1

Poslovni broj Gž-1317/2022-3

 

 

 

U   I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Ivanke Maričić-Orešković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. S. iz K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. O., odvjetnik u R., protiv tuženika 1. B. S., OIB: .... i 2. M. S., OIB: ...., oboje iz M., koje zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u R., radi poštivanja prava služnosti, rješavajući žalbu i dopunu žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-6390/2015-21 od 1. lipnja 2022., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj P-6390/2015 od 5. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalba i dopuna žalbe tuženika kao neosnovane i potvrđuje  presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-6390/2015-21 od 1. lipnja 2022., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-6390/2015 od 5. srpnja 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke nalaže se tuženicima da priznaju i trpe izvršenje služnosti prolaza i provoza na teret k.č. 2392 upisane kao K. c. od 1108 m2, kuća od 319 m2 i dvorište od 789 m2 u zk. ul. 2565, k.o. M., sjeverno uz gornji njen rub u širini dva metra za korist k.č. 2394, upisane kao K. c. od 1249 m2, dvorište od 1134 m2 i kuća od 115 m2 u zk. ul. 2563, k.o. M. te im se zabranjuje zaključavanje dvorišnih vrata na zapadnoj međi iste nekretnine.

 

2. U točki II. izreke nalaže se tuženicima da tužitelju naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.101,10 eura/8.300,00 kn[1].

 

3. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

 

"I. Utvrđuje se da je povučena tužba u odnosu na ranije tužene J. B. iz M.,  i T. B. iz M..

 

II. Utvrđuje se da je povučen dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

 

"Te im se nalaže uklanjanje kameno betonskog zida sagrađenog na istočnoj međi k.č. 2392 k.o. M."."

 

3. Protiv navedene presude žalbu i dopunu žalbe podnose tuženici pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja da naknadi tuženicima parnični trošak, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba i dopuna žalbe nisu osnovane.

 

6. Među strankama nije sporno da je vođen postupak kod Općinskog suda u Opatiji pod poslovnim brojem P-248/93 te da je u tom postupku utvrđeno da je I. S. dosjelošću stekao pravo služnosti prolaza i provoza u širini od 2 m sjeverno uz gornji rub z.č. 1037/2, upisana u zk. ul. 216, k.o. M., u korist svoje z.č. 1037/4 upisane u zk. ul. 448, k.o. M.. Također nije sporno da je vođen kod Općinskog suda u Opatiji postupak pod poslovnim brojem P-564/94 radi smetanja posjeda prava služnosti i da je u tom postupku odbijen tužbeni zahtjev tužitelja I. S. kojim je zahtjevom tražio da se utvrdi da su ga tuženici smetali u zadnjem i mirnom i faktičnom posjedu služnosti prolaza i provoza na način što da su dana 12. studenog 1994. na početku tog prolaza postavili željezna vrata širine 4,20 m i visine 2,05 m, pa da bi tuženici B. i M. S. bili dužni ista ukloniti i uspostaviti ranije posjedovno stanje. Nije sporno da se na području k.o. M. vodio postupak obnove i preoblikovanja pa da su u zk. ul. 2563, k.o. M. u odnosu na k.č.br. 2394 koja je u vlasništvu S. I. uknjiženo pravo služnosti i to na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P-248/93 od 4. srpnja 2000. i sporazuma o priznanju prava služnosti od 28. svibnja 2015. na teret k.č. 1037/2, te da je uknjiženo pravo služnosti prolaza i provoza u širini 2 m sjeverno uz gornji rub k.č. 1037/2, a u korist k.č. 1037/4 u zk. ul. 448. Također nije sporno da je u zk. ul. 2565, k.o. M. u odnosu na k.č.br. 2392 u podulošcima 1, 2 i 3. na suvlasničkim dijelovima etažnog vlasništva S. M., B. J. i B. T. u listovima C također uknjiženo pravo služnosti prolaza i provoza u širini 2 m sjeverno uz gornji rub k.č. 1037/2 u korist 1037/4 u zk. ul. 448. Nije sporno da nakon provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige čestice povlasno i poslužno dobro nisu prenumerirane prema novom stanju već se navode stare čestice i u svezi kojih su parnične stranke vodile ranije navedene parnične postupke.

