REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1743/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji mr. sc. Maji Josipović na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Karmen Basić, u pravnoj stvari tužitelja GFO, vl. Obrta za autolakirerske [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović, Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 2269485774, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Tica, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 1. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, u roku od 15 dana, iznos od 116,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 28. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 176,16 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22. prosinca 2025. do isplate prema godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godišnje, i to u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 69,13 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 27. siječnja 2024. godine nastala šteta na vozilu marke i tipa NISSAN NAVARA NP 300, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu tužitelja a da je tuženik tu štetu obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja tužitelja/oštećenika. Tužitelj je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 12. veljače 2024. procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 240503201083/2. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o uplati štete, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Nakon štetnog događaja tužitelj je svoje vozilo odlučio popraviti u svojem servisu, a koji se bavi popravkom i održavanjem motornih vozila, slijedom čega je oštećeno vozilo vraćeno u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja. Tužitelj ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi te je za svoju uslugu ispostavio račun broj 20/1/1 u ukupnom iznosu od 1.111,59 EUR (PDV uključen). Osnovica za obračun po istom računu iznosi 889,27 EUR, a to sve kako tužitelj ima pravo na odbitak PDV-a po navedenom računu. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku te je tuženik likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 773,27 EUR. Razliku od 116,00 EUR po računu koji tuženik nije platio isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik je platio iznos od sveukupno 773,27 EUR po računu, međutim nije platio iznos od 116,00 EUR te po tome nije u potpunosti nadoknadio štetu. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 40,00 EUR/sat uvećano za PDV.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio aktivnu i pasivnu legitimaciju te tužbu i tužbeni zahtjev i cijelosti. Osporava osnovanost i visinu potraživanja koja se odnosi na cijenu sata rada. Tužitelj i tuženik su u pravnom, ugovornom odnosu, odnosno tužitelj je s tuženikom sklopio kasko policu pa stoga prava i obveze po kasko polici ostvaruju i ispunjavaju i tuženik i tužitelj. Ističe kako je tužitelj kao osiguranik pristao na Uvjete koju su sastavni dio police. Tuženik navodi da je prilikom procjene i izvida štete oštećeniku/osiguraniku ukazano da odredbe Uvjeta kasko osiguranja i da mjesto popravka određuje tuženik. Oštećenik je upozoren da će se troškovi popravka u drugoj radionici priznati u visini kalkulacije troškova servisa u predloženim servisima, a o svemu postoji pisani trag, odnosno "Uputa o radionici za popravak vozila". Tuženik osporava Službeni cjenik radionice tužitelja s obzirom da ga je tužitelj izdao sam sebi pa stoga ne može biti relevantan kao mjerodavan dokaz o cijeni sata.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao: račun broj 20/1/1 od 27. veljače 2024. (list 9. spisa), izvid štete broj 240503201083/2 (list 10. spisa), policu kasko osiguranja cestovnih vozila broj 8305068877 (list 11. – 12. spisa), ponudu od 27. veljače 2024. (list 13. spisa), potvrdu o uplati, nalog broj 2024230492510 (list 14-15 spisa), e-mail korespondencija (list 16 spisa), cjenik usluga u servisu (list 17. spisa), e- mail korespondencija – odvjetnička opomena (list 18. – 21. spisa), smjernice HANFE (list 45.-46. spisa), mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 52.-55. spisa), dopis – uputa o radionici za popravak vozila (list 71. – 72. spisa), račun/otpremnica broj 124/VP/1 od 28. svibnja 2024. (list 80. spisa), dopis od 29. svibnja 2024. (list 81. spisa), izvid štete broj 242203201193/1 (list 82. spisa).

4. Sud nije proveo po tužitelju predložene dokaze za saslušanjem tužitelja, kao ni prometno tehničko vještačenje na okolnost visine cijene sata rada sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e. Također, nisu provedeni po tuženiku predloženi dokazi za saslušanjem procjenitelja tuženika na okolnost upućivanja u radionicu za popravak, za pribavom od tuženika računa za popravak vozila za 2024. godinu s dokazom da su isti računi plaćeni od strane fizičkih osoba, odnosno uvid u poslovne knjige tužitelja na okolnost cijene sata rada provođenjem financijskog vještačenja te za provođenje prometnog vještačenje na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete kao u servisima na koje je uputio tuženik. Naime, izvođenje predloženih dokaza nije bilo potrebno radi utvrđenja spornih, a odlučnih činjenica između stranaka te bi provođenje tih dokaza bilo neekonomično i pridonijelo bi nepotrebnom odugovlačenju postupka te znatnom povećanju troškova postupka u odnosu na glavnicu potraživanja. Odluka o tužbenom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari može se donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013. i 89/2014, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim u cijelosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 116,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 28, veljače 2024. do isplate, a koji iznos tužitelj potražuje temeljem ugovora o kasku osiguranju cestovnih vozila sklopljenog s tuženikom te se odnosi na razliku iznosa u cijeni sata rada.

7. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik u ugovornom odnosu temeljem sklopljenog ugovora o kasko osiguranju cestovnih vozila, da je tužitelj izvršio popravak oštećenog vozila te za to ispostavio račun broj 20/1/1 od 27. veljače 2024. na iznos od 889,27 EUR (iznos bez PDV-a) te da je tuženik u mirnom postupku isplatio iznos od 773,27 EUR. Nije sporno da se preostali iznos od 116,00 EUR odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koji priznaje tuženik.

8. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, osnovanost i visina potraživanja te tijek zatezne kamate.

9. Uvidom u policu kasko osiguranja cestovnih vozila broj 8305068877 je razvdino da su tužitelj, kao ugovaratelj osiguranja i osiguranik, i tuženik kao osiguratelj, bili u ugovornom odnosu temeljem sklopljenog ugovora o kasko osiguranju cestovnih vozila (puno kasko osiguranje). Ugovor je sklopljen na određeno vrijeme, na godinu dana, s početkom osiguranja 24, travnja 2023. Osigurano je cestovno vozilo – NISSAN NAVARA D231, reg. oznake [registarska oznaka].

10. Iz izvida štete broj 240503201083/2 je razvidno da je tuženik kao osiguratelj napravio izvid štete dana 12. veljače 2024., a povodom prometne nezgode koja se dogodila dana 27. siječnja 2024. Kao oštećenik je naveden tužitelj, a kao oštećeno vozilo NISSAN NAVARA NP 30M reg. ozanke [registarska oznaka]. Na izvidu štete su specificirana oštećenja na vozilu (dijelovi na zamjenu i dijelovi za popravak). Navedeno je da je broj police osiguranja – 8305068877.

11. Iz dopisa tuženika od 27. veljače 2024. je razvdino da je tuženik kao osiguratelj obavijestio tužitelja kao osiguranika da je utvrdio postojanje svoje obveze na isplatu činidbe te da je odštetni zahtjev pravno osnovan te je procijenjena visina štete kao ukupna osigurnina na iznos od 715,27 EUR. Navedeno je da je visina štete procijenjena na temelju izvida štete od 12. veljače 2024. i računa popravka, a da je račun umanjen za PDV te za iznos od 174,00 EUR jer isti nije u skladu s tržišnim cijenama rada. U konačnosti je tuženik isplatio tužitelju osigurninu u iznosu od 773,27 EUR, a što je razvidno iz potvrde – broj naloga 2024230492510.

12. Odredbom članka 921. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) je propisano da se ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

13. Odredbom članka 949. stavak 1. ZOO-a je propisano da se osiguranjem imovine osigurava naknada za štetu koja bi se dogodila u imovini osiguranika zbog nastupanja osiguranog slučaja.

14. U konkretnom slučaju tužitelj i tuženik su bili u ugovornom odnosu temeljem sklopljenog ugovora o kasko osiguranju vozila, nastupio je osigurani slučaj uslijed osiguranog rizika – prometna nesreća te je uslijed osiguranog slučaja tužitelj kao osiguranik pretrpio štetu u svojom imovini uslijed čega od tuženika kao osiguratelja potražuje isplatu osigurnine u visini štete koju je pretrpio.

15. Slijedom navedenoga, neosnovani su tuženikovi prigovori nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije.

16. Nadalje, sud ističe da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema najpovoljnijim ili prosječnim cijenama na tržištu, kako to smatra tuženik. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj za popravak oštećenog vozila naplatio cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku (u primjeni od 1. siječnja 2024.) navedeno da je cijena radnog sata servisa za limarsko – lakirerske popravke 40,00 EUR po satu (cijena izražena bez PDV). Upravu tu cijenu tužitelj je naplatio i obračunao u ispostavljenom računu broj 20/1/1 od 27. veljače 2024. Dakle, tužitelj je naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente. Zahtjev tuženika da oštećenici popravljaju vozilo samo u određenim servisima koji imaju najjeftinije cijene, a ne u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu, nema temelj u niti jednom propisu. Da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata treće osobe obavljati posao u radionici, kao i da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja, mišljenje je i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020.

17. Stoga, odabirom tužiteljeve radionice za popravak vozila, osiguranik tuženika zasigurno nije doprinio nastanku štete u smislu članka 1092. ZOO budući da je oštećenik, odnosno osiguranik, slobodan u odabiru radionice (ovlaštenog ili neovlaštenog auto servisa) u kojoj će popraviti oštećenja na svom vozilu, i to neovisno o uputi o radionici za popravak vozila koju je tuženik kao osiguratelj dao tužitelju kao osiguraniku.

18. Slijedom svega navedenoga, iz isprava u spisu proizlazi da je tuženik povodom prometne nezgode koja se dogodila 27. siječnja 2024. pregledao oštećeno vozilo te sačinio izvid štete u kojem je specificirani dijelovi za popravak i zamjenu, radno vrijeme popravka (limar – 10,00 h, lakirer – 4,50 h), kao i potrošni materijal limara i lakirera.

