Poslovni broj: Us I-766/25-19

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Anđele Hambašić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Zvonimiru Matiću, odvjetniku iz Zagreba, Ulica kneza Branimira 9, protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, radi poništavanja rješenja, 22. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/24-01/03648613446, URBROJ: 341-99-05/3-24-6605 od 31. siječnja 2025. godine.

II. Tužitelju se priznaje pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju potpunog gubitka radne sposobnosti, nastalog 16. rujna 2025. godine, čiji je uzrok ozljeda.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 31. siječnja 2025. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 02. listopada 2024. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem tužitelju nije bilo priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja, odnosno potpunog gubitka radne sposobnosti. Oba rješenja su bila donesena nakon provedenih vještačenja u upravnom postupku.

Tužitelj u tužbi osporava pravilnost provedenih vještačenja te ukazuje na posljedice nesreće koju je pretrpio 18. prosinca 2022. godine.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela, a također je provedeno vještačenje po sudskoj vještakinji medicine rada Mariji Zavalić.

Tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanog drugostupanjskog rješenja je neosnovan, ali je u sporu pune jurisdikcije tužitelju priznato traženo pravo. Postupak za priznavanje prava na temelju smanjenja ili potpunog gubitka radne sposobnosti na temelju čl. 39. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 - ZMO) je pokrenut 02. svibnja 2024. godine.

Tužitelj je prethodno 18. prosinca 2022. godine pretrpio višestruke ozljede nakon pada s građevine na svom radnom mjestu, a po zanimanju je bravar. Prvostupanjskim vještačenjem od 09. rujna 2024. godine i drugostupanjskim vještačenjem od 29. siječnja 2025. godine je utvrđeno da je kod tužitelja još uvijek potreban nastavak liječenja, zbog čega mu se još uvijek ne može utvrditi smanjenje, odnosno potpuni gubitak radne sposobnosti.

Zbog toga je rješenjima iz upravnog postupka zahtjev za priznavanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja, odnosno potpunog gubitka radne sposobnosti bio odbijen.

Sud je u ovom upravnom sporu prihvatio prijedlog za provedbu vještačenja, koji je povjereno vještakinji medicine rada Mariji Zavalić.

Vještakinja je po uputi suda izvršila uvid u svu dostupnu medicinsku dokumentaciju te je detaljno utvrdila klinički status tužitelja.

Vještakinja je utvrdila da je tužitelj radio poslove bravara, ali i druge poslove građevinskog radnika, te je 18. prosinca 2022. godine pretrpio višestruke teške ozljede nakon pada s građevine.

Nakon analize cjelokupne dostupne medicinske dokumentacije i utvrđivanja kliničkog statusa, vještakinja je utvrdila da je liječnik fizijatar 14. lipnja 2023. godine tužitelju za potrebe liječenja indicirao fizikalnu terapiju u kući, nakon čega nije napravljen kontrolni fizijatrijski nalaz. Vještakinja je također ukazala na potrebu novog psihijatrijskog nalaza i psihologijskog testiranja, zbog kratkog psihijatrijskog liječenja u kojem nije bila jasno postavljena dijagnoza psihičke bolesti te je posebno ukazala na to da je zbog oštećenja kostiju lica došlo i do oštećenja mnestečkih funkcija. Zbog svega navedenog je vještakinja zaključila da liječenje tužitelja doista nije završeno i da su stoga nalazi i mišljenja tijela vještačenja iz upravnog postupka u cijelosti pravilni.

Tužitelj je naknadno u spis dostavio novu medicinsku dokumentaciju, koja je stavljena na raspolaganje i vještakinji Mariji Zavalić.

Vještakinja je potom u novom nalazu i mišljenju navela da je iz analize novih nalaza fizijatra i psihijatra vidljivo da su kod tužitelja kao posljedica nesreće trajno zaostala funkcionalna oštećenja sustava za kretanje, u vezi čega se ne očekuje poboljšanje zdravstvenog stanja, već su eventualno moguća daljnja pogoršanja, zbog čega je fizijatar preporučio terapije održavanja postojećeg funkcionalnog statusa.

Vještakinja je pojasnila da se trajna funkcionalna oštećenja sustava za kretanje (gornjih i donjih udova, kralježnice i zdjelice) očituju u bolno reduciranoj funkciji kralježnice te oštećenju funkcije oba gornja i oba donja ekstremiteta (što je potom i detaljno klinički opisala), a također je navela da se kod tužitelja kao posljedica nesreće razvila i simptomatika organskog sumanutog poremećaja te simptomatika organskog poremećaja raspoloženja, koje su organskog porijekla, u vezi čega se također ni uz primanje farmakoterapije ne očekuje bitno poboljšanje postojećih simptoma.

Vještakinja je stoga zaključila da se na temelju novih nalaza fizijatra i psihijatra može zaključiti (a imajući u vidu i zvanje bravara i obavljanje ostalih poslova građevinskog radnika) da je kod tužitelja s danom novog fizijatrijskog pregleda 16. rujna 2025. godine nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, čiji je uzrok ozljeda. Tužitelj je prigovorio datumu utvrđivanja potpunog gubitka radne sposobnosti, smatrajući da su novi nalazi samo potvrdili ranije postojeće zdravstveno stanje. Vještakinja je na raspravnom ročištu u cijelosti otklonila ovaj tužiteljev prigovor, ponovno ukazujući na sadržaj fizijatrijskih nalaza od 14. lipnja 2023. godine i 16. rujna 2025. godine, pri čemu je kasniji nalaz ukazao na konačno zdravstveno stanje, dok je u onom ranijem fizikalna terapija tek bila indicirana u svrhu liječenja. Nakon usmenog izlaganja vještačenja na nalaz i mišljenje vještakinje više nije bilo nikakvih pitanja ni primjedbi, pa je i sud to vještačenje u cijelosti prihvatio kao stručno, jasno, detaljno i objektivno.

Iz navedenog vještačenja proizlazi da je kod tužitelja počevši od 16. rujna 2025. godine nastupio potpuni gubitak radne sposobnosti, čiji je uzrok ozljeda (tužitelj ne raspolaže aktom o priznavanju ozljede na radu), pa mu je na temelju čl. 39. st. 4. i 5. ZMO-a u sporu pune jurisdikcije u tom smislu i priznato pravo iz mirovinskog osiguranja.

Tužitelj ima pravo da mu se u upravnom sporu (kao sporu pune jurisdikcije) njegovo zdravstveno stanje ispita u cjelini, što je i učinjeno provedenim vještačenjem te mu je u skladu s tim vještačenjem i priznato pravo iz mirovinskog osiguranja. Međutim, tužitelju je to pravo u konkretnom slučaju moglo biti priznato samo na temelju naknadne, nove medicinske dokumentacije - dostavljene na uvid tek vještakinji Mariji Zavalić - a tom medicinskom dokumentacijom tijela vještačenja iz upravnog postupka nisu raspolagala u vrijeme izrade njihovih nalaza i mišljenja. Iz navedenog proizlazi - kako je navela i vještakinja Marija Zavalić - da su vještačenja iz upravnog postupka od 09. rujna 2024. godine i 29. siječnja 2025. godine u vrijeme njihove izrade u cijelosti bila pravilna, što posljedično znači da su u vrijeme njihovog donošenja i rješenja upravnih tijela bila u cijelosti pravilna i zakonita. Stoga je tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanog drugostupanjskog rješenja kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS). Iako tužitelj svakako ima pravo da mu se u upravnom sporu njegovo zdravstveno stanje ispita u cjelini (što je i učinjeno), on je već i na temelju pravilnih nalaza i mišljenja tijela vještačenja iz upravnog postupka trebao biti svjestan da u vrijeme podnošenja tužbe još uvijek ne raspolaže medicinskom dokumentacijom koja bi ukazivala na njegov trajan zdravstveni status.

Stoga je tužitelj s naknadnom, novom medicinskom dokumentacijom primarno trebao poštovati i provesti redovnu propisanu proceduru za utvrđivanje potpunog gubitka radne sposobnosti, odnosno s tom novom medicinskom dokumentacijom pokrenuti novi upravni postupak u kojem bi se njegovo zdravstveno stanje ispitalo u provedbi novih (besplatnih) vještačenja.

Sud smatra da tužitelj ostvarujući svoja prava ne može zloupotrebljavati propisane procedure i preskakati redovne faze upravnog postupka, odnosno zahtijevati da se o njegovim pravima zapravo po prvi put odlučuje tek pred sudom u upravnom sporu - i istovremeno od tuženika zahtijevati naknadu troškova tog upravnog spora.

Drugim riječima, tužitelj je isti učinak mogao postići i podnošenjem novog, cjelovitog zahtjeva u upravnom postupku pa je u tom smislu pokretanje i vođenje ovog upravnog spora iz perspektive tuženika bilo potpuno nepotrebno.

Stoga i bez obzira na priznavanje prava tužitelju u sporu pune jurisdikcije, sud u smislu čl. 147. st. 8. ZUS-a ocjenjuje da njegovi troškovi ovog upravnog spora zbog zloupotrebe prava uopće nisu bili opravdani, pa je njegov zahtjev za naknadu troška (uperen prema tuženiku) odbijen.

Sud je na raspravnom ročištu kao nepotreban i neadekvatan odbio i dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja.

U Zagrebu, 22. prosinca 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Zvonimir Matić

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, A. Mihanovića 3, Zagreb