Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Pn-68/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku po sucu toga suda Andrei Vasiljević u pravnoj stvari tužiteljice BC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Rafaju, odvjetniku iz Siska, protiv tužene ŽC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Željku Stankoviću, odvjetniku iz Siska, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane i zaključene 10. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka te tužiteljice osobno, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 22. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj ŽC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici BC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 68,08 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena počev od 15. srpnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj ŽC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici BC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 600,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 25. srpnja 2024., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, tužiteljica se odbija.

IV. Svaka strana snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica BC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (dalje tužitelj) u svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 25. srpnja 2024., navodi da je tužena ŽC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (dalje tužena), 11. lipnja 2024. bez ikakvog povoda svojim automobilom zaustavila automobil kojim je upravljala tužiteljica i onemogućila joj kretanje te je prišla tužiteljičinom vozilu i kada je tužiteljica otvorila svoj prozor da upita zašto je to učinila i da joj kaže da se pomakne, ista je bez bilo kakvog povoda počela rukama i šakama tući tužiteljicu po glavi i rukama te joj je nanijela lake tjelesne ozljede. Tijekom gore opisanog događaja tužiteljica je pozvala 112 te je policija pristupila na lice mjesta te je pozvala i Hitnu pomoć, a od tužene su uzeli izjavu kojom je ista priznala počinjenje djela kako je gore opisano. Tužiteljica je bila na bolovanju u razdoblju od 10 dana te joj je plaća umanjena tako da po osnovi materijalne štete potražuje iznos od 68,08 eura. Tužiteljica je prilikom gore opisanog događaja dobila nekoliko udaraca u glavu, licu te ima ogrebotine lijeve podlaktice i trupu te je trpjela bolove u vratu uslijed udaraca i povlačenja tj. pretrpjela je nematerijalnu štetu i to povrede prava osobnosti koje se ogledaju u:

- fizičkim bolovima - u ukupnom iznosu od 500,00 eura

- strahu prilikom samog događaja kao i nakon događaja, jer se tužiteljica boji tužene da je ne bi ponovno napala i ponovila ovakav ili sličan događaj tako da po osnovi straha potražuje iznos od 500,00 eura

- duševnim bolovima zbog povrede prava osobnosti, jer se događaj dogodio u [adresa] gdje svako svakoga zna, te tužiteljica radi u kladionici te je bila izvrgnuta čestim pitanjima o samom događaju kao i podsmjehu sugrađana te se uslijed toga povlači u sebe, srami se izaći u javnost tako da po ovom osnovu potražuje iznos od 1.000,00 eura, odnosno ukupan iznos od 2.000,00 eura.

2. U odgovoru na tužbu od 2. listopada 2024., tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da je reagirala u samoobrani, budući da je tužiteljica BC prati svojim automobilom već godinu dana jer je tužiteljica bila u ljubavnoj vezi sa poslodavcem tužene, OC, te je bila opsjednuta sa tuženom. Tužena je stala svojim autom da bi tužiteljici rekla da ju prestane pratiti, tužiteljica je spustila prostor i počela vrijeđati tuženu, a tužena je pružila ruku kroz prozor da bi ugasila njen auto kako se ova ne bi mogla udaljiti prije nego li ona pozove policiju. Tužiteljica ju je snažno povukla za ruku i ona je oslobađajući ruku, da se što prije oslobodi, dva puta zahvatila tužiteljicu. Tužiteljica je upirala na to da je tužena imala aferu sa OC, o tome je pričala gostima lokala i bila je ljubomorna na tuženu. Smatra da je tužena doprinijela štetnom događaju, odnosno da ga je izazvala pa joj priprada pravo na naknadu štete.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u potvrdu PP Glina (stranica 6 spisa), potvrdu GERMANIA sport o izgubljenoj zaradi (stranica 7-8 spisa), obračun isplaćene plaće (stranica 9 spisa), potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad (stranica 10 spisa), medicinsku fotodokumentaciju tužiteljice (stranica 11-23 spisa), mail korespondenciju tužiteljice (stranica 45-51 spisa), izvršen je uvid u predmet Pp- 1956/2024, provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dr. Božidaru Šebečiću, te su saslušane stranke i izvršen je uvid u priloženi USB stick.

