Poslovni broj: Us I-2537/2024-12
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Milke Škaro Grozdanić, u upravnom sporu tužitelja ĐČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Tonću Miliću, odvjetniku u Metkoviću, Kneza Domagoja 2/II, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, OIB: 33706439962, Zagreb, Ulica Pavla Šubića 29, zastupanog po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) ĆČ, radi inspekcijskog nadzora, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 28. studenog 2025. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 22. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I.Poništava se rješenje tuženika Klasa: UP/I-041-03/23-02/22, Urbroj: 443-01- 18-24-11 od 16. rujna 2024. i predmet vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.
II.Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne odluke o trošku naknadi tužitelju troškove ovog upravnog spora u iznosu od 5.000,00 eur.
Obrazloženje
1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-041-03/23-02/22, Urbroj: 443- 01-18-24-11 od 16. rujna 2024. odbijen je prigovor tužitelja izjavljen na obavijest – odgovor po postupanju, Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije, Klasa: UP/I-325-01/22-01/201, Urbroj: 443-02-03-13-23-32 od 10. srpnja 2023.
2.Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom pobija zakonitost citiranog rješenja tuženika. Navodi da je isto doneseno u ponovljenom postupku, nakon što je Upravni sud u Splitu, presudom poslovni broj: UsI-3114/2023-11 od 18. srpnja 2024., prihvatio tužiteljev tužbeni zahtjev i poništio rješenje tuženika, Klasa: UP/I-041-03/23- 02/22, Urbroj: 443-01-18-23-4 od 17. listopada 2023. Osporavano rješenje da je opterećeno takvim nedostacima da se ono uopće ne može ispitati. Tužitelj da je uz prigovor priložio tužbu radi naknade štete koju da je 5. srpnja 2023. Podnio Općinskom sudu u Metkoviću protiv Hrvatskih voda, broj Pn-12/2023, te nalaz i mišljenje vještaka JČ iz [adresa], izrađen pred tim sudom u izvanparničnom postupku osiguranja dokaza, a nakon provedenog očevida na licu mjesta. Taj pisani nalaz i mišljenje, kao i usmeni nalaz i mišljenje istog vještaka koji je iznio na glavnoj raspravi održanoj dana 25. ožujka 2024. da sadržava odgovore na sva bitna pitanja koja su bila od važnosti u postupku inspekcijskog nadzora, vođenog po tužiteljevoj prijavi i obustavljenog temeljem navedene Obavijesti više vodopravne inspektorice od 10. srpnja 2023. Navedeni vještak da je u svojem nalazu i mišljenju iznio zaključke koji da su dijametralno suprotni zaključcima iz obrazloženja pobijanog rješenja. Naime, sudski vještak JČ da je na navedenoj raspravi, na kojoj je iznio usmeni nalaz i mišljenje, izjavio: „Vještački nalaz kolege Đ bio mi je podlogom u dijelu prikaza različite visine parcela koja se nalaze uz rijeku Crepinu, a kroz koje se propustima ulijeva voda iz iste.“ „Ono što je nužno učiniti da bi se štetni utjecaj na nekretnine tužitelja uklonio jest zatvoriti sve nelegalno izvedene propuste iz korita rijeke Crepine te sniziti kotu preljevnica u nasipu koji prolazi pokraj nekretnina tužitelja. Uz te dvije radnje eliminirat će se svi štetni utjecaji na nasade poljoprivrednih kultura nekretnina tužitelja.“ „Sasvim sigurno mogu utvrditi uzročno posljedičnu vezu od potapanja nekretnina tužitelja do kojih je došlo ispuštanjem vode kroz više propusta rijeke Crepine, a koje činjenje je jednoznačno zabranjeno izmjenama i dopunama prostornog plana [adresa] u dijelu odredbe za provođenje koji tekst sam priložio u svome nalazu te boldanim slovima naznačio sve što se ne smije činiti, a gdje se navodi da je zabranjeno bilo kakvo kopanje, bušenje bez ishođenja vodopravnih uvjeta te obavljanje drugih radnji kojima se može utjecati na promjene vodotoka, vodostaja, količine ili kakvoće vode ili otežati održavanje vodnog sustava, a što je izvođenjem propusta učinjeno. I kao što sam već iskazao sanacijom obala te spuštanjem kote na preljevnicama eliminirali bi se svi štetni utjecaji.“ Tuženikovi navodi iz pobijanog rješenja, da su u trupu prometnice koja vodi uz Crepinu 1970-ih godina prošlog stoljeća postavljene cijevi i da ih treba zadržati, jer da su u funkciji odvodnje viška oborinskih voda s poljoprivrednog zemljišta na području uz Crepinu, da su u većem dijelu neistiniti te da su protivni svim aktima koji uređuju to pitanje jer da cijevi ne služe za održavanje vodnog režima s druge strane navedene prometnice te da im to i nije svrha. Da im je to svrha, te bi cijevi da bi bile za odvodnju, a ne suprotno, kao što je ovdje slučaj. Svi kanali (jendeci) da su u privatnom vlasništvu pa da se postavlja pitanje kako se može održavati vodni režim u privatnim kanalima, i to na način da postavljene cijevi u trupu ceste služe za crpljenje vode iz rijeke Crepine u privatne kanale vlasnika, i to sve bez plana upravljanja i vodopravnih dozvola. Tuženik da posebno ističe i to da navedena prometnica uz rijeku Crepinu ne predstavlja nasip te da se separacijski nasip Crepina nalazi na drugom mjestu. Međutim, tuženik da zanemaruje činjenicu da gotovo pedeset godina neprekidno, i to sve do postavljanja triju predmetnih cijevi u trup nerazvrstane ceste uz rijeku Crepinu, tužiteljevo zemljište, a niti druga zemljišta na ovom području, nije plavilo, a poljoprivredne kulture da su se mogle nesmetano obrađivati. Tek nakon postavljanja predmetnih cijevi da nastao problem s plavljenjem zemljišta, tužiteljevo zemljište da čak i ljeti plavi, nasad da je stalno pod vodom i zbog toga da je potpuno uništen. U konkretnom slučaju da je nebitno to što prometnica uz rijeku Crepinu nije nasip za obranu od poplave već daje ovdje bitno to da se nakon postavljanja predmetnih cijevi velike količine vode iz rijeke Crepine upuštaju u privatne kanale s druge strane navedene prometnice i da ta voda kroz te kanale dolazi do tužiteljeve nekretnine, koja plavi. U takvoj situaciji Hrvatske ceste da između separacijskog nasipa Crepina i nekretnine u tužiteljevu vlasništvu izgrađuje preljevnice, koje da su postavljene na toliko visokim kotama da voda, koja se zadržava u kanalima uz tužiteljevu nekretninu, ne može oteći u kanal koji vodi paralelno uz navedeni nasip, što da prije izgradnje tih preljevnica nije bio slučaj. Prema tome, Hrvatske vode da su, s jedne strane, propustile radnje na sprečavanju postavljanja predmetnih cijevi, odnosno radnje radi uklanjanja tih cijevi, kroz koje velike