Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj Povrv-159/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Denisu Putiću, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX, OIB: 76674680107, iz Zagreba, Horvatova 82, zastupanog po punomoćniku Matku Bogdanu, odvjetniku iz Sinja, protiv tuženika SINANOVIĆ-FASADE d.o.o., iz Ičića, Bana Ivana Mažuranića 7, OIB: 16184289901, zastupanog punomoćnicima iz odvjetničkog društva Marčan&partneri, iz Rijeke, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 13. studenog 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja MK, odvjetničkog vježbenika iz Opatije, zakonskog zastupnika tuženika Senada Sinanovića i punomoćnika tuženika Luke Tomašića, odvjetnika iz Rijeke, te objave 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja EOS MATRIX, OIB: 76674680107, iz Zagreba, Horvatova 82, te se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Gordane Legović iz Rijeke od 27. veljače 2024. posl.br. Ovrv-1183/2024, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-45/2024 koji glasi:

"Nalaže se ovršeniku SINANOVIĆ - FASADE d.o.o., OIB: 16184289901, OPATIJA, BANA IVANA MAŽURANIĆA 7, 51414 Ičići, da ovrhovoditelju EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, Horvatova 82, 10000 Zagreb, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 11010-200004185804-1, namiri tražbinu u iznosu od 303,24 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 113,74 EUR od 21.03.2023.,

- na iznos od 113,74 EUR od 21.04.2023.,

- na iznos od 72,44 EUR od 19.05.2023.,

- na iznos od 3,32 EUR od 20.06.2023.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 11010- 200004185804-1, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 25,00 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 11010-200004185804-1, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi."

II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak postupka u iznosu od 250,00 EUR u roku od 15 (petnaest) dana, dok se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj, prvotno kao ovrhovoditelj podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, koji je javni bilježnik Gordana Legović prihvatila te je donesla rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, protiv kojeg je tuženik izjavio prigovor te je rješenje stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene ovršne radnje te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Tužitelj potraživanje temelji na zaključenom Ugovoru o cesiji kojim je od društva Hrvatski telekom d.d. preuzeo potraživanje koje to društvo ima prema tuženiku, a odnosi se na neplaćene telekomunikacijske usluge.

3. Tuženik u tijeku postupka osporava aktivnu legitimaciju tužitelja te ističe da tužitelj nije dostavio cjelokupni dokaz o ustupu tražbine od Hrvatskog telekoma, niti je dostavio obavijest tuženiku da je preuzeo tražbinu. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te navodi da nije podnio zahtjev za mobilnim uslugama i da mu nikada nisu dostavljeni utuženi računi pa ističe prigovor promašene pasivne legitimacije pa predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

4. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u izvod iz otvorenih stavaka dužnika, zahtjev za mobilnim uslugama Hrvatskog telekoma, račune, Okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015 od 10. listopada 2015. zaključen između tužitelja i Hrvatskog telekoma d.d., Dodatak tom ugovoru i aneksima od 17. listopada 2017. i 22. listopada 2021., rješenje Agencije za zaštitu osobnih podataka, Obavijest o ustupanju potraživanja od 22. studenog 2023. i saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika.

5. Ocjenom provedenih dokaza uz primjenu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti.

6. Neosnovano ističe tuženik prigovor promašene aktivne legitimacije jer je tužitelj dokazao da je temeljem Okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-08/2015 od 10. listopada 2015. zaključen između tužitelja i Hrvatskog telekoma d.d. i Dodatka Okvirnog ugovora preuzeo potraživanje Hrvatskog telekoma u iznosima kako je to navedeno u točki I. izreke presude. Činjenica što su podaci o preuzimanju drugih potraživanja izbrisani temeljem rješenja Agencije za zaštitu osobnih podataka nisu od utjecaja na aktivnu legitimaciju tužitelja u ovoj pravnoj stvari kraj činjenice da je preuzeo potraživanja koja su predmet ovog postupka i to je dokazao.

7. Neosnovano tuženik ističe da bi ga tužitelj bio dužan obavijestiti o ustupu tražbine iz razloga što temeljem odredbi čl. 80 – 82 Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) za valjanost ugovora o cesiji nije potreban pristanak dužnika. Ugovor o cesiji je dvostrano obvezni pravni odnos koji uređuje prijenos tražbine sa starog vjerovnika na novog, dakle samo su dvije strane takvog ugovora, stari vjerovnik (ustupitelj) te novi vjerovnik (primatelj), međutim ne i dužnik prema kojem stari vjerovnik ima tražbinu.

