Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Kzd-15/2025-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji za mladež Mirni Grgić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Dunje Draksler, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog OV, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u nastavku teksta: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KOz-DO-133/2024 od 08. studenog 2024. godine, nakon zaključene rasprave dana 17. prosinca 2025. godine u nazočnosti zamjenika ODO Osijek, okrivljenika osobno, branitelja okrivljenika te punomoćnika oštećenika, javno objavljene dana 22. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Temeljem članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – u nastavku teksta: ZKP/08),

okrivljeni OV, OIB [osobni identifikacijski broj], sin O i Ć rođene ĆV, rođen **.**.1994. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], sa završenom SSS, tehničar za računarstvo, zaposlen, rastavljen, otac jednog djeteta, državljanin Republike Hrvatske, neosuđivan, brani se sa slobode,

O S L O B A Đ A  S E  O P T U Ž B E

da bi

u razdoblju od travnja 2022. do travnja 2024., u obiteljskoj kući u [adresa], svjestan da svojoj supruzi OVB nanosi intenzivnu psihičku i fizičku bol te narušava njezino dostojanstvo, protivno odredbama članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, istoj govorio da je kurva, da ništa ne vrijedi, da je loša majka, ciganka, udarao ju nogom u leđa i nogom u njezinu nogu, kojim svojim ponašanjem je kod supruge ĆVB izazvao osjećaj straha, uznemirenosti, poniženja i dugotrajne patnje,

II čime bi počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz članka 179.a KZ/11.

III Okrivljeni OV, s podacima kao pod I/,

k r i v  j e

što je

u razdoblju od travnja 2022. do travnja 2024., u obiteljskoj kući u [adresa], iako svjestan da djetetu RVB nanosi psihičku i emocionalnu bol te ugrožava njegov pravilan psihoemocionalni razvoj, unatoč tome, dijete omalovažavao, neprimjereno se izražavao o njegovom biološkom ocu, a jednom prilikom ga rukom udario u predio lica, kojim svojim ponašanjem je ugrozio psihoemocionalni razvoj djeteta,

dakle, kao roditelj zlostavio dijete,

IV čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11,

V te se okrivljeni OV za počinjenje kaznenog djela povrede djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. Kaznenog zakona temeljem članka 177. stavka 2. KZ/11

osuđuje na

KAZNU ZATVORA u trajanju

od 1 (jedne) godine,

ujedno se okrivljenom RV, sukladno članku 56. KZ/11

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako što se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako okrivljeni u vremenu od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

VI Temeljem članka 148. stavka 6., a u svezi sa člankom 145. stavkom 2. točke 1. - 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 122/24 – u nastavku teksta: ZKP/08), okrivljeni OV RV se oslobađa obveze plaćanja troška kaznenog postupka.

Obrazloženje

1 Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KOz-DO-133/2024 od dana 8. studenog 2024. optužen je okrivljeni OV, zbog osnovane sumnje na učin dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11, te nasiljem u obitelji iz članka 179. a KZ/11.

2 Očitujući se o optužbi okrivljeni OV je iskazao da se ne smatra krivim za kaznena djela za koja je optužen.

3 U tijeku dokaznog postupka izvedeni su dokazi optužbe čitanjem i to: zapisnika o ispitivanju osumnj. OV u PU osječko-baranjskoj, PP Beli Manastir sukladno članku 208. a ZKP/08 s DVD snimkom, zapisnika o ispitivanju djeteta oštećenika RVB na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Osijeku s DVD snimkom, zapisnika o ispitivanju svjedoka i z.z. oštećenika ĆVB pred sucem istrage Županijskog suda u Osijeku s DVD snimkom. Izvršen je uvid u dokumentaciju Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područnog ureda Beli Manastir, u mišljenje stručnog tima Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područnog ureda Beli Manastir od 26. lipnja 2024., u presliku komunikacije između okr. OV i ošt. ĆVB, u dokumentacija ozljeda ošt. ĆVB, u izvod iz kaznene evidencije za okr. OV.

4 U postupku je izvršen uvid i u medicinsku dokumentaciju mlt. ošt. djeteta sa Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju od dana 22. svibnja 2025. godine.

5 Izvršen je uvid u rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-87/2025-2 od dana 6. svibnja 2025., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Osijeku, broj R1 Ob- 345/2024-24 od 21. veljače 2025., te je određeno da će zajedničko dijete stranaka mlt. KV stanovati s ocem OV, u [adresa]. Odlukom je određeno i da će roditelji OV i KVB sporazumno i zajednički ostvarivati pravo na roditeljsku skrb. Određeni su i susreti i druženja majke ĆVB, s kćerkom KV, na način da će se izravno odvijati svaki drugi tjedan počevši od četvrtka u 17,00 sati kada će majka preuzeti mlt. dijete na adresi stanovanja oca i dijete će boraviti kod majke do slijedećeg četvrtka do 17,00 sati kada će otac preuzeti dijete na adresi stanovanja majke, te svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan, koji je neradni dan u Republici Hrvatskoj. Neizravno će se kontakti majke i mlt. djeteta odvijati putem telefonskih i video poziva.

6 Izvršen je uvid u presudu Općinskog suda u Osijeku broj P Ob-72/2025-12 od 22. kolovoza 2025. godine. Presudom se brak sklopljen između okrivljenika i oštećene ĆVB razvodi, te je određeno da će zajedničko maloljetno dijete KV imati prijavljeno prebivalište na adresi stanovanja oca u [adresa], dok će stanovati naizmjenično 7 dana u kontinuitetu kod jednog roditelja majke ĆVB na njezinoj adresi stanovanja, a 7 dana u kontinuitetu kod drugog roditelja oca OV na njegovoj adresi stanovanja i to na način da će majka preuzeti dijete na adresi oca nedjeljom u 17,00 sati do slijedeće nedjelje do 17,00 sati, kada će otac preuzeti dijete na adresi stanovanja majke i dijete će stanovati sa ocem na njegovoj adresi stanovanja do slijedeće nedjelje do 17,00 sati i tako naizmjenično, te svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan koji je neradni dan u RH, dok će ljetne praznike dijete provoditi 15 dana u kontinuitetu kod majke, a 15 dana u kontinuitetu kod oca, a sve prema prethodnom dogovoru roditelja, te neizravne kontakte na način da će mlt. KV onaj tjedan sa roditeljem sa kojim ne stanuje ostvarivati osobne odnose putem telefonskih i video poziva i to utorkom i četvrtkom u vrijeme prema dogovoru roditelja. Roditelji KVB i OV će zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb nad mlt. djetetom KV. Svaki roditelj će snositi troškove redovnog uzdržavanja mlt. KV u vremenu koje mlt. KV provodi s tim roditeljem, dok će ostale veće troškove uzdržavanja snositi na jednake dijelove.

7 U postupku su ispitani svjedoci i to baka okrivljenika ĆV, otac mlt. oštećenog djeteta i bivši suprug oštećene CV, punac okrivljenika, otac oštećene i djeda mlt. ošt djeteta, EV, obiteljska prijateljica okrivljenika, JV, brat okrivljenika SV.

8 U postupku je izvršena reprodukcija snimke ispitivanje oštećene ĆVB i oštećenog djeteta RVB.

9 Ispitana u prethodnom postupku u iskazu kojega je pred sucem istrage Županijskog suda u Osijeku dala oštećena KVB navodi kako su problemi sa suprugom OV počeli u trudnoći sa djetetom KV kada je bila psihički maltretirana jer joj je suprug govorio da KV nije njegovo dijete. Prva dva mjeseca nakon što je dijete rođeno uopće ga nije prihvaćao, a kada je shvatio da je dijete ipak njegovo tada se počeo ružno ponašati prema njezinoj djeci iz prvog braka, osobito djetetu RVB. Svakodnevno se svađala sa suprugom jer ju je obezvrjeđivao govoreći da je kurva, loša majka, da ništa ne vrijedi, da je ciganka i sl. Jednom prilikom udario ju je nogom u leđa, a jednom prilikom nogom u nogu. Djeca su uglavnom bila u dvorištu kada bi ju suprug verbalno i fizički napadao, ali isto tako bilo je situacija kada su djeca bila prisutna. Dijete RVB je vrijeđao i psovao mu. Govorio mu je ružno o njegovom biološkom ocu, tjerao ga u svoju sobu govoreći da se nema što družiti s njim. Jednom prilikom je OV udario dijete RVB po licu, a jednom prilikom u stražnjicu. OV je udario dijete RVB iz čista mira. Prema njima se dobro odnosio samo prva dva mjeseca njihove veze.

10 Iz fotografija koje prileže spisu, listovima 101 do 103 razvidne su ozljede na nogama ošt. ĆVB o kojima je iskazivala u prethodnom postupku pred sucem istrage Županijskog suda u Osijeku, navodeći da joj je iste nanio OV.

11 U postupku je iskazala da u cijelosti ostaje kod svih navoda, te je dodala da kada su u pitanju udarci, da su bila tri udarca i to udarac nogom u nogu, nogom u leđa i rukom u lice i taj zadnji udarac je bio dan prije njenog odlaska. Kada je u pitanju situacija kada je OV udario dijete, to je vidjela i OV je odmakla od RVB. Udario ga je u predjelu između glave i lica. Ne može reći da je djetetu ostala ozljeda ili neka posljedica, ali ga je OV udario. Misli da RVB ima posljedicu odnosno traumu od predmetnih događanja. U školi se uplašio muške osobe i to ravnatelja što joj je prenijela njegova razrednica koja je bila jako zabrinuta za RVB jer nije znala što se tu događa pa joj je ona jedan dan na informacijama ispričala. RVB se budi po noći, plaće, ima zakazano snimanje glave za RVB i razgovor sa psihologom. Dijete joj je nakon svih ovih događanja reklo da ne želi vidjeti OV. O ponašanju okrivljenika prema njoj i RVB imaju saznanja njegova strana obitelji ali i Tonijevi, baka najviše i djeda te se povjeravao svome ocu. Svog je oca nazvala u trenutku kada je OV udario RVB kako bi mu na taj način dala do znanja da se ne može tako ponašati prema njoj. RVB se žalio i sestrični njenog bivšeg izvanbračnog supruga koja se zove CVB. Nije govorio detalje ali joj je govorio da se ne želi vratiti u kuću kod OV i to u trenucima kada je bio kod nje. Njen otac i njegova žena imaju saznanja o problemima koje je imala sa OV. Njena majka je bila prisutna situaciji kada je bio Tonijev rođendan i kada se OV derao na RVB zbog neke sitnice koja po njoj nije bila vrijedna deranja. To zna i Danilova strana obitelji koji su također bili prisutni. Nije se mogla decidirano izjasniti koliko su često djeca bila prisutna svađama jer su nekada bile svađe po noći, nekada na dvorištu, nekada dok su djeca bila u vrtiću, ali otprilike su svađe bile svaka dva dana, a što se tiče kada bi ih djeca čula, to je sve ovisilo da li su kod kuće ili ne. Djeca su bila svjesna da nešto nije u redu. Kada su u pitanju međusobne svađe, iskazala je da bi ih nekada prešutjela ali nekada bih i odgovorila. RVB nije vidio OV godinu dana. U tom periodu je redovito viđao svog biološkog oca, išao je u školu te je uobičajeno viđao i druge ljude. Kada je u pitanju njegovo zdravstveno stanje dali je samostalno zaključila da je to posljedica ponašanja okrivljenika, može reći da ju je nazvala razrednica, a ona kao majka svakako će pomoći djetetu zbog nastalih tegoba. Nije se nikada u inkriminiranom razdoblju obratila Hrv. zavodu za socijalni rad. U inkriminiranom razdoblju nije se obraćala policiji za pomoć. Nakon što je napustila bračnu zajednicu, nije se htjela pomiriti sa okrivljenikom, on je u više navrata pokušavao da izglade odnose. Kada je u pitanju dolazak okrivljenika kod nje nakon svih događanja, to je bilo samo kada je dovozio dijete KV.