4. Brižljivom analizom provedenih dokaza sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

5. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je 11. lipnja 2024. oko 23,30h u [adresa] u [adresa], išla sa svojim osobnim automobilom naći se sa jednom osobom te se željela okrenuti sa svojim osobnim automobilom, jer je vidjela da ju tužena prati sa svojim osobnim vozilom marke Seat, crvene boje. Ona je od ranije poznavala tuženicu jer je ista radila u ugostiteljskom objektu koji je i tužiteljica posjećivala, te dok je posjećivala taj ugostiteljski objekt, tuženica i ona su znale razgovarati. No sa tuženicom nije bila u drugim odnosima, primjerice prijateljskim, obiteljskim ili poslovnim. Tužiteljica je skrenula u dvorište jedne kuće koja je imala dovoljno širok ulaz da se okrene, no odmah iza nje je sa svojim osobnim vozilom skrenula i tuženica. Nakon toga je otvorila prozor na mjestu vozača te je pitala tuženicu da se pomakne sa svojim vozilom kako bih ona mogla izaći. Za vrijeme cijelog štetnog događaja nije izlazila iz svog automobila i bila je vezana sa sigurnosnim pojasom. Prilaz kuće na kojem se željela okrenuti je kuća njoj nepoznatih ljudi. Koliko je njoj poznato, tuženica u toj kući ne stanuje. Naime, nakon što se tuženica navezla iza njenog automobila, tuženica je izašla iz svog automobila, došla do njenog automobila do vrata vozača, na što je tužiteljica spustila prozor na vratima vozača i pitala ju može li se pomaknuti da može izaći. Na to ju je tuženica počela psovati te ju fizički napala na način da ju je udarila desnom šakom tri puta u predjelu desne strane nosa te ju pokušala izvući iz auta i čupala ju za kosu. Na to joj je rekla da ju ostavi na miru i da će pozvati policiju zbog čega je tuženica pokušala uzeti njen mobitel koji se nalazio pokraj mjenjača automobila. Tu su se tuženica i ona natezale oko tog mobitela i tužiteljica je vikala "upomoć, upomoć" a kako bi ju čuo netko od susjeda i došao u pomoć. Tuženica nije uspjela uzeti mobitel od tužiteljice, kada je to shvatila otišla je u svoj automobil i odvezla se. Tužiteljici je zbog udarca nos jako krvario te je izašla iz automobila i nazvala 112, odnosno policiju. Ona tuženici tom prilikom nije zadavala nikakve udarce niti je to mogla, jer je bila vezana sigurnosnim pojasom. Policija je došla relativno brzo te kada su vidjeli da joj nos jako krvari, pozvali su hitnu koja hitna pomoć je došla i na licu mjesta su joj pružili prvu pomoć. Policija je uzela njenu izjavu o događaju te su ju pitali tko ju je napao, što je ona rekla i rekla im je da se tuženica udaljila sa svojim automobilom u desnu stranu. Nakon toga policija je otišla uredovati, a kako bi pronašla tuženicu. Kako ju je tuženica povlačila u automobilu i čupala za kosu, izgrebala se i udarila sa ramenom u sjedalo automobila. Slijedom toga, zbog udaraca tri puta u glavu i čupanja kose, bila je sva u masnicama, otečena te je otišla na hitnu u OB Sisak radi snimanja nosa. Kada je tuženica došla do njenog automobila, bojala se jer nije znala ima li kakvo oružje ili oruđe s kojim bi ju mogla ozlijediti. U vrijeme štetnog događaja bila je zaposlena, a štetni događaj se desio u utorak. Obzirom da je bila sva u masnicama i otečena te joj je nos krvario, njezin liječnik joj je otvorio bolovanje u trajanju od 10 dana, a kako bi joj hematomi splasnuli. Štetnom događaju nije nazočio nitko osim tuženice i nje i nitko nije izašao bez obzira na njene pozive upomoć. Tuženica je nakon štetnog događaja, a obzirom da radi u ugostiteljskom objektu, ispričala u ugostiteljskom objektu gostima, a i djelatnicima ugostiteljskog objekta kako je natukla tužiteljicu i smijala se tome i govorila je kako će ju opet natući. Upravo ti gosti pred kojima je tuženica rekla su joj rekli da je tuženica to iskazivala. Kada je išla na policiju nakon štetnog događaja, tuženica je znala izaći na terasu i smijati joj se i to pred gostima ugostiteljskom objekta i takva situacija se ponovila čak tri puta. To je sramota da se tako nešto događa. Tužiteljica navodi da se osjećala posramljeno nakon štetnog događaja, jer je već idući dan gotovo cijeli grad znao za taj događaj, a [adresa] je mali grad i svi vole voditi tuđu brigu. Navodi i da svoje vozilo nikada nije ugasila, već se samo navezla na prilaz dvorišta te dodaje da je štetni događaj trajao cca 5 minuta, a obzirom da je tužiteljica zvala policiju u 23,30 h. Tuženica kada je došla do vozila tužiteljice rekla je tužiteljici da će ju natući, da je tužiteljica glupača i jadnica. Tužiteljica navodi da joj tuženica tom prilikom nije rekla zašto joj je prišla. Posljednjih godinu dana odnosno nikada nije uhodila tuženicu. Navodi da poznaje OC pola svoga života. Tužiteljica navodi da se nije raspitivala za navodnu aferu tuženice i OC. Sud nije poklonio vjeru iskazu tužiteljice da se nije raspitivala za vezu tužene i OC, budući da je iz mail korespondencije koja je priložena uz odgovor na tužbu, jasno vidljivo da se tužiteljica obraćala trećoj osobi vezano za odnose ovdje tužene OC.

