Republika Hrvatska

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

Pn-27/2025- 13

U  I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru po sucu Ivici Grubišiću u pravnoj stvari tužitelja MH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Berislavu Krnic, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, Građansko upravni odjel protiv tuženika, nakon javno održane i zaključene glavne rasprave 24. studenog 2025. u prisustvu punomoćnika parničnih stranaka, 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 da tužitelju MH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 8.475,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 15. listopada 2024. po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 da tužitelju MH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknadi imovinsku štetu u iznosu od 300,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 22. prosinca 2025. po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom neimovinske štete za iznos od 7.261,80 eura sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, te sa preostalim dijelom imovinske štete za iznos od 263,20 eura sa zateznom kamatom na taj iznos, kao i sa zahtjevom za zateznom kamatom na dosuđeni iznos imovinske štete od 15. rujna 2024. do 21. prosinca 2025.

IV. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 da tužitelju MH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.300,64 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 22. prosinca 2025. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj tužbom od 29. travnja 2025. zahtijeva naknade štete zbog neosnovanog uhićenja i određivanja istražnog zatvora. Istražni zatvor trajao je od 07. listopada 2020. do 27. siječnja 2021. u ukupnom trajanju od 113 dana, nakon toga su tužitelju izrečene mjere opreza iz čl.98. st.2. t.1. i 3. ZKP/08, u trajanju od 27. siječnja 2021. do 14. rujna 2024, dakle u razdoblju od 3 godina i 8 mjeseci, kada se svako mjesečno morao javljati dva puta točnije svakog 1. i 15. u mjesecu, a što je i činio, Policijskoj postaji u Vukovaru, a što je ukupno 88 puta.

1.2. Tužbu obrazlaže navodom da je 07. listopada 2020. tužitelj je bio uhićen, da bi potom rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 8. listopada 2020. broj Kir-Rz- 8/2020 protiv njega bio određen jednomjesečni istražni zator do 7. studenog 2020., a potom je isti produljen na daljnja dva mjeseca do 7. siječnja 2021. rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 6. studenog 2020. broj Kir-Rz-9/2020-4, a da bi se istražni zatvor produljio i rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 7.siječnja 2021. pod brojem Kir-Rz-1/2021-4 do 7.travnja 2021. Konačno, rješenjem Županijskog suda u Osijeku pod brojem Kir-Rz-1/2021 od 27. siječnja 2021. ukinut je istražni zatvor uz položeno jamstvo i izricanjem mjera opreza. Podnositelj je zakonski neosnovano bio lišen slobode u ukupnom trajanju od 113 dana, a mjere opreza trajale su naredne 3 godine i 8 mjeseci. Kazneni postupak protiv ĐH pravomoćno je obustavljen rješenjem Općinskog suda u Osijeku pod br. K-Rz-4/2021 od 5. rujna 2024., a koje je postalo pravomoćno 14. rujna 2024., a sam postupak trajao je gotovo 4 godine.

1.3. Tužitelj se 15. listopada 2024. sa zahtjevom za naknadu štete zbog neutemeljenog uhićenja obratio RH, Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije s potraživanjem u ukupnom iznosu od 16.300,00 €. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije je u svom dopisu od 12. prosinca 2024.

KLASA: UP/I-702-03/24-01/190 URBROJ: 514-05-02-02-02/01-24-02 navelo kako smatra da je traženje tužitelja osnovano, ali previsoko postavljeno te smatraju da bi pravična naknada za ovaj slučaj iznosila 4.199,08 €.

1.4. Podnositelj je kontinuirano od uhićenja i prvog ispitivanja u postupku negirao bilo kakvu odgovornost i krivnju za kazneno djelo kojim se teretio, no unatoč tim činjenicama lišen je slobode u gore označenom trajanju, a prema njemu su primijenjene i druge mjere prisile u vidu bespotrebnog izricanja mjera opreza, a sve skupa narušavajući osnovne ustavne slobode i prava predviđene Ustavom RH i europskim međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima.

1.5. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku broj Kv-Rz-15/2024 od 25. listopada 2024. ukinuto je jamstvo određeno rješenjem suca istrage Županijskog suda u Osijeku od 21. prosinca 2020. broj: Kir-Rz-9/2020-18, kojim je istražni zatvor određen prema tada okrivljenom MH rješenjem suca istrage Županijskog suda u Osijeku broj Kir-Rz-8/2020 od 8. listopada 2020., iz zakonske osnove propisane odredbom čl.123. st.1. t.1. i 2. ZKP/08 te produljen rješenjem Kir-Rz-9/2020-4 dana 6. studenog 2020. koje rješenje je potvrđeno rješenjem Kv-Rz-26/2020-3 dana 19. studenog 2020., zamijenjen jamstvom u visini od 540.800,00 kuna koje se sastojalo od stavljanja hipoteke na nekretninama u vlasništvu MH i GH i to na kčbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], na kčbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina], na kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] i na kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina].

1.6. Naime, tužitelj je nakon uhićenja 07. listopada 2020. priveden u osječki zatvor gdje je doveden u sobu od cca 6 x 2,5 m (15 m2) u kojoj je bio zatočen s više (desetak) osoba dok su kreveti bili na tri kata. Tužitelj je 2 tjedna spavao na samom madracu na podu, a ti tzv. „podni ležajevi“ su bili zauzeti tokom dana i nije ih mogao koristiti. Svi zatvorenici dnevne obroke konzumirali u zatvoreničkim sobama, WC je također bio bez ključa i zaključavanja i nalazio se u istoj prostoriji u kojoj su i jeli i spavali na taj je način tužitelj 22 sata dnevno boravio u ćeliji u kojoj je bio smješten i sanitarni čvor, koji nije bio potpuno odvojen od ostatka prostorije, isti je bio bez ventilacije, kao i da se u toj istoj sobi posluživala i konzumirala hrana, na takav način je postupljeno suprotno Konvenciji, mjerodavnim načelima i standardima utvrđenim u presudi Europskog suda za ljudska prava i odredbama ZIKZ. Načelna stajališta u vezi s uvjetima u zatvoru utvrdilo je Vijeće Europskog suda za ljudska prava u presudi donesenoj 20. listopada 2016. u predmetu Muršić protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 7334/2013).

1.7. Tužitelj je, kao direktnu posljedicu uhićenja i oduzimanja slobode te prisilom da se javlja policiji tijekom razdoblja od 3 godina i 8 mjeseci, vođenjem kaznenog postupka protiv njega u trajanju od umalo 4 godine doživljavao višestruke traume kao ranije neosuđivana osoba sa sezonskim primanjima.

1.8. Uslijed svega gore navedenog kod tužitelja je postojala visoka razina stresa, straha i opravdane zabrinutosti, a sve to uz kumulativan osjećaj nepravde i osramoćenosti. Treba istaknuti da se tužitelja teretilo za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika za koju je propisana kazna zatvora od pet godina do dvadeset godina te da je isti ranije neosuđivan što je uvelike utjecalo na razinu jačine straha i anksioznosti za cijelo vrijeme trajanja istražnog zatvora. Jasno je da s ostalim zatvorenicima nije mogao imati kontakta kao okrivljenik za kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika te da je upravo ta činjenica njegov boravak u istražnom zatvoru činila još nepodnošljiviji nego drugim zatvorenicima. Samim boravkom u zatvoru tužitelj je bio odvojen od obitelji i prijatelja te nije mogao privređivati za obitelj, boravak u istražnom zatvoru zajedno s ostalim zatvorenicima predstavlja sam po sebi tešku situaciju, osobito zbog manjka privatnosti, stalnog maltretiranja, zajedničkog tuširanja osim svega navedenog boravak u istražnom zatvoru izazvao je i negativnu reakciju tužiteljeve uobičajene okoline, a sve u skladu s tim da je upravo zatvor najteži oblik kažnjavanja čovjeka baš iz razloga ograničavanja slobode kao temeljnog ljudskog prava. Tužitelj je upravo zbog svega gore navedenog pretrpio strah visokog intenziteta, a što treba predstavljati odlučnu činjenicu u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva. Naime, isti je osim u svim gore navedenim situacijama u kojima mu je potpunosti narušena privatnost, imao i strah zbog kaznenog djela koje mu se stavljalo na teret. Uzimajući u obzir težinu i prirodu kaznenog djela koje mu se stavljalo na teret posebnu pozornost treba usmjeriti na ocjenu intenziteta straha kojeg je tužitelj trpio radi zapriječene kazne za navedeno djelo, ističemo kako je životno i logično da strah tužitelja kojem je prijetila kazna od pet godina do dvadeset godina jakog intenziteta i da isti traje čitavo vrijeme tužiteljevog neutemeljenog lišavanja slobode te da razina i dužina od 113 dana prelazi uobičajenu razinu povrede prava osobnosti. Nadalje, isti je trpio i egzistencijalni strah jer njegova supruga nije mogla obavljati redovne poljoprivredne poslove a to im je bio jedini izvor prihoda.

1.9. Smatramo da je istražni zatvor u trajanju od 113 dana ostavio dosta posljedica na psihičko stanje tužitelja te navodimo i da isti sada ima poteškoća s ponovnim uklapanjem u društvo i obavljanjem normalnih životnih aktivnosti pogotovo uzevši u obzir i činjenicu da su svi vodeći portali prenijeli kao naslovne vijesti da su „Batinaši iz špalira s Ovčare, svi su uhićeni iz sela kraj Vukovara, Tajni svjedok: ' M je mlatio'“ i dr.

2. Tuženik prvenstveno osporava dopuštenost tužbe. O tužiteljevom zahtjevu za rješenje ovog spora mirnim putem, nadležno Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije je odlučilo u Zakonom određenom roku, na način da ga je načelno prihvatilo te je tužitelju, po punomoćniku, odmah ponuđen iznos od 4.199,08 eura na ime naknade štete. Tužitelj osobno, kao niti po punomoćniku, do danas nije odgovorio Ministarstvu u smislu prihvaćanja odnosno odbijanja ponuđenog iznosa naknade pa tuženik, po zakonskom zastupniku smatra kako su pregovori oko visine predmetne naknade i dalje u tijeku između tužitelja i nadležnog Ministarstva. Teret dokaza bezuspješnog pokušaja mirnog rješenja spora sa Republikom Hrvatskom je na tužitelju. Slijedom naprijed navedenoga, iz sadržaja tužbe i priloga te tužbe razvidno je kako tužitelj nije dokazao ispunjenje Zakonom o parničnom postupku (čl. 186.a), kao niti Zakonom o kaznenom postupku/97 (čl. 478. st.1.), propisane pretpostavke za podnošenje tužbe za naknadu predmetne štete protiv Republike Hrvatske. Stoga tuženik predlaže da Sud odbaci predmetnu tužbu kao nedopuštenu.

2.1. Tuženik, u slučaju da Sud ne odbaci predmetnu tužbu, opreza radi, podredno ovdje stavlja i prigovor mogućeg namirenja (dijela) predmetne tražbine izvršenog u posebnom postupku koji se pod brojem KLASA: UP/I-702-03/24-01/190, vodi kod Ministarstva pravosuđa a osporava i visinu tužbenog zahtjeva. S tim u vezi tuženik osporava, kao pogrešan, navod tužitelja o trajanju istražnog zatvora u vremenu od 113 dana. Tužitelj je u istražnom zatvoru zadržan 111 dana.

2.2. Stoga bi tužitelju već slijedom naprijed navedenoga pripala manja naknada od tražene.

2.3. Tuženik tužitelju nije dao povoda za predmetnu tužbu, osobito u dijelu koji se odnosi na priznato pravo naknade u iznosu od 4.199,08 eura, s obzirom da ponuda nadležnog Ministarstva do danas nije odbijena od strane tužitelja.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem: rješenje ŽS u Osijeku Kir-Rz- 8/2020 od 8.10.2020.,rješenje ŽS u Osijeku Kir-Rz-9/2020od 6.11.2020., rješenje ŽS u Osijeku Đ1/2021 od 7. 1.2021., rješenje ŽS u Osijeku K-Rz-4/2021 -112 od 5.9.2024., potvrda pravomoćnosti i ovršnosti, rješenje ŽS u Osijeku Kir-Rz-1/2021 -16 od 27. siječnja 2021., Zahtjev za mirno rješenje spora i očitovanje resornog ministarstva na zahtjev od 12.12.2024., rješenje ŽS u Osijeku Kv-Rz-15/2024 od 25. 10.2024., očitovanje Zatvora u Osijeku 13.5.2025., preslika članaka iz medija str. 60-106., iskaz tužitelja kao stranke u postupku, očitovanje Zatvora u Osijeku od 18.9.2025.

4. Predmet spora je naknada štete zbog neosnovanog lišenja slobode i loših uvjeta u istražnom zatvoru u iznosu od 15.736,80 eura, te naknada imovinske štete u iznosu od 563,20 eura sa zateznom kamatom po oba osnova.

5. Sporna je dopuštenost tužbe, a i istaknut je prigovor namirenja kao i broj dana za koje tužitelj polaže pravo na naknadu. Osim toga sporan je pravni osnov.

6. Čitanjem dopisa Ministarstva pravosuđa, Uprave i digitalne transformacije sud je utvrdio da je isti upućen punomoćniku tužitelja 12. prosinca 2024. u vezi zahtjeva ĐH od 15. listopada 2024. za naknadu štete zbog neutemeljenog uhićenja i pritvaranja, odnosno neosnovanog lišenja slobode i da je stav tog ministarstva da oštećeni ima pravo na naknadu štete temeljem čl. 480. st. 1. t. 1. ZKP-a (NN 110/97, 58/99, i dr.) u vezi s čl. 573. alineja 3. ZKP-a (NN 152/08 i dr.), ali ne u zahtijevanom iznosu od 16.300,00 eura već u iznosu od 4.199,08 eura. Još se u dopisu navodi da ukoliko je oštećeni suglasan sa ponuđenim novčanim iznosom s naslova ne imovinske štete potrebno je da obavijesti navedeno ministarstvo i dostavi broj žiro računa, dok u slučaju ne prihvaćanja ponude navodi se da je oštećenik sukladno čl. 478. ZKP-a ovlašten kod nadležnog suda podnijeti tužbu radi naknade štete protiv Republike Hrvatske.

7. Odredbom čl. 478 ZKP-a st. 1. je propisano ukoliko zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete, a ako je postignuta nagodba samo o dijelu zahtjeva, oštećenik može podnijeti tužbu glede ostatka zahtjeva. Tužitelj je predmetnu tužbu podnio 29. travnja 2025. dakle nakon zaprimanja očitovanja resornog ministarstva pa i nakon što nije prihvatio ponuđeni iznos na ime naknade štete, te je slijedom navedenog više nego očigledno da je tužitelj ispunio procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe za naknadu imovinske i neimovinske štete zbog neosnovanog uhićenja i lišenja slobode od 7. listopada 2020. do 27. siječnja 2021.

8. U odluci Vrhovnog suda RH broj Gzz-18/90 od 5.12.1990., zauzeto je pravno stajalište da oštećenik koji se u prethodnom postupku obratio organu uprave radi sporazumijevanja u vezi s naknadom štete, a nije postigao sporazum može u parnici zahtijevati naknadu onih oblika štete koje nije zahtijevao u postupku sporazumijevanja. U istovjetnoj pravnoj stvari sudska praksa se više puta izjasnila da tužitelj može tužbom zahtijevati i imovinsku štetu i kada tu štetu nije zahtijevao prethodno u mirnom postupku prije podnošenja tužbe, što prihvaća i ovaj sud. U konkretnom slučaju tužitelj je u navedenom zahtjevu zahtijevao naknadu neimovinske štete zbog neosnovanog lišenja slobode ali i naknadu imovinske štete nastale zbog obveze javljanja policiji svakog prvog i petnaestog u mjesecu u 88 navrata.

9. Ako tužena ističe prigovor mogućeg namirenja dijela tražbine tužitelja tada je bila dužna pružiti dokaz o isplati tužitelja po predmetnom štetnom događaju, a kako nije pružila nikakav dokaz jer ponuda navedenog ministarstva nije dokaz o bilo kakvom namirenju, a na tuženoj je teret dokaza pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja valjalo je zaključiti da tužena niti djelomično nije namirila potraživanje tužitelja.

10. Čitanjem rješenja Županijskog suda u Osijeku posl. oznake Kir-Kz- 8/2020-3 od 8. listopada 2020. sud je utvrdio da je u odnosu na tužitelja kao okrivljenog određen istražni zatvor, a iz izreke rješenja je vidljivo da je tužitelj uhićen 7. listopada 2020. u 6,30 sati zbog postojanja osnovane sumnje na učin kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 122. Osnovnog krivičnog zakona RH (NN 53/91 i dr), te se u vrijeme trajanja istražnog zatvora uračunava i vrijeme za koje je tužitelj bio lišen slobode. Rješenjem županijskog suda u Osijeku pol. Oznake Đ Rz-9/2020. od 6. studenog 2020. tužitelju kao okrivljenom je produžen istražni zatvor na daljnja dva mjeseca, dok je rješenjem istog suda od 7. siječnja 2021. posl. oznake Kir-Rz-1/2021 tužitelju produžen istražni zatvor za daljnja tri mjeseca. Rješenjem navedenog suda posl. oznake Kir-Rz-1/2021 od 27. siječnja 2021. riješeno je da se ukida istražni zatvor protiv tužitelja jer je tužitelj dao jamstvo i dao obećanje da bez odobrenja neće napustiti svoje prebivalište i da će se pridržavati mjera opreza.

11. Iz rješenja Županijskog suda u Osijeku oznake K-Rz-4/2021 od 5. rujna 2024. sud je utvrdio da se protiv okrivljenog ĐH obustavlja kazneni postupak zbog naprijed navedenog kaznenog djela.

12. Čitanjem rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kv-Rz-15/2024 od 25. listopada 2024. sud je utvrdio da se ukida jamstvo određeno naprijed navedenim rješenjem prema tužitelju, te je naloženo ovom sudu brisanje hipoteke na nekretninama tužitelja.

13. Saslušanjem tužitelja sud je utvrdio okolnosti uhićenja 7. listopada 2020., obavljenog obavijesnog razgovora u prostorijama policije i iznošenje obrane kod Državnog odvjetništva i istražnog suca, kod kojih je negirao počinjenje kaznenog djela za koje ga se tereti, da su novinari po izlasku tužitelja iz policijskog kombija oslovili po imenu i prezimenu, a po određivanju istražnog zatvora opisao je koliko je zatvorenika bilo smješteno u sobi u kojoj je boravio. Tako je u sobi br. 12 bilo smješteno 12 osoba, a ponekad je naročito u noćnim satima nekada boravilo još 3-4 osobe koje bi prespavale na madracima postavljenim na pod što je izazivalo prenapučenost i otežano kretanje i zagušljivost jer su pojedini zatvorenici i pušili. Po izlasku iz istražnog zatvora tužitelju je nametnuta obveza da se svakih 15 dana mora javiti u PP Vukovar tako što bi u istu došao iz [adresa] u [adresa] osobnim automobilom ili autobusom, a što je kod tužitelja izazvalo trošak puta.

14. Preslik medijskih članaka i izlist sa internetskih portala pokazuje da je tužitelj imenom i prezimenom imenovan kao jedan od batinaša sa Ovčare koji je osumnjičen za naprijed navedeno kazneno djelo.

15. Iz očitovanja Zatvora u Osijeku od 18. rujna 2025. sud je utvrdio da se tužitelj kao pritvorenik nalazio u Zatvoru u Osijeku od 8. listopada 2020. do 27. siječnja 2021. i to tako da je od 8. listopada 2020. do 23. listopada 2020. bio smješten u sobi broj 3 veličine 16,42 m2, a od 23. listopada 2020. do 27. siječnja 2021. bio je smješten u sobi broj 12 veličine 26,78 m2. Ne spori se prekapacitiranost što se nastojalo ublažiti svakodnevnom osiguranom kretanju na slobodi, mogućnost bavljenja sportsko rekreativnim aktivnostima, mogućnošću praćenja televizijskog i radijskog programa, svakodnevno korištenje zatvorske knjižnice i kantine. U sobama se nalazio sanitarni čvor koji je odvojen od prostorije i obzidan do stropa, s ventilacijskim otvorom dok je u sobama omogućeno otvaranje prozora radi prozračivanja. Radno angažiranim zatvorenicima omogućeno je svakodnevno tuširanje nakon rada i dodatni obroci.

16. Svakako da je tužitelj naročito tijekom uhićenja, a i za vrijeme izdržavanja određenog pritvora u Zatvoru u Osijeku bio pod stresom jer mu je oduzeta sloboda pod sumnjom da je počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika. Osim toga u obje zatvorske sobe za vrijeme pritvaranja tužitelja bila je prekapacitiranost jer tužitelj nije raspolagao sa minimalno 4 m2, i 10 m3, a što je naročito kada su pojedini zatvorenici preko noći bili smješteni na madrac, otežavalo kretanje. U odnosu na navod tužitelja da su pojedini zatvorenici pušili što je izazivalo zagušljivost za navesti je da takva aktivnost jeste mogla izazvati zagušljivost međutim kako to proizlazi iz očitovanja zatvora, nije se na tu okolnost žalio upravi zatvora iz čega proizlazi da to i nije toliko smetalo tužitelju s obzirom da je takva aktivnost u zatvorenom prostoru zakonom zabranjena. Tužitelju kao prosječnoj osobi zasigurno je bilo nelagodno boraviti u prostoriji u kojoj se nalaze osobe osuđene ili pritvorene za razna kaznena djela ovo tim više što tužitelj ranije nije bio pritvaran ili osuđivan.

17. Na utvrđene činjenice ovaj sud je primijenio naprijed navedene odredbe ZKP- a, Pravilnik o standardima smještaja i prehrani zatvorenika (NN 92/2002) čl. 3.,4.,30.,34. i čl. 54. st. 1. Pravilnika o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje pritvora, pravilnika o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje istražnog zatvora čl. 25. Ustava RH, čl. 19., 29.,čl.1046 čl. 1100 i čl. 1003. Zakona o obveznim odnosima.

18. Odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti po pretpostavka utvrđenim zakonom, a st. 2. da se pod pravima osobnosti u smislu tog zakona razumijeva pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

19. S obzirom na ishod kaznenog postupka tužitelj je bio neosnovano lišen slobode čime je povrijeđeno jedno od temeljnih prava svake fizičke osobe, pa i tužitelja na slobodu, te je time došlo do ozbiljne povrede prava osobnosti tužitelja. Okolnosti slučaja uhićenja i pritvaranja s obzirom na kazneno djelo koje se tužitelju stavljalo na teret, te široke medijske popraćenosti pa i dužina pritvaranja i prenapučenost zatvora odnosno soba u kojima je tužitelj bio smješten su okolnosti koje opravdavaju ali i daju specifičnu težinu povredi prava osobnosti i koje sud mora uzeti u obzir kod dosude pravične novčane naknade. Visina naknade štete zbog neosnovanog lišenja slobode ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja, takvo shvaćanje izrazio je VSRH u odluci Rev 2020/13 od 17. srpnja 2017.

20. Kako iz naprijed citirane odluke suda proizlazi tužitelju u vrijeme trajanja istražnog zatvora uračunava se i vrijeme za koje je bio lišen slobode iz kojeg razloga se tužitelju trajanje istražnog zatvora računa vrijeme od 7. listopada 2020. do zaključno 27. siječnja 2021. što daje ukupno 113 dana, a ne kako tuženik tvrdi 111 dana. Zakon o obveznim odnosima u čl. 1100. st. 2. općenito navodi određena mjerila za određivanje visine pravične novčane naknade, ali valja naglasiti da ne postoje jednostavni objektivni kriteriji prema kojima bi se mjerila neimovinska šteta oštećenika odnosno novčani ekvivalent povrede koju je pretrpio. U konkretnom slučaju došlo je do velike duševne boli kod tužitelja i straha zbog zatvaranja i boravka među zatvorenicima i bojazni od ishoda postupka, a što je trajalo tijekom cijelog razdoblja tako da sud cijeni da je tužitelju opravdano dosuditi naknadu u jedinstvenom iznosu od 8.475,00 eura. Kod toga je sud pošao da je primjereno tužitelju dosuditi polazeći od navedenih utvrđenja i okolnosti iznos od 75,00 eura po danu.

21. Za napomenuti je da novčana naknada nije naknada u pravnom smislu riječi već samo mogući način umanjenja štetne posljedice, ublažavanjem neugode koju je povredom oštećenik pretrpio. Naknada koja se priznaje oštećeniku, pa i tužitelju kod povrede prava osobnosti ne smije pogodovati ciljevima koji su protivni njezinoj svrsi, ali niti biti takva da obezvrjeđuje svrhu kojoj je takva naknada namijenjena. Kako je tužitelj zahtijevao naknadu u iznosu od 15.736,80 eura, a dosuđen mu je iznos od 8.475,00 eura valjalo je istog odbiti za razliku od 7.261,80 eura.