12 Iz obavijesti Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područnog ureda Beli Manastir od 14.06.2024. proizlazi kako je dana 14. lipnja 2024. zaprimljen e-mail ošt. ĆVB u kojem navodi kako je njezin suprug OV, s kojim je u postupku razvoda braka pri Područnom uredu Beli Manastir, njezinom ocu iznio prijetnje kako će doći po njihovo zajedničko dijete KV koja trenutno boravi kod majke i odvesti ju negdje te da ju više neće vidjeti. Roditelji nisu sklopili Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi te se događaju učestali sukobi vezani uz održavanje osobnih odnosa majke i djeteta s obzirom da je dijete prijavljeno na očevoj adresi.

13 Ispitan u prethodnom postupku, kod suca Istrage, oštećeno dijete RVB je iskazao kako ima sedam godina, te kako ne voli OV. Psovao mu je, a njegova mama im je rekla da su kurvina kopilad. Mami je znao psovati i mama je zbog njega plakala. Svaki dan je vikao na mamu, psovao joj, znao ju je i tući. Bio je zločest prema njegovoj mami. Jednom prilikom udario je brata, a njega je udario dva puta. Zbog toga se osjećao ružno. Kada je bio dobar OV je zvao prijatelj, a kada je bio loš zvao ga je samo OV.

14 Svjedok JV u postupku je iskazala da je bila kod obitelji OV odnosno OV i oštećene u babinju. Njegovi roditelji žive u drugoj kući, dvorište pored dvorišta, a tamo je kod njih jednom u dva tjedna, odnosno dosta često, ona je njihova obiteljska prijateljica. Kada su u pitanju OV i ŠV, viđala ih je na obiteljskim druženjima koja su uglavnom bila kod roditelja od OV. U njihovu se kuću rjeđe dolazilo jer je ŠV voljela da se dolazak najavi i da bude odobren s njezine strane. Ništa neprimjereno u njihovom ponašanju nije primijetila, imali su dosta otvoren odnos, galamili su jedno na drugo te se to čulo i u susjedstvu. Također po njenom dojmu misli da je u tom odnosu OV više bio što se kaže "papučar". Nikakvih udaraca niti s jedne strane nije nikada vidjela. Ona je vodila glavnu riječ, kako je ona htjela tako je i bilo. Kada su u pitanju djeca i to njezini sinovi, oni su jako voljeli OV, a i on njih, njegovi su se roditelji ponašali prema toj djeci kao rođeni baka i djed, a što se tiče da li su djeca bila prisutna toj galami, ne mogu reći jer nije bila kod njih u kući, ali pretpostavlja da jesu jer je to bilo često, jer je znala čuti i ona galamu. Primjerice kada bi OV došao s posla, koji je radio u smjenama, ako bi morao obaviti nešto od kućanskih poslova, tada bi se djeca vodila kod bake kako bi se ŠV odmorila. Znali su se prepucavati oko toga. Nakon razvoda njihovog braka, u kuću OV dolazila je češće nego kada je bila ŠV. Bila je na proslavama rođendana i na drugim događanjima. Nikada ništa nasilno sa Danilove strane nije vidjela prema mlt. RVB, baš suprotno. Kada bi kod njih bilo mirno, čovjek bi pomislio da je riječ o stvarno dobrim odnosima u obitelji i da su to zapravo Danilova djeca jer se oko njih trudio, igrao se s njima i vodio ih na pecanje. Čak je znao reći da mu je sada i prazna kuća kako dečki nema i da mu nedostaju. Galama je bila obostrana ali uglavnom se čula ŠV.

15 Ispitana kao svjedok ĆV, baka okrivljenika, je iskazala da je živjela u istom domaćinstvu sa svojim unukom i njegovom bivšom suprugom ŠV. ŠV je bila malo vulgarna, iz početka je bilo sve u redu. Djeca su njega obožavala, čak ga je stariji RVB zvao tata. On je također njih išao čuvati u Osijek dok se nisu preselili kod njih. Odnos između RVB i njenog unuka je bio super, sve dok RVB nije išao kod svog biološkog oca gdje su ga nagovarali da govori svašta protiv njih svih te su mu govorili i da njenog unuka ne zove ocem jer mu on nije otac, no dijete ga je unatoč tome zvalo ocem. Ponašanje njenog unuka prema RVB je bilo super, bila je prisutna na svim rođendanima i ništa loše nije vidjela niti na kojem slavlju na kojem je bila prisutna. Njen unuk je nekada morao malo podviknuti na RVB jer je RVB bio bezobrazan, znao mu je pokazati srednji prst i reći mu "fuck you", na što ŠV nije uopće reagirala, rijetko kada i to malo. Ona je grdila RVB zbog takvog ponašanja, a on je govorio da on njemu nije otac i da šta nju briga, da mu nisu nitko i ništa. Nije vidjela da bi njen unuk pljusnuo RVB, to je čula da je rekla ŠV, ali nije vidjela. Nije vidjela niti da je imao crvenilo na licu, došao je kod nje i bio je veseo i nasmijan. Nije vidjela niti da bi bio fizički nasilan prema OVB, čak što više on je nju izbjegavao jer se ona stalno svađala s njim. On nije smio niti kod svojih roditelja otići a da se njoj ne javi, a također nije dozvoljavala niti posjete njegovih roditelja u njihovu kuću dok se to ne bi najavilo. OV nikada ništa niti verbalno nije neprimjereno rekao OVB, samo je znao reći "daj ženo smiri se", ona je njemu govorila "da je mamin sin, da je pičkica". Nju su znale susjede pitati kakva je to galama kod njih jer se to čulo i dvije ulice dalje. Djecu je ostavljala u kući, ona je vikala i njega napadala. Ona nije uopće gledala da li su djeca tu ili nisu i bila su prisutna tim svađama. ŠV se nije bojala OV, baš suprotno on je sa djetetom KV u rukama, a ona trči za njim i kida mu majicu s leđa. ŠV je non stop bila na mobitelu i komunicirala s bivšim suprugom. OV je radio noćne smjene i čim bi došao kući bio bi s djecom. Ona je u dobrim odnosima sa svojim bivšim suprugom te je znala i po njenom mišljenju kod njega boraviti i po cijeli dan, dok bih ona cijeli dan bila s KV. Bivši suprug je KVB tukao, imala je modrice po nogama i vratu. Njoj je ispričala da ju je jednom do te mjere istukao da je morala pobjeći sa djetetom. Također niti se mlt. RVB nije bojao OV, njega se nitko nije bojao. Kada dolazi po KV, druga djeca kada bi njih vidjeli iz auta, su im se radovala na način da su vrištali od sreće koliko bi pričali sa njima. I dan danas spominju tu djecu i pitaju se kako su, te im je stalo do njih. Na upit punomoćnika ošt. da li je dana 15.04.2024. zajedno sa svojim unukom u prisutnosti RVB, suprugu KVB nazvao da je gora od ciganke, navodi da nije. Nije čula da bi unuk KVB nazivao "kurvom". Nije ga ŠV nikada pitala da joj pomogne kada bi ju unuk nazivao kurvom jer unuk nju niti nije tako nazivao. Vidjela je na njezinoj nozi modrice, ali to je bilo kada je s djecom išla na vlak te je promašila stepenicu na lokomotivi te se udarila. To joj je ona rekla te pokazala. Nije joj poznato da bi 14.04.2024. brat okrivljenika vrijeđao i omalovažavao RVB, a da bi to OV prešutio. Na upit optužbe kako ima saznanja da bi oštećena po cijele dane razgovarala sa svojim bivšim suprugom, navodi da je jednom prilikom razgovor čula i priroda razgovora je bio dogovor, a zna da je bio bivši suprug jer je čula ime. Svjedokinja se ispravila te je iskazala, da pod cijele dane misli u stvari svakodnevno i ako nije pričala na mobitel, onda bi ŠV slala poruke. Za slanje poruka zna, zato što bi dijete znalo donijeti mobitel, a ona je rekla "dobro, ja ću se njemu javiti" pa je tako zaključila da mu je slala poruke. Zna da je ŠV provodila dane nakon što bi otišla na terapiju kod svog bivšeg supruga i to do navečer jer joj je to dijete reklo, a također je rekla i osoba po imenu R, rođakinja Vaninog bivšeg supruga.

16 Brat okrivljenika SV u iskazu navodi da je u inkriminiranom periodu živio jako blizu brata i bivše šogorice. Kod njih je išao oko tri puta mjesečno. Nikada ništa nije primijetio neprimjereno u ponašanju brata, niti prema bivšoj šogorici, a niti prema djetetu RVB. Obzirom da žive blizu, čuo je prepirke i svađe, toga je bilo. Čuo je većinom KVB kako se dere, galamu s njene strane. Kada su u pitanju riječi uglavnom su bile nekakva banalne psovke, možda neko vrijeđanje. Nikada nije primijetio nikakve ozljede na OVB. Nije mu se šogorica nikada žalila na ponašanje brata, ali on s njom nije niti toliko prisan da bi mu se imala potrebu žaliti. Ponašanje brata prema RVB, ali i prema drugom djetetu bilo je stvarno ok, zvali su ga tata. Djeca jesu znala biti nekada kao i sva druga djeca nestašna i tada bi ih znao samo opomenuti te je tada uskočila ŠV. Nikada ga nije zatekao da bi bio nasilan prema djeci. Jednom je bio prisutan svađi, uglavnom je ŠV galamila, a on bi se povukao i otišao van da ne bude pred djecom. Iskazao je da brat zaista nije nasilna osoba, nije nikada niti bio, uvijek se u životu povlačio i u mladosti je tako bilo kada su izlazili zajedno, a i sada je još uvijek. Njihovi su objekti gdje su živjeli u inkriminirano vrijeme udaljeni 20 metara. galama koju sam čuo nije događala u kući nego vani u dvorištu.

