Poslovni broj: Us I-1160/2025-15

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Anđele Hambašić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: JA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Tomislavu Barišiću, odvjetniku iz Zagreba, Maksimirska cesta 48, protiv tuženika:

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija), Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, i uz sudjelovanje zainteresirane osobe: Klinički bolnički centar Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi poništavanja rješenja, 22. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništavaju rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Direkcije), KLASA: UP/II-502-03/24-01/708, URBROJ: 338- 01-06-05-25-04 od 12. veljače 2025. godine i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/24-03/11, URBROJ: 338-21-02-02-24-11 od 03. rujna 2024. godine.

II. Tužiteljici se dijagnoze tuberkuloze desne dojke (A18.8) i tuberkuloze kože i potkožnog tkiva (A18.4) priznaju kao profesionalne bolesti i u tom smislu joj se priznaju sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj profesionalne bolesti.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici isplati trošak od 4.250,00 €, sa zateznom kamatom koja u slučaju neplaćanja u ostavljenom roku teče od dana donošenja ove presude.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška u preostalom dijelu.

Obrazloženje

Tužiteljica tužbom osporava rješenja iz oba stupnja upravnog postupka, kojima joj kao medicinskoj sestri u Klinici za plućne bolesti KBC Zagreb tuberkuloza desne dojke (A18.8) nije priznata kao profesionalna bolest. Rješenja su donesena nakon danog mišljenja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (u prvom stupnju), odnosno nakon nalaza, mišljenja i ocjene nadležnog tuženikovog liječničkog povjerenstva (u drugom stupnju).

Tužiteljica se u tužbi poziva na izjavu poslodavca te na dano mišljenje specijaliste medicine rada. Ističe da je svakodnevno u kontaktu s oboljelima od tuberkuloze i da stoga nije moguće konkretizirati oboljelu osobu od koje se zarazila. Ističe da zbog toga i ostvaruje pravo na dodatak na plaću te navodi da je u konkretnom slučaju isključena zaraza od članova njezinog domaćinstva. Ukazuje na dokumentaciju iz koje proizlazi da je osoblje u klinici izloženo tuberkulozi, da je cijela lokacija kontaminirana biološkim štetnicima, da radnici zbog toga imaju visok rizik obolijevanja i da prostorije nemaju odgovarajuću ventilaciju. Posebno ističe da su bolesnici od tuberkuloze infektivni i do šest tjedana.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Tužiteljičin poslodavac je kao zainteresirana osoba također u svom odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je održao raspravu, kojoj se nisu odazvali tuženik i zainteresirana osoba. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela te je provedeno vještačenje po vještakinji medicine rada Mariji Zavalić, dok je prijedlog za saslušanje tužiteljice kao neadekvatan odbijen na raspravnom ročištu.

Osporavana rješenja su nezakonita.

Tužiteljičin poslodavac je 15. siječnja 2024. godine podnio prijavu o profesionalnoj bolesti tužiteljice, u odnosu na dijagnozu tuberkuloze desne dojke (A18.8). Iz prijave proizlazi da je tužiteljica medicinska sestra u Klinici za plućne bolesti KBC Zagreb, a prijavi je priložena pisana izjava poslodavca od 17. studenog 2023. godine o tome da je tužiteljica mogla oboljeti od uputne dijagnoze na svom radnom mjestu, kao i mišljenje specijaliste medicine rada od 13. prosinca 2023. godine iz kojeg proizlazi zaključak da se radi o profesionalnom oboljenju. U pokrenutom upravnom postupku je bilo zatraženo mišljenje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u kojem mišljenju (od 18. srpnja 2024. godine) je navedeno da je tužiteljica tokom 2023. godine imala upalu desne dojke i da su nalazi na tuberkulozu bili negativni, što je specijalist pulmolog protumačio na način da je to zbog toga što uzorci nisu bili uzeti na vrijeme. Ipak je navedeno da je tužiteljica od kolovoza 2023. godine uzimala antituberkulotike, nakon čega je došlo do poboljšanja stanja. Istaknuto je da poslodavac nije potvrdio kontakt s konkretnom oboljelom osobom te da je tužiteljica koristila zaštitnu opremu. Navedeno je da nije nađeno uobičajeno drugo tuberkulozno žarište pa se ne može reći kada se i kako tužiteljica zarazila, pri čemu je za infekciju potreban prolongiran ili opetovan kontakt sa zaraženom osobom. Stoga je zaključeno da nema profesionalne etiologije uputne dijagnoze.