količine vode dolaze na tužiteljevu nekretninu, dok da je s druge strane onemogućio otjecanje te vode kroz separacijski kanal u čiji trup su davno postavljene cijevi radi odvodnje vode u veliki kanal koji se proteže paralelno s tim nasipom. Nadalje se ukazuje i na to da je Viša vodopravna inspektorica u odgovoru na tužiteljevu predstavku od 20. lipnja 2022. godine, Klasa: UP/I-325-01/22-01/201, Urbroj: 443- 02-03-13-23-32 od 10. srpnja 2023. godine, navela sljedeće: „Nakon obavljenog inspekcijskog nadzora, (…), od strane ove inspekcije utvrđeno je da su na predmetnoj lokaciji izvršeni zahvati u prostoru nakon kupoprodaje privatnih poljoprivrednih površina i formiranja novih privatnih katastarskih čestica na način da su novi vlasnici čestica izvršili formiranje novih privatnih kanala različitih dimenzija stvarajući poveznicu s vodotokom Crepina, površinom javnog vodnog dobra k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], samovoljnim postavljanjem cijevi u vodotok Crepinu.“ Međutim, tuženik da u pobijanom rješenju, iako nakon što je Upravni sud u Splitu, presudom poslovni broj: UsI-3114/2023-11 od 18. srpnja 2024. godine, poništio njegovo rješenje Klasa: UP/I-041-03/23-02/22, Urbroj: 443-01-18-23-4 od 17. listopada 2023. godine, nisu izvedeni novi dokazi i utvrđene nove činjenice, više ne govori o tome da su novi vlasnici čestica izvršili formiranje novih privatnih kanala različitih dimenzija stvarajući poveznicu s vodotokom Crepina, površinom javnog vodnog dobra k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], samovoljnim postavljanjem cijevi u vodotok Crepinu i tvrdi suprotno, i pri tom ne navodi kako je došlo do tog i takvog obrata, a to je trebao navesti; to je minimum koji je od njega opravdano očekivati. U obrazloženju pobijanog rješenja tuženik da izvodi činjenično-pravne zaključke koji da su u opreci s utvrđenjima koje je prethodno iznio u tom istom rješenju, pa da je očito da je pobijano rješenje doneseno u nezakonito provedenom postupku u kojemu sve odlučne činjenice nisu potpuno i pravilno utvrđene i u kojemu da je, na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno primijenjeno materijalno pravo, na tužiteljevu štetu. Zaključno tužitelj navodi da je nepravomoćnom međupresudom poslovni broj: Pn-12/2023-29 od 25. listopada 2024., Općinski sud u Metkoviću, nakon izvođenja svih relevantnih dokaza, utvrdio da je osnovana tužiteljeva tražbina po osnovi naknade imovinske štete prema tuženiku Hrvatskim vodama, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220. Ta međupresuda da u svakom pogledu potvrđuje osnovanost tužiteljevih navoda i njegova traženja u ovom upravnom sporu. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano rješenje tuženika poništi i predmet vrati na ponovni postupak te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora.
3.Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio da se temelju na temelju odredbe članka 20. stavka 1 . i 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine” br. 36/2024.) u svojstvu zainteresirane osobe, pozove Hrvatske vode, pravnu osobu za upravljanje vodama, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb, da sudjeluje u ovom sporu. Navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan. Usprotivio se prijedlogu tužitelja da se pribavi spis ovoga suda, poslovni broj: Us I-3114/2023 navodeći da je taj upravni spor pravomoćno okončan te da je u ponovljenom postupku po uputama iz presude, poslovni broj: Usl-3114/2023 od 18. srpnja 2024. doneseno predmetnom tužbom pobijano rješenje od 16. rujna 2024. koje da je u cijelosti zakonito te potpuno činjenično i pravno obrazloženo. Obrazloženje rješenja tuženika da sadrži utvrđeno činjenično stanje, jasne i konkretne razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza te materijalni propis na temelju kojeg je isto doneseno. Tužitelj da svoju tužbu, kao i prigovor od 18. srpnja 2023., temelji u cijelosti i isključivo na Nalazu i mišljenju vještaka JČ, dipl. ing. geologija - hidrogeologija i rudarstvo, sačinjenom 11. svibnja 2023. u izvanparničnom postupku osiguranja dokaza pri Općinskom sudu u Metkoviću, a koji se vodio pod Posł.br.:
9R1-113/2022 na prijedlog Predlagatelja osiguranja: BČ, ĐČ
BČ - ovdje tužitelja i RČ, za potrebe pokretanja parničnog postupka pred nadležnim sudom u Metkoviću protiv tuženika Hrvatskih voda, radi naknade štete. Tuženik ističe kako predmetni Nalaz i mišljenje nije bio dostavljen višoj vodopravnoj inspektorici tijekom čitavog inspekcijskog postupka i nadzora te da stoga isti nije niti mogao biti ni na koji način obuhvaćen u inspekcijskom postupku vodopravne inspekcije, iniciranom predstavkom tužitelja od 21. lipnja 2022.g. Tužitelj da je spomenuti Nalaz dostavio tek uz svoj prigovor izjavljen na odgovor inspektorice Klasa: UP/I-325-01/22-01/201, Urbroj: 44302-03-13-23-32 od 10. srpnja 2023. S tim u svezi, tuženik ističe, navodeći da je to detaljno obrazlagao u osporavanom rješenju, da Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine” broj 47/09. i 110/21., dalje u tekstu: ZUP), primjena kojeg je propisana odredbom članka 81. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine” broj 1 15/2018, 1 17/21. i 67/23., dalje u tekstu: ZDI), pa se tako isti primjenjuje na postupak inspektora koji nije uređen ZDI- jem, ne propisuje obvezu utvrđivanja relevantnih činjenica vještačenjem. Naprotiv, službena osoba javnopravnog tijela da postupajući po službenoj dužnosti, utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može ali i ne mora između ostalog, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka. Tuženik smatra kako su u postupku koji je prethodio upravnom postupku rješavanja po prigovoru ovdje tužitelja, dovoljno utvrđene sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, te da je predmet ovog upravnog spora, zapravo pravno pitanje. Nalaz sačinjen u izvanparničnom postupku osiguranja dokaza, po sudskom vještaku za geologiju, hidrogeologiju i rudarstvo, u smislu odredbi ZDI-a i ZUP-a, da svakako ne predstavlja obvezno dokazno sredstvo koje bi se moralo uzeti u obzir. Jednako tako da niti usmeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka JČ, dan na raspravnom ročištu kod Općinskog suda u Metkoviću, dana 25. ožujka 2024.g. u parnici koja se vodi protiv tuženika Hrvatskih voda, radi naknade štete, ne predstavlja relevantan i obvezan dokaz u upravnom postupku okončanom donošenjem ovdje pobijanog