, te da ne može raditi. Također navodi da nema drugog stana pa se poziva na zaštitu prava na dom.

Odredbom čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih i temeljnih sloboda propisano je da svatko ima pravo na poštivanje svog doma, a javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala i radi zaštite prava i sloboda drugih.

Odredbom čl. 34 st. 1. u vezi s mjerodavnim dijelom čl. 35 i čl. 16 st. 2 Ustava RH propisana je nepovredivost doma kao i da se svakom jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, te da svako ograničenje sloboda ili prava mora biti razmjerno naravi i potrebi za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

Tuženoj je ovaj predmetni stan jedini dom i usvajanje tužbenog zahtjeva predstavljalo bi miješanje države (ovdje suda) u pravo na dom tužene i po ocjeni ovog suda bilo bi protivno citiranim odredbama Europske konvencije i Ustava RH.

Tužena je u stvarnoj, kontinuiranoj i jakoj vezi s predmetnim stanom budući da je u stan uselila uz suglasnost tadašnjih suvlasnika stana, roditelja tadašnjeg supruga, zajedno s njihovim sinom. Gubitak korištenja ovog stana zasigurno bi se vrlo stresno i negativno odrazilo na ionako krhko zdravstveno stanje tužene koja bi se našla na ulici bez doma odnosno tužena bi bila težak socijalni slučaj. Ovaj stan je za tuženu od egzistencijalne važnosti i ne postoji drugi način da tužena riješi svoje stambeno pitanje.

Ocjena je ovog suda da mjera za iseljenje tužene nije razmjerna legitimnom cilju koji se želi postići, niti je nužna u demokratskom društvu (što znači da za tom mjerom postoji prijeka društvena potreba), a sve u smislu čl. 16. st. 2 Ustava RH i čl. 8 st. 2. Konvencije.

Ovaj sud je provedbom testa razmjernosti utvrdio da iako je miješanje tužitelja temeljeno na zakonu da nije usmjereno na postizanje legitimnog cilja i da nije bilo nužno u demokratskom društvu. Bez obzira na osnovanost zahtjeva sukladno domaćem pravu sud je utvrdio da iseljenje tužene nije nužno ni legitimno i da tuženoj pripada pravo zadržavanja korištenja predmetnog stana pa je stoga odbio tužbeni zahtjev tužiteljica pod 1 i 2 kao neosnovan.

Tuženoj je sukladno odr. čl. 154 st. 1. i čl. 155. ZPP-a i st. 2. Tbr. 7 Odvjetničke tarife trebalo obistiniti jednokratnu nagradu u visini od 250 bodova odnosno 500,00 eura, te za sastav podnesaka od 25 03. 2025. godine i od 9. travnja 2025. Godine, za ročišta dana 12. prosinca 2024. Godine, dana 11. Veljače 2025. Godine, dana 25. ožujka 2025. Godine, dana 14. Travnja 2025. Godine, dana 26. Lipnja 2025. Godine, dana 28. Kolovoza 2025. God. i dana 12 studenog 2025. Godine, sve po 50 bodova, ukupno 1.400,00 eura uvećano za 25 % PDV-a odnosno 350,00 eura, ukupno 1.750,00 eura.

U Splitu, 22. prosinca 2025.

Sudac

Josip Mrkonjić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud u

.._.._.._.._.._.._.._.., pisanim podneskom u 3 primjerka.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika