REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-167/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja JZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg kao opunomoćenica zastupa Mia Vujić Lamza, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukić & partneri, Rijeka, Nikole Tesle 9, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi povrata carinskog duga i troškova upravnog postupka, 22. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-05/22-01/118, URBROJ: 513- 04-23-5 od 18. prosinca 2023. u dijelu kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv tč. 1. izreke rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-02/06-01/115, URBROJ: 513-02-6005/4-22-88 od 14. srpnja 2022.

II. Poništava se tč. 1. izreke rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-02/06-01/115, URBROJ: 513-02-6005/4-22-88 od 14. srpnja 2022.

III. Utvrđuje se da obračunata zakonska zatezna kamata na plaćeni porezni dug u iznosu 643.054,40 za razdoblje 16. kolovoza 2006. – 5. siječnja 2021. iznosi 943.160,59 kn (125.178,82 € - tečaj konverzije 7,5345).

IV. Utvrđuje se da je od ukupnog iznosa kamate iz tč. III. izreke ove presude tužitelju isplaćen iznos od 943.028,01 kn (125.161,33 €) te se nalaže tuženiku da tužitelju isplati razliku u iznosu od 17,60 € (132,58 kn) u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

V. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev se odbija.

VI. Svaka stranka snosi svoj trošak spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-02/06-01/115, URBROJ: 513-02-6005/4-22- 88 od 14. srpnja 2022. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

Tim prvostupanjskim rješenjem u tč. I. izreke utvrđuje se da zakonska zatezna kamata obračunata na plaćenu glavnicu u iznosu od 643.054,40 kn za razdoblje od 18. travnja – 18. listopada 2020. iznosi ukupno 19.327,48. kn. Tč. 2. izreke utvrđuje se da tužitelju pripada pravo a naknadu troškova zastupanja nastalih u upravnom postupku u ukupnom iznosu 15.625,00 kn koji se odnosi na: (1) sastav žalbe u upravnom postupku u iznosu 6.250,00 kn; (2) sastav prijedloga za obnovu postupka u iznosu 6.250,00 kn; (3) PDV-a u iznosu 3.125,00 kn. Tč. 3. određeno je da će se isplata iznosa navedenih u tč. 1. i 2. izreke izvršiti po izvršnosti rješenja. TČ. 4. i 5. izreke određeno je da žalba izjavljena protiv tč. 1. izreke nema suspenzivni učinak, dok žalba protiv tč. 2. odgađa izvršenje iste.

2. Pobijano prvostupanjsko rješenje doneseno je u ponovljenom postupku, u izvršenju presuda Upravnog suda u Rijeci posl. br. Us I-336/2022-6 i Us I-240/2022-6, obje od 27. svibnja.

U upravnom sporu koji se pred ovim Sudom vodio pod posl. br. Us U-336/2022 predmet ocjene zakonitosti bilo je rješenje prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-415- 02/06-01/115, URBROJ: 513-02-6005/4-21-46 od 5. siječnja 2021. (dalje: I° rješenje od 5. siječnja 2021.) kojim je obustavljen je postupak naplate uvoznog carinskog duga, zbog nastupa zastare, te je određeno da se tužitelju ima izvršiti povrat iznosa plaćenog na ime uvoznog carinskog duga temeljem rješenja Carinarnice Rijeka, KLASA: UP/I- 415-02/06-01/115, URBROJ: 513-02-45/98-06-6 od 23. svibnja 2006. (dalje: I° rješenje od 23. svibnja 2006.), i to iznos od ukupno 1.566.754,93 kn (643.054,40 kn – glavnica; 923.700,53 kn – kamata). Presudom donesenom u tom predmetu usvojen je (djelomično) tužbeni zahtjev te je poništeno I° rješenje od 5. siječnja 2021 u dijelu koji se odnosi na kamatu.

Presudom doneseno u upravnom sporu koji se vodio pod posl. br. Us I- 240/2022, poništeno je prvostupanjsko rješenje, KLASA: UP/I-415-02/06-01/115, URBROJ: 513-02-6005/4-21-55 od 5. veljače 2021. (dalje: I° rješenje od 5. veljače 2021.) kojim je odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova zastupanja u iznosu od 58.487,50 kn i naknadu troškova sudskih pristojbi.

3. Tužitelj osporava zakonitost gore rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povreda pravila postupka.

U odnosu na iznos obračunate zatezne kamate tužitelj prije svega napominje da je u ponovljenom postupku, u izvršenju presude posl. br. Us I-336/2022 od 27. svibnja 2022., prvostupanjsko tijelo bilo u obvezi donijeti rješenje kojim bi se utvrdio cjelokupni iznos kamata na koje stranka ima pravo, a ne samo u razdoblju od 18. travnja – 18. listopada 2020., pa je stoga odluka prvostupanjskog tijela u tč. 1. izreke nepotpuna, odnosno istom je propušteno odlučiti o zahtjevu odnosno pravu stranke u cijelosti. Nadalje, tužitelj ističe da se odluka o visini iznos kamate temelji na obračunu kamata sačinjenom od strane prvostupanjskog tijela s kojim nije bio upoznat, obzirom da mu isti nije bio dostavljen prije donošenja pobijanih rješenja, čime mu je uskraćena mogućnost očitovanja i osporavanja predmetnog obračuna, a što je protivno odredbi čl. 52. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09, 110/21; dalje: ZUP). Nadalje, tužitelj ustraje kod navoda koje je iznosio i u prethodno vođenom upravnom postupku (i sporu) da mu je na ime zatezne kamate za trebao biti priznat iznos od 1.010,927,26 kn, sukladno obračunu kamata kojeg je sastavilo trgovačko društvo Iris nova d.o.o. Smatra da ukoliko javnopravna tijela predmetni obračun kamata nisu smatrala prihvatljivim tada je, sukladno odredbi čl. 65. ZUP-a, trebalo provesti financijsko vještačenje.

U odnosu na troškove upravnog postupka (tč. 2. izreke prvostupanjskog rješenja) tužitelj navodi da pobijanim prvostupanjskim rješenjem nije odlučeno o svim troškovima čiju je naknadu zatražio. Naime, priznat mu je trošak zastupanja po opunomoćeniku kojeg čini sastav žalbe u upravnom postupku u iznosu od 6.250,00 kn, sastav prijedloga za obnovu postupka u iznosu od 6.250,00 kn te porez na dodanu vrijednost na priznate troškove postupka zastupanja u iznosu od 3.125,00 kn, međutim nije odlučeno o ostalom trošku kojeg je zatražio zahtjevom od dana 4. lipnja 2020. Ističe da se o navedenom zahtjevu tuženik u pobijanom rješenju nejasno očituje kako tužitelj ipak nije naknadno, ponovno zatražio naknadu tih troškova uslijed čega da niti nema pravo na naknadu takvih troškova. Tužitelj nadalje obrazlaže da je angažiranje odvjetnika u konkretnom slučaju očito bilo nedvojbeno potrebno što proizlazi iz činjenice da je Europski sud za ljudska prava utvrdio da je javnopravno tijelo počinilo povredu njegovih prava. Međutim pobijanim rješenjem prvostupanjsko tijelo de facto utvrđuje kako stranka neovisno o ishodu postupka nema pravo na naknadu odvjetničkih troškova, odnosno da je obvezna sama snositi svoje troškove. Tužitelj nadalje navodi da je takav stav javnopravnog tijela neosnovan i u očitoj suprotnosti s pravnim shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj: U-I/2753/2012 od 27. lipnja 2016., ali i s odlukom Europskog suda za ljudska prava donesenoj u konkretnom predmetu.

4. Tuženik je odgovoru na tužbu naveo kako smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja i predlaže da se ista odbije kao neosnovana.

5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje ZUS; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora, a proveden je i dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji mr. sc. Sandri Dujmović, dipl oec.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Među strankama ovog upravnog spora nije sporno:

- da tužitelj ostvaruje pravo na povrat iznosa plaćenog na ime uvoznog carinskog duga utvrđenog I° rješenjem od 23. svibnja 2006., budući da je navedeno poreznog rješenje poništeno presudom Visokog upravnog suda posl. br. Uss-6/2019 od 13. svibnja 2020., a novo nije doneseno već je postupak obustavljen zbog nastupa zastare

- da tužitelj ostvaruje pravo na naknadu troškova upravnog postupka, obzirom na ostvareni uspjeh u istom,

- da je tužitelj dana 16. kolovoza 2006. podmirio iznos glavnice duga iz I° rješenja od 23. svibnja 2006. uplatom iznosa od 643.954.40 kn

- da je tužitelju na ime povrata plaćenog carinskog duga isplaćen iznos 1.586.082,41 kn (643.954,40 kn glavnica te 943.028,01 kn kamata; iznos kamate od 923.700,53 utvrđen I° rješenjem od 5. siječnja 2021. + iznos kamate od 19.327,48 kn utvrđen pobijanim prvostupanjskim rješenjem).

9. Sporno je, da li je pravilno obračunat iznos zakonske zatezne kamate na glavnicu poreznog duga te da li je pravilno utvrđena visina naknade troškova zastupanja u upravnom postupku.

10. Odredbom čl. 21. st. 2. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20; dalje: OPZ) propisano je da porezni obveznik ili osoba koja je preplatila porez ima pravo na povrat preplaćenog poreza ili poreza plaćenog bez pravne osnove

11. Odredbom čl. 127. st. 5. OPZ-a propisano je da povrat preplaćenog poreza i poreza plaćenog bez pravne osnove zajedno s kamatama porezno tijelo je dužno vratiti osobi koja ga je platila, odnosno osobi kojoj je pravo na povrat poreza ustupljeno.

12. Prema čl. 130. st. 1. OPZ-a na iznos manje ili više plaćenog poreza obračunavaju i plaćaju kamate u skladu s posebnim propisom, ako OPZ-om nije uređeno drugačije. Na iznos dužnih kamata ne obračunavaju se kamate. U st. 5. istog čl. propisano je da se plaćene poreze bez pravne osnove kamate obračunavaju počevši s 15-im danom od dana primitka zahtjeva za povrat, ako posebnim propisom nije uređeno drugačije, dok je u st. 6. određeno da iznimno od st. 5. ako je poništeno ili izmijenjeno rješenje ili drugi akt o zaduženju na temelju kojeg je plaćen porez, tada obračun kamata na ukupno plaćeni iznos počinje teći od dana uplate poreznog duga.

13. Prema čl. 7. Zakona o kamatama (NN br. 94/04, 35/05; dalje: ZK), a koji propis je bio na snazi do 1. siječnja 2008., na iznose više plaćenih javnih prihoda obračunavaju se kamate po kamatnoj stopi koju uredbom propiše Vlada Republike Hrvatske.

14. U čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN br. 153/04, 35/05; dalje: Uredba), važećoj do 1. siječnja 2008., bilo je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, uz glavnicu plaća i zateznu kamatu na iznos duga po stopi od 15% godišnje (st. 1.). Po istoj stopi zatezne kamate plaća i Republika Hrvatska, kada kasni s ispunjenjem novčanih obaveza utvrđenih Zakonom o kamatama, drugim propisom ili ugovorom (st. 2.). Na više plaćene iznose javnih prihoda obračunavaju se i plaćaju zatezne kamate, u visini od 7,5% godišnje (st. 3.).

15. Imajući u vidu činjenice koje su u ovom predmetu sporne, a cijeneći pritom okolnost da je tužitelj kako tijekom upravnog postupka, tako i tijekom upravnog spora koji je se vodio pod. posl. br. Us I-366/2022, osporavao visinu iznosa utvrđene zakonske zatezne kamate te da je na tu okolnost predlagao izvođenje dokaza, Sud je radi razjašnjena spornih činjenica proveo dokaz financijskim vještačenjem. Provođenje ovog dokaza određeno je rješenjem od 23. siječnja 2025., posl. br. Us I-167/2024-13. Vještačenje je povjereno stalnoj sudskoj vještakinji mr. sc. Sandri Dujmović, dipl oec, a zadaća vještakinje bila je utvrditi pravilnost izračuna zakonske zatezne kamate tekuće u razdoblju od 16. kolovoza 2006. – 5. siječnja 2021. na iznos glavnice od 643.054,40 kn.

16. Prethodno imenovana vještakinja svoj je pisani Nalaz i mišljenje dostavila ovom Sudu 2. lipnja 2025., a u istom je konstatirala da obračunata zakonska zatezna kamata na plaćeni porezni dug u iznosu 643.054,40 za razdoblje 16. kolovoza 2006 – 5. siječnja 2021. iznosi 943.160,59 kn (125.178,82 € - tečaj konverzije 7,5345).

17. Tuženik nije imao primjedbi na vještačenje dok je tužitelj prigovorio Nalazu i mišljenju u dijelu u dijelu koji se odnosi na izračun zakonske zatezne kamate za razdoblje od 16. kolovoza 2006. – 31. prosinca 2007. U bitnom, smatra da u navedenom razdoblju primijenjena pogrešna kamatna stopa te da je umjesto stope 7,5% trebalo primijeniti stopu od 15%. budući da se u konkretnom slučaju ne radi o više plaćenom javnom prihodu već o porezu plaćenom bez pravne osnove.

18. Vještakinja je na raspravi navela da ostaje kod Nalaza i mišljenja te je nastavno odgovorila na primjedbe tužitelja. Vještakinja je odgovorila da ustraje kod toga da se obračunu kamate za razdoblje od 16. kolovoza 2006. – 31. prosinca 2007. vrši po stopi od 7,5% godišnje te da okolnosti na koje upire tužitelj nisu od utjecaja na drugačiji izračun kamate, odnosno da se ista kamatna stopa (7,5%) primjenjuje i kod više plaćenog poreza i kod poreza plaćenog bez pravne osnove.

19. Po motrištu ovog Suda, vještakinja mr. sc. Sandri Dujmović, dipl. oec. je povjereno vještačenje provela objektivno i stručno te je, kako u pisanom nalazu i mišljenju, tako i usmeno na raspravi, iznijela jasne i određene razloge za rezultate provedenog vještačenja. Vještakinja je također iznijela obrazložene i uvjerljive odgovore na primjedbe tužitelja.

Iz tih razloga je Sud u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje imenovane vještakinje kao vjerodostojan, točan i relevantan za utvrđivanje činjeničnog stanja u ovoj upravnoj stvari.

20. Usporedbom iznosa obračunate zakonska zatezna kamate na plaćeni porezni dug u iznosu 643.054,40 za razdoblje 16. kolovoza 2006 – 5. siječnja 2021. iz Nalaza i mišljenja vještakinje mr. sc. Sandre Dujmović (943.160,59 kn/125.178,92 €) s iznosima kamate utvrđenim od strane prvostupanjskog tijela (943.028,01 kn/125.161,33 €; vidi tč. 8., alineja 4. obrazloženja ove presude) razvidno je da je obračun poreznog tijela manji za iznos od 132,58 kn, odnosno 17,60 € (fiksni tečaj konverzije 1 € = 7,5345 kn).

21. Sud nije našao osnovanim prigovore tužitelja na obračune zakonske zatezne kamate za razdoblje od 16. kolovoza 2006. do 31. prosinca 2007. budući da niti iz ranije citiranih odredbi ZK-a i Uredbe kao niti iz čl. 130 . st. 5. i 6. OPZ-a ne proizlazi da navedeni propisi rade distinkciju između pojmova "više plaćeni porez" i "porez plaćen bez pravne osnove" u pogledu primjene kamatne stope. Upravo suprotno, riječ je o podudarnim pojmovima budući da je i više plaćeni porez isto plaćen bez pravne osnove.

Sukladno prethodno navedenom, Sudu nije prihvatljiv niti obračun kamata izrađen od strane trgovačkog društva Iris nova d.o.o., budući da je u istom u razdoblju od 16. kolovoza 2006. – 31. prosinca 2007. zatezna kamata obračunavana po stopi od 15%, umjesto po stopi od 7,5 %. Osim toga u predmetnom obračunu kao početni dan od kojeg teče kamata naveden je dan 11. kolovoza 2006., što je pogrešno budući da je tužitelj predmetni carinski dug platio 16. kolovoza 2006., pa je stoga kamata počela teći tek od toga dana – sukladno odredbi čl. 130. st. 6. OPZ-a.