rješenja. Tuženik ukazuje kako su Hrvatske vode u svim svojim mišljenjima danim u predmetu inspektorice Klasa: UP/I-325-01/22-01/201 i to: dopisom Klasa: 325-01/2201/0000483, Urbroj: 374-24-1-22-2 od 29. kolovoza 2022.g., dopisom Klasa: 325-01/22-01/0000483, Urbroj: 374-3407-22-5 od 12. rujna 2022.g. te dopisom od 14. lipnja 2023.g., u bitnom navele, kako se vodni režim uspostavljen za vrijeme realizacije FAO projekta izgradnjom melioracijskog sustava [adresa]-ušće ne može mijenjati prema pojedinačnim zahtjevima te da se voda iz Crepine ne upušta u kanale s predmetnim cijevima, već da se njima održava isti nivo vodnog lica u kanalima kao u Crepini zbog čega da se sve postavljene cijevi u trupu prometnice uz Crepinu na nerazvrstanoj cesti kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], trebaju zadržati u prostoru jer su u funkciji odvodnje viška oborinskih voda s poljoprivrednog zemljišta na području uz Crepinu te da postojanje cijevnih propusta u trupu ceste nije relevantno za upravljanje vodama navedenog područja. Slijedom tako dostavljenih mišljenja Hrvatskih voda, a imajući u vidu izričaj odnosno jezično i logično tumačenje odredbe članka 142. stavka 1. Zakona o vodama u dijelu koji glasi: „uz prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatskih voda” kao i činjenicu da su Hrvatske vode pravna osoba za upravljanje vodama osnovane Zakonom o vodama („Narodne novine” broj 66/19, 84/21. i 47/23.), čiji je osnivač Republika Hrvatska, tuženik naglašava da u predmetu inspekcijskog nadzora vodopravne inspekcije Klasa: UP/I-325-01/22- 01/201, iniciranom predstavkom tužitelja, nisu bile ispunjene pravne pretpostavke za donošenje bilo kakvog rješenja vodopravnog inspektora o uspostavi prijašnjeg stanja. Naprotiv, tuženik smatra da se u konkretnom slučaju radi o odstupanjima propisanim u članku 141. stavku 2. Zakona o vodama koji propisuje: „Iznimno od stavka 1. ovoga članka, odstupanja su moguća uz suglasnost Hrvatskih voda: pod uvjetom da ne dolazi do ugrožavanja stabilnosti i sigurnosti vodnih građevina; pod uvjetom da ne dolazi do pogoršanja postojećeg vodnog režima i ako to nije u bitnom protivno članku 10. točkama 1. do 4. ovoga Zakona. Tuženik nadalje ukazuje, ističući da je to naveo i u pobijanom rješenju, da je djelatnost Hrvatskih voda propisana u odredbama članka 199. Zakona o vodama („Narodne novine” RH br. 66/19, 84/21. i 47/23.; dalje u tekstu Zakon o vodama) zbog čega da je prethodno mišljenje Hrvatskih voda zakonska obveza, a samim tim i prethodno pitanje u odnosu na daljnje postupanje vodopravnog inspektora, na što da jasno ukazuje odredba članka 142. stavka 1. Zakona o vodama. Stoga tuženik smatra, a kako je već naveo, da je predmet ovog upravnog spora pravno pitanje i to, tvori li prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatskih voda, prethodno pitanje glede daljnjeg postupanja vodopravne inspekcije, u smislu postojanja uvjeta za pokretanje upravnog postupka donošenjem upravne mjere eventualnom počinitelju radnje iz članka 141. Zakona o vodama. Glede dostavljenog Nalaza i mišljenja sudskog vještaka JČ, tuženik navodi da isti nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Ističe naime da unatoč tome što se u ovom upravnom sporu radi o pravnom pitanju, tuženik opreza radi ističe kako ne prihvaća dostavljeni Nalaz i mišljenje sudskog vještaka JČ te ga u cijelosti osporava kao i njegov -usmeni nalaz iz dostavljenog raspravnog zapisnika Općinskog suda u Metkoviću, Poslovni broj: Pn-12/2023 od 25. ožujka 2024.g. Ovo stoga što da je isti nejasan, nepotpun i u proturječnosti sam sa sobom. Iz navoda vještaka na stranicama 26. i 31. Nalaza, koji glase: „Dodatna barijera otjecanju voda je „obrambeni nasip" koji se koristi kao pristupna cesta nekretninama”, te: „Prokopavanjem puta, „obrambeni nasip" je prekinut te gubi funkciju zbog koje je izveden, a to je da štiti plavljenje obradivih - plodnih površina, te postaje vodotokom", da je razvidno kako je vještak izveo potpuno pogrešan zaključak, a to da je, da nerazvrstana cesta na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] -II, u vlasništvu Grada Opuzena, predstavlja „obrambeni nasip”, što da nije točno, budući da se radi o prometnici izgrađenoj početkom 70-ih godina koja nije vodna građevina niti je u funkciji nasipa pa da stoga nema zadaću da zadrži vodu iz Crepine, već da tu ulogu ima Separacijski nasip Crepina. Nadalje, vještak da u svom usmenom nalazu i mišljenju navodi kako se u izmjenama i dopunama prostornog plana [adresa] navodi da je zabranjeno bilo kakvo kopanje, bušenje bez ishođenja vodopravnih uvjeta te obavljanje drugih radnji kojima se može utjecati na promjene vodotoka, vodostaja, količine ili kakvoće vode ili otežati održavanje vodnog sustava. U odnosu na predmetni navod vještaka, tuženik ukazuje kako se sukladno članku 158. stavku 2. Zakona o vodama, vodopravni uvjeti izdaju kao posebni uvjeti kada propisi o prostornom uređenju, propisi o gradnji i propisi o rudarstvu upućuju na izdavanje posebnih uvjeta prema posebnom zakonu, i to za zahvate u prostoru koji utječu ili mogu utjecati na ciljeve iz članka 5. stavka 2. i članka 46. tog Zakona, slijedom čega da je iz Nalaza ostalo nejasno o kojim bi se to posebnim propisima ovdje radilo. Osim toga, u nadležnosti vodopravne inspekcije da nije kontrola provedbe Prostornog plana uređenja Grada [adresa], već kontrola provedbe Zakona o vodama. Tuženik nadalje ističe da sudski vještak JČ, nije sudski vještak za hidrotehniku. Nastava iz hidrotehničkih predmeta na dodiplomskom studiju, poslijediplomskom studiju te na stručnom građevinskom studiju da se odvija na Zavodu za hidrotehniku, Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a jedna od katedri predmetnog Zavoda da je i Katedra za vodnogospodarsku hidrotehniku. Vodnogospodarska hidrotehnika da se bavi se korištenjem vodnih snaga, regulacijama vodotoka, hidrotehničkim melioracijama, pomorskom hidrotehnikom, plovnim putevima i lukama, hidrotehničkim sustavima i hidrotehničkim građevinama. Slijedom toga, da je potpuno promašeno u tužbi tužiteljevo citiranje dijelova iskaza sudskog vještaka JČ, u kojima se isti stavlja u ulogu struke iskazujući kako bi trebalo: „zatvoriti sve nelegalno izvedene propuste iz korita rijeke Crepine te sniziti kotu preljevnica u nasipu koji prolazi pokraj nekretnina tužitelja. Uz te dvije radnje eliminirat će se svi štetni utjecaji na nasade poljoprivrednih kultura nekretnina tužitelja”. Nadalje da je uočeno, da se imenovani sudski vještak većim dijelom osvrće na kote preljevnica Separacijskog nasipa Crepina, a koje da nisu niti bile predmet nadzora vodopravne inspektorice u predmetu Klasa: UP/I-325-01/22-01/201, obzirom da vodopravna inspekcija ne nadzire niti gradnju vodnih građevina niti vodni režim čijim bi pogoršanjem došlo do mogućeg plavljenja već da je predmetno u nadležnosti Hrvatskih voda sukladno odredbama članka 199. stavka 2. točke 3. i 4. Zakona o vodama. Tuženik s tim u svezi ističe, kako dvije betonske preljevnice Separacijskog nasipa Crepina nemaju funkciju zaštite zemljišta tužitelja jer da ista nisu u sastavu hidromelioracijskog sustava odvodnje Opuzen ušće, već da one imaju funkciju da štite zemljišta koja su ušla u sustav hidromelioracijskog sustava Opuzen ušće. U pobijanom rješenju da je iscrpno obrazlagano da su predmetna zemljišta uz vodotok Crepinu nebranjena (nisu ušla u melioracijski sustav [adresa]-ušće), močvarna zemljišta, gdje da je takvo zemljište od strane njegova vlasnika podizano od davnina jendečenjem, i to ne da bi se stvorili jendeci (kanali za navodnjavanje), nego da bi se stvorile obradive površine. Kanali da su posljedica stvaranja obradivih površina uz rijeku Crepinu, zemljišta koje je zapravo močvarno dok da su se cijevi naknadno postavile kad je izgrađena cesta, a sve da bi se zadržao prirodni vodni režim predmetnog područja, a ne u svrhu navodnjavanja. S tim u svezi, tuženik napominje kako donošenje rješenja kojim se odbija prigovor tužitelja od 18. srpnja 2023.g., izjavljen na odgovor vodopravne inspektorice o postupanju Klasa: UP/I-325-01/22- 01/201, Urbroj: 443-02-03-13-23-32 od 10. srpnja 2023.g., ne utječe na pravo tužitelja da radi okolnosti iz predstavke od 20. lipnja 2022.g., kojom je iniciran inspekcijski nadzor u predmetu Klasa: UP/I-325-01/22-01/201, pokrene tužbom postupak pred nadležnim sudom protiv vlasnika zemljišta iz čijih se kanala na njegovo zemljište slijevaju vode i to s osnova instituta štetnih imisija iz članka 110. st. 1. i 2., odnosno članka 112. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine" RH br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15. i 94/17.). Osim toga tuženik da je izvršio uvid u Geoportal Državne geodetske uprave Republike Hrvatske, na stranici https://geoportal.dgu.hr/#/ s osnovom iz desnog izbornika „Digitalni orto foto 1968.g." i to za kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i da je utvrdio jasno vidljivo postojanje kanala — jendeka na svim navedenim katastarskim česticama, a koji kanali da su izgradnjom prometnice i nadalje bili povezani s vodotokom Crepina postavljanjem cijevi u trupu prometnice početkom 1970-ih kada se ista gradila, a što da vještak u svom nalazu nije utvrđivao. Izvodi „Digitalnog orto fota iz 1968.g." za predmetne čestice, prilog su ovom odgovoru na tužbu. Zaključno, tuženik napominje kako dostavljena nepravomoćna međupresuda Općinskog suda u Metkoviću, Poslovni broj: Pn-12/2023-29 od 25. listopada 2024.g., nije ni u kakvoj svezi niti predstavlja relevantan dokaz u ovom upravnom sporu predmet kojeg je ocjena zakonitosti pobijanog rješenja kojim se odbio prigovor tužitelja izjavljen na odgovor inspektorice od 10. srpnja 2023.g. o nepostojanju elemenata za daljnje postupanje vodopravne inspekcije. Prvo iz razloga što se u ovom upravnom sporu radi o pravnom pitanju koje glasi: je li se ili nije trebalo uvažiti prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatskih voda, a drugo iz razloga što se dostavljena međupresuda najvećim dijelom referira na betonske preljevnice Separacijskog nasipa Crepina koje nisu bile, a niti su mogle biti predmetom nadzora vodopravne inspektorice jer isto nije u nadležnosti vodopravne inspekcije iz prethodno već obrazloženih razloga. Slijedom navedenog, rješenje tuženika da je zakonito kao i postupak koji je prethodio donošenju istog. Tuženik predlaže da se odbije tužba i tužbeni zahtjev tužitelja.
4.Tužitelj je u podnesku od 27. kolovoza 2025. osporio navode iz tuženikova odgovora na tužbu. Ističe da je znakovito to što se tuženik protivi tužbenom prijedlogu da se pribavi i u dokazne svrhe pregleda spis naslovljenog suda poslovni broj: Us I-3114/2023, a u kojemu predmetu je prihvaćen tužiteljev tužbeni zahtjev i poništeno tuženikovo rješenje Klasa: UP/I-041-03/23-02/22, Urbroj: 443-01-18-23-4 od 17. listopada 2023. Pregledom tog spisa da će se utvrditi da se tuženik u ponovnom postupku nije pridržavao pravnih shvaćanja i primjedbi koje je sud iznio u presudi poslovni broj: Us I-3114/2023-11 od 18. srpnja 2024. Tuženik da ni u ponovnom postupku nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te da se ni u ovom u odgovoru na tužbu uopće nije očitovao o tome na temelju kojih je to dokaza i činjenica utvrdio da njegov raniji zaključak, da su novi vlasnici čestica izvršili formiranje novih privatnih kanala različitih dimenzija stvarajući poveznicu s vodotokom Crepina, površinom javnog vodnog dobra k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , samovoljnim postavljanjem cijevi u vodotok Crepinu, više nije pravilan, te da ga je sada zamijenio tezom da je vodni režim uspostavljen za vrijeme realizacije FAO projekta, odnosno izgradnje melioracijskog sustava [adresa]-ušće, što da upućuje na zaključak da treće osobe u međuvremenu nisu postavljale cijevi u trup nerazvrstane ceste koja vodi uz rijeku Crepinu, kako bi vodu iz rijeke upuštale u kanale koji omeđuju njihova zemljišta. Tužitelju da je prije dva dana KČ iz [adresa] uručio službenu zabilješku koju je PP Metković sastavila dana 7. svibnja 2020. godine, u povodu obavijesnog razgovora s TČ iz [adresa], a za koju ispravu da do tada tužitelj nije znao da je sastavljena. Iz navedene službene zabilješke da proizlazi da je TČ krajem 2019. godine na parceli, koju je kupio, zasadio nasad šipaka, da je ispod makadamskog puta, koji razdvaja rijeku Crepinu i tu njegovu parcelu, iskopao kanal u koji je ugradio plastičnu cijev promjera 40 cm, koja povezuje rijeku Crepinu i njegov odvodni kanal, koji se nalazi s južne strane njegove parcele, navodeći pri tom da je svježa voda neophodna za uzgoj i rast šipaka. Za te radove TČ nije tražio i ishodio dozvolu. Isto je, negdje u to isto vrijeme, učinio i NČ iz [adresa], koji također nije tražio i ishodio dozvolu za te radove. Iz te izjave da se može jasno iščitati koliko je apsurdna tuženikova tvrdnja da su cijevi u trupu nerazvrstane ceste, koja se proteže uz rijeku Crepinu, i koje spajaju rijeku Crepinu s kanalima s druge strane te ceste, koji omeđuju poljoprivredna zemljišta, u funkciji odvodnje viška oborinskih voda s poljoprivrednog zemljišta u rijeku Crepinu. Razina vode u rijeci Crepini da je viša od razine vode u kanalima, koji omeđuju poljoprivredna zemljišta, koja se nalaze s druge strane navedenog nerazvrstanog puta, što da je prilikom očevida na licu mjesta u postupku osiguranja dokaza, vođenom pred Općinskim sudom u Metkoviću pod poslovnim brojem: R1-113/2022, i utvrđeno te snimljeno i vidljivo u nalazu i mišljenju vještaka koji su vještačili u tom postupku. Stoga da tvrdnja da bi cijevi koje su treće osobe samovoljno ugradile u trup nerazvrstane ceste, bile u funkciji odvodnje vode iz kanala, koje omeđuju poljoprivredna zemljišta, u rijeku Crepinu, predstavlja nonsens i čistu konstrukciju kako bi se opravdalo donošenje pobijanog rješenja. Nadalje se navodi da je pogrešno i tuženikovo poimanje da bi mišljenje Hrvatskih voda, koje je vodopravni inspektor zatražio od Hrvatskih voda, predstavljalo prethodno pitanje u postupku inspekcijskog nadzora. Iako je zakonska obveza zatražiti i pribaviti to mišljenje, ono da za vodopravnog inspektora nije obvezujuće, jer da bi u protivnom postupanje vodopravnog inspektora bilo samo tehničke naravi i puko administriranje. To posebno kada se ima u vidu da Hrvatske vode ne mogu ni po logici stvari dati mišljenje koje bi predstavljalo prethodno pitanje u postupku u kojemu sve činjenice i okolnosti upućuju da su Hrvatske vode povrijedile zakon, kao što je to ovdje slučaj, jer nisu spriječile postavljanje predmetnih cijevi i upuštanje velikih količina vode iz rijeke Cerpine u kanale položene uz poljoprivredna zemljišta, te da nisu, ni kada su saznale za takve protupravne radnje, poduzele odgovarajuće mjere radi uspostavljanja prijašnjeg stanja. Ističe se da su zakonske ovlasti i obveze Hrvatskih voda propisane, između ostaloga, Zakonom o vodama, pri čemu tužitelj posebno apostrofira njegove odredbe iz: članka 1. stavka 1., članka 16. stavka 1. i 2., članka 121., članka 141. stavka 1. točke 8, članka 169. stavka 1., članka 199. stavka 1. i 2., članka 208., Nadalje, tužitelj osporava tuženikove prigovore na nalaz i mišljenje vještaka JČ navodeći da je taj sudski vještak svoj nalaz i mišljenje, koji je izradio u izvanparničnom postupku osiguranja dokaza, izradio stručno i cjelovito, u skladu s pravilima struke.
5.Tuženik u podnesku od 02. rujna 2025., a vezano za gore navedeni podnesak tužitelja, u bitnome navodi da tužitelj u tom podnesku nije iznio nove činjenice koje bi bile od utjecaja na drugačije rješavanje stvari. U odnosu na službene zabilješke MUP, PP Metković od 07. svibnja 2020. u povodu obavijesnog razgovora s TČ, a koju je tužitelj dostavio uz gore navedeni podnesak, tuženik ističe da istu nije dobio na uvid ali da se očituje na navode iste, po onom što tužitelj u podnesku navodi da ista sadrži. Prije ulaska u bit i sadržaj same zabilješke da je upitno konstatirati da se službena zabilješka ne koristi u spisu za manje važne procesne radnje i izjave stranaka i trećih osoba, dok da se radnje/izjave koje bitno utječu na rješavanje upravne stvari konstatiraju zapisnikom koji ima snagu javne isprave. Nadalje, iako nije izvršen uvid u službenu zabilješku, tuženik da vjeruje da TČ nije ispitan istom u svojstvu svjedoka, sa svim upozorenjima potrebnim prilikom ispitivanja svjedoka, sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku. Tuženik navodi da, sve da se iskaz TČ i uzme u obzir, ukazuje na mišljenja dana od strane Hrvatskih voda danih u ovome postupku te u bitnome ponavlja navode iz odgovora na tužbu.
6.Tužitelj podneskom od 12. studenog 2025. osporava kao neosnovane tuženikove navode iz navedenog podneska. Tuženik da se u tom podnesku, osim što je ponovio već iznesene tvrdnje, između ostaloga očitovao na pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka JČ, izrađen u postupku osiguranja dokaza vođenog pred Općinskim sudom u Metkoviću pod poslovnim brojem: R1-113/2022 te na usmeni nalaz i mišljenje koje je taj vještak dao pred tim istim sudom u parnici poslovni broj: Pn-12/2023. Protivno tuženikovim tvrdnjama ističe da taj nalaz i mišljenje nije nejasan ni nepotpun a niti sam sebi proturječan već da je izrađen u skladu s pravilima struke a što da je potvrdio Županijski sud u Dubrovniku u svojoj presudi poslovni broj: Gž-774/2024-3 od 1. listopad 2025., kojom da je u pretežitom dijelu odbijena žalba tuženika Hrvatskih voda, protiv međupresude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj: Pn-12/2023-29 od 25. lisotpada 2024. te da je ista potvrđena. Iz obrazloženja navedene presude da proizlazi da je prvostupanjski sud: pravilno otklonio sve prigovore koje je tuženik Hrvatske vode isticao tijekom postupka; pravilno ocijenio kao stručan nalaz JČ, vještaka za geotehniku, geologiju, hidrologiju, ekološku zaštitu, geologiju okoliša, mineralne sirovine, rudarstvo i utjecaj na okoliš; pravilno prešutno odbio provođenje vještačenja po građevinskom vještaku hidrotehničke struje jer je vještak za hidrologiju, podrazumijeva poznavanje i znanje i iz područja hidrotehničke struke. U navedenom parničnom postupku da je konačno i pravomoćno utvrđeno da tužitelj prema Hrvatskim vodama ima novčano potraživanje na ime naknade imovinske štete za koji je odgovoran tuženik Hrvatske vode. Slijedom navedenog tužitelj smatra da je u ovom upravnom sporu tužbeni zahtjev sada potpuno zreo za presuđenje, odnosno da su ostvarene sve pretpostavke za njegovo prihvaćanje.
7.U sporu je održavanjem ročišta za raspravu i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).
8.Tužitelj je po zamjenici svog opunomoćenika ostao pri navodima iz tužbe i podnesaka navodeći da odustaje od izvođenja svih predloženih a neizvedenih dokaza te je predložio da se rasprava zaključi i odluka donese prema stanju u spisu.
9.Tuženik je po svojoj opunomoćenici ostao pri svim navodima iz odgovora na tužbu navodeći da nema prijedloga za izvođenje dokaza te je predložio da se rasprava zaključi i donese odluka.
10.Sud je u dokaznom postupku pročitao cjelokupan spis ovog upravnog spora u kojem je i spis tuženog tijela dostavljen e komunikacijom uz odgovor na tužbu te je pregledan i spis ovoga suda, poslovni broj: Us I-3114/2023. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.
