Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: P-429/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Dragi Parag kao sucu pojedincu u parničnom predmetu u tužitelja TĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku ŠĐ, protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. Jadranski trg 3 a, Rijeka, OIB:23057039320, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri, d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 15. prosinca 2025.,, u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjeniku punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave i uručenja odluke dana 22. prosinca 2025. i u prisutnosti pun. tužitelja, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP),

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. Ugovora o kreditu broj: 2402006- 1031262160/ 51404607 – 5102782682 koji je zaključen 27. prosinca 2005. između tužitelja TĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, u dijelu u kojem glasi „ iznos anuiteta 322,00 CHF“ te u dijelu koji glasi „Valutna Klauzula. Povrat obveza iz ovog ugovora ( iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi ) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom ugovoru korisnik kredita potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja'' te navedena odredba u tome dijelu ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320 da isplati tužitelju LĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.659,81 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 01. prosinca 2010. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do plaćanja, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na:

-iznos 31,05 EUR od 01. prosinac 2010. pa do plaćanja,

-iznos 46,41 EUR od 01. siječanj 2011. pa do plaćanja,

iznos 38,06 EUR od 01. veljača 2011. pa do plaćanja,

-iznos 41,36 EUR od 01. ožujak 2011. pa do plaćanja,

-iznos 37,17 EUR od 01. travanj 2011. pa do plaćanja,

-iznos 224,06 EUR od 01. srpanj 2011. pa do plaćanja,

-iznos 254,48 EUR od 01. listopad 2011. pa do plaćanja,

-iznos 59,99 EUR od 01. studeni 2011. pa do plaćanja,

-iznos 59,34 EUR od 01. prosinac 2011. pa do plaćanja,

-iznos 63,40 EUR od 01. siječanj 2012. pa do plaćanja,

-iznos 66,94 EUR od 01. veljača 2012. pa do plaćanja,

-iznos 67,42 EUR od 01. ožujak 2012. pa do plaćanja,

-iznos 64,97 EUR od 01. travanj 2012. pa do plaćanja,

-iznos 66,62 EUR od 01. svibanj 2012. pa do plaćanja,

-iznos 67,75 EUR od 01. lipanj 2012. pa do plaćanja,

-iznos 65,85 EUR od 01. srpanj 2012. pa do plaćanja,

-iznos 66,35 EUR od 01. kolovoz 2012. pa do plaćanja,

-iznos 64,92 EUR od 01. rujan 2012. pa do plaćanja,

-iznos 61,84 EUR od 01. listopad 2012. pa do plaćanja,

-iznos 65,12 EUR od 01. studeni 2012. pa do plaćanja,

-iznos 66,70 EUR od 01. prosinac 2012. pa do plaćanja,

-iznos 80,01 EUR od 01. siječanj 2013. pa do plaćanja, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

III. Utvrđuje se da je neosnovan prigovor radi prebijanja tuženikove tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 257,99 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na sljedeće iznose:

- kn 0,55/€ 0,07 od 02.03.2006. pa do isplate;

- kn 19,87/€ 2,64 od 02.04.2006. pa do isplate;

- kn 29,59/€ 3,93 od 02.05.2006. pa do isplate;

- kn 25,92/€ 3,44 od 02.06.2006. pa do isplate;

- kn 22,34/€ 2,97 od 02.07.2006. pa do isplate;

- kn 29,43/€ 3,91 od 02.08.2006. pa do isplate;

- kn 31,62/€ 4,2 od 02.09.2006. pa do isplate;

- kn 19,19/€ 2,55 od 02.10.2006. pa do isplate;

- kn 23,25/€ 3,09 od 02.11.2006. pa do isplate;

- kn 22,54/€ 2,99 od 02.12.2006. pa do isplate;

- kn 28,3/€ 3,76 od 02.01.2007. pa do isplate;

- kn 44,71/€ 5,93 od 02.02.2007. pa do isplate;

- kn 55,74/€ 7,4 od 02.03.2007. pa do isplate;

- kn 50,62/€ 6,72 od 02.04.2007. pa do isplate;

- kn 53,61/€ 7,12 od 02.05.2007. pa do isplate;

- kn 81,53/€ 10,82 od 02.06.2007. pa do isplate;

- kn 88,39/€ 11,73 od 02.07.2007. pa do isplate;

- kn 97,44/€ 12,93 od 02.08.2007. pa do isplate;

- kn 97,37/€ 12,92 od 02.09.2007. pa do isplate;

- kn 84,97/€ 11,28 od 02.10.2007. pa do isplate;

- kn 103,42/€ 13,73 od 02.11.2007. pa do isplate;

- kn 103,87/€ 13,79 od 02.12.2007. pa do isplate;

- kn 90,93/€ 12,07 od 02.01.2008. pa do isplate;

- kn 92,35/€ 12,26 od 02.02.2008. pa do isplate;

- kn 64,62/€ 8,58 od 02.03.2008. pa do isplate;

- kn 46,24/€ 6,14 od 02.04.2008. pa do isplate;

- kn 28,08/€ 3,73 od 02.05.2008. pa do isplate;

- kn 70,68/€ 9,38 od 02.06.2008. pa do isplate;

- kn 82,51/€ 10,95 od 02.07.2008. pa do isplate;

- kn 69,58/€ 9,23 od 02.08.2008. pa do isplate;

- kn 95,34/€ 12,65 od 02.09.2008. pa do isplate;

- kn 89,55/€ 11,89 od 02.10.2008. pa do isplate;

- kn 64,11/€ 8,51 od 02.11.2008. pa do isplate;

- kn 35,29/€ 4,68 od 02.01.2009. pa do isplate

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. stv. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 19.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodiša za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320 da tužitelju LĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovoga parničnog postupka u iznosu od 2.175,00, zajedno sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od dana donošenja ove presude tj. od 22. prosinca 2025. godine, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj LĐ, (dalje: tužitelj), u tužbi navodi da su tužitelj i tuženik sklopili 27. prosinca 2005. ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160 / 51404607- 5102782682 u iznosu od 21.000,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj, rok vraćanja ugovoren je na 84 mjeseci, iznos anuiteta iznosio je 322,00 CHF, uz valutnu klauzulu, a kamata je ugovorena kao promjenjiva, a početno je iznosila 07,490 %. Tužitelj ne posjeduje potpunu dokumentaciju po predmetnom kreditu, osim ove koju dostavlja u prilogu ove tužbe, pa se obratio tuženiku radi dostave iste, i to u poslovnici tuženika u [adresa].

1.1. Tuženik je prilikom sklapanja gore navedenoga Ugovora o kreditu, koristio nerazumljive ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a da prije toga nije korisniku kredita, ovdje tužitelju, pojasnio posljedice i doseg takvih odredbi po njega kao potrošača. Nadalje, tuženik je u fazi pregovaranja i općenitog komuniciranja s potrošačima, pa tako i tužiteljem, propustio istom dati sve potrebne informacije, a na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač, pa tako i tužitelj, mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose, s time da je priroda i specifičnost valute švicarski franak bila poznata bankama, pa tako i tuženiku, u trenutku pregovora i sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Banke, pa tako i tuženik, su imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012. od 04. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-7129/13. od 13. lipnja 2014. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018., presudom i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt- 575/16-5 od 3. listopada 2017., pravomoćno je utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača, te da su odredbe Ugovora o kreditu u spornom periodu, a koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica- švicarski franak nepoštene i nedopuštene, a uslijed čega su ništetne. Banke su imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju švicarskog franka prema kuni, na štetu potrošača, a unatoč tome su potrošače poticali na sklapanje ugovora o kreditima sa valutnom klauzulom u švicarskim francima, banke su svjesno o svemu tome propustile informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

1.2. Sve opisane povrede u postupanju tuženika prilikom i prije sklapanja predmetnog ugovora o kreditu postojala su i u ugovornom odnosu između tuženika kao trgovca i tužitelja kao potrošača. Navodi da sva gore opisana utvrđenja iz kolektivnog spora udruge Potrošač protiv banaka, temeljem čanka 118. Zakona o zaštiti potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čanka 106. st. 1. istoga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi restitucije koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.Drugim riječima, utvrđenje ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli je kao prethodno pitanje u smislu čl. 12. st. 1. ZPP-a riješeno u gore spomenutom kolektivnom sporu, te je stajalište tužitelja, da se ima direktno primijeniti i na ovaj spor. Takav stav je zauzeo i Vrhovni sud RH u presudi broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. god.

1.3. S obzirom na gore navedeno, tužitelj od tuženika potražuje ovom tužbom utužene iznose, uvećane za zateznu kamatu, sve u skladu sa odredbama članka 29. ZOO-a, 322. stavak 1. ZOO-a, 323. stavak 1. ZOO-a, 1111. stavak 1. i 3. ZOO-a, 1115. ZOO- a. Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev u točki II. izreke predložene presude, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ( Narodne novine broj: 57/22, 88/22 ).

1.4. Tužitelj nije u mogućnosti precizirati tužbu i tužbeni zahtjev jer ne raspolaže potrebnom dokumentacijom, a kojom tuženik raspolaže kako se radi se o podacima koje je tuženik, prema sadržaju građanskopravnog odnosa, dužan dati tužitelju, tuženik do dana sastava ove tužbe nije postupio po zahtjevu tužitelja za izdavanje dokumentacije. Stoga će tužitelj postaviti precizan tužbeni zahtjev nakon pribave podataka od strane tuženika i provođenja vještačenja po vještaku knjigovodstveno- financijske struke, sve sukladno čl. 186.b ZPP.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istakao prigovor zastare navodeći da je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari.

2.1. Tuženik osporava tužitelju status potrošača te se pozivana odredbu čl. 3. st. 1. ZOO-a (NN 96/23). Navodeći da se status potrošača ne presuimira već je u svakom konkretnom slučaju potrebo utvrditi je li fizička osoba za privatne svrhe sklopila Ugovor, pri čemu je tada teret dokaza te činjenice na tužitelju.

2.2. Dakle, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u ovopredmetnom ugovoru odraz je dispozitivne zakonske odredbe članka 22. Zakona o obveznim odnosima te je stoga sukladno mišljenju Suda EU izraženom u odlukama C-81/19 i C-243/20 isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, čak i ako se o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo.

2.3. Tuženik stoga ističe se da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF-u bila razumljiva tužitelja te je bio svjestan ekonomskih posljedica ugovaranja takve odredbe. Također, VSRH u cit. odluci nije iznio nikakve nove okolnosti što se tiče navodnih povreda učinjenih s aspekta kolektivne zaštite, odnosno samo se pozvao na utvrđenja VTS-a iz pobijane odluke. S tim u vezi tuženik ističe da je sam VTS (a kako je to potvrđeno i odlukom VSRH-a) istaknuo kako njegovi zaključci u postupku kolektivne zaštite nisu primjenjivi na pojedinačne postupke, budući da je on samo ocjenjivao okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi (reklame i oglasi), a ne u fazi pojedinačnih pregovora i kako se, stoga, u pojedinačnim postupcima moraju uzeti u obzir informacije koje su potrošačima bile na raspolaganju prije, prilikom i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

2.4. Navodi da je tužitelj, kao i svi potrošači, bio dovoljno informiran i bio je svjestan da postoji određeni rizik prilikom podizanja kredita u kojima se glavnica kredita veže za stranu valutu, pa tako i za švicarski franak. Tuženik nadalje smatra da bilo koje podizanje kredita u bilo kojoj valuti per se predstavlja rizik, osobito iz razloga što valute ovise o kretanjima na svjetskoj ekonomiji i nijedna osoba ne može utjecati na eventualne promjene u tom pogledu. Ne samo da je tužitelju kao prosječnom i razboritom potrošaču to jasno, po stajalištu tuženika, to je svakoj osobi jasno. Neživotno je i nelogično da tužitelj nije znao za rizik. Osim toga, donošenje odluke o kreditnom zaduženju predstavlja značajnu obvezu, prvenstveno novčanu, te se takva odluka zasigurno ne može temeljiti samo na reklami bez opširnog prikupljanja daljnjih obavijesti kako kod Banke tako i općenito, a takve obavijesti je Banka stavila na raspolaganje svakom klijentu pa tako i tužitelju kako je ranije opisano. Tuženik ističe kako su ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj i tuženik dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizik promjenjivosti tečaja. Navedeno je razvidno iz činjenice kako se u ponudi tuženika nisu nalazili samo ugovori o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, pri čemu su različiti financijski proizvodi imali različite uvjete. Pritom je iznimno bitno istaknuti da se spomenuti rizik promjenjivosti tečaja odnosi i na svaku drugu valutu u odnosu na kunu, a ne samo na CHF. Naime, razvoj tečaja strane valute nije moguće unaprijed predvidjeti, kako u odnosu na CHF, tako i u odnosu na druge valute. Isto tako, nesporno je da je institut valutne klauzule bio i još uvijek jest općeprihvaćen od svih subjekata u društvu. Svaka osoba, pa tako i tužitelj se već sigurno susretao s pravnim poslovima gdje se cijena, naknada i slično ugovara na temelju tečaja domaće valute (HRK) u odnosu na bilo koju stranu valutu (CHF, USD, EUR i sl.) i stoga svaka osoba kao i tužitelj je svjestan i ne može postati nesvjestan, pa čak i bez obzira koje informacije primi prilikom sklapanja takvog ugovora, da mu obveza ovisi o tečaju te strane valute u odnosu na domaću valutu u trenutku kada bi ta trebao ispuniti tu obvezu, bez obzira na stvarnu vrijednost u trenutku ugovaranja. Dakle, radi se o institutu koji je apsolutno prepoznat, prihvaćen je u našem društvu i upotrebljava se i upotrebljavao se u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

2.5. Svakoj osobi, a ne samo tužitelju, trebalo je biti jasno da sklapa ugovor o dugoročnom kreditu i da se tijekom tako dugog vremenskog razdoblja ne može očekivati da će takav ugovor proizvoditi jednake ekonomske učinke prilikom sklapanja i prilikom konačne otplate kredita. Isto tako, svakoj razumnoj osobi, pa tako i tužitelju je jasno da se svjetska ekonomija bazira na slobodnom tržištu i da se prilike u društvu ekonomske i druge mijenjaju pa tako i tečaj valuta.

2.6. Slijedom navedenog ne može se smatrati da bi odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak bila nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ista ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Naime, navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama.

2.7.Slijedom navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu da odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovan te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka.

3. U svrhu dokaza pročitana je tužba, odgovor na tužbu, saslušan je tužitelj kao stranke u svrhu dokazivanja, izvršen je uvid u presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-3142/2018. od 19. ožujka 2019., presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012. od 04. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-7129/13. od 13. lipnja 2014. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017., Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2211/2018-11 od 03. rujna 2019., provedeno je financijsko - knjigovodstveno vještačenje na okolnost koliko je više tužitelj platio tuženiku s osnova rasta tečaja, a u odnosu na početni tečaj, odnosno tečaj po kojem je isplaćen predmetni kredit, dopis upućen tužitelju, odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev 677/2021-2 od 02.02.2022. godine, rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1748/2021 od 27. svibnja 2021, cit. Odluka Suda EU u predmetu C-81/19, Cit. Odluka Suda EU u predmetu C-243/20, reklamni materijal za stambene kredite uz valutnu klauzulu u CHF, EUR, USD, uvid u cit. ugovor o kreditu koji prileži spisu, - Informacija Pojam «valutna klauzula» i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom, cit. brošura Stambeni krediti ERSTE BANKE, dopis HNB-a, očitovanje HNB-a na neke CHF činjenice od 21.01.2015., grafički prikaz: otvorenost devizne pozicije tuženika.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu istakao je prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici.

