K-115/2025-32

Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, J. Jelačića 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Darku Kovaču, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Mihaele Jaković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene FA, radi kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. i 2. Kaznenog zakona, povodom Optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru od 20. prosinca 2024., broj: KO-DO-470/2024-1, nakon javne rasprave održane i završene 19. prosinca 2025. u nazočnosti savjetnika u Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, ĐA, oštećenika ĆA i u odsutnosti optužene FA, dana 22. prosinca 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25; nadalje: ZKP/08),

OPTUŽENA FA, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćeri F i EA,  rođene Đ,  rođena **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, maserka, nezaposlena, udana,  majka  troje  djece,  od  toga  dvoje maloljetne, sa završenom srednjom školom, lošeg imovnog stanja, bez čina, neodlikovana, neosuđivana, prekršajno kažnjavana, ne vodi se drugi kazneni postupak, brani se sa slobode, k r i v a  j e

da je 29. listopada 2024., u prostoru Centra za pružanje usluga u zajednici Lipik, Trg dr. Franje Tuđmana kbr. 1, pred djelatnicom Centra FAU i drugim djelatnicima, nezadovoljna smještajem njezine kćeri mlt. FAUZ u navedeni Centar, u nakani da ustraši ĆA, djelatnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Pakrac, u dva navrata rekla da joj jedino preostaje ubiti ĆA te da će ubiti njega ili sebe, a sve iz razloga jer je imenovani vodio predmet smještaja njezine kćeri, za koje riječi je ĆA saznao iz sadržaja službene zabilješke o navedenim događajima koju je sastavila FAU, a koje su riječi kod ĆA izazvale strah za vlastiti život i sigurnost,

dakle, drugome ozbiljno prijetila da će njega usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema službenoj osobi u vezi s njezinim radom,

II. pa je time, počinila kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u članku 139. stavku 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj:

125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; u daljnjem tekstu: Kazneni zakon), a kažnjivo po članku 139. stavku 3. Kaznenog zakona,

III. te se, temeljem članka 139. stavak 3. Kaznenog zakona,

osuđuje

kaznom zatvora od 8 (osam) mjeseci

a temeljem članka 56. Kaznenog zakona, optuženoj FA, izriče se

UVJETNA OSUDA

tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optužena FA, u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

IV. Temeljem članka 148. stavak 6. ZKP/08 optužena FA oslobađa se obveze podmirenja troškova postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. - 5. ZKP/08 i troška postupka koji se, temeljem članka 145. stavak 2. točka 6. i stavak 3. ZKP/08, odmjerava u paušalnom iznosu.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru podiglo je Optužnicu od 20. prosinca 2024., broj: KO-DO-470/2024-1, protiv okrivljene FA, radi kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. i 2. Kaznenog zakona.

2. Općinski sud u Bjelovaru (nadalje: Sud) Rješenjem od 18. ožujka 2025., broj: Kov-437/2024-9 (list 135-137).

3. Tijekom postupka rasprava je održana i završena 19. prosinca 2025. u odsutnosti optužene FA, jer se na ovu, uredno zakazanu, raspravu nije odazvala, svoj izostanak nije opravdala, a prethodno se očitovala na podignutu i potvrđenu optužnicu, a Sud, obzirom na sve izvedene dokaze nije ocijenio da je njezino osobno sudjelovanje u raspravi, uključujući i eventualno iznošenje obrane, prijeko potrebno. Stoga, ispunjavanjem zakonom propisanih uvjeta iz članka 404. stavak 5. Zakona o kaznenom postupku kada je dopušteno održati raspravu u odsutnosti optuženika, u raspravi od 19. prosinca 2025. pročitano je očitovanje optužene od 9. lipnja 2025. (list 146) glede podignute i potvrđene optužnice od 20. prosinca 2024., broj gornji, dok je u okviru dokaznog postupka pročitan iskaz oštećenika ĆA od 9. lipnja 2025. (list 147,148), ispitana je svjedokinja FAU, a potom su, pregledanjem i čitanjem, izvedeni dokazi priloženi uz podignutu optužnicu, i to: Službenu zabilješku FAU iz Centra za pružanje usluga u zajednici Lipik od 30. listopada 2024., Zapisnik o ispitivanju osumnjičenice FA od 19. studenoga 2024., sa AV snimkom ispitivanja, medicinsku dokumentaciju FA, Zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenice FA sa snimkom ispitivanja pri Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru od 20. studenoga 2024., Zapisnik o ispitivanju svjedokinje FAU od 28. studenoga 2024. i Zapisnik o ispitivanju žrtve ĆA od 28. studenoga 2024.