17 Ispitan kao svjedok, punac okrivljenika i otac oštećene, EV je iskazao da o onome što ne vidi i ne čuje ne može svjedočiti, ali ono što može reći to su saznanja iz njihovih povremenih telefonskih razgovora sa zetom. Kada je u pitanju situacija kada je OV navodno udario njegovog unuka RVB, njega je nazvala kćer uznemirena i rekla da je OV počeo tući njenog sina. Rekao joj je da se smiri i kao otac, nazvao je OV da vidi što se dogodilo. OV mu je rekao da je RVB bio bezobrazan i da ga on nije udario već da ga je jače odgurnuo. On ga je kao djed upozorio obzirom da je u njegovoj obitelji nulta tolerancija na bilo kakvo nasilje prema djeci, da ukoliko se to još jednom ponovi da će imati jako velikih problema, misleći na policiju i centar za soc. skrb jer je dobio saznanje da iako bi to trebala njegova kćer, i on kao djed ukoliko bude se takvo što ponavljalo može reagirati. Druga situacija je bila kada je njega OV nazvao i to je bilo već u trenutku kada je ŠV otišla od njih i tada mu se zaprijetio da ukoliko mu se budu stvarali problemi oko viđanja djeteta, da će on dijete odvesti i da ju više nikada neće vidjeti zbog čega je njega uhvatio strah zbog mogućeg prelaska preko granice i drugog državljanstva. Kćer mu se žalila na ponašanje OV i to često, žalila se da ju je nazivao pogrdnim imenima. Između njih su bile svađe i to su djeca sve čula. Kada bi OV dolazio s posla ili išao u noćne, tada je radi mira u kući morala s djecom izlaziti van ili ih smiriti i stišati. Ona mu je prenosila da se spominjao izraz kurva, također da dijete KV nije njegovo, da je kopile te da je tek mjesec dva nakon što se dijete rodilo on ju prihvatio. Nije mu spominjala da bi ju OV fizički napadao. Željela je reći da imaju opasnog psa koji je napao RVB te je nakon toga on zahtijevao da psa stave u boks ili mu stave brnjicu. U ožujku 2024. je ŠV prvi puta došla kod njih te je bila njegova namjera da joj na katu naprave stan u koji bi bio dobrodošao i OV. Nakon otprilike dva tjedna se vratila kod OV radi pokušaja nastavka zajedničkog života, ali to nije dugo trajalo te se nakon 10tak dana ponovno vratila nakon čega su joj iznajmili stan, dok se stan na katu kuće renovirao. Od 01.09.2024. živi na adresi na katu zajedno sa svima njima. Kćer je bila u lošem psihofizičkom stanju, tresla se, bila je rastresena, uplašena, nije jela, a inače ima slabu kilažu. Kćer je bila u ogromnom strahu od cijele obitelji i od muža prije svega. Oni su tamo živjeli na salašu što znači da nije bilo susjeda, a kćer mu je pokušala i ranije ukazati na probleme koje ima, no on je to usmjeravao da ona to treba riješiti sa svojim mužem. Jedino kako im je on mogao pomoći je da se svi presele kod njih. Djeca su htjela što više dolaziti kod njih i po njegovim saznanjima kod biološkog oca. Nije nikada pitao RVB o iskustvima koje je proživio iz razloga što dijete nije htio izlagati dodatnom stresu. Također dijete mu se nije samo pojadalo, on se zatvarao u sebe i pokazivao je pretjeranu ljubav prema njemu i baki. U početku prvih godinu dana dok se nije rodila kćer, OV se prema njegovoj djeci ponašao kao pravi otac što znači da su se igrali i družili. Kada su bili u dobrim odnosima nazivali su ga "moj prijatelj OV", a kada im nešto nije bilo pravo onda samo " OV." Nije im bilo pravo kada su vikali na njih, oni su bili dosta glasni baka i majka, a također nije im bilo pravo niti kada su bila neka ograničenja pretjerana, primjerice na spavanje u šest popodne. U trećem mjesecu kada je došla uspjela je nekako otići sa salaša. Dolazili su u Danilovu kuću u prosjeku jednom mjesečno odnosno kada bi bili pozvani. Bratov je pas, ali je imao slobodu kretanja i u Danilovom dvorištu. Također smatra bitnim da je OV poslije optužio RVB da je kriv za napad jer je čačkao psa. On nije prijavio prijetnju, prenio ju je kćerki i koliko zna, ona ju je prijavila.

18 Ispitan kao svjedok, CV, otac mlt oštećenog i bivši suprug oštećene je iskazao da ima saznanja od djeteta RVB i to tek kada se zajednica OV i ŠV raskinula. Dijete mu je reklo da ga je OV udario po licu. U tom trenutku RVB je stiskao šake, počeo plakati. Otišao je u wc i tamo je plakao 20tak minuta. Nakon toga na tu temu ga nije ništa više ispitivao da mu ne pogorša psihičko stanje. Ništa mu sam od sebe nije spominjao. Kada je dijete dok je trajala zajednica njih dvoje, dolazio je kod njega, a znao je po dva tjedna, svaka dva tjedna su bili, nitko mu ništa nije spominjao. Primijetio je da otprilike nakon šest mjeseci njihovog zajedničkog života da se RVB znao buditi po noći što se prije nije događalo. Plakao bi po pola sata a on ga nije mogao smiriti, a to je bilo u razmaku svaka dva do četiri dana. Ujutro kada bih ga pitao zašto je noćas plakao, on uopće nije imao saznanja da je plakao usred noći. Znao je to spomenuti OVB dok su oni bili u braku, ali ona je izbjegavala tu temu i odgovoriti mu zašto se to događa. Nije nikada htio dok su oni bili u braku, komunicirao sa ŠV o njihovoj vezi. Ona mu je znala neke stvari početi pričati ali je on to prekidao. Konkretno mu se javila dan prije njezinog odlaska od tamo ili taj dan, nije siguran. Sjeća se da je spominjala da su na nekoj [adresa] i što on misli o njenom odlasku, a on joj je govorio da sama odluči. Potvrdio je da se svakodnevno čuo sa ŠV u vezi djece, slala mu je slike, govorila što oni rade. Riječ je samo o razmjeni poruka i pretežito su bile slike i to nije nikako trajalo cijeli dan. Kada je prekinuta njihova zajednica onda mu je ŠV ispričala da je okr. bio verbalno neprimjeren prema njoj, da su bili u nekim svatovima gdje ju je nazvao cigankom pred svima, govorila mu je da se znaju svađati gdje ju naziva pogrdnim imenima. Pokazala mu je sliku modrice na nozi i krvavu maramicu i to mu se požalila tek kada je bračna zajednica prekinuta. RVB mu je govorio da se OV i ŠV svađaju nekada u njihovoj nazočnosti a nekada dok su oni u sobi. Nije mu dijete govorilo o riječima. Ništa mu konkretno nije RVB govorio o odnosu sa OV, jedino što može reći da su plakali kada bi išli kući od njega. Djecu je nekada dovozio OV, a nekada je po djecu išao on sa svojom tadašnjom djevojkom. Nije on prijavio jer smatra da je ŠV bila ta koja je trebala reagirati obzirom da je ona bila sa OV u braku. RVB je OV zvao prijateljem ili OV, a mlađe dijete ga je zvalo koliko se sjeća papi, nešto slično.

19 U postupku je provedeno i kombinirano psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje mlt ošt. djeteta na okolnost utvrđenja, eventualnog manipulativnog utjecaja na mlt. ošt. dijete, sposobnosti razlikovanja istine od laže odnosno istinitog iskazivanja i sklonosti konfabulaciji te kako bi se utvrdilo da li su posljedice koje dijete ima nastale kao eventualno rezultat ponašanja okrivljenika.