19. Račun koji je tužitelj izdao za popravak predmetnog vozila 27. veljače 2024., odnosi se, između ostalog, na limarske radove u trajanju od 10 h po cijeni od 40,00 EUR/h (cijena bez PDV-a) i lakierske radove u trajanju od 4,50 h po cijeni od 40,00 EUR/h (cijena bez PDV-a) i na potrošni materijal limara i lakiera.

20. Uvidom u Cjenik tužitelja sud je utvrdio da visina cijene radnog sata limarskih i lakirerskih radova iznosi 40,00 EUR/h (cijena bez PDV-a).

21. Tužiteljeva cijena radnog sata u navedenom računu obračunata je sukladno Cjeniku tužitelja koji je u primjeni od 1. siječnja 2024. Cjenik tužitelja je ovjeren pečatom i potpisom tužitelja. Tuženik, prema ocjeni suda, svojim navodima nije s uspjehom doveo u pitanje vjerodostojnost predmetne isprave.

22. Slijedom svega navedenoga, imajući u vidu da je cijena sata rada u računu ispostavljena u skladu s tužiteljevim Cjenikom, i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene u smislu odredbe članka 1046. ZOO-a nastala šteta, pa mu je tuženik kao osiguratelj, s obzirom na sklopljeni ugovor o kasko osiguranju cestovnih vozila, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe članka 949. stavak 1. ZOO-a i slijedom čega je odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.

23. Odredbom članka 943. stavak 1. ZOO-a je propisano da kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Stavkom 2. citiranog članka je propisano da ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan. Stavkom 3. citiranog članka je propisano da ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u rokovima određenim u stavku 1. i 2. ovoga članka, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma, dok je stavkom 4. propisano ukoliko osiguratelj ne ispuni svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku odnosno korisniku osiguranja zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.

24. Iz tuženikovog dopisa od 27. veljače 2024. proizlazi da je u tom dopisu naveo kako je datum odštetnog zahtjeva – 29. siječnja 2024. Iz toga proizlazi da je odštetni zahtjev tuženiku podnesen tog dana. Stoga, tužitelju bi pripadale zatezne kamate od 29. siječnja 2024. Međutim, s obzirom da je tužitelj potraživao zatezne kamate tekuće od 28. veljače 2024., sud je sukladno odredbi članka 2. ZPP-a odlučio u granici postavljenog zahtjeva.

25. Stopa zatezne kamate određena je sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO. Naime, u konkretnom se slučaju radi o isplati iznosa kojeg je tuženik kao osiguratelj dužan isplatiti temeljem sklopljenog ugovora o osiguranju s tužiteljem kao ugovarateljem osiguranja, pa stoga tužitelj ima pravo na na stopu zateznih kamata koja je određena za potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora.

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. ZPP-a i članka 155. ZPP-a. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23., dalje: Tarifa).

27. Stoga, tužitelju je dosuđena naknada troškova parničnog postupka prema vrijednosti spora, i to za sastav tužbe od 7. travnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 7.1. Tarife) što uz trošak PDV-a prema Tbr. 46. Tarife iznosi 62,50 EUR, za pristup na ročište održano 1. prosinca 2025. iznos od 50,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife) što uz trošak PDV-a prema Tbr. 46. Tarife iznosi 62,50 EUR, za pristup na ročište za objavu presude održano 22. prosinca 2025. u iznosu od 25,00 EUR (Tbr. 9.3. Tarife) što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 31,25 EUR.

28. Tužitelj također ima pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 EUR prema Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.; dalje: Uredba), u vezi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.; dalje: ZSP) i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR prema Tbr. 2. st. 1. Uredbe.

29. Stoga, tužitelj ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u ukupnom iznosu od 176,16 EUR.

30. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Odredbom članka 151. stavak 3. ZPP-a je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. Stoga, a sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a na troškove parničnog postupka tužitelju pripada zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koja teče od 22. prosinca 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate.

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III/ izreke presude.

32. Odredbom članka 155. ZPP-a je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Stoga, tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 22. rujna 2025. s obzirom da tužitelj u navedenom podnesku naveo da osporava navode iz odgovora na tužbu (a što je zasigurno mogao navesti i na održanom pripremnom ročištu) te dalje u podnesku samo ponavlja navode koje je već iznio u tužbi. Stoga, navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje ove parnice.

33. Tužitelju nisu priznati troškovi sudske pristojbe za tužbu i presudu preko dosuđenog iznosa budući da mu ti troškovi, kada se ima u vidu da je platio samo polovicu sudske pristojbe za tužbu u skladu s čl. 7. st. 1. ZSP-a, nisu nastali (članak 151. stavak 1. ZPP).

34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki IV/ izreke presude.

U Zagrebu 22. prosinca 2025.

Sutkinja:

mr. sc. Maja Josipović

Nacrt odluke izradila

sudska savjetnica:

Karmen Basić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda.