REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-859/2025-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici DUV, dipl. iur., predstavnici Hrvatskog sindikata pošte, Zagreb, Radićeva 12, protiv tuženika HP- Hrvatska pošta d.d., Velika Gorica, Poštanska 9, OIB: 87311810356, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja DUV, dipl. iur., te punomoćnice tuženika NU, zaposlenice, dana 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.807,15 eur neto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- na iznos od 19,24 eur od 16. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 32,99 eur od 16. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 35,14 eur od 16. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 34,82 eur od 16. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 19,24 eur od 16. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 33,05 eur od 16. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 38,49 eur od 16. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 35,14 eur od 16. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 34,99 eur od 16. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 11,00 eur od 16. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 34,72 eur od 16. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 28,87 eur od 16. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 32,99 eur od 16. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 31,05 eur od 16. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 36,82 eur od 16. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 34,16 eur od 16. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 23,43 eur od 16. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 34,55 eur od 16. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 38,49 eur od 16. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 34,72 eur od 16. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 38,49 eur od 16. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 8,75 eur od 16. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 34,72 eur od 16. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 38,49 eur od 16. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 38,49 eur od 16. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 36,74 eur od 16. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 36,66 eur od 16. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 33,24 eur od 16. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 38,49 eur od 16. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 38,49 eur od 16. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 34,99 eur od 16. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 38,49 eur od 16. studenog 2020. do isplate,

- na iznos od 27,49 eur od 16. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 21,75 eur od 16. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 34,82 eur od 16. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 28,87 eur od 16. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 36,82 eur od 16. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 38,49 eur od 16. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 38,49 eur od 16. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 36,74 eur od 16. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 26,24 eur od 16. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 19,24 eur od 16. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 38,49 eur od 16. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 38,49 eur od 16. studenog 2021. do isplate,

- na iznos od 38,49 eur od 16. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 21,75 eur od 16. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 36,66 eur od 16. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 36,57 eur od 16. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 18,41 eur od 16. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 25,66 eur od 16. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 7,00 eur od 16. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 36,74 eur od 16. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 25,66 eur od 16. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 28,45 eur od 16. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 35,84 eur od 16. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 35,84 eur od 16. studenog 2022. do isplate,

- na iznos od 34,21 eur od 16. prosinca 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je tužbi i tijekom postupka navodio da je zaposlen kod tuženika te da ostvaruje pravo na naknade utvrđene Kolektivnim ugovorom za radnik HP-Hrvatske pošte d.d. (u daljnjem tekstu: KU), kod čega je u čl. 54. istoga utvrđeno pravo na naknadu mjesečnih troškova prijevoza od mjesta stanovanja do mjesta rada, što tuženik nije isplatio, te se predmetno potražuje u ovom postupku, kako je zatraženo konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 11. rujna 2024., sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se u konkretnom slučaju nisu ostvarili uvjeti za isplatu troškova prijevoza, budući da je uvjet za isto postojanje najkraće udaljenosti od adrese stanovanja do adrese rada od 2 km i više, što se utvrđuje sukladno planeru putovanja Hrvatskog autokluba (HAK). Tuženik smatra da u konkretnom slučaju udaljenost između mjesta stanovanja [adresa] do mjesta rada Hercegovačka 1 (oboje Split) mjereno na naprijed opisani način iznosi manje od 2 km, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova. Također iznosi i prigovor zastare potraživanja.