5. Općinski sud u Koprivnici donio je rješenje posl. br. 429/2023-7 od 19. siječnja 2024. kojim je odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici. Rješenjem ovoga suda posl. br. P-429/2023-10 od 10. svibnja 2024. izvršen je ispravak rješenja. Rješenjem Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Gž-537/2024-2 od 02. travnja 2025. obijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Koprivnici posl. br. P-429/2023-7 od 19. siječnja 2024. koje i je ispravljeno rješenjem istoga suda posl. br. P-429/2023-10 od 14. svibnja 2024. godine.

6. Na temelju analize izvedenih dokaza, primjenom odredbi čl. 7. i čl. 8. ZPP-a, sud je presudio kao u izreci presude.

7. U ovom postupku predmet spora je zahtjev tužitelja za djelomičnim utvrđenjem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu od broj 2402006-1031262160 / 51404607- 5102782682 u iznosu od 21.000,00 CHF od 27.12.2005. sklopljenog između tužitelja kao Korisnika kredita i tuženika kao Kreditora i to odredbi Ugovora u dijelu koja je vezana uz isplatu anuiteta za CHF.

8. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o kreditu (dalje: Ugovor) broj 2402006-1031262160 / 51404607-5102782682 u iznosu od 21.000,00 CHF od 27. prosinca 2005. (list 8-11) kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje novčani iznos od 21.000,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunato prema srednjem tečaju Banke na dan putanja kredita u tečaj (čl. 2.), te je ugovorena kamata po kamatnoj stopi koja je promjenjiva i u trenutku ugovaranja iznosi 7.490 % godišnje (čl.8.).

9. Nesporno je da je rok vraćanja kredita 84 mjeseci od puštanja kredita u tečaj (čl.6.). Otplata kredita je u 84 mjesečnih anuiteta nakon puštanja kredita u tečaj. Kredit dospijeva na naplatu svakog 1. u mjesecu. Iznos anuiteta je 322,00 CHF (čl.7.). jednakih mjesečnih anuiteta, računajući od dana prijenosa kredita u otplati, time da prvi anuitet dospijeva na naplatu istekom mjesec dana od dana prijenosa kreditora u otplatu, a anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu počev do dana dospijeća prvog anuiteta.

10. Valutna klauzula: povrat obveza iz ovog ugovora ( iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju naknade i drugih eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom ugovoru korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama i svim eventualnim promjena tečaja ( čl.7.).

11. Između stranaka sporno je da li su u ovom konkretnom slučaju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli kojom je iznos kredita vezan za CHF protivne pozitivnim propisima RH odnosno jesu li iste ništetne a posljedično tome ima li tužitelj pravo na isplatu razlike visine anuiteta zbog koje je došlo do promjena tečaja u odnosu na HRK.

12. Prema odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje ZOO) Ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

13. Ugovor o kreditu 2402006-1031262160 / 51404607-5102782682 u iznosu od 21.000,00 CHF od 27.12.2005, na pitanje ništetnosti primjenjuju se odredbe o Zakonu o zaštiti potrošača (NN 96/03).

14. Odredbom čl. 81. st. 2 i 3. ZZP-a, tada važećeg u sklapanju Ugovora bilo je propisano da se Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

15. Odredbom č. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 97/07) uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim Ugovorima.

16. U čl. 97. ZPP-a (NN 79/07) određuje pojedine Ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenim.

17. Ugovore odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 96. ovoga Zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu primjerice da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača u ovom konkretnom slučaju.

18. Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 93/03), "potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

19. Iskazom tužitelja utvrđeno je da je realizirao kredit kod tuženika 27. prosinca 2005. koji je bio nenamjenski, a utrošen je za adaptaciju kuće u kojoj je živio sa obitelji, a da u vrijeme iskaza dana 15. prosinca 2025., sada živi njegov sin. Inače radi u HŽ-u, a u kući za koju je realizirao kredit nije obavljao nikakvu poslovnu djelatnost kao ni obrt. Da je sav novac utrošen za adaptaciju kuće.