22. Odredbom čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva s danom pisanog zahtjeva ili tužbe, a u konkretnom slučaju kako je tužitelj podnio pisani zahtjev 15. listopada 2024. osnovano tužitelj zahtijeva zateznu kamatu od 16. listopada 2024. Stopa zatezne kamate dosuđena je primjenom odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima jer tuženik nije o dospijeću ispunio novčanu obvezu prema tužitelju.

23. Tužitelj je bio u obvezi da se javi u PP Vukovar svakih 15 dana što praktički znači da se javio krajem siječnja 2021. prvi puta i još 22 puta do kraja godine, potom 2022. 24 puta i 2023. 24 puta, u 2024. za osam mjeseci javio se 16 puta i početkom rujna 2024. 1 puta, ukupno 88 puta. Navedena javljanja policiji stvorila su trošak puta tužitelja od mjesta stanovanja u mjestu [adresa] do PP Vukovar u Vukovaru i u povratu ukupno 16 km ukupno 1408 km. Odredbom čl. 223. st. 1. ZPP-a propisano je da ako sud utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni. Opće je poznato da su [adresa] povezani autobusnim prijevozom sa Vukovarom ali da su linije rijetke tako da je tužitelj bio primoran koristiti i osobni automobil za navedeno javljanje koje je u obje varijante prijevoza izazvalo troškove za tužitelja i sud po slobodnoj ocjeni cijeni da je opravdano tužitelju dosuditi naknadu za ovaj vid štete u iznosu od 300,00 eura, a odbiti ga za preostali utuženi iznos od 263,20 eura.

24. Po ocjeni ovog suda tužitelju pripada zatezna kamata na dosuđeni iznos imovinske štete od dana donošenja presude jer je tuženik tek donošenjem ove presude saznao za visinu štete koju je dužan namiriti tužitelju. Kako tužitelj zahtijeva zateznu kamatu od 15. rujna 2024. sud je istog odbio za razdoblje do 21. prosinca 2025. Stopa zatezne kamate odmjerena primjenom odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

25. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.2.,. i čl. 164. ZPP-a. VPS je 16.300,00 eura.

Obračun troškova prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a odvija se na način da se utvrđuje postotak s kojim je svaka stranka uspjela u sporu, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu oduzima se postotak stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu i utvrđuje se razlika postotka. Sud utvrđuje svotu pojedinih radnji i svotu ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka i stranci koja je u većoj mjeri uspjela odmjerit će naknadu dijela ukupnih troškova. Za navesti je da sud nije dužan utvrđivati troškove stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu. Navedeno proizlazi i iz relevantne sudske prakse kad je u pitanju naknada troška kod djelomičnog uspjeha u sporu. Tužitelj je u pogledu visine uspio u omjeru od 53,83%, a u pogledu pravne osnove spora u cijelosti odnosno 100%, pa kad se 153,83 podijeli sa 2 dobije se 76,92 % uspjeha tužitelja. Tuženik je po visini uspio u omjeru od 46,17% dok u pogledu pravne osnove spora nije niti djelomično uspio u sporu i kad se od 76,92% oduzme 46,17% dobije se 30,75% u kojem omjeru tužitelj polaže pravo na naknadu parničnog troška.

Tužitelj zastupan po punomoćniku odvjetniku imao je trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora 200,00 eura, za sastav tužbe iznos od 500,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 1.7.2025. iznos od 500,00 eura, pristup na ročište 8.7.2025. iznos od 500,00 eura, ročište 12.9.2025. iznos od 500,00 eura, obrazloženi podnesak od 7.10.2025. iznos od 500,00 eura, ročište 24.11.2025. iznos od 500,00 eura, ročište za objavu presude 100,00 eura, ukupno 3.300,00 eura, PDV 825,00 eura, ukupno 4.125,00 eura, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 104,73 eura, ukupno 4.229,73 eura x30,75%=1.300,64 eura

Na dosuđeni trošak tužitelju pripada zatezna kamata od dana donošenja presude temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Vukovaru, 22. prosinca 2025.

Sudac

Ivica Grubišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud. Žalba se podnosi u tri primjerka u roku 15 dana od dana objave presude putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku odvjetniku Berislav Krnic

2. Tuženiku po Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru na broj P-DO- 248/2025