Na temelju ovog mišljenja je prvostupanjskim rješenjem od 03. rujna 2024. godine odbijeno priznavanje tužiteljici tuberkuloze desne dojke (A18.8) kao profesionalne bolesti.

U žalbenom postupku je nadležno tuženikovo liječničko povjerenstvo u svom nalazu, mišljenju i ocjeni od 04. studenog 2024. godine donijelo iste zaključke koji su sadržani u mišljenju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo od 18. srpnja 2024. godine.

Stoga je drugostupanjskim rješenjem od 12. veljače 2025. godine tužiteljičina žalba odbijena.

Sud je u ovom upravnom sporu prihvatio prijedlog za provedbu vještačenja po stalnom i nezavisnom sudskom vještaku te je to vještačenje povjereno vještakinji medicine rada Mariji Zavalić, koja je po uputi suda analizirala svu dostupnu medicinsku i drugu relevantnu dokumentaciju (opis tužiteljičinih poslova, izjavu poslodavca, podatke o bolesnicima s tuberkulozom na tužiteljičinom odjelu u osam godina prije tužiteljičinog oboljenja, uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti i procjenu rizika).

Vještakinja je utvrdila da je tužiteljica radila na poslovima s posebnim uvjetima rada (zbog izloženosti biološkim agensima) te je redovito obavljala zdravstvene preglede i nosila osobnu zaštitnu opremu. Vještakinja je također utvrdila da iz procjene rizika proizlazi kako je tužiteljica obavljala poslove s povećanim rizikom, s obzirom na to da je cjelokupno radno vrijeme provodila u Klinici za plućne bolesti, s velikim rizikom zaraze od udisanja bioloških štetnika (od zaraženih ljudi i zaraženog materijala).

Vještakinja je na temelju cjelokupne dostupne dokumentacije zaključila da je tužiteljica doista početkom 2023. godine oboljela od tuberkuloze desne dojke (A18.8), ali i od tuberkuloze kože i potkožnog tkiva (A18.4).

Istaknula je da i Hrvatski zavod za javno zdravstvo navodi da je za razvoj tuberkuloze potreban prolongiran ili opetovan kontakt sa zaraženom osobom, ali da pritom zanemaruje krucijalan podatak da je i po izjavi poslodavca tužiteljica na poslovima koje je obavljala dolazila u kontakt s osobama oboljelim od tuberkuloze pluća, dok takvog kontakta nije bilo s članovima obitelji niti s drugim osobama izvan radnog mjesta. Upravo zbog prolongiranog ili opetovanog kontakta je nemoguće i neživotno tražiti da se poslodavac izjasni o kojoj se konkretnoj oboljeloj osobi radilo u klinici u kojoj radi tužiteljica - a koja je izdahnula bacile tuberkuloze koje je onda tužiteljica udahnula i njima se zarazila. Neživotno je, nelogično i u praksi neprovedivo da poslodavac u zdravstvenoj ustanovi u kojoj se liječe oboljeli od tuberkuloze prati svakodnevno kretanje svih oboljelih od tuberkuloze cijelo radno vrijeme i da točno zna koja je oboljela osoba i kada izdahnula dovoljnu količinu bacila tuberkuloze da se osoba zaposlena u toj ustanovi nađe u prostorima u kojima je taj zaraženi pacijent izdahnuo bacile tuberkuloze i koje onda ta zaposlena osoba udahne i razvije kliničku sliku aktivne tuberkuloze.

Vještakinja dalje navodi da je kod tužiteljice isključeno neko drugo primarno žarište koje bi kod nje ukazivalo na latentnu tuberkulozu koja se aktivirala i raširila hematogeno i/ili limfogeno. Tok njezine bolesti govori o nedavnoj zarazi, a utvrđeni su vjerodostojni podaci o oboljelima od tuberkuloze dišnog sustava 2022. i 2023. godine u klinici u kojoj je radila tužiteljica, uključujući i oboljele koji su boravili u klinici unatrag 14 dana od pojave tužiteljičinih simptoma (09. veljače 2023. godine), što potvrđuje i poslodavac - jasno navodeći da su postojale zaražene osobe u bolnici od kojih se tužiteljica mogla zaraziti, uzimajući u obzir vrijeme inkubacije.