11.Tužitelj je po svom opunomoćeniku zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.
12.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.
13.Iz podataka spisa je razvidno te među strankama nije sporno da je tužitelj Državnom inspektoratu, Područni ured Split, Službi za nadzor zaštite okoliša i vodopravne inspekcije, dostavio dana 21. lipnja 2022. predstavku vezano za prekomjerni priliv voda rijeke Crepine u privatne kanale u području Cerpine na način da je netko samovoljno obavio protupravne radove na nerazvrstanoj cesti k. č. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina]. vlasništvo Grada Opuzena, na način da je proveo cijev ispod ceste te ogromnu količinu vode, koja je vlasništvo Republike Hrvatske, a kojom gospodare Hrvatske vode, upumpava u privatne kanale i tako vrši prekomjerni priliv vode zbog čega dolazi do potapanja poljoprivrednih parcela, između ostalih, i njegove parcele.
14.Vodopravna inspektorica je po provedenom inspekcijskom nadzoru u obavijesti - odgovoru po postupanju od 10. srpnja 2023. izvijestila tužitelja da sukladno članku 142. Zakona o vodama te donesenim stručnim mišljenjem Hrvatskih voda, pravne osobe za upravljanje vodama i vodnim dobrom, nema elemenata za daljnje postupanje. Naime, navodi se da je utvrđeno da su na predmetnoj lokaciji izvršeni zahvati u prostoru nakon kupoprodaje privatnih poljoprivrednih površina i formiranja novih privatnih katastarskih čestica na način da su novi vlasnici čestica izvršili formiranje novih privatnih kanala različitih dimenzija stvarajući poveznicu s vodotokom Crepina, površinom javnog vodnog dobra k. č. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], samovoljnim postavljanjem cijevi u vodotok Crepinu. Ujedno se poziva i na mišljenje Hrvatskih voda, VGO Split od 28. lipnja 2023. u kojem se navodi: ...“Po našem mišljenju u ponovljenom inspekcijskom postupku sa stanovišta upravljanja vodama ne nalaze nove bitne činjenice a koje već nisu u prethodnom mišljenju obrazložene. Za upravitelja odnosno Hrvatske vode nije presudna činjenica tko je u prethodnom periodu imao usmene dogovore i s kime (susjed sa susjedom) i pod kojim su isti stvorili lokalne uvjete (režim vode) za obradu svojih poljoprivrednih površina, kao niti da se tih usmenih dogovora novi vlasnici moraju pridržavati ili ne. Za nas je bitno da upravljamo sukladno Zakonu o vodama i pravilnicima koji se odnose na predmetno područje. Osnovna činjenica je da se svi korisnici unutar područja uz vodotok Crepina moraju ravnati prema postojećim prirodnom vodnom režimu vodotoka Crepina. Sva poljoprivredna zemljišta ispod kote vodnog lica vodotoka Crepina su neupotrebljiva za poljoprivrednu proizvodnju i na njima treba provesti potrebne raspoložive agrotehničke i melioracijske mjere. Izmjene prirodnog vodnog režima vodotoka Crepina moguće su jedino izradom projektne dokumentacije i ishođenjem građevinske dozvole za isto.“
15.Tužitelj je na tu obavijest-odgovor podnio prigovor, u kojem, u bitnome, ukazuje na to da je Zakonom o općem upravnom postupku propisan postupak dokazivanja uređen člancima 58. do 70., a među njima i institut vještačenja, te da se postupak vještačenja izvodi kad službena osoba koja vodi inspekcijski nadzor ne raspolaže stručnim znanjem koje je potrebno za utvrđivanje ili ocjenu određene činjenice bitne za rješavanje konkretne upravne stvari. Svom prigovoru priložio je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geologiju, hidrogeologiju i rudarstvo JČ navodeći da je isti to vještvo sačinio po nalogu suda u postupku osiguranja dokaza koji se vodio u Općinskom sudu u Metkoviću pod poslovnim brojem R1-113/2022 i nakon što je održan uviđaj na licu mjesta, odnosno lokaciji na koju se odnosi predstavka/prijava.
16.Navedeni tužiteljev prigovor je rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-041-03/23- 02/22, Urbroj: 443-01-18-23-4 od 17. listopada 2023. odbijen.
17.Potom je tužitelj pred ovim sudom pokrenuo upravni spor vođen pod poslovnim brojem UsI-2537/2024 u kojem je presudom, poslovni broj: UsI- 2537/2023-11 od 18. srpnja 2024. poništeno navedeno rješenje tuženika i predmet vraćen na ponovni postupak. Sud je u toj presudi, između ostalog, naveo ….“Iz obrazloženja osporene odluke proizlazi i da je tuženik, ocjenjujući neosnovanost tužiteljeva prigovora, doslovce i puko prepisao sadržaj izvedenih dokaza te iznio kronologiju dotadašnjeg postupka, ali da nije izveo ocjenu vjerodostojnosti tih dokaza pojedinačno i u njihovoj ukupnosti a niti se osvrnuo na navode tužitelja iz prigovora a niti na sve dokaze koje je predložio on čitati.“…. „Uzimajući u obzir sadržaj obrazloženja i spisa predmeta upravnog tijela te citirane odredbe ZoV-a, sud ocjenjuje da je osporeno rješenje u cijelosti arbitrarno i nerazumljivo, jer ne sadrži utvrđeno činjenično stanje i razloge koji su bili ključni pri ocjeni svakog pojedinog dokaza te budući da tuženik za svoje ocjene vezano za (ne)postojanje uvjeta za provođenje inspekcijskog nadzora nije iznio ikakve konkretne razloge rješavanja upravne stvari koji imaju svoje uporište u činjenicama utvrđenim tijekom postupka te logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom materijalnom propisu. Iz obrazloženja osporene odluke je razvidno i da tuženik nije konkretno ocijenio (ne)osnovanost navoda stranke a niti je razmotrio sve raspoložive dokaze uključujući i one koji su priloženi prijavi/predstavci.“….“Postoji i proturječnost između onoga što se u razlozima rješavanja upravne stvari navodi o sadržaju isprava koje su priložene spisu predmeta. Sud smatra i da zaključak o neosnovanosti prigovora je suprotan i sadržaju isprava koje su priložene spisu, poglavito sadržaju odgovora na predstavku KLASA: UP/I-325-01/22-01/201, URBROJ: 443-02-03-13-23-32 od 10. srpnja 2023. Naime, valja primijetiti da je viša vodopravna inspektorica u odgovoru na njegovu predstavku navela da je nakon obavljenoga inspekcijskog nadzora utvrđeno da su na konkretnoj lokaciji izvršeni zahvati u prostoru nakon kupoprodaje privatnih poljoprivrednih površina i formiranje novih privatnih kanala različitih dimenzija stvarajući poveznicu s vodotokom Crepina, površinom javnog vodnog dobra na kat. čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] samovoljnim postavljanjem cijevi u vodotok Crepinu. U izloženom su povrijeđene odredbe članka 98. stavka 5. i članka 120. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP).“….. „U ponovnom postupku tuženik je dužan, nakon što ukloni uočene nedostatke i procesne povrede te pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje, pravilnom primjenom materijalnog propisa, odlučiti o (ne)osnovanosti tužiteljeva prigovora pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba suda u skladu s odredbom članka 81. stavka 2. ZUS-a.“
18.Tužitelj pravilno ukazuje na to da se tuženik u ponovnom postupku nije pridržavao pravnih shvaćanja i primjedbi koje je sud iznio u navedenoj presudi.
19.Naime, u izvršenju navedene presude tuženik je donio ovdje osporavano rješenje od 16. rujna 2023. kojim je ponovno odbio tužiteljev prigovor na obavijest – odgovor po postupanju od 10. srpnja 2023. Tuženik u tom rješenju navodi da je u obrazloženju gore navedene presude ovoga suda pod točkom 9. i 9.1. navedeno kako je tužitelj prigovorio nepostupanju vodopravne inspektorice te da je uz prigovor priložio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za geologiju, hidrogeologiju i rudarstvo, JČ koji je vještvo sačinio u postupku osiguranja dokaza pred Općinskim sudom u Metkoviću pod poslovnim brojem RI-113/2022, te da tuženik Državni inspektorat nije uopće uzeo u obzir navedeni nalaz i mišljenje. Nadalje se navodi da je točkom 14. obrazloženja navedene presude naloženo tuženiku Državnom inspektoratu, da nakon što ukloni nedostatke i procesne povrede te pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje, pravilnom primjenom materijalnog propisa, odluči o (ne)osnovanosti tužiteljeva, ovdje Podnositeljeva prigovora, pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba suda u skladu s odredbom članka 81. stavka 2, Zakona o upravnim sporovima. Potom tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja reproducira sadržaj tužiteljevog prigovora na sadržaj obavijesti-odgovora na postupanje od 10. srpnja 2023. Nadalje navodi da prigovor nije osnovan te u nastavku od stranice 3. do 10. ponavlja navode iz rješenja od 17. listopada 2023. koje je poništeno gore navedenom presudom ovoga suda. U zadnjem pasusu stranice 10. osporavanog rješenja tuženik upućuje tužitelja da radi okolnosti iz predstavke od 20. lipnja 2022. kojom je iniciran inspekcijski nadzor, pokrene tužbom postupak pred nadležnim sudom protiv vlasnika zemljišta iz čijih se kanala na njegovo zemljište slijevaju vode i to temeljem odredbi članka 110. stavka 1. i 2. odnosno članka 112. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
20.Nadalje tuženik u osporavanom rješenju, a vezano za nalaz i mišljenje sudskog vještaka JČ, koji je tužitelj dostavio uz svoj prigovor, navodi kako isti nije od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari. Smatra naime da su u postupku koji je prethodio postupku rješavanja po prigovoru Podnositelja, dovoljno utvrđene sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari te da nalaz sačinjen u izvanparničnom postupku osiguranja dokaza, po sudskom vještaku za geologiju, hidrogeologiju i rudarstvo, u smislu odredbi Zakona o općem upravnom postupku, ne predstavlja obvezno dokazno sredstvo koje bi se moralo uzeti u obzir. No, ipak da je postupajući po uputi iz gore navedene presude sagledao dostavljeni Nalaz i mišljenje vještaka JČ (vještvo sačinjeno u postupku osiguranja dokaza vođenom kod Općinskog suda u Metkoviću, pod. Poslovnim brojem: 9R1-113/2022), navodeći, u bitnome, da se nalaz osporava u cijelosti iz razloga što je nejasan, nepotpun i u proturječnosti sam sa sobom; da suprotno nalazu vještaka prometnica nije vojna građevina i nije u funkciji nasipa te nema zadaću da zadrži vodu iz Crepine, već da tu ulogu ima Separacijski nasip Crepina; da vještak nije dao odgovor postoji li veza zadržavanja vode obzirom na kote nekretnina predlagatelja osiguranja (ovdje tužitelja) u odnosu na kotu betonskih preljevnica Separacijskog nasipa Crepina; da veći dio dostavljenog Nalaza vještaka JČ čine iskopirani i zalijepljeni dijelovi teksta iz, kako vještak sam navodi, Službenog glasnika Grada Opuzena i Trećih izmjena Prostornog plana uređenja Grada [adresa], a što da nije ni u kakvoj vezi s zadaćom vještaka koja se nalazi u drugom odlomku na stranici 6. Nalaza, u uvodnim napomenama; da citira i daje vlastita tumačenja pojedinih odredbi Zakona o vodama („Narodne novine” RH br. 66/19, 84/21. i 47/23.), kontrola provedbe kojeg je u nadležnosti djelokrugu poslova vodopravne inspekcije.
21.Vještvo vještaka JČ prileži i spisu ovoga suda, poslovni broj: UsI-3114/2023 a istom prileži i zapisnik Općinskog suda u Metkoviću od 25. ožujka 2024. u predmetu Pn-12/2023 (po tužbi, između ostalih, i tužitelja iz ovog upravnog spora, protiv tuženika Hrvatskih voda) u kojem su sadržani iskazi sudskog vještaka za geodeziju Stjepana Gmoljeza kao i sudskog vještaka JČ. Sve navedeno tužitelj je u tom sporu dostavio uz podnesak od 06. svibnja 2024., tako da je tuženik još tijekom tog spora pored nalaza i mišljenja vještaka JČ, bio upoznat i sa iskazom istog kao i vješaka Đ.
22.Tuženik je analizirao samo pojedine navode iz nalaza i mišljenja vještaka JČ a ne to vještvo u cjelini, čime je zanemario uputu suda iz navedene presude. Nadalje, tuženik je u izvršenju navedene presude ovoga suda zanemario i ostale primjedbe suda te u ponovljenom postupku nije izveo niti jedan dokaz, već je, kako je i gore navedeno, ponovio navode iz rješenja od 17. listopada 2023., koje je tom presudom poništeno. Tako se tuženik, primjerice, niti jednom riječju nije osvrnuo na to da je sud u navedenoj presudi ukazao na to da je viša inspektorica u odgovoru na tužiteljevu predstavku navela da je nakon obavljenoga inspekcijskog nadzora utvrđeno da su na konkretnoj lokaciji izvršeni zahvati u prostoru nakon kupoprodaje privatnih poljoprivrednih površina i formiranje novih privatnih kanala različitih dimenzija stvarajući poveznicu s vodotokom Crepina, površinom javnog vodnog dobra na kat. čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] samovoljnim postavljanjem cijevi u vodotok Crepinu.
23.Tuženik svoje ovdje osporavano rješenje temelji na mišljenju Hrvatskih voda. Tuženikova je zakonska obveza iz članka 142. stavak 1. Zakona o vodama da zatraži mišljenje Hrvatskih voda o konkretnom slučaju. No, tužitelj pravilno ukazuje na to da mišljenje Hrvatskih voda za tuženika nije obvezujuće. Naime, kad bi to mišljenje bilo obvezujuće u tom slučaju tuženik ne bi trebao izvoditi niti jedan drugi dokaz. Suprotno navodima tuženika mišljenje Hrvatskih voda u smislu odredbe članka 104. ZUS-a nije prethodno pitanje u postupku inspekcijskog nadzora.
