REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

62. Povrv-122/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja ForgeBIT d.o.o. Oroslavje, Mokrice 172, OIB: 44406186792, kojeg zastupa punomoćnica Iva Matijević, odvjetnica iz Zagreba, Marice Barić 15, protiv tuženika Bad Bunny j.d.o.o. Orešje, Ledine 6B, OIB: 79750098987, kojeg zastupa punomoćnik Petar Car, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 158, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave u prisutnosti punomoćnika stranaka i zakonskog zastupnika tužitelja, 16. prosinca 2025., na ročištu za uručenje i objavu presude, 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koji je donio javni bilježnik Mirta Marijan iz Zaprešića, Baltazara Adama Krčelića 15, poslovni broj Ovrv-18222/2024 od 2. listopada 2024. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.322,50 eur sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos na od 522,50 eur od 15. veljače 2024. pa do isplate,

- na iznos od 400,00 EUR od 15. ožujka 2024. pa do isplate,

- na iznos od 400,00 EUR od 19. travnja 2024. pa do isplate,

po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećana za osam postotnih poena, kao i da mu podmiri trošak ovršnog postupka u iznosu od 212,50 eur zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 3. listopada 2024. pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećana za tri postotna poena, sve u roku od 8 (osam) dana, održava se u cijelosti.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 800,00 eur zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22. prosinca 2025. do isplate, koja se obračunava po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 100,00 eur.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, zatražio određivanje ovrhe protiv tuženika, kao ovršenika, u postupku pred javnim bilježnikom, a uz prijedlog je dostavio račune br. 79-01-01, br. 139-01-01, br. 248-01-01 na kojim vjerodostojnim ispravama zasniva utuženo potraživanje (list 9-11 spisa).

2. Protiv rješenja o ovrsi koju je odredio javni bilježnik (ovršenik) tuženik je izjavio prigovor u kojem je navedeno rješenje osporio u cijelosti ističući kako je podmirio sva potraživanja iz poslovnog odnosa sa tužiteljem te iz utuženih računa nije vidljivo na što se potraživanje odnosi

3. Postupajući po prigovoru tuženika, sud je rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Podneskom od 4. ožujka 2023. tužitelj se očitovao na navode iz prigovora tuženika, u bitnome navodeći da je tužitelj marketinška agencija specijalizirana za oglašavanje i razvoj kreativnih rješenja koja pomažu u unapređenju brenda klijenata. Pojašnjava da se tuženik e tužitelju obratio radi usluga Google oglašavanja za internet trgovinu (webshop) „Kinky.hr“, trgovine za odrasle. Navodi da je suradnja između stranaka dogovorena nakon inicijalnog sastanka. Iz elektroničke korespondencije koju dostavlja u spis vidljivo je da je zakonski zastupnik tuženika RR izrijekom prihvatio ponudu tužitelja te su 21. rujna 2023. stranke stupile u poslovni odnos.

5. Tužitelj pojašnjava da je 29. rujna 2023. napravio inicijalnu strategiju, isporučio prve tekstualne i vizualne oglase te dostavio troškovnik. Nakon nekoliko mjeseci uspješne suradnje i povećanja prometa trgovine tuženika, tuženik je istaknuo financijske teškoće pa mu je tužitelj u više navrata izlazio u susret, odobravao popust na fiksni iznos naknade i tolerirao zakašnjenje sa plaćanjem dospjelih računa. Tužitelj, kao dokaz za iznijete tvrdnje dostavlja email i whatsapp prepisku sa direktorom tuženika RR koja to potvrđuje.

6. Elektroničkom poštom od 12. ožujka 2024. tuženik je pozvan na plaćanje dospjelog računa br. 79-01-01 od 9. veljače 2024. s dospijećem 14. veljače 2024. U odgovoru na poziv za plaćanje tuženik je istaknuo kako je propustio platiti dužan račun zbog financijske nemogućnosti, a ni u jednom trenu nije osporio račun niti izvršene usluge. Zbog istaknutih poteškoća, tužitelj je ponudio tuženiku sniženje fiksne naknade i smanjenje marketinškog budžeta elektroničkom poštom od 28. veljače 2025. – što je tuženik prihvatio odgovorom od 1. ožujka 2024. te je usput istaknuo važnost marketinga za poslovne rezultate.