3.1. Oštećenik ĆA u iskazu iznosi da je djelatnik bivšeg Centra za socijalnu skrb Pakrac, sada Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Pakrac. Kritičnog dana, odnosno prije kritičnog dana kćerka sada optužene izdvojena je iz obitelji uz pisanu suglasnost optužene te je smještena u Dom u Lipiku. Međutim, već naredni dan u Područni ured došla je sada optužena te je, uz pravnicu DA i ZA, s njom započeo razgovor čija tema bila je da se po prijedlogu optužene povuče jučerašnja njezina izjava i suglasnost o smještaju kćerke u Dom i da se kćerka vrati kući. Tijekom ovoga razgovora optuženoj je objašnjeno da sada, kada je kćerka smještena u Dom, za povratak u obitelj potrebno je postupak provesti u sudu i da se njezina izjava ne može samo tako povući, a kćerka vratiti u obitelj. U istom smislu optuženoj je taj dan ranije izdano i usmeno rješenje. Zbog neprihvaćanja iznesenog istina je da je u jednom trenutku sada optužena uzela u ruku spis predmeta i pokušala ga podrapati što joj nije uspjelo. Da se to spriječi pozvan je u ured zaštitar. Istoga dana kasnije je dobivena telefonska obavijest iz Doma u [adresa], s time da se javila djelatnica Doma, FAU. Tada je u telefonskom razgovoru rekla da je u Dom došla optužena i rekla "da bi trebala ubiti ili sebe ili tog ĆA". Drugih danas eventualno prenesenih riječi više se ne sjeća. O tom izrečenom obaviještena je policija i Hrvatski zavod za socijalni rad. U Područni ured kasnije je došla službena zabilješka koja je proslijeđena policiji. Razlog zbog kojega bi sada optužena spominjala ga drži u činjenici da je sudjelovao u postupku izdvajanja njezine kćerke iz obitelji. Osim toga, u ranijem postupku u kojem je iz obitelji izdvojen sin optužene, sudjelovao je i u tom postupku i sa sada optuženom bio je u čestim kontaktima. Nakon što je Hrvatski zavod za socijalni rad obaviješten o prijetnji njega kao službenika Područnog ureda cjelokupni spis predmeta i svi ostali dostavljeni su u nadležnost Područnog ureda Požega. Što se tiče optužene nije siguran da u slučaju njihova susreta u mjestu ona ga ne bi napala nakon ovog što je iznijela.

3.2. Nakon što je oštećeniku predočen dio njegovog iskaz dan policijskom istražitelju, oštećenik iznosi kako je prvu informaciju o iskazanoj prijetnji dobio u telefonskom razgovoru sa FAU, da bi tek kasnije dolaskom pisane obavijesti to što je rekla optužena pročitao. Koliko se sjeća u telefonskom razgovoru s FAU ona je kazala da je optužena prijetnju rekla samo jednom, ne više puta, ne dvaput, da nije ponavljala. Sadržaja službene zabilješke o tom događaju ne sjeća se. Po konstituciji tijela ne mora se bojati optužene, ali nikad se ne zna, pogotovo kada je vidio eksplozivnost optužene kada je primila spis predmeta u Područnom uredu. Nije ju primio snažno za ruku, uopće ju nije primio za ruku, već kada je ona u ruci držala izjavu, odnosno da je prvo uzela izjavu koju je on poklopio rukom i već u slijedeći trenutak optužena je uzela cjelokupni spis s omotom i pokušala ga poderati, na koji postupak optužene pozvan je zaštitar. Ako ju je i uhvatio za ruku, dolaskom zaštitara ju je pustio.