 

7. Sud prvog suda smatra da predmetni postupak nije identičan postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Opatiji u kojem postupku je odlukom poslovni broj P-248/93 4. srpnja 2000. utvrđeno da je tužitelj dosjelošću stekao pravo služnosti prolaza i provoza u širini od 2 m sjeverno uz gornji rub z.č.1037/2, upisane u zk. ul. 216, k.o. M. u korist svoje z.č. 1037/4 upisane u zk. ul. 448, k.o. M. pa su mu tuženici dužni to pravo priznati. Sud također smatra da se u ovoj konkretnoj pravnoj situaciji ne radi o neredovitosti pravnog puta, budući se ovdje radi o zaštiti prava služnosti, a isto tako što se tiče zaključavanja predmetnih ulaznih vrata – portuna, o tome nije odlučivano u pravomoćnom rješenju na koje se pozivaju tuženici poslovni broj P-564/94, već je u tom postupku odbijen tužbeni zahtjev koji se odnosio na utvrđenje smetanja zadnjeg mirnog i faktičkog posjeda služnosti prolaza i provoza preko dijela z.č. 1037/2, k.o. M. na način da bi tuženici B. S. i M. S. na početak tog prolaza postavili željezna vrata.

 

8. U ovom konkretnom slučaju tužitelj se poslužio tužbom actio confessoria jer je tužbu podigao on kao ovlaštenik prava služnosti protiv tuženika, tj. osoba koje mu samovlasno onemogućavaju odnosno uznemiravaju u izvršavanju služnosti, a prema čl. 233. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV) ovlaštenik prava služnosti ima pravo zahtijevati od vlasnika poslužne stvari da prizna i trpi njegovo pravo služnosti, da trpi izvršavanje ovlaštenikova prava odnosno da propušta ono što je dužan propuštati.

 

9. Međutim, u svezi te činjenice poštivanja već upisanog prava služnosti tuženici su se stupnjevito izjašnjavali pa su tako u odgovoru na tužbu 14. listopada 2015. naveli da služnost ne postoji, da su oni protiv rješenje Zk. odjela Z-3490/15 podnijeli prigovor jer da je upisana služnost na temelju presude koja je izgubila djelotvornost jer da je starija od 10 godina. Također ističu da put po novoj katastarskoj izmjeri ne postoji jer da put postoji, da bi sigurno bio evidentiran. Kasnije na ročištu 11. listopada 2017. tuženici decidirano izjavljuju da bespogovorno poštuju upise u zemljišnoj knjizi i to u odnosu na k.č. br. 2394 i k.č. br. 2392, k.o. M..

 

10. Također iz iskaza tuženika B. S. proizlazi da tužitelj ima prema presudi pravo služnosti prolaza i provoza i da mu to ne brane, ali da su na početku čestice stavili jedan željezni portun radi osobne sigurnosti. Taj portun da su zaključali i ključ da su dali tužiteljevom odvjetniku. Međutim, na posebni upit,da li on dozvoljava i drugim ljudima da prolaze po tom putu, odgovorio je da samo dozvoljava vlasniku povlasne nekretnine I. S., a treće osobe da mogu doći na taj put samo uz prisustvo vlasnika S. I.. Također drugotuženica M. S. pojašnjava da su 1994. stavili na početak tog puta jedan portun, ulazna vrata radi sigurnosti svoje djece, a 2017. da su nabavili lokot i da su to počeli zatvarati. Ključ da su uredno poštom dostavili odvjetniku I. S., P. O. uz dopis.

 

11. Kako tuženici smatraju da nitko drugi ne bi imao pravo pristupa toj kući u vlasništvu tužitelja, jedino uz njegovu nazočnost, sud smatra da je to potpuno životno nemoguće, da je to ograničavajuće prema tužitelju i ako kojim slučajem tužitelju ne bi mogla pristupit služba javnog karaktera, kao što je hitna pomoć, policija, vatrogasci, pošta, a i druge osobe koje bi eventualno kuću u vlasništvu tužitelja dograđivale, vršile određene građevinske zahvate, njegovi prijatelji, rodbina, poznanici, ne bi imali pravo pristupa po tom putu, onda ista služnost u obliku i formi kako je uknjižena u zemljišnoj knjizi, nema nikakvu svrhu i tada se to upravo radi o negaciji same već uknjižene služnosti, pa je opravdan tužbeni zahtjev na trpljenje i izvršavanje služnosti prolaza. Da tuženici svjesno negiraju upisanu služnost, iako deklaratorno istu potvrđuju, proizlazi iz iskaza svjedoka E. Č. koji je naveo da su tuženici 2015. izgradili jedan zid, do tada da su oni normalno prolazili po tom putu do kuće tužitelja. Međutim, 2015. da je tuženik srušio zid, ali da je zatvorio kapiju s lancem i lokotom.