3. Tijekom postupka prvostupanjski sud donio je presudu dana 31. listopada 2024. poslovnog broj Pr-557/2023 (kojom je usvojen tužbeni zahtjev, str. 104-108 spisa), koju je Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, ukinuo svojom Odlukom poslovnog broja Gž R-7/2025 od 17. travnja 2025. (str. 116-120 spisa) te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom ponovljenog postupka izvršio uvid u ugovor o radu (str. 5-6 spisa), aneks ugovora o radu (str. 7 spisa), ispis izračuna - HAK (str. 8 spisa), Kolektivni ugovor (str. 9-66 spisa), ispis s Google karte (str. 72 spisa), ispis s HAK karte (str. 73-74 spisa), dopis HAK-a od 16. travnja 2024. te 6. listopada 2025. (str. 84-85, 129 spisa), izračun tuženika dostavljen uz 18. lipnja 2024. (str. 90-91 spisa) i Izjavu o adresi stanovanja (str. 92 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika te da bi ostvarivao pravo na naknade utvrđene KU-om, kod čega je u čl. 54. istoga utvrđeno pravo na naknadu mjesečnih troškova prijevoza od mjesta stanovanja do mjesta rada, što tuženik nije isplatio, te se predmetno potražuje u ovom postupku, u vezi čega je tuženik navodio da se u konkretnom slučaju nisu ostvarili uvjeti za isplatu troškova prijevoza, budući da je uvjet za isto postojanje najkraće udaljenosti od adrese stanovanja do adrese rada od 2 km i više, što se utvrđuje sukladno planeru putovanja HAK-a. Tuženik smatra da u konkretnom slučaju udaljenost između mjesta stanovanja [adresa] do mjesta rada Hercegovačka 1 mjereno na naprijed opisani način iznosi manje od 2 km, što onda ne opravdava isplatu predmetnih troškova tužitelju.

7. Odlučujući o naprijed navedenom, u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja od HAK-a su pribavljeni odgovarajući podaci tj. obračun udaljenosti između naprijed naznačenih lokacija mjesta stanovanja i mjesta rada za tužitelja, i koja (uz navedena ograničenja) iznosi 2,26 km u jednom smjeru (stanovanje-rad) te 1,79 km u suprotnom smjeru. Također je među strankama nesporna sama visina potraživanja, koja je usklađena s izračunom kojeg je sastavio sam tuženik te dostavio uz podnesak od 18. lipnja 2024..

8. Ocjenjujući prethodno izneseno proizlazilo bi onda da je osnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova prijevoza, budući da KU spominje udaljenost od mjesta stanovanja do mjesta rada (a ne od mjesta rada do mjesta stanovanja), koja je veća od 2 km (2,26 km), na koji način onda nije odlučno što je u suprotnom smjeru udaljenost ispod 2 km (1,79 km), s tim da je valjalo prihvatiti pribavljeni izračun HAK-a koji nije u suprotnosti sa odredbama KU-a vezanim za način izračuna udaljenosti. U ponovljenom postupku su dopisom od 1. listopada 2025. dodatno zatraženi podaci te očitovanje, no iz odgovora HAK-a od 6. listopada 2025. proizlazi da ostaju kod izračuna iz prethodnog dopisa od 16. travnja 2024. tj. navedeno je da ne mogu dostaviti drugačije podatke nego u predmetnom dopisu u kojem su izloženi svi parametri te izračuni, što je i obrazloženo. Na taj način proizlazi da niti u ponovljenom postupku nisu utvrđene dodatne okolnosti koje bi izmijenile naprijed iznesene zaključke, kod čega se ukazuje, a na što se poziva i tužitelj podneskom od 31. listopada 2025., da i postojeća sudska praksa potvrđuje stajalište zauzeto u ovoj presudi, kako je to vidljivo iz priloženih presuda ovog suda poslovnog broja Pr-997/2023 od 18. travnja 2025. te Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž R-383/2025 od 8. srpnja 2025..

9. Slijedom iznesenog valjalo je onda usvojiti konačno postavljeni tužbeni zahtjev te dosuditi tužitelju zatraženi iznos od 1.807,15 eur neto s naslova naknade tj. participacije u troškovima prijevoza, pri čemu tužitelju na svaki pojedini dosuđeni mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća, tj. od 16-og u mjesecu za protekli mjesec. Visina zakonske zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) te na način pobliže naveden u izreci ove presude.

10. Uz navedeno, za ukazati je da nije osnovan niti prigovor zastare potraživanja, kojeg je tuženik navodio u odgovoru na tužbu, budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 11. travnja 2023., dok se iznosi dosuđeni tužitelju odnose na razdoblje od ožujka 2018. (s dospijećem na dan 16. travnja 2018.) pa nadalje, dakle unutar su zastarnog roka od pet godina, u smislu odredbe čl. 139. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.).

11. Tuženik nema pravo na nadoknadu parničnih troškova, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici.

12. Tim slijedom odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 22. prosinca 2025.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- tuženiku