3.3. Svjedokinja FAU u iskazu iznosi da događaj koji se zbio potkraj 2024., sjeća se utoliko što sada optuženu poznaje od ranije jer joj je prethodno prvo dijete bilo smješteno u njihovu Ustanovu, a dan ranije smješteno je i njezino drugo dijete ili upravo taj dan. U Centru za pružanje usluga u zajednici zaposlena je kao psiholog i poznato joj je da je optužena dala suglasnost za smještaj ovog drugog djeteta u njihovu Ustanovu. Negdje u popodnevnim satima ovdje se pojavila donoseći stvari za to svoje dijete i, čim ju je primijetila zaključila je da je uznemirena. Početkom razgovora odmah je shvatila da je ljuta. Njezinih riječi svih točno se ne sjeća, ali je ona krivila oštećenika za smještaj njezinog djeteta u njihovu Ustanovu. Govorila je da je on kriv za ovaj smještaj, da ju je prevario i, u jednom trenutku, kazala je da joj sada ništa ne preostaje već ili ubiti sebe ili ubiti njega. To je shvatila da se odnosi na ĆA kojega je i netom ranije spominjala. Tada joj je rekla da se smiri ili će biti primorana pozvati policiju, na što se smirila. Sve se ovo događalo dok su samo njih dvije stajale kod sjenice izvan zgrade ustanove, odnosno na okolnom zemljištu. Ovdje uz njih nije bilo druge osobe, a djelatnici Centra i štićenici istina je da su bili na širem prostoru Centra. Može se reći da nisu bili blizu njih ili stajali blizu njih tijekom razgovora sa optuženom. Istina je jer joj je i to poznato da u postupku smještaja pojedinog maloljetnika u njihovu Ustanovu sudjeluje više osoba. Optužena je tada isključivo spominjala i, prema rečenom, za smještaj svoga djeteta optuživala ĆA. Iste večeri u Centar je došla optužena i prošla mimo nje te ušla u zgradu, pri tome govoreći da će sada uzeti svoju kćerku smještenu kod njih, ali se ubrzo vratila ovdje ispred ulaza sama. Tada je rekla, ponovno spominjući ĆA i njegovu krivnju za smještaj kćeri, s time da znade kako se ona u Centru za socijalnu skrb tužila na svoje zdravstveno stanje te da ne može brinuti o kćerki, nakon čega slijedio je postupak smještaja njezine kćerke u njihovu Ustanovu sa njezinom suglasnošću, a ona tada emocionalno nestabilna, iako se isprva s time složila, poslije je očito nastojala da se smještaj prekine, da se kćerka vrati kući. I tada je optužena u razgovoru govorila što je rekla i u ranijem dolasku - da joj ne preostaje drugo nego ubiti sebe ili oštećenika. Te je večeri duže vremena razgovarala s optuženom i na kraju je smirila te je, prema njezinoj preporuci, doista naredni dan otišla u Centar sve u cilju da se razmotriti mogućnost povratka njezine kćeri. Sutradan je u prijepodnevnim satima nazvala Centar i u razgovoru sa kolegicom, pitajući za optuženu ona je rekla da je optužena upravo u Centru i da je izbila scena zbog koje je pozvana i upravo došla policija. Nakon toga, kako joj je savjetovano od strane policajaca, o ranijem je događaju u Ustanovi sačinila pisanu zabilješku koju je proslijedila policiji. Međutim, naredni dan ponovno je u Ustanovu došla optužen i u razgovoru s njom ponovila već ranije rečeno u smislu da joj ne preostaje nego ubiti sebe ili ĆA. U svezi riječi optužene nije kontaktirala ĆA.

4. Na osnovu izvedenih dokaza u raspravi, koji su dokazi cijenjeni pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, utvrđeno je činjenično stanje na osnovu kojega odlučeno je kao u izreci presude.

4.1. Svjedokinja FAU, u čiju osobu i iskaz nije bilo razloga dvojiti, u iskazu iznosi što je čula u susretu i razgovoru kritičnog dana sa optuženom TA. Njezin se iskaz drži istinitim, detaljnim i uvjerljivim, jer u iskazu tvrdi da iznosi ono što je čula u razgovoru sa optuženom TA, između ostaloga, riječi prijetnje usmjerene prema ĆA, citirane izrekom ove presude.

4.2. Potvrdu iskaza svjedokinje FAU, osim u iskazu oštećenika ĆA, Sud nalazi i u Službenoj zabilješki Centra za pružanje usluga u zajednici Lipik od 30. listopada 2024., dostavljene Policijskoj postaji Pakrac i Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Pakrac, u privitku dopisa od 30. listopada 2024. (list 18 i 17).

4.3. Oštećenik ĆA o iskazanim prijetnjama optužene tvrdi da je saznao iz osobnog razgovora sa FAU, koja svjedokinja, međutim, tvrdi da sa oštećenikom nije razgovarala. Iako se radi o različitim tvrdnjama oštećenika i navedene svjedokinje o njihovu osobnom kontaktu telefonom, nesporna je činjenica da je Službena zabilješka Centra za pružanje usluga u zajednici Lipik od 30. listopada 2024. dostavljena Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Pakrac, u privitku dopisa od 30. listopada 2024., koja zabilješka sadrži opis kritičnog događaja, a činjenicu primitka zabilješke iskazom potvrđuje oštećenik, tako da je razvidno da je oštećenik za iznesene prijetnje, ako ne razgovorom sa FAU, zasigurno saznao iz predmetne Službene zabilješke dostavljene u Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Pakrac, ustanove čiji je zaposlenik. Osim toga, o saznanju za prijetnju optužene na osnovu Službene zabilješke dostavljene u Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Pakrac, ustvrdio je oštećenik u Kaznenoj prijavi od 31. listopada 2024. (list 8b), podnesene kratko vrijeme nakon kritičnog događaja i primitka Službene zabilješke Centra za pružanje usluga u zajednici Lipik od 30. listopada 2024. u Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Pakrac.