20 Iz mišljenja vještaka psihijatra, doc. dr.sc. Katarine Dodig – Ćurković, proizlazi da je mlt. RVB dječak rane školske dobi, nižih intelektualnih i kognitivnih kapaciteta, ali dostatnih da može samostalno sudjelovati u predmetnome vještačenju, emocionalno nezreliji, osjetljiviji, izrazito anksiozan, i značajno involviran u složenu obiteljsku situaciju. Odrastao je u nepotpunoj primarnoj obitelji, s obzirom da se majka razišla od njegovog biološkoga oca kada je dječak bio u ranoj dojenačkoj dobi, a kao razlog opisuje nasilno fizičko ponašanje dječakovog oca prema njoj. Trudnoća je bila rizična, a nakon poroda dječak je imao u dva navrata omotanu pupčanu vrpcu i dvije otvorene rupice na srcu radi kojih je praćen po kardiologu i koje su se spontano zatvorile. Dakle, već po rođenju dječak je bio izložen određenim rizičnim uvjetima za rast i razvoj, a s obzirom da je u ranoj dojenačkoj dobi skupa sa majkom napustio obiteljsko okruženje, jasno je da je dječak premorbidno trpio posljedice loše obiteljske situacije razvivši kasnije dermatitis atopijske prirode i dosta izraženu privrženost prema majci. Naime, u predmetnom ispitivanju izražen je dječakov strah od razdvajanja od majke, učestalo iskazuje zabrinutost gdje je majka, je li mi sve ispričao, a što je bitno da očuh opet ne bi nešto loše uradio majci ili njemu (anksiozni strah). Spontano sam dodatno potiče vještaka da mu postavlja pitanja u vezi OV i načina na koji je isti se ponašao prema njemu i majci do razine da u jednom trenutku dječak postaje izrazito napet, uplašen i uznemiren i pita me jesam li sve zapisala i da nisam nešto zaboravila. Ovakvo ponašanje djeteta ukazuje da se radi o značajnom emocionalnom i psihološkom pritisku na dijete niže kronološke dobe koje se u skladu sa svojom gracilnijom i vulnerabilnijom strukturom ličnosti teško nosa svim obiteljskim okolnostima, da se iz straha majci nešto desi, izrazito polarizirao na njezinu stranu i pri tome značajno idealizira i biološkog oca s kojim nije živio dok je bio manji i sa kojim ima povremena viđanja, ali u predmetnom vještačenju ima snažnu potrebu ga idealizirati i prikazivati u što pozitivnijem svijetlu. Navedeno ponašanje djeteta ukazuje na snažnu dječakovu potrebu o idealizirajućoj primarnoj obitelji i fantaziji da se svi održe skupa. Navedeno je normalna psihološka potreba njega kao djeteta koje je u strahu od očuhovog ponašanja kako prema njemu tako i prema majci, pri tome fantazira o ocu kao objektu sigurnosti i zaštite. Ovo treba staviti u kontekst činjenice da je od rođenja dječak uglavnom usmjeren na majku kao primarni objekt sigurnosti i zaštite, a kako je kod njega prisutan izrazito naglašeni strah djeteta za majčinu sigurnost i dobrobit, (što nije neuobičajeno i za njegovu dob i na ranije uvjete odrastanja) razumljiva je dječakova potreba i za ocem kao zaštitnikom. Dječak načelno iznosi određene obrasce neprimjerenog ponašanja očuha u odnosu na njega i na majku, iskazuje da ga je očuh znao udariti po licu ili po guzi, ali isto tako ističe da je bio nasilan i prema njegovoj majci, ali i prema braći. Čak i bez pitanja vještaka, spontano ima potrebu iznijeti sve načine na koje ga je isti udarao ili iskazivati sve ružne riječi koje mu je očuh uputio, ili njegovoj majci. Ono što je također bitno za istaknuti je snažna dječakova potreba da istakne da je očuh bio na primjer ljubomoran na njegovog biološkog oca (Šta si ti prije napravio? Njemu? RVB mi odgovarao da se OV nešto nije svidjelo, jer mu je on rekao da je zločest i vikao je i na mamu, psovao je, nije mu dao da ide se igrati često vani. Mama bi mu dozvolila, on ne bi. OV se nije svidjelo jer on ima svog pravog tatu, pa bi se ljutio na njega i bio je ljubomoran na njega i mamu) ili način na koji on želi prikazati zašto je očuh nekada bio dobar prema njemu ( "Da vam nešto kažem, kada je moja mama išla roditi KV, ona je bio nekako dobar, kupio bi nam autić neki, možda mu je bilo bolje bez mame koja je tada bila išla roditi KV") što ukazuje na određenu dječakovu sklonost konfabulaciji s ciljem da ono o čemu iskazuje dobije još više na važnosti i uvjerljivosti. Dakle, mlt. RVB je dijete koje je izrazito emocionalno osjetljivo, regresivno, uplašeno, anksioznog držanja, teško se opušta, stalno je zabrinut za sebe i za mamu, čak i preuzima ulogu majčinog zaštitnika, a što su preveliki i neprimjereni emocionalni tereti za njegovu dob i razinu psihičke, emocionalne, kognitivne razine zrelosti i općenito dječakovog funkcioniranja. Dakle, pojava tikova, strah od npr. ravnatelja škole, stalna potreba da priča o onome što je očuh mu radio, uz naglasak što je radio mami, potreba da vještaku dodatno sugerira da ga još pita neke stvari oko očuha i njegova izrazita zabrinutost je li sve dobro zapisano kako je on rekao i nisam li nešto možda zaboravila, ukazuju da dječak ozbiljno emocionalno i psihički trpi radi cjelokupne obiteljske situacije i kumulativnog učinka svih događanja iz dječakovog odrastanja. U skladu sa svim uočenim i prepoznatim, mišljenja je da kod mlt. RVB postoji kapacitet za opservaciju, kao i sposobnost zapamćivanja doživljenih događaja i sposobnost prenošenja aspekata određenih događaja. Navedeni događaji su kod mlt. djeteta uzrokovali smetnje na aktualno psihološko funkcioniranje na način da se dijete osjećalo uplašeno, uznemireno, zabrinuto, ustrašeno za sebe i za majku pa i za braću i polusestru, razvio je tikove, strah od nepoznatih muških osoba. Iako su uočljivi znaci opće uznemirenosti i tijekom samog vještačenja, vještak je mišljenja da s obzirom na obiteljsku dinamiku i odnos između bioloških roditelja, dječak je premorbidno vulnerabilnija i postmorbidno osjetljivija struktura ličnosti, te se ne može sa sigurnošću razlučiti koji je dio u njegovom psihičkom i emocionalnom funkcioniranju posljedica ranijih odnosa između roditelja, odnosa između majke i očuha, disfunkcionalnih uvjeta ranog razvoja i odrastanja, ali i kasnijih situacija i samog predmetnog događaja koje dječak sada opisuje u odnosu na očuha, izrazit strah od očuha i dječakov izraziti strah za sigurnost primarno majke.

21 Vještak psihijatar je zaključila da sve prethodno uočeno predstavlja: značajan emocionalni rizik na mlt. dijete i može djelovati na njegovu percepciju i interpretaciju ponašanja okrivljenog (očuh je ljubomoran na njega i njegovog oca i majku, ljubomoran jer on ima svog biološkog oca, očuh mu kupuje stvari jer je sretan što nema majke koja je u rodilištu i rađa njihovo zajedničko dijete). U tom dijelu primarno iz straha da ne zadovolji određena očekivanja od strane majke, postoji određena sklonost konfabulaciji, ali ne sa stvarnom namjerom da laže, nego da jednim dijelom kao dijete vrlo rane školske dobi pokuša "preživjeti" ovu za njega vrlo traumatsku i neugodnu obiteljsku situaciju. Međutim, njegovo navođenje autobiografskih sekvenci koje se odnose na vidljiva ponašanja okrivljenog (što je rekao njemu, majci ili što je uradio njemu, gdje ga je udario, čime, koliko puta…) su u skladu sa ranijim autentičnim iskazivanjem. Vještak je zaključila da kod njega, obzirom i na crte ličnosti, emocionalnu nezrelost pa čak i regresivnost, razinu anksioznosti ne nalazi sklonost laganju, već se više radi o dječakovoj potrebi za preuveličavanjem doživljaja nekih za njega stresnih i neugodnih događaja u odnosu na očuha, ali primarno iz pozicije dječakovog straha i subjektivnog predmetnog događaja. Ne nalazi znakove koji ukazuju na manipulativni učinak na dijete primarno od strane majke, s kojom je i najviše povezan, a eventualno djelovanje majke je primarno na polju osnaživanja dječaka da iskazuje o onom što je proživio.

22 U postupku je vještak psihijatar, doc. dr.sc. Katarina Dodig – Čurković u cijelosti ostala kod svog nalaza i mišljenja od dana 28. lipnja 2025. godine. U odnosu na točku 2 nalaza vještaka, a odnosi se na opservaciju da kod malodobnog oštećenika postoji određena sklonost konfabulaciji, ali ne s namjerom da laže nego iz svoje potrebe da zadovolji i očekivanja od strane majke, istaknula je da je u predmetnom vještačenju u više navrata istaknuta snažna emocionalna privrženost dječaka prema majci s obzirom da je od najranije životne dobi isključivo i usmjeren na nju i u strahu je od eventualno toga da se majci nešto loše ne dogodi. Međutim uzevši u obzir njegove izražene crte ličnosti, intelektualni kapacitet koji je na razini laka intelektualna onesposobljenost, iskazala je da mlt ošt nema kapacitet da svjesno odnosno namjerno laže, nego u skladu sa svojim dječjim kapacitetima i ranije istaknutim, iskazuje o nekim događajima i mišljenja je da u odnosu na određene događaje što je i navela pod točkom 3, ima kapacitet da može vjerodostojno iskazivati. Kada je u pitanju točka 4 zaključka u kojoj se navodi da nije našla sklonost laganju kod mlt. oštećenika, već se radi o dječakovoj potrebi za preuveličavanjem događaja nekih za njega stresnih i neugodnih situacija u odnosu na očuha, ali primarno iz pozicije dječakovog straha i subjektivnog doživljaja predmetnih događaja, vještak je također zaključila da to ne utječe na sposobnost vjerodostojnog iskazivanja u vezi inkriminiranih događaja. U cijelosti je ostala kod točke 16 mišljenja, te je dodatno pojasnila, a kako je to i napisano da su i prethodna događanja, ali i ova događanja koja se tiču inkriminacije ostavila posljedicu na normalan psihički i rast i razvoj malodobnog djeteta. Pojasnila je da su ovakvi događaji samo dodatan rizik za normalan rast i razvoj ovako premorbidnog vunerabilnog djeteta, ali isto tako, bez obzira i da se ne radi o djetetu koje je ranije možda imalo takva iskustva, u toj dobi opisana iskustva predmetnog događaja i kod djeteta normalnog razvoja mogla bi potaknuti nekakve simptome koji ukazuju da dijete trpi u takvim neuobičajenim okolnostima. Pojasnila je da je u točci 16 nalaza jasno napisala da je jako teško razlučiti koji je dio u njegovom psihičkom i emocionalnom funkcioniranju posljedica ranijih događanja, a koji je dio posljedica predmetnog događaja. Proizlazi da su ovakvi događaji koji su u svezi samog predmeta, dodatno štetno djelovali na funkcioniranje malodobnog djeteta. Na pitanje da li bi pretjerana privrženost između majke i malodobnog djeteta bila okolnost radi koje bi dijete dodatno dodavalo na važnosti događaja koji su bitni toj osobi, u konkretnom je slučaju istaknula da dijete primarno iz svog vlastitog straha da se majci nešto loše dogodi jer se normalno boji za njezinu sigurnost i funkcioniranje, ima potrebu vještaku u više navrata ponavljati svoje izjave, međutim procjenjuje da je to opet u sklopu kompletnog njegovog dječjeg funkcioniranja gdje praktički time pokušava i zaštiti sebe. Dakle njegova namjera nije udovoljavati majci ili iskazivati u smislu da ga je majka na bilo koji način usmjeravala kako iskazivati, nego iz dječjeg straha. Laički je objasnila da je njegov najveći strah da mi kao odrasli nećemo razumjeti, a iz pozicije malodobnog djeteta koliko je njemu sve to bilo teško i traumatično. Vezano za trpljenje emocionalnog pritiska u odnosu na mldb. dijete istaknula je da dijete emocionalno proživljava posljedice svih detaljno opisanih rizičnih situacija: trudnoća, rizičan porod, majčina rana separacija od biološkog oca, stresna situacija u obiteljskom okruženju u svezi predmetnog događaja, situacija u školskom okruženju, dakle različita iskustva koja za dijete predstavljaju određenu emocionalnu patnju. Isto tako dijete iskazuje i emocionalnu patnju vezano uz odnos sa biološkim ocem, pri čemu što je i normalno u toj dobi, da bi sebi pomogao, značajno idealizira biološkog oca i u njemu na neki način vidi spasitelja iz ove situacije.

23 Iz mišljenja vještaka psihologa, doc. dr.sc Sanje Jndrić, proizlazi da je ošt. RVB osmogodišnji učenik prvog razreda osnovne škole, aktualno živi s majkom, bratom i sestrom po majci. Prema heteroamnestičkim podatcima i dostupnim podatcima iz medicinske dokumentacije rođen je u kompletnoj izvanbračnoj primarnoj obitelji disfunkcionalnih odnosa. Rođen s određenim perinatalnim čimbenicima rizika. Također odrasta s postnatalnim čimbenicima rizika razvoja (razdvajanje roditelja, nasilje, iskustva fizičkog nasilja, višestruka mijenjanja strukture obitelji). Odrasta u primarnoj obitelji do svoje prve godine zajedno sa bratom, nakon čega nastavlja živjeti s majkom, a kasnije i sa očuhom, te kasnije i sa sestrom po majci. Nakon čega, zajedno sa majkom, bratom i sestrom odlazi živjeti samostalno kako i aktualno živi. Dječak odrasta s brojnim iskustvima niza nepovoljnih čimbenika odrastanja (nasilje oca prema majci, razvod roditelja, nasilje očuha spram njega). Emocionalno najznačajnija osoba tijekom odrastanja za njega je bila majka. Njegove osobne karakteristike poput dobi, tjelesne submisivnosti, nedostatnosti i ovisnosti o drugima odraslima te psihološke osobine (emocionalna nezrelost, ranjivost, nesigurnost, ustrašenost, nisko samopouzdanje), uz činjenicu da je zlostavljač bila osoba koja je za njega predstavljala poznatu osobu u njegovu života čine ga posebno ranjivom i osjetljivom osobom i žrtvom. S obzirom na navedeno, te također s obzirom na percipiranu tjelesnu i psihološku nadmoć i dominaciju okrivljenog, žrtva RVB nije se mogao adekvatno i ravnopravno suočiti, obraniti niti odbiti okrivljenog prilikom izvršavanja inkriminiranih radnji. Psihološki problemi i patnja s kojima se suočava nastali su kombinacijom svih ranije proživljenih nepovoljnih iskustava odrastanja. Provedenim vještačenjem je utvrđeno da je žrtva RVB u stanju vjerodostojno iskazivati o osobno proživljenim nepovoljnim iskustvima koji su predmet inkriminacija. U aktualnoj psihodijagnostičkoj procjeni tijekom psihologijskog vještačenja kod mlt. RVB registriraju se ispodprosječne kognitivne sposobnosti, s pojedinim specifičnostima u funkcioniranju koje mu unatoč izvjesnim ograničenjima, omogućuju da primjereno misli, razlikuje stvarnost od mašte, donosi simplificirane, razvojno sukladne, odluke i adekvatno se samoizražava. Njegove jezične, komunikacijske i kognitivne sposobnosti te aktualni psihički status su dostatni i omogućuju mu da vjerodostojno iskazuje o vlastitim proživljenim iskustvima tjelesnog i verbalnog zlostavljanja a koje su predmetne radnje. U opisima inkriminacija pokazuje dovoljno poznavanje jezika, služi se dovoljnim jezičnim i komunikacijskim vještinama, pokazuje dovoljnu asocijaciju osoba događaja, objekta uz primjerenu i autentičnu afektivnu pratnju, adekvatnu prostorno i vremensku orijentaciju. Nadalje, registriraju se pokazatelji koji ukazuju na njegovu sklonost konfabulacijama odnosno popunjavanja ispada u memoriji ali za događaje koji se ne odnose na njegova vlastito proživljena zlostavljajuća iskustva nego događaje u kojima su sudjelovale njemu emocionalno bliske osobe, u ovom slučaju majka. (To mi je onda rekao i onda je to mama čula. Nije čula ali ja to znam. Nisam joj to rekao. Reći ću joj danas. (Je li ti i još nešto psovao?) Pa njegova mama mi je rekla da smo mi kurvina kopilad. Što to znači? (Jel to netko čuo kada ti je rekla?) To je mojoj mami rekla, rekla je mojoj mami. Mi smo se tada igrali. Radili smo neki šator bili. (Tko je se igrao?) Ja, sestra i moj brat. Onda je došla od OV tata i mama i onda je to rekla mami da smo kurvina kopilad. (Kako znaš da vam je to rekla?) Pa mama mi je to rekla kad su otišli bili oni. (Jesi li to čuo?). Nisam čuo ali kada su oni otišli, tata od OV i mama, onda mi je to rekla"). Dodatno, ne nalaze se podatci o sugestibilnosti i patološkoj potrebi da se okrivljenog lažno optuži, niti utjecaj i pritisak majke ili drugih iz okoline na žrtvu da lažno svjedoči o predmetnim radnjama, a koji bi mogli kompromitirati valjano iskazivanje o predmetnim događajima. Prema metodama za procjenu vjerodostojnosti iskaza, žrtva je inkriminirano ponašanje okrivljenog vještaku opisala sukladno većini kriterija za ocjenu stvarno proživljenog, a ne izmišljenog događaja: logički, sa spontanim digresijama i premještanjem pažnje, specifičnim detaljima mjesta, prostora, vremena i osoba, događaja, povezano s kontekstom žrtve i okrivljenog i posebnim sadržajima koji se odnose na neobične ali realistične detalje vezane uz objekte, osobe i događaje, zatim nepotrebne detalje koji se odnose na situacije, koji su sukladne navedenim sadržajima uz opise doživljenih karakteristika okrivljenog. Nije nađen sugestivan utjecaj drugih osoba niti patološka motivacija za optuživanje okrivljenog. njegova izjava dana vještaku psihologu je u općim, specifičnim i posebnim karakteristikama sukladna njegovoj ranijih izjavi na sudu. Proživljena iskustva su kod oštećenog žrtve RVB izazvala akutunu reakciju na stres i dovele do šoka, osjećala straha, boli, narušene dinamike snivanja i tjeskobe. Predmetni događaji su između ostaloga, u ispitanog doveli do narušavanja psihološkog funkcioniranja, doveli do problema prilagodbe, ponašajnih reakcija i emocionalnih problema, a o čemu govori dokumentacija spisa i medicinska dokumentacija zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju KBC-a Osijek. Kod oštećenog RVB aktualno se detektiraju različiti simptomi kompleksne traume i indikatori koji upućuju na aktualno postojanje jasnih stresora kod ispitanog a upućuju na viktimiziranu i psihološki i odgojno depriviranu osobu. Kod ispitanog se aktualno detektiraju emocionalna nezrelost i regresivnost te indikatori tjeskobe na manifestnoj razini te pretjerana privrženost prema majci što uključuje potrebu za stalnom pažnjom, pretjerano zaštićivanje objekta privrženosti, tjeskobu, nisko samopoštovanje – obrasci u djetinjstvu koji su nastali kod ispitanog uslijed kombinacije svih do sada proživljenih nepovoljnih iskustava, te dodatno pokazuje aktualno pretjeranu idealizaciju figure oca unatoč ne postojanju jasno uspostavljene sigurne privrženosti s njime. Sve navedeno predstavlja potencijalni rizik po psihološko zdravlje djeteta i ukazuje na to da bi mlt. RVB mogao u budućnosti razviti nesiguran stil privrženosti, gdje bi mogao razviti kasnije obrasce ponašanja usmjerene na održavanje bliskosti pod svaku cijenu.

24 Vještak je zaključila da je dijete žrtva RVB osmogodišnji dječak ispodprosječnih mentalnih kapaciteta, adekvatnih komunikacijskih verbalnih sposobnosti i kognitivnih sposobnosti, dovoljnog rječnika i autentične afektivne pratnje uslijed kojih je sposoban vjerodostojno iskazivati proživljena vlastita iskustva i sve elemente svojih doživljaja koji se odnose na predmetne radnje. Uslijed svih ranije proživljenih traumatskih iskustava trpi značajne psihološke posljedice i njegov psihološki profil odgovara profilu žrtve kompleksne traume, odnosno profilu zlostavljanog i zanemarenog djeteta. Oštećeni žrtva RVB pokazuje sklonost konfabulacijama, prilikom iskazivanja o iskustvima u kojima su sudjelovale njemu bliske osobe, a koje ne kompromitiraju valjanost iskazivanja o vlastitim proživljenim iskustvima. Dodatno ne registriraju se pokazatelji koji ukazuju na njegovu sklonost sugestibilnosti prilikom iskazivanja proživljenih iskustava niti se pronalaze manipulativni utjecaji na njega kao niti inducirana očekivanja nekog od drugih osoba u njegovu okruženju koji bi mogli negativno utjecati na njegovu istinitost iskazivanja, kao niti sugestivni utjecaj okoline odnosno poruke koje sadržavaju sugestivni unos a koji bi mogao rekonstruirati sjećanje. Ispitana u postupku dr.sc. Sanja Jandrić, stalni sudski vještak za psihologiju, u cijelosti je ostala kod svog nalaza i mišljenja. Pojasnila je da su psihološki problemi s kojima se mlt. RVB suočava u trenutku vještačenja, nastali uslijed kombinacije svih ranije proživljenih nepovoljnih čimbenika odrastanja. Konkretno razdvajanje roditelja, iskustva fizičkog nasilja, višestruka mijenjanja strukture obitelji. Iskazala je da njegova sklonost konfabulacijama ne ometa njegovu sposobnost vjerodostojnog iskazivanja o osobno proživljenim iskustvima, a o kojima je govorio. Pojasnila je i da ne konfabulira u svezi vlastito proživljenih iskustava o kojima govori, a koji su predmet inkriminacije. Predmetni događaji su kod djeteta izazvali akutnu reakciju na stres, osjećaje straha, boli i šoka te narušili dinamiku prosnivanja, a što je rezultiralo intenziviranju određenih simptoma od kojih je dijete i ranije patilo uslijed ranije proživljenih nepovoljnih čimbenika odrastanja. Kada su u pitanju događanja vezana uz majku, pojasnila je da se tu kod djeteta uočava sklonost konfabulaciji odnosno popunjavanju memorije sadržajima koji ne odgovaraju stvarno proživljenim i doživljenim iskustvima. Potvrdila je da kada je u pitanju inkriminacija i sva događanja koja se tiču njega osobno, da mlt. dijete ima sposobnost za vjerodostojno iskazivanje o proživljenim iskustvima. Kada je u pitanju dio nalaza u kojem se navodi da je mlt. otvoren do razine sugestibilnosti, što se odnosi na općenitu dispozicijsku sklonost osoba za razvoj kasnijih crta ličnosti, pojasnila je da konkretno takve osobe mogu biti pretjerano otvorene i ekstrovertirane prema drugima što u socijalnim i interpersonalnim relacijama može pokazivati sklonost za naivnost, lakovjernost i sugestibilnost od strane drugih iz okoline. Konkretno kod mlt. ispitanog se pokazuje ta dispozicijska sklonost ali ne još kao formirana crta ličnosti budući se one formiraju tek u mladoj odrasloj dobi. Općenito je moguće da dijete koje ima sklonost konfabulaciji te "praznine" popunjava inputima koji dolaze izvana od strane uže i bliske okoline. Kada je u pitanju on sam, kao što je već rekla, on vrlo decidirano i jasno navodi svoja iskustva i ono što je on proživio i tu ne nalazi sklonost konfabulaciji, a kada je u pitanju majka, moguće je da dijete s obzirom na veliku privrženost prema majci i pretjeranu potrebu za zaštitom, određene događaje preuveličava.

25 Ispitan pred policijskim službenicima PU osječko-baranjske, Policijske postaje Beli Manastir okr. OV koristio je svoje zakonsko pravo te se branio šutnjom.