6. Tuženica ŽC u svom iskazu navodi da je spornog dana išla kući s posla, a tužiteljica se vozila svojim osobnim vozilom ispred nje, te kada je tužiteljica stala svojim osobnim vozilom na prilaz jedne kuće koja se nalazi par metara od kuće tuženice, tužena je stala, a kako bih upozorila tužiteljicu da ju više ne prati te joj je htjela reći da će zvati policiju, jer ju ona već unazad godinu dana prati. Tužiteljica je doista spustila prozor na vratima vozača, tužena ju je tada ponovno željela pitati zašto ju prati, no tužiteljica je nju počela vrijeđati, nakon čega je tužena tužiteljici željela ugasiti auto dok ne dođe policija. Tužena nije zvala policiju već u pokušaju da ugasi auto tužiteljica ju je povukla za ruku, u kom trenu je željela svoju ruku osloboditi, zbog čega je tužena svoju ruku povukla prema sebi, vjerojatno ju je tužena tako i udarila jer se pokušala osloboditi. Nakon toga se udaljila u šoku sa lica mjesta i nije zvala policiju ni nakon tog događaja već je policija došla na njeno mjesto prebivališta vrlo brzo po prijavi tužiteljice. Dala je kratke izjave policiji i tužena je otišla nakon toga u svoju kuću i ne zna nakon toga što je bilo. Ona je samo jedanput povukla svoju ruku, odnosno povlačila je više puta ruku kako bih oslobodila ruku iz zahvata tužiteljice. Nije zvala prije štetnog događaja policiju, iako ju je tužiteljica pratila, jer joj je to bilo banalno i nije joj bilo preozbiljno, sve dok nije vidjela da joj tužiteljica dolazi pred kuću svaki dan. Osobno nije vidjela da je tužiteljica dolazila sa svojim autom pred njenu kuću već joj je to rekla mama i susjeda, a unatoč tome nije zvala policiju jer tužiteljicu nije sama zatekla pred svojom kućom sve do spornog događaja. Kada se tužiteljica navezla na prilaz te kuće, tužena je sa svojim vozilom stala iza nje, tužiteljica je mogla izaći unatoč tome s tog prilaza van, upravo zbog čega je tužena pokušala ugasiti vozilo tužiteljice. Tužiteljicu poznaje iz kafića kao gosta no tužiteljica i ona nisu u nekakvim prijateljskim, obiteljskim ili poslovnim odnosima. Naime, tužena ima dokaze da ju tužiteljica prati, a koji je razlog tome to zna tužiteljica, a šef tužene OC je bio u vezi sa tužiteljicom. Još nije podnosila nikakve kaznene prijave protiv tužiteljice niti pokrenula kakve postupke pred nadležnim organima. Tuženica navodi da je tužiteljicu nakon štetnog događaja svakodnevno viđala na poslu, kod vrtića i prije mjesec dana se okrenula na početku ulice tuženice. U trenutku štetnog događaja tužiteljica je sjedila u svom automobilu na vozačevom mjestu, no tuženici nije poznato je li je ista bila vezana sigurnosnim pojasom.

7. Uvidom u USB stick koji je priložen u spis, utvrđeno je da na istom ženska osoba govori muškoj osobi kako prati " B".

8. Uvidom u spis Općinskog suda u Sisku, Pp-1956/2024 utvrđeno je da je Pp Glina 30. kolovoza 2024. podnijela optužni prijedlog protiv ŽC, ovdje tužene, radi narušavanja javnog reda i mira, čupanjem za kosu MC, te udaranjem iste zatvorenom šakom tri puta u predjelu nosa. Navedeni postupak nije dovršen do dana pisanja presude.

9. Tužitelj je predlagao saslušanje svjedoka EC, OC, VC i ŠC, na okolnost uhođenja od strane tužiteljice ovdje tužene, što je sud odbio jer navedeno nije predmet ovog postupka, odnosno sve da je tužena bila uhođena od strane tužiteljice, isto nije razlog da je ova fizički napadne.

10. Dakle, iz svih gore provedenih dokaza, sud nalazi nesporno utvrđenim da je postojao "ljubavni trokut" između tužiteljice, tužene i treće osobe i da su se tužiteljica i tužena radi istoga međusobno smatrale suparnicama. Nije osnovan prigovor tužene o podjeljenoj odgovornosti, odnosno da je isključivo odgovornost tužiteljice za štetni događaj jer iz samog postupka je jasno, što i sama tužena ne spori, da je tužiteljica bila u svom automobilu u trenutku štetnog događaja. Nije sporno da je tužiteljica sjedila u svom automobilu, a da je tužena izašla iz svog automobila i prišla vozilu tužiteljice i gurnula je ruku u prostor auotmobila tužiteljice. Pri tome joj sud nije poklonio vjeru da je to učinila kako bi ugasila automobil tužiteljice kako bi pobjegla s mjesta događaja, već je to učinila kako bi fizički napala tužiteljicu, a što je utvrđeno iz priložene medicinske dokumentacije, fotografija u spisu, te iskaza vještaka Božidara Šebečića, jasno je vidljivo da je tužiteljica zadobila natučenje nosa, natučenje desne strane lica i oguljotinu prednje strane prsnog koša i lijeve podlaktice, a što prema mišljenju ovog suda ne može biti posljedica toga što je tužiteljica izvlačila svoju ruku, već namjernog udaranja od strane tužene.

11. Dakle sud nalazi da je za štetni događaj u ovom postupku isključivo odgovorna tužena, jer sve da ju je tužiteljica i pratila ili na drugi način provocirala, ona se trebala obratiti djelatnicima policije ili prijaviti ovo ponašanje, a ne uzimati pravdu u svoje ruke. Tužena je ta koja je stala iza tužiteljice, izašla je iz svog automobila, prišla je automobilu tužiteljice i unijela se u njen osobni prostor, te je udarila, pa je time i sama u cijelosti odgovorna za štetni događaj. Tužena je isticala prigovor podijeljene odgovornosti, no na te okolnosti nije predložila niti jedan dokaz do tzv. svjedoka na okolnosti uhođenja, što je irelevantno za sam štetni događaj, jer se isti ne rješava čupanjem i udaranjem, već prijavom nadležnim tijelima, a što tužena nije učinila, pa sukladno navedenom sud nalazi da je tužena isklučivo odgovorna za štetni događaj sukladno 1045. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje ZOO).

12. Pored odgovornosti između stranka bila je sporna i visina tužbenog zahtjeva, pa je sud proveo dokaz provođenjem vještačenja po stalnom sudskom vještaku Dr. Božidaru Šebećiću. Vještak je svoj nalaz dao stručno, nepristrano, obrazložio ga je neposredno i na ročištu od 10. studenog 2025. te mu sud u cijelosti poklanja vjeru. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da su po štetnom događaju kod tužiteljice utvrđeni hematom i oteklina s desne strane lica u području zigomatične kosti te obraza, prsni koš ogrebotine s prednje strane prsnog koša, ogrebotine lijeve podlatice. Tužiteljica je pretrpjela fizičke bolove jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta tri dana i manjeg intenziteta 7 dana.Trpila je primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, sekundarni strah srednjeg intenziteta pet dana i manjeg intenziteta tri tjedna.

13. U odnosu na neimovinsku štetu:

Člankom 19. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje ZOO) određeno je da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti. Pod pravima osobnosti podrazumijeva se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled i čast.

14. Prema odredbi članka 1100. stavak 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti (članak 1046. ZOO u vezi s člankom 19. stavak 2. ZOO) sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, a prema stavku 2. navedenog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha.

15. Iz provedenih dokaza je utvrđeno da je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (članak 19. stavak 2. u vezi s člankom 1046. ZOO). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (članak 1100. stavak 1. ZOO). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete. One su u smislu članka 1100. stavak 2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, strah. One su u smislu članka 1100. stavak 2. ZOO kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

16. Odlučujući o visini pravične novčane naknade za fizičke bolove sud je uzeo u obzir ponajprije jačinu i trajanje tih bolova kako su opisani u mišljenju liječnika vještaka te kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije. Sve te okolnosti u smislu članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a daju podlogu za zaključak da je tužiteljev zahtjev za pravičnu novčanu naknadu osnovan, te bi tužiteljici s ovog osnova imao pripasti iznos od 300,00 €.

17. Imajući u vidu intenzitet i duljinu trajanja straha kod tužiteljice, životnu dob tužiteljice, način na koji je došlo do ozljeđivanja tužiteljice, sud joj je dosudio u skladu s odredbom članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a po toj osnovi iznos od 300,00 €.

18. Tužiteljica je u ovom postupku potraživala iznos od 1.000,00 € s osnova povreda prava osobnosti jer se događaj dogodio u [adresa], gdje svatko svakoga zna, tužitelja radi u kladionici te je bila izvrgnuta čestim pitanjima o ovom događaju i podsmjehu sugrađana. Ovo svoje potraživanje tužitelja na kojoj je teret dokazivanja nije dokazala niti jednim dokazom. Naime, nesporno je da je do štetnog događaja došlo u [adresa] koje je malo mjesto, međutim tužiteljica u ovom postupku nije u svom iskazu niti u jednom dijelu ukazivala na to da je bila izvrgnuta ruglu ili prekomjerom ispitivanju radi štetnog događaja, isto nije niti potkrijepljeno bilo kakvom dokumentacijom niti je tužiteljica na te okolnosti predlagala saslušanje bilo kakvih svjedoka. Sudski vještak u svom nalazu i mišljenju dokumentira strah tužiteljice i njenu potrebu za psihijatrom s tih okolnosti, no ničim u ovom postupku nije dokazano da bi tužiteljica trpjela bilo kakvo ismijavanje ili povredu prava osobnosti s ovog osnova, pa čak niti sama tužiteljica to ne navodi u svom iskazu, pa temeljem članka 219. i 221. a ZPP-a sud nalazi da tužiteljica nije ničkim dokazala ovo svoje potraživanje, odnosno nije dokazala štetu u ovom pogledu, pa je s ovim dijelom tužiteljica u cijelosti odbijena.

19. Tužiteljica također, a što je utvrđeno i potvrde poslodavca, obraćuna plaće i potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad ima pravo na naknadu štete nastale kao razlika između plaće koju je tužiteljica u utuženom razdoblju ostvarila i one koju bi ostvarila da nije bila 10 dana na bolovanju u iznosu od 68,08 Eur. Naime iz navedene dokumentacije utvrđeno je da je tužitelja zaposlenik Germania Sport d.o.o. te da je u lipnju 2024. (vrijeme štetnog događaja) ostvarila plaću u iznosu od 1.227,01 €, što je manje od pune plaće za iznos od 68,08 € jer je bila na bolovanju. Tužena visini ovog potraživanja nije niti prigovarala, već samo da se radilo o lakoj tjelesnoj ozljedi, pa tužiteljica nije imala potrebu za odlazak na bolovanje 10 dana. Iz priložene dokumentacije (potvrda o privremenoj nesposobnosti za rad str. 10 spisa) razvidno je da je tužiteljici odobreno bolovanje od 10 dana od 12. lipnja 2024., pa nije na tuženiku da procjenjuje koliko dana je tužiteljica trebala biti na bolovanju, već je u tom dijelu trebao dokazati suprotno, odnosno da nije istinito ono što piše u javnoj ispravi, pa kako nije u cijelosti odgovara za ovaj vid štete, valjalo je odlučiti sukladno članku 1046. ZOO- a, a u svezi sa člankom 1085. ZOO-a.

20. Nije sporno da se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu štete obraćala tuženiku te da ga je tuženik samo obavijestio da prikuplja potrebnu dokumentaciju, a nije mu isplatio niti jedan dio štete, pa temeljem članka 1103. ZOO-a, tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske štete od obraćanja tuženiku jer tuženik tužiteljici nije isplatio niti jedan dio štete, pa da bi se moglo reći da je čekao da se vještačenjem utvrdi visina štete i čime bi se eventualno mijenjao tijek kamate. Na dosuđenu materijalnu štetu tužiteljici pripada pravo na zakonsku kamatu od nastanka štete, a to je rok za isplatu plaće u mjesecu srpnju za prethodni mjesec. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29. ZOO-a.

21. Temeljem članka 154. stavak 4. ZPP-a sud je odlučio da svaka strana snosi svoj trošak postupka.

22. Temeljem svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci ove odluke.

Sisak, 22. prosinca 2025.

Sudac

Andrea Vasiljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi ovom sudu putem e-komunikacije u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku Marku Rafaju, odvjetniku iz Siska

2. Tuženici po punomoćniku Željku Stankoviću, odvjetniku iz Siska