4.4. Iako oštećenik iznosi, po ocjeni Suda objektivno stajalište, da se zbog konstitucije tijela ne bi trebao bojati optužene, iz iskaza oštećenika i svjedokinje FAU, može se zaključiti da je optužena bila u stanju izrazite ljutnje i bijesa, ne samo tijekom razgovora sa oštećenikom KA, već i kasnije tijekom susreta i razgovora sa FAU, kada je prijetnje usmrćenjem iznijela. Sve je to dokaz ozbiljnosti iznesene prijetnje iako u stanju bijesa i ljutnje koji optuženu očito vremenom nije napuštao. Osim toga, u ovim ili sličnim okolnostima iskazane prijetnje, ne gubeći iz vida jedan raniji poznat, medijski eksponiran i izuzetno tragičan događaj zaposlenika jednog (biv.) centra za socijalnu skrb, može se zaključiti da bi ove riječi prijetnje, nema samo kod oštećenika, već i kod svake druge osobe izazvale osjećaj straha i nespokojstva.

4.5. Tijekom postupka Sud nije utvrdio postojanje činjenica koje bi dovodile u dvojbu ubrojivost optužene, dok činjenice proizašle iz izvedenih dokaza objašnjavaju motiv i postojanje namjere optužene da iznese prijetnje prema oštećeniku. Naime, postupak smještaja kćerke optužene bio je proveden, uz njezinu suglasnost, a kada je optužena kratko nakon toga promijenila mišljenje i zatražila upravo od oštećenika poništenje tog prethodno provedenog postupka, odnosno povrat u obitelj njezine kćerke. Upozorena na potrebnu proceduru povrata kćerke odlukom suda od strane oštećenika i da ona ne može sada samo povući svoju suglasnost, to je kod optužene izazvalo ljutnju i bijes. U netom kasnije razgovoru sa FAU optužena iskazuje riječi prijetnja spram oštećenika, očito ga povezujući sa prethodnim razgovorom koji nije ispunio njezina očekivanja oko povlačenja suglasnosti i brzog povratka kćerke, tako da sada u nazočnosti FAU iznesene prijetnje spram oštećenika očito su ciljano i namjerno usmjerene na oštećenika, osobu koju optužena, na osnovu ranijeg razgovora oko povratka u obitelj kćerke, drži odlučnom za rješavanje tog pitanja.

5. Prilikom izbora i odmjeravanja kazne koja je kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. Kaznenog zakona predviđena kaznom zatvora do od 6 mjeseci do 5 godina, cijenio je Sud težinu počinjena kaznena djela i stupanj odgovornosti optužene, odnosno da je djelo počinila ubrojiva i namjerno. Postojanje otegotnih okolnosti nije utvrđeno, dok je olakotnim ocijenjena kaznena neosuđivanost. Slijedom navedenog, Sud je optuženoj izrekao kaznu zatvora od 8 mjeseci, a potom, temeljem članka 56. Kaznenog zakona, izrekao joj uvjetnu osudu tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako, u vrijeme provjeravanja od 3 godine po pravomoćnosti presude, optužena ne počini novo kazneno djelo. Naime, Sud smatra da će se ovom uvjetnom osudom na optuženu, u smislu specijalne prevencije odgovarajuće preventivno i odgojno utjecati tako da si ubuduće, tijekom provjeravanja, ali i nakon toga, neće dozvoliti počinjenje ovakva ili neka druga kaznena djela. Za ovakav utjecaj provedenog postupka i donesen presude Sud smatra da kod optužene postoje dostatno voljnog i intelektualnog kapaciteta za prihvaćanje preventivnog i odgojnog utjecaj ove odluke. Istodobno, u smislu generalne prevencije, očekuje se ovom presudom jasno ukazati drugim osobama na osobnu pogibeljnost i društvenu neprihvatljivost u počinjenu kaznenih djela.

6. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08, optužena je oslobođena obveze podmirenja troškova postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 5. Zakona o kaznenom postupku i troška postupka koji se, temeljem članka 145. stavak 2. točka 6. i stavak 3. ZKP/08, odmjerava u paušalnom iznosu jer je nezaposlena osoba i nema drugih prihoda tako da su joj imovinske prilike takve da Sud ju je utemeljeno oslobodio obveze podmirenja troškova postupka.

Bjelovar, 22. prosinac 2025.

Sudac

Darko Kovač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka.

Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka poštom preporučeno ili neposredno putem ovog Suda.