26 U obrani, okrivljeni OV navodi da se oni jesu svađali, ali da on nikada nije ni u kojem trenutku oštećenu vrijeđao na način da bih joj govorio bilo kakve uvredljive riječi, pogotovo ne pred djecom jer on u svom rječniku niti nema običaj ikome tako što govoriti. I kada bi dolazilo do nekakvih prepirki, obično bi se micao van. Nikada nije rekao da je ciganka, nikad nije fizički nasrtao na nju. Nikada dijete nije omalovažavao, a kada je u pitanju događaj da ga je udario rukom u predjelu lica, to nikako nije napravio. Možda je dijete samo blago odgurnuo, a to je iz razloga što mu je tada dijete reklo psovku "puši kurac". Njega je to jako povrijedilo iz razloga što mu je do te djece stalo, zavolio ih je kao svoju djecu i prije nego su oni ostvarili vezu, družio se s djecom, išao je po njih u vrtić i vezao se za tu djecu. Možda je nekoliko puta povisio ton, ali to samo kada bi situacija izmakla kontroli. Eventualno bi razlog takvog iskazivanja djeteta o njemu bio utjecaj biološkog oca i to sto posto i bake jer su oni znali negativno govoriti o njemu. Također kada je u pitanju igranje s njima, oni su tražili pažnju cijeli dan. Kada se rodila KV, tada je morao više vremena posvetiti djetetu koja je bila beba gdje je misli došlo i do male ljubomore kod braće, ali da bi bio s njima, čak je spavao na podu između njihovih kreveta. Čak je i posao promijenio kako bih im se mogao više posvetiti jer je prethodni posao zahtijevao puno veći angažman od njega i kada je bio kući. Trenutno je zaposlen, uzdržava svoje dijete KV koja boravi tjedan kod njega, a tjedan kod majke. Baka živi s njim, ona ima svoju mirovinu. U zajedničkom su kućanstvu te dijele troškove. Nikada nije udario KVB a niti je fizički nasrtao na nju. Kada su u pitanju plavice koje se spominju, zna da je ona jednom prilikom kada je išla sa djetetom na terapiju u Osijek, pala. Ne zna točno gdje je pala, ali se vratila kući sa modricama. Misli da je motiv ovog svega bilo skrbništvo nad KV jer on to skrbništvo nije htio prepustiti tako lako njoj, a pred kraj njihovog odnosa moralo je sve biti onako kako je ŠV zamislila. I nakon prekida, komunicirali su jedno 2-3 puta odnosno pokušali su izgladiti stvari, no međutim nisu uspjeli upravo iz razloga što je ona zahtijevala da bude sve po njenom među ostalim i da se on preseli u Osijek što je nemoguće jer je kuću kupio preko APN-a, da promijeni posao i slično te nije bilo kompromisa koji je nužan između dvije osobe.

27 Analizirajući svaki dokaz posebno i sve dokaze u međusobnoj svezi, sud ocjenjuje da u postupku nije kao nesporno utvrđeno da je okrivljeni OV počinio kazneno djelo i to kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece nasiljem u obitelji iz članka 179. a KZ/11, dok ocjenjuje dokazanim da je počinio kazneno djelo– povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11,

28 Naime, po ocjeni suda inkriminacija za kazneno djelo nasilja u obitelji suštinski se temelji na iskazu mlt ošt djeteta IV, no vjerodostojnost njegovog iskaza dovedena je u sumnju nalazima i mišljenjima vještaka psihijatrijske i psihologijske struke.

29 Iz nalaza i mišljenja vještaka psihologa dr Sanje Jandrić nesporno proizlazi da je mlt ošt sposoban vjerodostojno iskazivati o osobno proživljenim nepovoljnim iskustvima koji su predmet inkriminacije, no vještak zaključuje da se registriraju i pokazatelji koji ukazuju na njegovu sklonost konfabulaciji, odnosno popunjavanju ispada u memoriji, ali za događaje koji se ne odnose na njegova vlastita proživljena zlostavljajuća iskustva, nego događaje u kojima sudjeluju njemu emocionalno bliske osobe, u ovome slučaju majka. Prema zaključku vještaka psihologa mlt ošt. ne konfabulira u svezi vlastito proživljenih iskustava o kojima govori, a koji su predmet inkriminacije, no kada su u pitanju događanja vezana uz majku, razlučila je da se tu kod djeteta uočava sklonost konfabulaciji odnosno popunjavanju memorije sadržajima koji ne odgovaraju stvarno proživljenim i doživljenim iskustvima. Pojašnjava da mlt. ošt. vrlo decidirano i jasno navodi svoja iskustva i ono što je on proživio i tu ne nalazi sklonost konfabulaciji, a kada je u pitanju majka, pojašnjava da je moguće da dijete s obzirom na veliku privrženost prema majci i pretjeranu potrebu za zaštitom, određene događaje preuveličava.

30 Suglasno zaključuje i vještak psihijatar dr. sc. Katarina Dodig Ćurković koja smatra bitnim za istaknuti dječakovu snažnu potrebu da istakne da je očuh bio na primjer ljubomoran na njegovog biološkog oca (Šta si ti prije napravio? Njemu? IV mi odgovarao da se OV nešto nije svidjelo, jer mu je on rekao da je zločest i vikao je i na mamu, psovao je, nije mu dao da ide se igrati često vani. Mama bi mu dozvolila, on ne bi. OV se nije svidjelo jer on ima svog pravog tatu, pa bi se ljutio na njega i bio je ljubomoran na njega i mamu) ili način na koji on želi prikazati zašto je očuh nekada bio dobar prema njemu ( "Da vam nešto kažem, kada je moja mama išla roditi KV, ona je bio nekako dobar, kupio bi nam autić neki, možda mu je bilo bolje bez mame koja je tada bila išla roditi KV") što ukazuje na određenu dječakovu sklonost konfabulaciji s ciljem da ono o čemu iskazuje dobije još više na važnosti i uvjerljivosti. Vještak zaključuje, a obzirom na crte ličnosti, emocionalnu nezrelost pa čak i regresivnost, razinu anksioznosti da ne nalazi sklonost laganju, već da se više radi o dječakovoj potrebi za preuveličavanjem doživljaja nekih za njega stresnih i neugodnih događaja u odnosu na očuha, ali primarno iz pozicije dječakovog straha i subjektivnog predmetnog događaja.

31 Analizirajući i povezujući zaključke i mišljenja vještaka, kad su u pitanju inkriminirana događanja vezana uz majku, proizlazi da je mlt. ošt. sklon nenamjernoj konfabulaciji, odnosno preuveličavanju doživljaja nekih za njega neugodnih događaja u odnosu na očuha. Slijedom toga, iskaz mlt. ošt. djeteta kad su u pitanju inkriminirana događanja vezana uz majku odnosno, dio iskaza u kojem opisuje odnos okrivljenika prema njegovoj majci, sud ne prihvaća kao vjerodostojan. Po ocjeni suda, niti iz iskaza ostalih svjedoka ne može se kao nesporno zaključiti da je okrivljeni počinio kazneno djelo nasilja u obitelji na štetu oštećene ĆVB. Naime, bivši suprug CV i otac oštećene UV nemaju neposrednih saznanja o ponašanju okrivljenika prema oštećenoj OVB, te svoja saznanja, temelje na onome što su saznali od mlt ošt djeteta i oštećene ĆVB, što po ocjeni suda njihove iskaze dovodi u sumnju.

32 Naime, vještaci su suglasni u zaključku da se kod mlt. ošt. djeteta nalazi, kako sud zaključuje, nenamjerna sklonost konfabulaciji i preuveličavanju događaja vezanih uz ponašanje okrivljenika prema njegovoj majci, a kako bivši suprug oštećene i otac oštećene u svom iskazu, među ostalim prepričavaju ono što su čuli od mlt. djeteta, odnosno oštećene, po ocjeni se suda, ni njihovi iskazi ne mogu sa nedvojbenom sigurnošću prihvatiti kao vjerodostojni.

33 Iz iskaza oštećene ĆVB proizlazi da ju je okrivljenik verbalno vrijeđao govoreći joj da je kurva, loša majka, da ništa ne vrijedi, da je ciganka i sl. U prethodnom je postupku iskazala da ju je okrivljeni jednom prilikom udario nogom u leđa, a jednom prilikom nogom u nogu, a u postupku je pojasnila da su bila tri udarca i to udarac nogom u nogu, nogom u leđa i rukom u lice te da je taj zadnji udarac je bio dan prije njenog odlaska.

34 Iz fotografija koje prileže spisu i to listovima od 101 do 103, vidljive su ozljede na nogama oštećene, no iz istih se ne može zaključiti kako su nastale i da ih je oštećenoj zadao okrivljeni, a to, po ocjeni suda, ne proizlazi niti iz drugih provedenih dokaza.

35 Bivši suprug oštećene CV navodi da mu je o ozljedi noge oštećena ispričala po prekidu zajedničkog života sa okrivljenikom, dok otac oštećene u iskazu navodi da okrivljeni nije bio fizički nasilan prema njegovoj kćeri EVB.

36 Dakle, kad je u pitanju ozljeda noge, materijalna dokumentacija nesporno potvrđuje nastalu ozljedu, no ne i način kako je do iste došlo i da ju je zadobila od okrivljenika, a kako je ozljeda nastala ne može se nedvojbeno zaključiti niti iz iskaza drugih saslušanih svjedoka.

37 Oštećena ĆVB MV iskazuje da su djeca uglavnom bila u dvorištu kada bi ju suprug verbalno i fizički napadao, ali isto tako da je bilo situacija kada su djeca bila prisutna. Nije se mogla decidirano izjasniti koliko su često djeca bila prisutna svađama jer su nekada bile svađe po noći, nekada na dvorištu, nekada dok su djeca bila u vrtiću, ali otprilike su svađe bile svaka dva dana, a da li bi ih djeca čula, to je sve ovisilo da li su kod kuće ili ne, te su djeca bila svjesna da nešto nije u redu. Iskaz mlt. ošt. djeteta u bitnim detaljima potvrđuje iskaz oštećene ĆVB, no dio njegovog iskaza u kojem opisuje inkriminirana događanja vezana uz majku, sud ne ocjenjuje vjerodostojnim, obzirom da je prema nalazu i mišljenju vještaka, mlt. ošt. sklon nenamjernoj konfabulaciji s obzirom na veliku privrženost prema majci. 38 Iz iskaza bivšeg suprug oštećene CV proizlazi da mu je mlt. dijete govorilo da se okrivljenik i oštećena-njegova majka, svađaju nekada u njihovoj nazočnosti, a nekada dok su oni u sobi. Proizlazi da mu je oštećena znala neke stvari početi pričati, ali da je on to prekidao, te da nije htio dok su oni bili u braku, razgovarati sa oštećenom o njihovoj vezi. Potvrđuje da se svakodnevno čuo sa oštećenom u vezi djece, te da mu je tek kada je prekinuta njihova zajednica ispričala da je okr. bio verbalno neprimjeren prema njoj, da su bili u nekim svatovima gdje ju je nazvao cigankom pred svima, da se znaju svađati i da ju naziva pogrdnim imenima. Pokazala mu je sliku modrice na nozi i krvavu maramicu , te mu se požalila, tek kada je bračna zajednica prekinuta.

39 Dakle, analizirajući iskaz bivšeg supruga oštećene, proizlazi da ni on nema neposrednih saznanja, o odnosu između okrivljenog i oštećene, pa ni njegov iskaz sud ne ocjenjuje vjerodostojnim.

40 Ocu oštećene EV kćer se često žalila na ponašanje okrivljenika i da ju je nazivao pogrdnim imenima. Potvrđuje da su između njih bile svađe i da su to djeca sve čula. Opisuje da kada bi OV dolazio s posla ili išao u noćne, da je tada radi mira u kući morala s djecom izlaziti van ili ih smiriti i stišati. Prenosila mu je da se spominjao izraz kurva, da dijete KV nije njegovo, da je kopile te da je, okrivljeni tek mjesec-dva nakon što se rodilo, dijete prihvatio. Nije mu spominjala da bi ju OV fizički napadao. U ožujku 2024. oštećena je prvi puta došla kod njih, te je njegova namjera bila da joj na katu naprave stan u koji je dobrodošao i OV. Od 01.09.2024. živi na adresi na katu zajedno sa svima njima. Opisuje da je kćer bila u lošem psihofizičkom stanju, da se tresla, da je bila rastresena, uplašena, da nije jela. Navodi i da je kćer bila u ogromnom strahu od cijele obitelji i od muža prije svega. Živjeli su na salašu što znači da nije bilo susjeda, a kćer mu je pokušala i ranije ukazati na probleme koje ima, no on je to usmjeravao da ona to treba riješiti sa svojim mužem. Pojašnjava da kada je došla kod njih, da je uspjela nekako otići sa salaša.

41 Dakle, otac i bivši suprug nemaju neposrednih saznanja o odnosu između oštećene i okrivljenika, a pri ocjeni vjerodostojnosti njihovih iskaza sud uzima u obzir i da je je riječ o ocu oštećene i bivšem suprugu s kojim je ista u dobrim odnosima, što također dovodi u sumnju vjerodostojnost njihovih iskaza. Obzirom da ni drugim dokazima nisu kao nesporno potvrđeni navodi oštećene kada je u pitanju ponašanje okrivljenika prema njoj, iskaze bivšeg supruga i oca oštećene, u tom dijelu sud ne prihvaća kao istinite.

42 Naime, kazneno djelo nasilja u obitelji čini onaj koji teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji, odnosno bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili ju dovede u ponižavajući položaj.

43 Iskaz oštećene kad je u pitanju neprimjereno ponašanje okrivljenika prema njoj potvrđen je jedino iskazom mlt. ošt. djeteta, dok drugi provedeni dokazi u tom dijelu ne potvrđuju navode oštećene. Naime, kao što je već naprijed navedeno, iskaz mlt. djeteta u tom dijelu inkriminiranog događanja sud ne prihvaća kao vjerodostojan i istinit, obzirom da je suglasnim mišljenjima vještaka utvrđeno da je mlt ošt sklon konfabulaciji i preuveličavanju događaja vezanih uz majku. Bivši suprug i otac oštećene imaju samo posrednih saznanja i to od mlt djeteta i oštećene, pa slijedom toga, ni njihovi iskazi nisu vjerodostojni i sud ih ne prihvaća kao istinite. Materijalna dokumentacija svjedoči o ozljedi oštećene, no ni iz jednog drugog provedenog dokaza ne proizlazi da je predmetnu ozljedu oštećenoj nanio okrivljeni. Bivšem se suprugu tek kasnije požalila na ozljedu ,a otac iskazuje da okrivljeni nije bio fizički nasilan prema oštećenoj, pa povezujući sve dokaze, nije kao nesporno utvrđeno da je predmetnu ozljedu oštećena zadobila od okrivljenika.

44 Ostali svjedoci, brat LV, baka ĆV i obiteljska prijateljica okrivljenika JV, negiraju da bi okrivljeni bio neprimjerenog ponašanja prema oštećenoj. Cijeneći njihove iskaze, sud također uzima u obzir da je riječ o osobama koje su s okrivljenikom u bliskim odnosima, što vjerodostojnost njihovih iskaza dovodi u sumnju, no obzirom da ni drugim dokazima nije utvrđeno da je okrivljeni bio fizički i verbalno nasilan prema oštećenoj, sud njihove navode u tom dijelu, prihvaća kao istinite.

45 Slijedom sveg naprijed navedenog, obzirom da svim provedenim dokazima nije kao nesporno utvrđeno da je okrivljeni počinio kazneno djelo nasiljem u obitelji na štetu oštećene ĆVB, okrivljeni je za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, nasiljem u obitelji iz članka 179 a KZ/11, oslobođen.

46 Kazneno djelo povrede djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11, na štetu mlt. ošt. JVB, sud ocjenjuje dokazanim.

47 Naime, da je okrivljeni počinio predmetno kazneno djelo prvenstveno proizlazi iz iskaza mlt. ošt. djeteta, koji je u tom dijelu opisa inkriminiranih događaja, prema nalazima vještaka, sposoban vjerodostojno iskazivati.

48 Vještak psihijatar je uzevši u obzir njegove izražene crte ličnosti, intelektualni kapacitet koji je na razini laka intelektualna onesposobljenost, zaključila da mlt. ošt. nema kapacitet da svjesno odnosno namjerno laže, nego da u skladu sa svojim dječjim kapacitetima, iskazuje o nekim događajima, te je mišljenja da u odnosu na određene događaje ima kapacitet da može vjerodostojno iskazivati.

49 Vještak psiholog suglasno zaključuje, te pojašnjava da da njegova sklonost konfabulaciji ne ometa njegovu sposobnost vjerodostojnog iskazivanja o osobno proživljenim iskustvima, o kojima je govorio. Pojasnila je i da ne konfabulira u svezi vlastito proživljenih iskustava o kojima govori, a koji su predmet inkriminacije. Potvrdila je da kada je u pitanju inkriminacija i sva događanja koja se tiču njega osobno, da mlt. dijete ima sposobnost vjerodostojno iskazivati o proživljenim iskustvima. Kada je u pitanju on sam, zaključuje da vrlo decidirano i jasno navodi svoja iskustva i ono što je on proživio i tu ne nalazi sklonost konfabulaciji.

50 Iz iskaza mlt. ošt. djeteta proizlazi da ne voli OV, da mu je okrivljeni psovao, da im je njegova mama rekla da su kurvina kopilad. Navodi da je jednom prilikom udario brata, a da je njega udario dva puta. Zbog toga se osjećao ružno. Kada je bio dobar, OV je zvao prijatelj, a kada je bio loš, zvao ga je samo OV. jegov je iskaz u bitnim detaljima potvrđen i iskazom njegove majke, ĆVB. Ona u svom iskazu potvrđuje navode mlt ošt djeteta, opisujući da je okrivljeni mlt. oštećenog vrijeđao, da mu je i psovao, te da je govorio ružno o njegovom biološkom ocu, da ga je tjerao u svoju sobu govoreći da se nema što družiti s njim. Majka djeteta navodi i da je okrivljeni jednom prilikom udario mlt ošt po licu, a jednom prilikom u stražnjicu, te da ga je udario iz čista mira. Pojašnjava da ga je udario u predjelu između glave i lica. Situaciju kada je okrivljeni udario dijete, je vidjela i okrivljenika je odmakla od mlt. ošt. djeteta. Dijete joj je nakon svih ovih događanja reklo da ne želi vidjeti okrivljenika.

51 Otac mlt. ošt djeteta CV potvrđuje da mu je mlt ošt. dijete reklo da ga je okrivljenik udario po licu. Opisuje da je mlt JVB u tom trenutku stiskao šake, da je počeo plakati, da je otišao u wc gdje je plakao 20-tak minuta. Nakon toga, na tu ga temu ništa više ispitivao da mu ne pogorša psihičko stanje. Dijete mu samo od sebe ništa nije spominjalo, te proizlazi da mu i nitko drugi ništa nije spominjao. Primijetio je, nakon otprilike šest mjeseci zajedničkog života oštećene, okrivljenika i djece, da se mlt. ošt. znao buditi po noći što se prije nije događalo. Opisuje da bi plakao po pola sata, da ga on nije mogao smiriti, te da je to bilo u razmaku svaka dva do četiri dana. Ujutro kada bih ga pitao zašto je plakao, pojašnjava da dijete uopće nije imalo saznanja da je plakao usred noći.

52 Nadalje i iz iskaza djede mlt. ošt. djeteta, proizlazi da je okrivljenik udario mlt ošt. dijete. Proizlazi da ga je nazvala kćer, da je bila uznemirena, te mu je rekla da je okrivljenik počeo tući njenog sina. Opisuje da joj je rekao da se smiri te je nazvao okrivljenika, koji mu je rekao da je mlt. ošt. bio bezobrazan, da ga on nije udario već da ga je jače odgurnuo. Nije nikada pitao JVB o iskustvima koje je proživio iz razloga što dijete nije htio izlagati dodatnom stresu. Također, dijete mu se nije samo pojadalo, opisuje da se zatvarao u sebe i da je pokazivao pretjeranu ljubav prema njemu i baki.

53 Dakle, iskaz mlt. ošt. djeteta u cijelosti je potvrđen iskazom majke, a u bitnim je detaljima potvrđen i iskazom svjedoka, oca djeteta CV i djede djeteta EV, koji o predmetnim događanjima imaju posrednih saznanja, no njihovi su iskazi suglasni, te u iskazima potvrđuju da je okrivljenik udario dijete. CV o udarcu je ispričao mlt. ošt., dok je EV o tome rekla majka djeteta. Otac opisuje i da je dijete nakon što mu se povjerilo o udarcu plakalo, što ukazuje da je riječ o traumatskom događaju za dijete.

54 Iskazu JV, kada je u pitanju inkriminacija vezana za mlt. ošt. dijete, sud nije poklonio vjeru. Naime, iako je kako navodi bila prisutna obiteljskim druženjima i dolazila u kuću okrivljenika i oštećene, svjedok nije skroz bila prisutna, pa tako po ocjeni suda nema objektivni uvid u cjelokupnu situaciju koja se događala u kući okrivljenika i oštećene. Također riječ je o obiteljskoj prijateljici okrivljenika i njegove obitelji, koja je i nadalje s istima blisko povezana, pa sud ocjenjuje da svojim iskazom nastoji ublažiti kazneno-pravnu odgovornost okrivljenika. Niti iskaz ĆV, bake okrivljenika, u dijelu u kojem opisuje ponašanje okrivljenika prema mlt. ošt., sud nije prihvatio kao vjerodostojan i istinit. Ovo posebice iz razloga što je iskaz svjedoka u suprotnosti s iskazom mlt. ošt. djeteta koje je prema suglasnim iskazima vještaka sposobno vjerodostojno iskazivati o osobno proživljenim iskustvima. Također niti iskaz brata okrivljenika SV, sud nije prihvatio kao vjerodostojan i istinit. Isti nema neposrednih saznanja, u kuću u kojoj su živjeli okrivljeni i oštećena dolazio je 3 puta mjesečno. Također, riječ je o bratu okrivljenika, pa sud ocjenjuje da svojim iskazom nastoji ublažiti njegovu kazneno-pravnu odgovornost.