22. Međutim, osnovano tužitelj upire da je osporena odluka prvostupanjskog tijela u tč. 1. izreke nepotpuna.

Naime, presudom posl. br. Us I-336/2022 od 27. svibnja 2022., poništeno je I° rješenje od 5. siječnja 2021. u dijelu tč. 2. izreke koji se odnosi na kamatu te je stoga prvostupanjsko tijelo, u izvršenju navedene sudske odluke, u ponovljenom postupku trebalo utvrditi cjelokupni iznos kamate koja na glavnicu poreznog duga plaćenog bez pravne osnove teče od 16. kolovoza 2006. – 5. siječnja 2021., a ne samo u razdoblju od 18. travnja – 18. listopada 2020.

23. Stoga, obzirom da u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo nije postupilo sukladno danoj uputi, odnosno nije donijelo odluku koju je trebao donijeti, te da je u ovom sporu utvrđeno (tč. 20. obrazloženja ove presude) da ukupan iznos zakonske zatezne kamata obračunate za razdoblje od 16. kolovoza 2006 – 5. siječnja 2021. iznosi 943.028,01 kn/125.161,33 €, odnosno 132.58 kn/17,60 € više od iznosa obračuna poreznog tijela (943.028,01 kn/125.161,33 €) to je primjenom čl. 117. st. 1. ZUS-a koji, između ostalog, ovlašćuje Sud da sam riješi upravnu stvar, valjalo odlučiti kao u tč. I – IV. izreke, čime je Sud sam meritorno riješio predmetnu upravnu stvar, pa se stoga upravni postupak u navedenoj stvari ima smatrati dovršenim.

24. Što se tiče preostalog dijela tužbenog zahtjeva, Sud nalazi da prigovorima u tužbi nije dovedena u sumnju zakonitost odluka tuženika i prvostupanjskom tijela u dijelu kojim je odlučeno o troškovima upravnog postupka.

25. Naime, u ponovljenom postupku, a nakon poništavajuće presude posl. br. Us I- 240/2022 od 27. svibnja 2022. prvostupanjsko tijelo je visinu naknade troškova zastupanja u upravnom postupku utvrdilo sukladno danoj uputi sadržanoj u tč. 16. obrazloženja navedene presude u kojoj, između ostalog, stoji cit:

"16. Slijedom prethodno navedenog, Sud utvrđuje da tužitelju pripada pravo na naknadu troškova zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku. Međutim, jedino i isključivo onih nastalih u upravnom postupku ne i onih nastalih u kasnije vođenom upravnom sporu i postupku pred ESLJP."

Nastavno na prethodno, valja istaknuti da su javnopravna tijela u ponovljenom postupku vezana pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda.

Nadalje, u smislu odredbe čl. 161 ZUP-a, kojom je uređeno je pitanje troškova postupka, javnopravno tijelo nije ovlašteno odlučivati o svim troškovima koje proizlaze iz konkretnog upravnog postupka. Odnosno, drugim riječima, upravno tijelo nadležno je za odlučivanje samo o zahtjevu za nadoknadu troškova koji su nastali u postupku koji se vodio pred tim upravnim tijelom, ne i o troškovima koji su nastali u naknadno vođenim sudskim sporovima.

Ovaj Sud je stava da je tužitelj imao mogućnost zatražiti naknadu tih troškova u postupku koji se, nakon presude Europskog suda za ljudska prava br. 7834/12 od 10. listopada 2019., povodom njegova zahtjeva za obnovu postupka vodio pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i u kojem je donesena presuda posl. br. Uss- 6/2019 od 13. svibnja 2020., a što nije učinio.

26. Slijedom navedenog, Sud zaključuje da odlukama tuženika i prvostupanjskog tijela u dijelu koji se odnosi na naknadu troškova upravnog postupka nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe č. 116. st. 1. ZUS-a odlučeno kao u tč. V. izreke.

27. Odluka o troškovima spora (tč . VI. Izreke) temelji se na odredbi čl. 147. st. 2. ZUS-a obzirom da je tužitelj samo djelomično uspio u sporu.

U Rijeci 22. prosinca 2025.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka, Rijeka, Nikole Tesle 9

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5