24.Iz podataka spisa je razvidno te među strankama nije sporno da je vještak JČ svoj nalaz i mišljenje izradio u postupku osiguranja dokaza vođenom kod Općinskog suda u Metkoviću, pod poslovnim brojem: 9R1-113/2022 te je isti dao i svoj dopunski nalaz i mišljenje u parničnom postupku vođenim pred istim sudom na zapisniku od 25. ožujka 2024. u predmetu Pn-12/2023 po tužbi, između ostalih, i tužitelja iz ovog upravnog spora, protiv tuženika Hrvatskih voda. U tom parničnom postupku je donesena međupresuda, poslovni broj: Pn-12/2023-29 od 25. listopada 2024. koja je utemeljena, između ostalog, i na nalazu i mišljenju vještaka JČ. Na tu međupresudu žalbu je izjavio tuženik iz tog postupka Hrvatske vode. Odlukom Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Gž-774/2024-3 od 1. listopada 2025. prihvaćena su sva utvrđenja iz navedene međupresude. Proizlazi naime da je uzrok plavljenja tužiteljeva zemljišta, između ostalog, prokopavanje obrambenog nasipa (puta) i postavljanje tri cijevi kroz prokopani nasip, koje cijevi spajaju korito rijeke Crepine i susjedno zemljište (zemljište u vlasništvu neposrednih susjeda tužitelja).
25.Tuženik pravilno navodi da je predmet ovoga spora ocjena zakonitosti njegova ovdje osporavanog rješenja od 16. rujna 2024. kojim je odbijen prigovor tužitelja na obavijest-odgovor po postupanju od 10. srpnja 2023. Međutim, navedena međupresuda Općinskog suda u Metkoviću te navedena odluka Županijskog suda u Dubrovniku, koje su između ostalog, utemeljene i na vještvu vještaka JČ, su u značajnoj mjeri dovele u sumnju zaključke tuženika iz osporavanog rješenja.
26.Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora prigovara i da sudski vještak JČ nije sudski vještak za hidrografiju. Stoga je, po ocjeni ovoga suda, a u situaciji kad postoje dva dijametralno suprotna mišljenja, s jedne strane Hrvatskih voda, a s druge strane vještaka JČ a koje je izrađeno u sudskom postupku, tuženik trebao angažirati vještaka odgovarajuće struke koji bi analizom mišljenja Hrvatskih voda, vještva vještaka JČ te očevidom na licu mjesta dao odgovore na sva sporna pitanja.
27.Nadalje, spisu prileži službena zabilješka Policijske uprave Dubrovačko- neretvanske, policijske postaje Metković od 07. svibnja 2020. (dostavljena uz podnesak tužitelja od 27. kolovoza 2025.) u kojoj je sadržana izjava TČ, iz koje, u bitnome, proizlazi da je krajem prošle godine (dakle 2019.godine) na parceli koju je kupio zasadio veliki broj mladih nasada šipaka, da je ispod makadamskog puta koji razdvaja rijeku Crepinu i njegovu parcelu sa šipcima iskopao kanal u koji je ugrađena plastična cijev promjera 40 cm koja povezuje rijeku Cerpinu i njegov odvodni kanal koji se nalazi sa južne strane njegove parcele sa šipcima te da je na kraju odvodnog dijela sa rijeke Crepine stavio pregradu kojom regulira odvod i protok vode. Ova službena zabilješka također dovodi u sumnju utvrđenja iz osporavanog rješenja tuženika.
28.Tuženik u podnesku od 02. rujna 2025. tvrdi da navedenu službenu zabilješku nije dobio na uvid, te da se iskaz TČ i uzme u obzir, ukazuje na mišljenje Hrvatskih voda te članak 142. stavak 1. Zakona o vodama te ustraje u tome da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pravne pretpostavke za donošenje bilo kakvog rješenja vodopravnog inspektora o uspostavi prijašnjeg stanja. Vezano za navedeno je za reći da je podnesak tužitelja od 27. kolovoza 2025. s prilogom na listu 399. (gore navedena službena zabilješka Policijske postaje Metković) opunomoćenici tuženika uručena na ročištu za raspravu održanom 28. kolovoza 2025. jer zbog kratkoće vremena nije dostavljen tuženiku. Stoga ne stoje gore navedene tvrdnje tuženika iz podneska od 02. rujna 2025. da nije imao uvid u navedenu službenu zabilješku.
29.Odredbom članka 8. ZUP-a propisano je da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.
30.Člankom 9. stavkom 1. ZUP-a propisano je da službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, a stavkom 2. istog članka propisano je da koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
31.Odredbom članka 47. stavka 1. ZUP-a propisano je da službena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari.
32.Člankom 52. ZUP-a je propisao da stranka ima pravo sudjelovati u ispitnom postupku sve do donošenja odluke o upravnoj stvari, davati izjave i objašnjenja, iznositi činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari te pobijati točnost navoda koji se ne slažu s njezinim navodima. Stavkom 2. istog članka je propisano da je službena osoba dužna omogućiti stranci izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama koje su iznesene u ispitnom postupku, o prijedlozima za izvođenje dokaza i podnesenim dokazima, sudjelovanje u izvođenju dokaza i postavljanje pitanja drugim strankama, svjedocima i vještacima preko službene osobe, a uz dopuštenje službene osobe i neposredno, kao i upoznavanje s rezultatom izvođenja dokaza i izjašnjavanje o tim rezultatima.
33.Odredbom članka 58. stavka 1. ZUP-a propisano da službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid.
34. Kada se imaju u vidu sva prednja utvrđenja tuženik u konkretnom slučaju, po ocjeni ovoga suda, nije postupio sukladno citiranim odredbama ZUP-a.
35.U smislu citiranih odredbi ZUP-a javnopravna tijela su u obvezi provesti ispitni postupak te utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, svim sredstvima prikladnim za dokazivanje u tu svrhu pribaviti isprave, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i slično, a što ovdje nije slučaj. Stoga ovaj sud nije mogao otkloniti prigovore tužitelja da tuženik nije postupio sukladno pravnim shvaćanjima i primjedbama suda iz gore navedene presude ovoga suda te da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno.
36.Slijedom svega navedenog, po ocjeni ovoga suda, osporavano rješenje nije pravilno i zakonito pa je isto na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a valjalo poništiti i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak i odlučivanje, u kojemu će se otkloniti navedeni nedostatci, pridržavajući se pravnih shvaćanja ovoga suda, kako to propisuje odredba članka 151. stavka 2. ZUS-a. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.
37.Kako je tužitelj uspio u ovom sporu istome je u skladu sa odredbama članka 144. i 147. ZUS-a te Tbr. 27., 46., 52. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:138/23) valjalo priznati trošak za sastav tužbe, podnesaka od 27. kolovoza 2025. i 12. studenog 2025. te za zastupanje na ročištu za raspravu održanom 28. studenog 2025., i to za svaku radnju u iznosu od po 1.000,00 eur, odnosno ukupno 4.000,00 eura, što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 1.000,00 eur, sveukupno iznosi 5.000,00 eur. Navedenim je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Splitu, 22. prosinca 2025.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopušten je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka rješenja, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
-tužitelju, po opunomoćeniku
-tuženiku,
-u spis.