8. Odredbom čl. 84 st. 1 i 2 ZOO-a propisano je da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Dužnik može isticati primatelju pored prigovora koje ima prema njemu i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kada je saznao za ustupanje.

9. Tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te navodi da nikada nije potpisao zahtjev za mobilnim uslugama Hrvatskog telekoma, a da je na istom razvidno da je adresa na koju se šalje račun mihaela. [adresa elektroničke pošte], a ne e-mail tuženika, odnosno direktora tuženika. U dokaznom postupku direktor tuženika iskazao je da nikada s ustupiteljem nije imao zaključen ugovor o korištenju mobilnih usluga već je to imao isključivo kao fizička osoba. Navodi da potpis na listu 36 spisa na zahtjevu za mobilnim uslugama Hrvatskog telekoma nije njegov potpis te da je imao ured od odvjetnice Mihaele Radulović i ne zna kako je došlo do ovog ugovora jer nikada nije imao ugovorni odnos s T-comom, niti je ikada plaćao račune T-comu.

10. Tužitelj u tijeku postupka nije predlagao provođenje dokaza na okolnost da je zakonski zastupnik tuženika Senad Sinanović ili neka druga osoba ovlaštena za zastupanje tuženika podnijela zahtjev za mobilnim uslugama Hrvatskom telekomu. Sud u tom dijelu poklanja vjeru iskazu zakonskog zastupnika da nikada takav zahtjev za mobilnim uslugama nije podnio Hrvatskom telekomu, a to iz razloga što je na samom zahtjevu razvidno da je adresa dostave e-računa e-mail odvjetnice Mihaele Radulović koja je unazad 15 godina bila odvjetnica sa sjedištem u [adresa], time da joj je prestala dužnost 4. prosinca 2025. temeljem rješenja Hrvatske odvjetničke komore. U vrijeme podnošenja zahtjeva Mihaela Radulović, tada i MKK, bila je odvjetnica, a tužitelj nije dostavio u spis eventualnu punomoć da bi ona bila ovlaštena za podnošenje zahtjeva tuženika za mobilnim uslugama Hrvatskom telekomu.

11. Sud je dobio dokazni prijedlog tužitelja da se od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje zatraži podatak da li je MKK bila zaposlena kod tuženika i eventualno u kojem periodu te da se tuženik obveže da dostavi ugovor o radu zaključen s njom, jer je ovaj dokazni prijedlog predložen nakon zaključenja postupka, odnosno u fazi glavne rasprave. Sud je također odbio dokazni prijedlog tužitelja da se od Ministarstva financija, Porezne uprave zatraži podatak o tome da li je tuženik koristio pravo na odbitak predporeza za tražbine iz ovog postupka te da se od Hrvatskog telekoma d.d. zatraži očitovanje da li je tuženik plaćao ranije izdane račune temeljem ugovornog odnosa, odnosno ispis plaćanja istih, jer smatra da kraj činjenice da između ugovornih strana nije nastao ugovorni odnos nije relevantno da lije eventualno odvjetnica Mihaela Radulović plaćala račune koji sud ostavljeni na njezinu e-mail adresu prije utuženog razdoblja. Zaključno se ističe da temeljem utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da tuženik i Hrvatski telekom d.d. nisu bili u ugovornom odnosu.

12. Na temelju izvedenih dokaza sud utvrđuje da tužitelj nije dokazao svoje potraživanje koje se odnosi na pružene telekomunikacijske usluge te se u konkretnom slučaju ima primijeniti pravilo o teretu dokazivanja koje obvezuje i sud, koji smatra da tužitelj nije dokazao činjenice na koje se u postupku poziva u smislu odredbe čl. 221.a ZPP-a pa je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

13. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbama čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP-a, a dosuđeni trošak tuženiku odnosi se na zastupanje odvjetnika i čine ga sastav prigovora u iznosu od 50,00 EUR, sastav obrazloženog podneska u iznosu od 50,00 EUR, pristup odvjetnika na dva ročišta u iznosu od po 50,00 EUR, što ukupno iznosi 200,00 EUR. Na ovaj iznos priznat je PDV 50,00 EUR, tako da je tuženiku ukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 250,00 EUR. U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška je odbijen, a odnosi se na pristup na ročište za objavu presude, koji trošak nije nužan za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155 st. 1 ZPP-a jer se presuda istovremeno dostavlja e-komunikacijom.

U Opatiji 22. prosinca 2025.

S u d a c

Denis Putić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ovog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354 st. 2 toč. 3 ovog Zakona. U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe čl. 370 ovog Zakona.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 476.a ZPP-a).

Dna:

Pun. tužitelja, uz rješenje o pristojbi na presudu

Pun. tuženika