20. Uvidom u priloženi Ugovor o kreditu 2402006-1031262160 / 51404607- 5102782682 u iznosu od 21.000,00 CHF od 27.12.2005 utvrđeno je da u čl. 3. Ugovora, namjena: kredit stanovništvu preko tri godine gotovinski kredit iz novogodišnjeg paketa. Korisnik kredita potpisom ugovora preuzima obvezu korištenja svih proizvoda koji su dio paketa definiranog odlukama banke.

21. Sud je zaključio da su tužitelj, kao fizička osoba, i tuženik zaključili potrošački Ugovor, a koji je tužitelj realizirao u svrhu adaptacije obiteljske kuće, za osobne potrebe, dok tuženik nije dokazao niti priložio dokaze koji bi govorili suprotno, odnosno nije dokazao da bi tužitelj sklopio Ugovor u okviru svoje poslovne djelatnosti, odnosno da nema status potrošača.

22. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u gore navedenom dijelu.

23. Iz sadržaja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. proizlazi da je u tužbi udruge Potrošač-Hrvatski savez udruge za zaštite potrošača protiv 8 poslovnih banaka, među kojima je i tuženik odlučeno na način kako je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača Korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 77/07, 125/07, 79/09 i 89/09) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

24. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. u navedenom dijelu potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g.

25. Ovaj sud je vezan za utvrđenje sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača sukladno odredbi čl. 502.c. U navedenim presudama je utvrđeno da su takve odredbe potrošačkih ugovora o kreditu nepoštene sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) iste su ništetne.

26. Sukladno odredbi čl. 138a Zakona o Zaštiti potrošača Narodne Novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, 56/13 odnosno odredbi (čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine 41/14). Predmetne presude obvezujuće su u ovom postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi Ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke odnosno obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u CHF.

27. Tužitelj u svome iskazu navodi da prije realizacije kredita nije bio klijent tuženika. Da se kod tuženika obratio radi realizacije kredita jer mu je dana ponuda na način da postoji jedna povoljnija situacija, a to su krediti u CHF, a ne u EUR. Dato mu je do znanja da je riječ o sigurnoj valuti. Dočekao ga je gotov Ugovor, a on je pristao. Od njegove plaće vršila se otplata, a na svoju adresu dobio je i otplatnu listu. Anuitet da je bio manji i kamata u CHF nego za EUR kredite, a tu usporedbu dala mu je osoba koja je bila zaposlena u banci. Početna rata bila je oko 1.300,00 kn te je došla sve do visini 2.500,00 kn. Iz njegova iskaza proizlazi da je znao što će se dogoditi tijekom vremena da sigurno ne bi realizirao kredit. Iz njegova iskaza proizlazi da je kredit otplaćen u cijelosti.

28. Razgledavanjem Ugovora 2402006-1031262160/51404607-5102782682 u iznosu od 21.000,00 CHF od 27.12.2005 godine utvrđeno je da je riječ o tipskom Ugovoru koji je u naprijed sastavljen.

29. Sud je prihvatio iskaz tužitelja da nije primio odgovarajuće obavijesti o naravi i rizicima i posljedicama osporenih Ugovornih odredba.

30. Tuženik je propustio informirati tužitelja kao potrošača o važnim činjenicama kao što su opći rizici vezani za takvu valutu.

31. Ovaj sud smatra da su takve odredbe u Ugovoru u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja.

32. Nadalje, sud je utvrdio da je ugovorna odredba u valutnoj klauzuli u CHF sadržana u čl. 7., u dijelu koji glasi: iznos anuiteta 322,00 CHF“ te u dijelu koji glasi „Valutna Klauzula. Povrat obveza iz ovog ugovora ( iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi ) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom ugovoru korisnik kredita potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja'' je nepoštena i da se o njoj nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom Ugovoru. Položaj tužitelja prilikom sklapanja Ugovora o kreditu u tom smislu bio je "slabiji" a kako je tužitelj pristupio sklapanju tog pravnog posla bez potrebnog znanja o financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi i u odnosu na valutnu klauzulu tuženik je za razliku od tužitelja raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentiralo te je iskoristio nestručnost tužitelja na način da je unaprijed formuliran u standardnom Ugovoru unio navedene ugovorne odredbe na koje tužitelj nije mogao utjecati.