 

12. Sud smatra da su upravo tuženici zaključavanjem predmetnog portuna onemogućili tužitelja u njegovu ostvarenju u potpunosti prava služnosti koje mu već pripada kako je to utvrđeno pravomoćnom odlukom. Iz dokaznog postupka proizlazi da tužitelj nema predmetni ključ tih ulaznih vrata, pa su irelevantni navodi tuženika da su oni taj ključ dostavili njegovom bivšem punomoćniku i da su o zaključavanju vrata upoznali i saslušanog svjedoka Č.. Iz dokaznog postupka proizlazi nepobitno da tuženici nisu na jedan civilizirani i postojan način predmetni ključ dali osobno tužitelju te je također utvrđeno da tužitelj predmetni ključ ne posjeduje. Evidentno je da su tuženici na ranije opisane načine uznemiravali i onemogućavali tužitelja u izvršavanju služnosti jer o zaključavanju predmetnog portuna nije nikada vođen neki spor već je isti eventualno vođen samo o postavljanju i ugradnji istih ulaznih vrata, evidentno je da ključ predmetnih ulaznih vrata tužitelj nema, da su se na ta vrata ranije stavljali lanci i lokoti te da samim držanjem i svojim izjavama tuženici suštinski onemogućavaju konzumiranje predmetne služnosti.

 

13. Stoga, a pozivom na odredbu čl. 233. ZV-a u svezi čl. 175. st. 1. i 2. ZV-a sud odlučuje kao u točki I. izreke presude, dok odluku o parničnom trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa).

 

14. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem iste bila počinjena neka od tih bitnih procesnih povreda.

 

15. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava time što sud nije proveo očevid na licu mjesta, a s obzirom na sve relevantne činjenice koje su utvrđene saslušanjem svjedoka, saslušanjem stranaka te uvidom u postupke koji su vođeni među strankama.

 

16. Pravilno je sud prvog stupnja nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio sve relevantne činjenice te je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 233. ZV-a u vezi čl. 175. st. 1. i 2. ZV-a usvojio tužbeni zahtjev tužitelja budući je nedvojbeno utvrđeno da su tuženici uznemiravali i onemogućavali tužitelja u izvršavanju služnosti jer o zaključavanju predmetnog portuna nije vođen nikakav spor već je vođen samo o postavljanju i ugradnji istih ulaznih vrata te je evidentno utvrđeno da ključ predmetnih ulaznih vrata tužitelj nema, da su na ta vrata ranije stavljani lanci i lokoti, a samim držanjem i svojim izjavama tuženici onemogućavaju konzumiranje predmetne služnosti pri čemu je sud pravilno utvrdio da bi se nevjerojatna izjava drugotuženice da bi se svi prijatelji, poznanici i ostale osobe trebale javiti tuženicima kada imaju namjeru proći predmetnim putem do nekretnine tužitelja.

 

17. Neosnovano tuženici žalbom ponavljaju istaknuti prigovor presuđene stvari budući je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da ovaj postupak nije identičan postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Opatiji u kojem je postupku odlukom poslovni broj P-248/93 od 4. srpnja 2000. utvrđeno da je tužitelj dosjelošću stekao pravo služnosti prolaza i provoza u širini od 2 metra sjeverno uz gornji rub zč. 1037/2, upisane u zk. ul. 216, k.o. M. u korist svoje zč. 1037/4, upisane u zk. ul. 448, k.o. M. te su tuženici dužni to pravo priznati. Isto tako je pravilno otklonio istaknuti prigovor neredovitosti pravnog puta jer se u konkretnoj parnici radi o zaštiti prava služnosti, a u pogledu zaključavanja predmetnih ulaznih vrata – portuna o istom nije odlučivano u pravomoćnom rješenju na koje se pozivaju tuženici pod poslovnim brojem P-564/94, već je u tom postupku odbijen tužbeni zahtjev koji se odnosi na utvrđenje smetanja mirnog i faktičnog posjeda služnosti prolaza i provoza preko dijela zč. 1037/2, k.o. M. na način da bi tuženici na početak tog prolaza postavili željezna vrata.

 

18. Konačno, pravilno je sud prvog stupnja dopustio preinaku tužbe koju je izvršio tužitelj podneskom od 6. srpnja 2017. smatrajući da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a sukladno odredbi čl. 190. st. 3. ZPP-a.

 

19. Pravilna je i odluka o parničnom trošku o kojem je sud odlučio pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife.

 

20. Slijedom obrazloženog, pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

21. Rješenje suda prvog stupnja kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.          

 

 

U Rijeci 25. listopada 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić, v.r.