7. Nadalje, tužitelj navodi da je tuženik elektroničkom poštom od 15. travnja 2024. potvrdio primitak računa (račun br. 248-01-01 od 15. travnja 2024.) te istaknuo kako nije u mogućnosti nastaviti sa troškovima za marketing i da prekida suradnju sa tužiteljem. Pritom je istaknuo kako će podmiriti predmetne račune čim bude u prilici. Tužitelj ističe da tuženik niti u jednom trenu nije osporio izvršenje usluge niti dospjele, a neplaćene račune koji su predmet ovog postupka. Naprotiv, izrijekom je priznao dugovanje i istaknuo u više navrata da će ga podmiriti čim bude mogao što proizlazi iz dostavljene prepiske.

8. Tužitelj pojašnjava da su marketinške usluge tužitelja na predmetnim računima strukturirane u dva segmenta: fiksni i varijabilni dio. Fiksni dio obuhvaća kontinuirano vođenje kampanje, praćenje rezultata i optimizaciju oglasa. Varijabilni dio iznosa računa određen je kao 10% od ukupnog budžeta uloženog u Google oglašavanje te se mijenja proporcionalno s povećanjem ili smanjenjem tog budžeta te je uobičajena stavka marketinških agencija. Sam trošak Google oglasa tuženik je podmirivao direktno Google-u. Tužiteljev stručni tim vodio je marketinšku kampanju tuženika s ciljem povećanja prometa, konverzija i podizanja svijesti o brendu tuženika.

9. Zaključno ističe da je nakon razdoblja nejavljanja od strane tuženika, 23. srpnja 2024. putem punomoćenika poslao tuženiku opomenu pred ovrhu kojom ga je još jednom pozvao na plaćanje dospjelih, a neplaćenih računa u ukupnom iznos od 1.322,50 eur i pritom mu ostavio primjereni rok od 5 dana. Tuženik se na predmetnu opomenu oglušio.

10. U dokaznom postupku sud je na temelju odredbe čl. 220. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91.,191/92.,112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 7/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25; u daljnjem tekstu ZPP) dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke te je tako pročitao i cijenio isprave koje priležu spisu i to: račune (list 9-11 spisa), elektroničku korespondenciju između stranaka, vizuale i tekstualne oglase, inicijalni troškovnik, whatsapp prepisku direktora tužitelja UR sa direktorom tuženika RR, računovodstvenu karticu partnera za tuženika, izvještaj rezultata oglašavanja, ovjerenu izjavu direktora tužitelja UR, opomenu pred ovrhu (list 52-116). i dopis Ministarstva financija, Porezne uprave od 14. studenoga 2025. (lkst 128 spisa).

11. Sud je pribavio podatke od Ministarstva financija, Porezne uprave o tome je li tuženik utužene račune proveo kroz svoje poslovne knjige i po njima koristio pravo na odbitak pretporeza (čl. 221.b. ZPP-a). Proveden je dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja, a odbijen je dokazni prijedlog za provođenjem dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika budući da nije pristupio na ročište na kojem je bilo predviđeno da dade svoj iskaz, pri čemu se navodi da je mogao priložiti spisu predmeta svoj pisani iskaz, kao što je to učinio tužitelj u ovom postupku (na što je tuženik propisno upozoren). Odbijen je i prijedlog tužitelja za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja budući da je sud po službenoj dužnosti utvrdio da tuženik nije račune proveo kroz svoje poslovne knjige, a tužitelj je u elektroničkoj korespondenciji priložio izvod iz svojih poslovnih knjiga iz kojih proizlazi da je utužene račune uredno knjižio.

12. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, a temeljem savjesne i brižljive ocjene kako svakog dokaza zasebno tako i dokaza u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čanka 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, zbog čega je valjalo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika održati na snazi u cijelosti (čl. 451. st. 3. ZPP-a).

13. Predmet spora je novčana tražbina u iznosu od 1.322,50 eur koju tužitelj ima prema tuženiku po ispostavljenim računima u obvezno-pravnom odnosu, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate.

14. Tuženik ne osporava postojanje poslovnog odnosa između stranaka niti vjerodostojnost dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis, ali ističe kako se iz dostavljenih računa ne vidi o kojem se potraživanju radi te navodi da je dugovanje podmirio, iako račune istovremeno osporava.

15. Prvenstveno valja istaknuti da je vrijednost predmeta ovog spora 1.322,50 eur što ga svrstava u postupke male vrijednosti, a koji se u pravilu provode kao pisani postupci. Sud napominje da iznimno, u skladu s odredbom čl. 461. a. ZPP-a, sud održava ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Napominje se da je sud i u slučaju prijedloga stranke za održavanjem ročišta, u smislu odredbe čl. 461. a. stavka 4. ZPP-a ovlašten rješenjem odbiti takav prijedlog ako smatra, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, a protiv kojeg rješenja nije dopuštena posebna žalba. Iz navedene odredbe jasno proizlazi da je sud slobodan u postupanju i da se pri svojoj odluci vodi okolnostima svakog pojedinog slučaja te da ima pravo diskrecijske ocjene.

16. Sud je rješenjem od 10. rujna 2025. upozorio stranke da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak te da će održati ročište ako to bude smatrao potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Stranke su upozorene da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

17. U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je, nadalje dužan najkasnije u roku od 15 (petnaest) dana od primitka tužiteljevog podneska iz čl. 461.a st. 6. ZPP-a iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

18. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz prethodne točke ovog rješenja (čl. 461.a st. 6. i 7. ZPP-a). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno odredbi čl. 461.a st. 9. ZPP-a sud neće uzeti u obzir.

19. Sud naglašava da stranke nisu izričito predložile održavanje ročišta, ali su predložile provođenje personalnih dokaza. Zato je sud u ovom sporu male vrijednosti odlučio provesti dokaz saslušanjem zakonskih zastupnika stranaka na pripremnom ročištu imajući na umu odredbu čl. 288. a st. 1. i 2. ZPP-a, odnosno odlučio je održati usmenu raspravu kako ne bi povrijedio pravo stranaka na pravično suđenje u smislu odredbe čl. 6. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (pročišćeni tekst MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10: dalje Konvencija).

20. Iako, odredba čl. 6. Konvencije izričito navodi pravo na javnu raspravu kao usmenu raspravu, ali pravo se može ograničiti samo u iznimnim situacijama te ako su sva jamstva prava na pristup sudu zadovoljena. Što je iznimna situacija nije propisano Konvencijom, pa o tome odlučuje sud u svakom pojedinačnom slučaju. Europski sud za ljudska prava (dalje: ESLJP), kroz svoje odluke pojasnio je da se izostanak održavanja usmene rasprave može opravdati načelom ekonomičnosti i potrebom učinkovitosti pravosudnog sustava (V: ESLJP, Pönkä v. Estonia, zahtjev broj 64160/11, presuda od 8. studenoga 2016.).

21. Na pripremnom ročištu, na kojem je određeno da će sud provesti dokaz saslušanjem zakonskih zastupnika stranaka, zakonski zastupnik tuženika nije pristupio, pa je sud je saslušao zakonskog zastupnika tužitelja. Sud je nadalje, postavljanjem pitanja nastojao da se tijekom pripremnog ročišta iznesu sve odlučne činjenice, da se dopune nepotpuni navodi stranaka o važnim činjenicama, da se označe odnosno dopune dokazna sredstva koja se odnose na navode stranaka i, uopće, da se daju sva razjašnjenja potrebna za utvrđenje činjeničnog stanja važnog za odluku ili postizanje mirnog rješenja spora.

22. S tim u vezi, sud ističe da je rješenjem od 10. rujna 2025. naloženo strankama prilaganje pisanih iskaza predloženih svjedoka i stranaka s ovjerenim potpisom davatelja iskaza kod javnog bilježnika te su stranke upozorene da će se eventualno saslušanje stranaka ili svjedoka svesti na postavljanje pitanja radi provjere, dopune ili razjašnjenja navoda iz tih iskaza. No, kako tužitelj nije ustrajao sa dokaznim prijedlogom za saslušanjem predloženih svjedoka (a nije priložio njihove pisane iskaze) te je priložio pisani iskaz svog zakonskog zastupnika (koji nije osporen), sud je zaključio prethodni postupak i odmah održao glavnu raspravu, imajući na umu da je odredbom čl. 461. ZPP-a propisano da se u postupku u sporovima male vrijednosti postupak pred prvostupanjskim sudom mora okončati u razumnom roku, a svakako u roku kraćem od godine dana od podnošenja tužbe.

23. U ovom predmetu nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu koji u naravi predstavlja ugovor o djelu iz odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.; dalje ZOO) što sud utvrđuje iz prirode usluga koje je tužitelj izvršavao za tuženika. Time se upit punomoćnika tuženika zakonskom zastupniku tužitelja o tome jesu li stranke sklopile pisani ugovor ne ukazuje odlučnim za ishod spora, budući da za sklapanje ugovora o djelu nije potrebna pisana forma.

24. Ugovor o djelu jest ugovor kojim se jedna strana (izvođač) obvezuje obaviti određeni posao kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada (u predmetnom slučaju radi se o marketinškim uslugama), a druga strana (naručitelj) obvezuje se platiti mu za to naknadu. Bitni sastojci ovog ugovora su djelo i naknada. Posao, načelno mora biti određen s obzirom na vrstu i svojstva koja u konkretnom slučaju treba imati. Iznimno, ako se po prirodi stvari ne može unaprijed odrediti opseg posla, posao može biti odrediv, no u konačnici, važan je rezultat rada. Izvođač je dužan obaviti ugovoreni posao čiji će se rezultat ocijeniti s obzirom na prirodu posla, te sadržaj i cilj ugovora koji su ugovorne strane htjele postići.

25. U ovom predmetu sud utvrđuje da je poslovni odnos između stranaka uspostavljen prihvaćanjem ponude tuženika 21. rujna 2023. (e-mail sa lista 52 spisa) te da se poslovna suradnja uglavnom odvijala neposrednom komunikacijom između stranaka odnosno putem elektroničke korespondencije. Sud iz dostavljene korespondencije nadalje utvrđuje da tuženik nije osporavao uslugu, no neplaćanje je pravdao lošom financijskom situacijom, a tužitelj mu je pri tom izlazio u susret.

26. Sud je u skladu s odredbom čl. 5. ZPP-a svakoj stranci u postupku omogućio da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke, kao i o pravnim pitanjima spora budući da nije ovlašten odlučiti o zahtjevu o kome protivnoj stranci nije bila dana mogućnost da se izjasni (sud ne može svoju odluku utemeljiti na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti).

27. Glede provedenih dokaza, sud ističe da u cijelosti prihvaća iskaz zakonskog zastupnika tužitelja cijeneći da je uvjerljiv i u skladu s dokumentacijom u spisu, točnije korespondencijom između stranaka. Tužitelj je uvjerljivo iskazivao o prirodi i opsegu usluge koju je izvršio za tuženika navodeći da se radilo o sex shopu koji je imao namjeru svoje proizvode oglašavati, što je tužitelj i činio u razdoblju od četiri mjeseca, prilagođavajući se pri tom brojnim restrikcijama koje na Google platformi postoje za takvu vrstu oglasa. Tuženik, s druge strane, iako nije utužene račune proveo kroz svoje poslovne knjige, nije računima pravovremeno prigovorio, niti ih je vratio tužitelju.

28. Nadalje, tuženik nije pravovremeno i argumentirano prigovorio izvršenoj usluzi. S tim u vezi valja istaknuti da je odredbom čl. 604. ZOO-a propisano da je naručitelj dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. Ako naručitelj na poziv izvođača da pregleda i primi izvršeni rad to ne učini bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen. Nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručitelju.

29. Ostvarivanje prava zbog nedostataka djela, pobliže je utvrđena odredbama čl. 608. do 611. ZOO-a – na koje naručitelj ima pravo pod pretpostavkom urednog obavješćivanja izvođača o postojanju nedostataka. Ovdje valja istaknuti da prema odredbi čl. 598. ZOO-a ako se u tijeku izvršenja djela pokaže da se izvođač ne drži uvjeta ugovora i uopće da ne radi kako bi trebalo, te da će izvršeno djelo imati nedostatke, naručitelj može upozoriti izvođača na to i odrediti mu primjeren rok da svoj rad uskladi sa svojim obvezama. Ako do isteka toga roka izvođač ne postupi po zahtjevu naručitelja, ovaj može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

30. U ovom predmetu teret dokaza o navedenim odstupanjima od ugovora, eventualnim nedostatcima u izvršenju djela kao i nepridržavanju ugovorenih uvjeta, leži na tuženiku. Kako tuženik nije dokazao da je izvršenim radovima pravovremeno prigovorio te nije dokazao da je o eventualnim odstupanjima od ugovora u tijeku izvršenja radova upozorio tužitelja, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, kako u osnovi, tako i u visini, pa je u cijelosti održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju po ovrsi javnog bilježnika (čl. 451. st. 3. ZPP-a).

31. U skladu s odredbom čl. 9. ZOO-a svaki sudionik obvezno-pravnog odnosa dužan je ispuniti preuzetu obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Radi se o jednom od osnovnih načela obveznih odnosa iz kojeg izvire ovlaštenje strane koja je bila vjerna ugovoru, da od druge strane tužbom zahtijeva prisilno ispunjenje obveze.

32. Prema odredbi čl. 29. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine dužan je platiti, povrh glavnice i zateznu kamatu. Kako tuženik nije podmirio utuženi iznos po nespornom datumu dospijeća računa, tužitelju pripadaju i zatezne kamate tekuće na iznos glavnice od dolaska tuženika u zakašnjenje s plaćanjem pa do isplate, u smislu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a. Radi se o trgovačkom ugovoru.

33. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. ZPP-a, Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, ima pravo na naknadu parničnog troška.

34. Visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23.; dalje: Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

35.Tužitelju je priznat trošak sastava obrazloženog podneska od 4.3.2025. (Tbr.8.1.Tarife), troška sastava prethodne mjere (Tbr. 11.1. i 7.1. Tarife) te zastupanja na ročištima 23.10.2025. i 16.12.2025., svaka radnja u iznosu od 200,00 eur, što iznosi dosuđenih 800,00 eur ( t. II/ izreke).

36. Sud nije priznao tužitelju trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 100,00 eur (t. III/izreke). Sud je stajališta da navedeni trošak nije potreban za provođenje predmetnog postupka, budući da se presuda objavljuje na e-oglasnoj ploči suda.

37. Budući da je tužitelj potraživao i zatezne kamate na parnične troškove, to je o zateznim kamatama na trošak odlučeno primjenom odredbe članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) i članka 29. stavak 2. ZOO-a i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose. Zatezna kamata na parnični trošak teče od 22. prosinca 2025.

38. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci

Zagreb, 22. prosinca 2025.

S U D A C

Iva Buljan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude i rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP- a osim povrede iz točke 3. istog članka. Žalba protiv ove Presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a. ZPP-a).