33. Ovaj sud smatra da tuženik mora dokazati da je tuženik kao potrošač faktički mogao utjecati na sporni sadržaj odredbe Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160 / 51404607-5102782682 u iznosu od 21.000,00 CHF od 27.12.2005

34. S obzirom da su odredbe Ugovora u dijelu čl. 7. Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160 / 51404607-5102782682 od 27.12.2005 u kojem je ugovorena valutna klauzula u valuti švicarski franak, sud je utvrdio njihovu ništetnost kako je presuđeno u točki I. izreke presude (čl. 269. i čl. 270. st. 1. ZOO.)

35. Utvrđenje nepoštenosti Ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ima za cilj ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da navedenih odredbi nije niti bilo. (Sud EU spojeni predmeti C- 154/2015, C-307/2015, C-308/2015.)

36. Ovaj sud smatra da na odgovornost tuženika nije od utjecaja činjenica radi li se o naknadi štete ili stjecanju bez osnove s obzirom da je došlo do nastupanja štete kod tužiteljice kada je postupanjem tuženika preplaćen i naplaćen zatraženi iznos.

37. Ovaj sud smatra da kako se u ovom konkretnom slučaju radi o gotovinskom kreditu koji je realiziran za adaptaciju stambenog objekta te se presuda "Potrošač" primjenjuje i na takvu vrstu Ugovora budući da se radi o potrošačkom Ugovoru. U tom smislu odlučeno je i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-221/2018-11 od 3. rujna 2019.

38. Prema odredbi čl. 328. ZOO-a, pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se.

39. Provedeno je financijsko vještačenje po Nataliji Jambrečić mag. oec. stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije.

39.1. Zadatak vještaka je bio Utvrditi razliku između iznosa kunske protuvrijednosti prema tečaju CHF u odnosu na kunu koji je vrijedio na dan korištenja kredita naspram iznosa anuiteta koje je tužitelj u kunskoj protuvrijednosti stvarno plaćao tuženiku tijekom otplate kredita. Utvrditi i prikazati i negativne razlike.

39.2. Vještakinja u mišljenju navodi da je ugovorenom Ugovoru o kreditu broj 2402006- 1031262160 / 51404607-5102782682 u iznosu od 21.000,00 CHF od 27.12.2005 (u daljnjem tekstu Ugovor) je Erste Steiermaerkische bank d.d. odobrila korisniku kredita kredit po slijedećim uvjetima: Iznos kredita: 21.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, Redovna kamatna stopa:

7,49 godišnje, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Način otplate:

84 mjesečnih anuiteta. Uvidom u Knjigovodstvenu karticu kredita Nalazom je utvrđeno da je kredit isplaćen dana 30.12.005. godine (obavijest o promjeni KS) po tečaju koji je iznosio 4,73610700 kuna za 1 CHF.

39.3. Vještakinja u zaključku navodi da zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja ( isplate) kredita više je plaćeno 1.659,81 EUR.

40. Tuženik pismenim podneskom koji je zaprimljen kod ovoga suda dana 14. studenog 2025. navodi da ne prigovara matematičkom izračunu vještaka, ali da i nadaje osporava osnovanost potraživanja tužitelja, kako se već i očitovao.

41. Tužitelj prihvatio je nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 06. prosinca 2025. te je uskladio tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje novčani iznos od 1.659,81 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni novčani iznos

42. Ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka jer je vještak svoj nalaz i mišljenje dao u skladu s pravilima struke te je isti izradio kako mu je određen nalogom ovoga suda.

43. Između stranaka sporno je da li postoji zastara potraživanja tužitelja.

44. Primjenom odredbi čl. 241. ZOO, zastara se prekida podnošenjem tužbe svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv tuženika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a vezano uz odredbe čl. 502.a do 502. h. ZPP kojim je reguliran institut podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a ponovno je počela teći od dana pravomoćnosti odluka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, u predmetu posl. br. P-1401/12 u dijelu gdje je utvrđena nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. dok je u odnosu na valutnu klauzulu presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. rokovi zastare počeli su ponovno teći od tih datuma.

45. Objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH VSRH broj 3. od 31. siječnja 2022., poslovni broj Suv-IV-33/2022-2.

46. Ovaj sud utvrđuje da je neosnovan prigovor zastare u odnosu na potraživanje na više plaćeno zbog ništetne odredbe po valutnoj klauzuli obzirom na dan podnošenja tužbe tj. 12. lipnja 2023. godine i početak roka zastare 14. lipnja 2018. jer nije prošlo 5 godina. (čl. 225 ZOO.)

47. Vraćanje se vrši po pravilima po stjecanju bez osnove, te se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, sukladno odredbi čl. 225. ZOO.

48. Sukladno odredbi 323. Zakona o obveznim odnosima u slučaju ništetnosti Ugovora, svaka stranka dužna je vratiti drugoj sve što je primila. U slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

49. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne odredbe je zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

50. S obzirom na sve navedeno, sud je tuženiku naložio da tužitelju vrati novčane iznose isplaćene temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u iznosu u iznosu od 1.659,81 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od svake isplate pojedinog anuiteta.

51. Odluka o zateznoj kamati na dosuđene iznose teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa utvrđenog po nalazu vještaka pa do konačne isplate sukladno odredbi čl. 1115 ZOO. Tuženik je nepošten jer je u trenutku sklapanja Ugovora morao znati da je sporna ugovorna odredba protivna prisilnim propisima budući da se radi o Ugovoru kakve tuženik uobičajeno sklapa u okviru svoje djelatnosti. ( kamatna stopa određena je čl. 29. st. 2. ZOO).

52. Stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.

53. Tuženik istaknuo je prigovor radi prijeboja.

54. Sudska vještakinja u dopuni nalaza od 9. prosinca 2025. navela je da su u nalazu i u točki 1. zaključka istog negativne tečajne razlike uključene te da je prijeboj za manje plaćane iznose po toj osnovi nalaza već izvršen. Isto da je vidljivo u tabeli 2. gdje se nalaze negativni brojevi,

55. Tužitelj u pisanom podnesku od 6.12.2025., a vezano za prigovor tuženika radi prijeboja istaknuo je da je tužbeni zahtjev tužitelja već umanjen za iznos istaknut u prijeboju u dijelu tečajne razlike kada je tečaj CHF u odnosu na kunu bio niži od početnog. Stoga, imajući u vidu utvrđeno valjalo je presudi kao u izreci presude da je neosnovano prijebojno potraživanje tuženika.

56. Sud o troškovima (VPS 1.659,81 EUR) tužitelja odlučio je u smislu odredbe 154. st. 1. i 155. ZPP-a. sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 -dalje Tbr.), primjenom Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. Tbr. 9. t. 2. i Tbr. 9. t. 3., sastav tužbe (Tbr. 7. t. 1.) u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska (Tbr. 8. t. 1.) od 28. prosinca 2023. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na raspravi (Tbr. 9. t. 1.) 19. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na raspravi (Tbr. 9. t. 1.) 29. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska (Tbr. 8. t. 1.) od 06. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska (Tbr. 8. t. 1.) od 10. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na raspravi (Tbr. 9. t. 1.) 15. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 eura, pristup na raspravu za objavu i uručenje presude (Tbr. 9. t. 3.)u iznosu od 100,00 eura, ukupno: 1.500,00 eura, 25% PDV-a u iznosu od 375,00 eura, trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, sveukupno: 2.175,00 eura.

57. Na dosuđeni iznos troškova od 2.175,00 EUR, tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata od dana presuđenja tj. od 22. prosinca 2025. pa do isplate (čl. 30. Ovršni zakon (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22). i čl. 29. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22).

58. Temeljem navedenog valjalo je presuditi kao u izreci presude.

Koprivnici 22. prosinca 2025. godine.

Sutkinja:

Draga Parag

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Dejan Kuharić

2. Odvjetnica Dora Hanžeković Žuža