Vještakinja smatra da se u konkretnom slučaju radi o profesionalnoj bolesti u smislu čl. 68. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23 - ZOZO) i u smislu Liste profesionalnih bolesti (kao sastavnom dijelu Zakona o listi profesionalnih bolesti; NN 162/98 i 107/07 - Lista), a imajući u vidu konkretno tužiteljičino radno mjesto, proces rada i uvjete rada na tom radnom mjestu. U tom smislu vještakinja ističe da je epidemiološka obiteljska anamneza tužiteljice negativna, pa s obzirom na nesporan stav o tome da je za zarazu potreban opetovan ili prolongiran kontakt, proizlazi da je mogućnost zaraze izvan radnog mjesta svedena na minimum te je gotovo teoretskog značenja.

S obzirom na to da je za razvoj akutne tuberkuloze potreban prolongiran ili opetovan kontakt - a imajući u vidu broj zaraženih pacijenata koji su se kretali u prostorima u kojima je tužiteljica obavljala svoje poslove, odnosno u kojima se kretala u svrhu obavljanja poslova - vještakinja ukazuje na to da je nemoguće točno imenom i prezimenom odrediti pacijenta koji je izdahnuo bacile tuberkuloze kojima se tužiteljica zarazila. Nadalje, klinička slika i klinički nalazi tužiteljice govore u prilog recentne zaraze prije razvijene kliničke slike tuberkuloze pa ocjene tijela vještačenja iz upravnog postupka nisu sukladne dinamici bolesti, izjavi poslodavca, prethodnom mišljenju specijaliste medicine rada i rezultatima procjene rizika, te stoga nisu pravilne.

Zbog svega navedenog je vještakinja na temelju podataka u spisu, na temelju opisa poslova tužiteljice, kliničke slike i razvoja i dinamike bolesti zaključila da tužiteljičine dijagnoze tuberkuloze desne dojke (A18.8) i tuberkuloze kože i potkožnog tkiva (A18.4) predstavljaju profesionalne bolesti.

Tuženik je u spis potom proslijedio očitovanje svog liječničkog povjerenstva, u kojem se u bitnim zaključcima osporava nalaz i mišljenje vještakinje Marije Zavalić. Sud je stoga vještakinju Mariju Zavalić pozvao na ročište, radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja, odnosno radi davanja odgovora na istaknute primjedbe. Vještakinja je na ročištu istaknula da je u ovom slučaju nesporno da se u tužiteljičinom slučaju radi o primarnoj tuberkulozi dojke, ali da je netočan stav liječničkog povjerenstva da do takve infekcije uglavnom dolazi infiltratom kroz kožu ili kroz mliječne kanaliće. Suprotno tome, vještakinja navodi da do ovakve infekcije najčešće dolazi putem krvi ili limfe, kako je opisano i u medicinskoj literaturi, a što u konkretnom slučaju i odgovara kliničkoj slici u kojoj su se prvo pojavili čvor na dojci te promjene na koži i bradavici; infekcija kroz kožu ili mliječne kanaliće bi bila moguća samo u slučaju direktnog kontakta infekta s kožom, ili primjerice u slučaju da je prethodno zaraženo dijete koje sisa.

Nadalje, vještakinja ističe da je netočan navod o tome da se ne zna kada je do infekcije došlo, pa u tom smislu navodi da je odgovarajući test koji je proveden bio negativan, a tako je kod osoba koje nisu imale latentnu tuberkulozu, kao i kod osoba s početnim stadijem tuberkuloze. Osim toga, više od 30% zaraženih nema pozitivan nalaz u tjelesnim tekućinama, a tužiteljica u svom iskašljaju taj nalaz nije imala pozitivan, jer nije imala infekciju u plućima. Međutim, njezina akutna bolest pod dijagnozama tuberkuloze desne dojke (A18.8) i tuberkuloze kože i potkožnog tkiva (A18.4) je bila potvrđena PHD nalazom, kao i uspjehom terapije specifičnim lijekovima, pa je i specijalist pulmolog na temelju toga postavio navedene dijagnoze. Vještakinja napominje da bacili tuberkuloze nakon iskašljavanja još i do pet sati ostaju u prostoriji, što znači da je kontakt s tim bacilima u zraku prolongiran pa je u tom smislu nelogično utvrđivati konkretnog pacijenta koji je iskašljao bacile koji su zarazili tužiteljicu, a poslodavac tužiteljice je sâm naveo da je u prethodne tri godine prije tužiteljičine zaraze imao 560 osoba u prostorijama u kojima je boravila tužiteljica s bacilom tuberkuloze, dok i dostavljena procjena rizika ukazuje na visoku izloženost tužiteljice ovom bacilu na radnom mjestu, pa je ona stoga i pregledavana zbog obavljanja poslova s posebnim uvjetima rada, u smislu izloženosti biološkim agensima. Vještakinja je ponovila da pritom zaraza tuberkulozom nije utvrđena kod drugih osoba s kojima je tužiteljica bila u duljem kontaktu, primjerice kod članova njezine obitelji.

Nakon ovog usmenog iznošenja nalaza i mišljenja na vještačenje vještakinje Marije Zavalić više nije bilo nikakvih pitanja niti primjedbi pa je i sud to vještačenje u cijelosti prihvatio kao stručno, jasno, detaljno i obrazloženo.

Iz navedenog vještačenja nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica početkom 2023. godine oboljela od tuberkuloze desne dojke (A18.8) i od tuberkuloze kože i potkožnog tkiva (A18.4), pri čemu obje bolesti predstavljaju profesionalne bolesti u smislu čl. 68. st. 1. ZOZO-a, u kojem je propisano da su profesionalne bolesti one bolesti koje su izazvane dužim neposrednim utjecajem procesa rada i uvjeta rada na određenim poslovima. Nadalje, u Listi su pod t. 45 kao bolesti uzrokovane biološkim štetnicima navedene zarazne ili parazitske bolesti uzrokovane radom u djelatnostima gdje je dokazan povećan rizik zaraze.

Zbog svega navedenog sud ocjenjuje da su mišljenje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo od 18. srpnja 2024. godine i nalaz, mišljenje i ocjena tuženikovog liječničkog povjerenstva od 04. studenog 2024. godine nepravilni i kao takvi stručno medicinski osporeni nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje medicine rada Marije Zavalić, što posljedično znači da su i oba osporavana rješenja iz upravnog postupka nepravilna i nezakonita.

Stoga je na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS) tužbeni zahtjev usvojen i oba osporavana rješenja kao nezakonita poništena, a potom su u sporu pune jurisdikcije na temelju čl. 68. st. 1. ZOZO-a i na temelju t. 45. Liste dijagnoze tuberkuloze desne dojke (A18.8) i tuberkuloze kože i potkožnog tkiva (A18.4) tužiteljici priznate kao profesionalne bolesti te su joj vezano uz to priznata i sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj profesionalne bolesti. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, tužiteljica na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe i trošku zastupanja na dva raspravna ročišta, po profesionalnom opunomoćeniku - odvjetniku, u vezi čega tužiteljici na temelju Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a pripada po 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% iznosi 3.750,00 €, a tome treba dodati i opravdan trošak vještačenja od 500,00 €, pa sveukupan opravdan trošak tužiteljice iznosi 4.250,00 €, na što zatražene zatezne kamate u slučaju neplaćanja u ostavljenom roku teku od dana donošenja ove odluke (čl. 144. st. 4. ZUS-a).

Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 29. listopada 2025. godine, jer taj podnesak po svom sadržaju nije bio potreban za vođenje ovog upravnog spora (tužiteljica je u njemu bez ikakvih primjedbi samo reproducirala pisani nalaz i mišljenje vještakinje Marije Zavalić).

U Zagrebu, 22. prosinca 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Tomislav Barišić

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija)

3. Klinički bolnički centar Zagreb, Kišpatićeva 12