55 Slijedom navedenog, ni obranu okrivljenika u odnosu na inkriminaciju vezanu za mlt. ošt. dijete, koji poriče počinjenje predmetnog kaznenog djela, sud nije prihvatio kao vjerodostojnu i istinitu, budući je u suprotnosti sa svim provedenim i prihvaćenim dokazima, te sud ocjenjuje da je usmjerena na izbjegavanje kazneno-pravne odgovornosti.

56 Slijedom sveg naprijed navedenog, u postupku je, po ocjeni suda dokazano da je okrivljeni u razdoblju od travnja 2022. do travnja 2024., u obiteljskoj kući u [adresa], iako svjestan da djetetu RVB nanosi psihičku i emocionalnu bol, te ugrožava njegov pravilan psihoemocionalni razvoj, unatoč tome, dijete omalovažavao, neprimjereno se izražavao o njegovom biološkom ocu, a jednom prilikom ga rukom udario u predio lica, kojim svojim ponašanjem je ugrozio psihoemocionalni razvoj djeteta, dakle, kao roditelj zlostavio dijete, čime je počinio kazneno djelo opisano i kažnjivo po 177. stavku 2. KZ/11.

57 Iz činjeničnog je opisa izbačen dio iz kojeg proizlazi da je okrivljeni svakodnevno u njegovoj nazočnosti vrijeđao njegovu majku govoreći da je kurva, loša majka, da ništa ne vrijedi, da je ciganka, fizički nasrtao na nju, obzirom da je o opisu okrivljenikovog ponašanja na štetu oštećene ĆVB, za što nije kao nesporno utvrđeno da je okrivljeni počinio. Da je svojim ponašanjem okrivljeni ugrozio psihoemocionalni razvoj djeteta, te mu nanosio psihičku i emocionalnu bol, potvrđuju i navodi mlt. ošt. djeteta iz kojih proizlazi da da ne voli okrivljenika, da se osjećao ružno kada ga je udario. Kada je bio dobar okrivljenika je zvao prijatelj, a kada je bio loš zvao ga je samo imenom. Suglasno iskazuje i majka koja misli da mlt. ošt. ima posljedicu odnosno traumu od predmetnih događanja. Potvrđuje da se u školi uplašio muške osobe i to ravnatelja što joj je prenijela njegova razrednica. Mlt. ošt. se budi po noći, plaće, te joj je dijete, nakon svih ovih događanja reklo da ne želi vidjeti OV.

58 Da je okrivljenik svojim ponašanjem mlt. djetetu nanosio psihičku i emocionalnu bol, proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka. Vještak psihijatrijske struke je mišljenja da je s obzirom na obiteljsku dinamiku i odnos između bioloških roditelja, dječak premorbidno vulnerabilnija i postmorbidno osjetljivija struktura ličnosti, te da se ne može sa sigurnošću razlučiti koji je dio u njegovom psihičkom i emocionalnom funkcioniranju posljedica ranijih odnosa između roditelja, odnosa između majke i očuha, disfunkcionalnih uvjeta ranog razvoja i odrastanja, ali i kasnijih utjecaja i samog predmetnog događaja koje dječak sada opisuje u odnosu na očuha, izrazit strah od očuha i dječakov izraziti strah za sigurnost primarno majke. Dakle, posljedicama koje dijete ima, nije samo uzrok neprimjereno ponašanje okrivljenika prema djetetu, već očigledno i ranija događanja, no to što i su i ranija događanja dovela do toga da dijete ima posljedice, ne umanjuje odgovornost okrivljenika za posljedice koje je mlt. oštećeni ima uslijed inkriminiranog ponašanja okrivljenika. Naime, to što vještak ne može sa sigurnošću razlučiti koji je dio u njegovom psihičkom i emocionalnom funkcioniranju posljedica ranijih odnosa između roditelja, odnosa između majke i očuha, disfunkcionalnih uvjeta ranog razvoja i odrastanja, ali i kasnijih utjecaja i samog predmetnog događaja koje dječak sada opisuje u odnosu na očuha, ne znači da do posljedica koje ima mlt. ošt. dijete nije dijelom dovelo i inkriminirano ponašanje okrivljenika.

59 Naime, vještak psihijatar u nalazu zaključuje da su navedeni događaji kod mlt. djeteta uzrokovali smetnje na aktualno psihološko funkcioniranje na način da se dijete osjećalo uplašeno, uznemireno, zabrinuto, ustrašeno za sebe i za majku pa i za braću i za polusestru, razvio je tikove, strah od nepoznatih muških osoba.

60 Vještak psihijatar potvrđuje da su prethodna događanja, ali i ova događanja koja se tiču inkriminacije ostavila posljedicu na normalan psihički i rast i razvoj malodobnog djeteta. Pojasnila je da su ovakvi događaji samo dodatan rizik za normalan rast i razvoj ovako premorbidnog vunerabilnog djeteta, ali isto tako, mišljenja je i da se ne radi o djetetu koje je ranije možda imalo takva iskustva, da bi u toj dobi opisana iskustva predmetnog događaja i kod djeteta normalnog razvoja mogla potaknuti nekakve simptome koji ukazuju da dijete trpi u takvim neuobičajenim okolnostima. Teško je razlučiti koji je dio u njegovom psihičkom i emocionalnom funkcioniranju posljedica ranijih događanja, a koji je dio posljedica predmetnog događaja, no proizlazi da su događaji koji su u svezi samog predmeta, dodatno štetno djelovali na funkcioniranje malodobnog djeteta

61 Također i vještak psiholog zaključuje da su proživljena iskustva kod mlt. ošt. izazvala akutnu reakciju na stres i dovele do šoka, osjećaja straha, boli, narušene dinamike snivanja i tjeskobe. Zaključuje da su predmetni događaji, između ostalog doveli do narušavanja psihološkog funkcioniranja, do problema prilagodbe, ponašajnih reakcija i emocionalnih problema, a o čemu govori dokumentacija spisa i medicinska dokumentacija Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju KBC-a Osijek.

62 Dakle sva do sada proživljena iskustva dovela su do negativnih psiholoških posljedica, što uključuje i proživljena inkriminirana iskustva od strane okrivljenika, kako proizlazi iz nalaza psihijatra.

63 Slijedom naprijed navedenog, sud je okrivljenog oglasio krivim za počinjenje kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11. Okrivljeni je kaznena djela počinio s izravnom namjerom, bio je svjestan protupravnosti svojih djela i htio je njihovo počinjenje.

64 Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne koju će primijeniti, sud je uzeo u obzir stupanj krivnje okrivljenika, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu povrede zaštićenog dobra i sve okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, koje utječu na to da kazna bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), kao i način počinjenja, osobne i imovinske prilike okrivljenika, te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela i skrivljene učinke samog kaznenog djela, te svrhu kažnjavanja.

65 Pri odmjeravanju kazne, sud je uzeo u obzir da okrivljeni nije do sada osuđivan, da je u postupku, iako se ne odjeća krivim izrazio žaljenje zbog cjelokupnih događanja i predmetne situacije. Također sud je cijenio i što je otac maloljetnog djeteta, djevojčice u dobi od 3 godine, koja naizmjenično 7 dana u kontinuitetu živi i s njim, te je i prijavljena na njegovoj adresi stanovanja.

66 Naime, presudom Općinskog suda u Osijeku broj P Ob-72/2025 -12 od dana 22. kolovoza 2025. godine, kojom je razveden brak između okrivljenika i oštećene ĆVB je određeno da će zajedničko maloljetno dijete KV imati prijavljeno prebivalište na adresi stanovanja oca u [adresa], dok će stanovati naizmjenično 7 dana u kontinuitetu kod jednog roditelja majke ĆVB na njezinoj adresi stanovanja, a 7 dana u kontinuitetu kod drugog roditelja oca OV ĆVB na njegovoj adresi stanovanja i to na način da će majka preuzeti dijete na adresi oca nedjeljom u 17,00 sati do slijedeće nedjelje do 17,00 sati, kada će otac preuzeti dijete na adresi stanovanja majke i dijete će stanovati sa ocem na njegovoj adresi stanovanja do slijedeće nedjelje do 17,00 sati i tako naizmjenično, te svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan koji je neradni dan u RH, dok će ljetne praznike dijete provoditi 15 dana u kontinuitetu kod majke, a 15 dana u kontinuitetu kod oca, a sve prema prethodnom dogovoru roditelja, te neizravne kontakte na način da će mlt. KV onaj tjedan sa roditeljem sa kojim ne stanuje ostvarivati osobne odnose putem telefonskih i video poziva i to utorkom i četvrtkom u vrijeme prema dogovoru roditelja. Roditelji KVB i OV će zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb nad mlt. djetetom KV. Svaki roditelj će snositi troškove redovnog uzdržavanja mlt. KV u vremenu koje mlt. KV provodi s tim roditeljem, dok će ostale veće troškove uzdržavanja snositi na jednake dijelove.

67 Slijedom naprijed navedenog, sud je okrivljenog OV za počinjenje kaznenog djela povrede djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11, na štetu mlt. ošt. JVB temeljem članka 177. stavka 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

68 Ujedno je okrivljenom RV, sukladno članku 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda ,tako što se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako okrivljeni u vremenu od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

69 Slijedom naprijed navedenog, sud nalazi da će se navedenom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, odnosno da će dovoljno utjecati na okrivljenika da više ne čini takva i slična kaznena djela, a ujedno i djelovati u smjeru generalne prevencije, tj. utjecaja i na druge da ne čine kaznena djela, odnosno jačanju njihove svijesti o pogibeljnosti činjenja istih.

70 Kako okrivljeni ima obvezu uzdržavanja jednog mlt. djeteta koje djelomično i živi s njim, okrivljeni OV, oslobođen je obveze plaćanja troška kaznenog postupka, budući sud ocjenjuje bi isto moglo ugroziti njegovu egzistenciju i egzistenciju osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

71 Slijedom svega odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 22. prosinca 2026. godine

Predsjednica vijeća za mladež

Mirna Grgić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovog suda na nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO Osijek na KOz-DO-133/2024

2. Okrivljeni OV

3. Branitelj Saša Pufler, odvjetnica iz Osijeka

4. Oštećena KVB

5. Punomoćnik oštećene Marija Lončarević Latković, odvjetnica iz Osijeka