REPUBLIKA HRVATSKA

Posl. br. P-2445/2015-69

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu tog suda Saši Javoranu, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice OM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. Igoru Vujičić odvjetniku iz Pule, i po Odvjetničko društvo Vukušić Bokan i partneri d.o.o., Ulica Stjepana Radića 8, 23 000 Zadar protiv tužene Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupane po Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija iz Zagreba, Galleria Importanne, Iblerov trg 10/VII, p.p. 92, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 05. prosinca 2025. godine održane u nazočnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, na temelju čl. 335 Zakona o parničnom postupku, 22. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se primarno postavljeni kondemnatoran tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženoj ZAGREBAČKOJ BANCI d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, u kojem je tužiteljica OM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tražila od tužene isplatu iznosa od 7.026,55 EUR, zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

− 18,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.2.2006 do isplate,

− 18,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.3.2006 do isplate,

− 17,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.4.2006 do isplate,

− 18,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.5.2006 do isplate,

− 18,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.6.2006 do isplate,

− 17,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.7.2006 do isplate,

− 17,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.8.2006 do isplate,

− 18,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.9.2006 do isplate,

− 18,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2006 do isplate,

− 17,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2006 do isplate,

− 17,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2006 do isplate,

− 17,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.1.2007 do isplate,

− 17,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.2.2007 do isplate,

− 17,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.3.2007 do isplate,

− 17,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.4.2007 do isplate,

. − 17,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.5.2007 do isplate,

− 17,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.6.2007 do isplate,

− 17,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.7.2007 do isplate,

− 17,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.8.2007 do isplate,

− 17,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.9.2007 do isplate,

− 16,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2007 do isplate,

− 34,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2007 do isplate,

− 34,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2007 do isplate,

− 35,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.2.2008 do isplate,

− 42,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.2.2008 do isplate,

− 65,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.3.2008 do isplate,

− 65,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.4.2008 do isplate,

− 63,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.5.2008 do isplate,

− 63,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.6.2008 do isplate,

− 64,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.7.2008 do isplate,

− 63,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 18.8.2008 do isplate,

− 63,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.9.2008 do isplate,

− 65,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2008 do isplate,

− 67,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2008 do isplate,

− 65,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2008 do isplate,

− 70,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.1.2009 do isplate,

− 70,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.2.2009 do isplate,

− 68,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.3.2009 do isplate,

− 84,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.4.2009 do isplate,

− 69,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.5.2009 do isplate,

− 68,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.6.2009 do isplate,

− 70,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.7.2009 do isplate,

− 83,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.8.2009 do isplate,

− 84,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.9.2009 do isplate,

− 83,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2009 do isplate,

− 84,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2009 do isplate,

− 84,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2009 do isplate,

− 86,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.1.2010 do isplate,

− 91,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 22.2.2010 do isplate,

− 86,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.3.2010 do isplate,

− 88,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.4.2010 do isplate,

− 90,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.5.2010 do isplate,

− 82,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.6.2010 do isplate,

− 85,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.7.2010 do isplate,

− 85,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.8.2010 do isplate,

− 89,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.9.2010 do isplate,

− 87,05 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2010 do isplate,

− 87,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2010 do isplate,

− 71,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2010 do isplate,

− 71,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.1.2011 do isplate,

− 71,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.2.2011 do isplate,

− 71,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.3.2011 do isplate,

− 71,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.4.2011 do isplate,

.

− 73,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.5.2011 do isplate,

− 76,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.6.2011 do isplate,

− 80,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.7.2011 do isplate,

− 92,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.8.2011 do isplate,

− 84,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.9.2011 do isplate,

− 91,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2011 do isplate,

− 91,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2011 do isplate,

− 92,13 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2011 do isplate,

− 94,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.1.2012 do isplate,

− 95,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.2.2012 do isplate,

− 94,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.3.2012 do isplate,

− 94,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.4.2012 do isplate,

− 94,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.5.2012 do isplate,

− 95,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.6.2012 do isplate,

− 94,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.7.2012 do isplate,

− 94,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.8.2012 do isplate,

− 92,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.9.2012 do isplate,

− 94,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2012 do isplate,

− 94,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2011 do isplate,

− 94,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2012 do isplate,

− 93,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.1.2013 do isplate,

− 93,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.2.2013 do isplate,

− 93,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.3.2013 do isplate,

− 94,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.4.2013 do isplate,

− 92,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.5.2013 do isplate,

− 91,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.6.2013 do isplate,

− 92,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.7.2013 do isplate,

− 91,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.8.2013 do isplate,

− 92,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.9.2013 do isplate,

− 93,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2013 do isplate,

− 93,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2013 do isplate,

− 94,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2013 do isplate,

− 93,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2014 do isplate,

− 26,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2014 do isplate,

− 26,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.3.2014 do isplate,

− 26,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.4.2014 do isplate,

− 26,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.5.2014 do isplate,

− 26,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.6.2014 do isplate,

− 26,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.7.2014 do isplate,

− 26,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.8.2014 do isplate,

− 26,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.9.2014 do isplate,

− 26,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2014 do isplate

− 26,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2014 do isplate,

− 26,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2014 do isplate,

− 27,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.1.2015 do isplate,

− 30,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.2.2015 do isplate,

− 30,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.3.2015 do isplate,

. − 30,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.4.2015 do isplate,

− 30,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.5.2015 do isplate,

− 30,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.6.2015 do isplate,

− 30,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.7.2015 do isplate,

− 29,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.8.2015 do isplate,

− 57,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.9.2015 do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana, kao neosnovan.

II Prihvaća se primarno postavljeni deklaratoran tužbeni zahtjev tužiteljice OM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prema tuženoj ZAGREBAČKOJ BANCI d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, koji sadržajno glasi:

"Utvrđuje se da u odnosu na Tužitelja ne proizvodi pravni učinak nijedna odluka Tuženika kojom bez dozvole ili suglasnosti Tužitelja određuje ili mijenja visinu kamatne stope na tražbine iz njihovog ugovora: Ugovor o namjenskom kreditu, broj ugovora: 3205923887, kreditna partija: 7102975368 s nadnevkom: 19. prosinca 2005. godine, bilo koji njen ili s njom povezan parametar ili parametre, uključivo varijable i njihove uzročno posljedične veze, fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa."

III Prihvaća se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice OM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prema tuženoj ZAGREBAČKOJ BANCI d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473 pa se nalaže tuženoj da tužiteljici isplati iznos od 3.480,27 EUR (slovima: tri tisuće sedamsto osamdeset eura i dvadeset sedam centi) , zajedno sa propisanim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

− 16,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2007 do isplate,

− 15,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.1.2008 do isplate,

− 16,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.2.2008 do isplate,

− 16,28 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.3.2008 do isplate,

− 39,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.4.2008 do isplate,

− 39,30 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.5.2008 do isplate,

− 38,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.6.2008 do isplate,

− 38,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.7.2008 do isplate,

− 38,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 18.8.2008 do isplate,

− 37,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.9.2008 do isplate,

− 38,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2008 do isplate,

− 39,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2008 do isplate,

− 40,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2008 do isplate,

. − 39,11 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.1.2009 do isplate,

− 42,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 16.2.2009 do isplate,

− 42,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.3.2009 do isplate,

− 41,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.4.2009 do isplate,

− 56,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.5.2009 do isplate,

− 41,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.6.2009 do isplate,

− 41,27 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.7.2009 do isplate,

− 42,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.8.2009 do isplate,

− 56,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.9.2009 do isplate,

− 56,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2009 do isplate,

− 56,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2009 do isplate,

− 56,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2010 do isplate,

− 56,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.1.2010 do isplate,

− 57,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 22.2.2010 do isplate,

− 63,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.3.2010 do isplate,

− 58,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.4.2010 do isplate,

− 59,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.5.2010 do isplate,

− 60,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.6.2010 do isplate,

− 52,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.7.2010 do isplate,

− 54,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.8.2010 do isplate,

− 54,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.9.2010 do isplate,

− 57,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2010 do isplate,

− 55,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2010 do isplate,

− 56,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2010 do isplate,

− 38,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.1.2011 do isplate,

− 39,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.2.2011 do isplate,

− 38,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 5.3.2011 do isplate,

− 38,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.4.2011 do isplate,

− 38,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.5.2011 do isplate,

− 39,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.6.2011 do isplate,

− 41,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.7.2011 do isplate,

− 44,04 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.8.2011 do isplate,

− 36,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.9.2011 do isplate,

− 33,58 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2011 do isplate,

− 41,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2011 do isplate,

− 41,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2011 do isplate,

− 41,92 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.1.2012 do isplate,

− 42,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.2.2012 do isplate,

− 43,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.3.2012 do isplate,

− 42,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.4.2012 do isplate,

− 42,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.5.2012 do isplate,

− 43,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.6.2012 do isplate,

− 43,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.7.2012 do isplate,

− 43,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.8.2012 do isplate,

. − 42,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.9.2012 do isplate,

− 41,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2012 do isplate,

− 42,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.112.012 do isplate,

− 43,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2012 do isplate,

− 42,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.1.2013 do isplate,

− 42,60 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.2.2013 do isplate,

− 42,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.3.2013 do isplate,

− 42,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.4.2013 do isplate,

− 43,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.5.2013 do isplate,

− 42,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.6.2013 do isplate,

− 41,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.7.2013 do isplate,

− 41,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.8.2013 do isplate,

− 41,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.9.2013 do isplate,

− 42,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2013 do isplate,

− 42,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2013 do isplate,

− 42,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2013 do isplate,

− 43,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.1.2014 do isplate,

− 42,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.2.2014 do isplate,

− 11,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.3.2014 do isplate,

− 11,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.4.2014 do isplate,

− 11,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.5.2014 do isplate,

− 10,93 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.6.2014 do isplate,

− 10,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.7.2014 do isplate,

− 11,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.8.2014 do isplate,

− 11,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.9.2014 do isplate,

− 11,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2014 do isplate,

− 11,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2014 do isplate,

− 11,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2014 do isplate,

− 11,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.1.2015 do isplate,

− 11,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.2.2015 do isplate,

− 11,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.3.2015 do isplate,

− 11,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.4.2015 do isplate,

− 11,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.5.2015 do isplate,

− 11,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.6.2015 do isplate,

− 11,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.7.2015 do isplate,

− 11,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.8.2015 do isplate,

− 11,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.9.2015 do isplate,

na način da za razdoblje od dospijeća pa do 31.07.2015.god. tužitelju pripada opisana kamata po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), za period od 1.8.2015.godine pa do 31.12.2022. po kamatnoj stopi primjenom uvećanja prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za period

. od 01. 01. 2023. pa do 29.12.2023.godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a za period od 30.12.2023.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana

IV Nalaže se tuženoj da tužiteljici na ime parničnog troška isplati iznos od 3.992,62 eura zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl.29. st.2. ZOO-a koja na taj iznos teče od 22.12.2025. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

V Odbijaju se, tužiteljica prema tuženoj sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška preko iznosa iz stavka IV izreke ove presude sa kamatom na isti, te tužena prema tužiteljici u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovani.

r i j e š i o  j e

Dopušta se objektivna preinaka tužbe sukladno podnesku tužiteljice 2.12.2025.godine listovi 656 do 663 spisa.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da su Tužitelj i Tuženik su zaključili: Ugovor o namjenskom kreditu, broj ugovora: 3205923887, kreditna partija: 7102975368 s

Ugovor sadrži ugovornu

nadnevkom: 19. prosinca 2005. godine (dalje i: Ugovor).

odredbu kojom je ugovorena kamata uz redovnu stopu koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke (dalje i: Kamatna klauzula). Kamatna klauzula je ništetna u dijelu u kojem se njome uglavljuje visina kamatne stope. Ništetna je u tom dijelu jer je tamo uglavljeni predmet obveze Tužitelja (visina kamatne stope) neodređen i neodrediv (Čl. 47. i 105. i dr. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO 1991). Predmet obveze je neodređen jer u vrijeme zaključenja Ugovora (in obligatione) Tužitelj nije znao, mogao niti morao znati koliko će novčanih jedinica, u apsolutnom iznosu, morati platiti Tuženiku kod vraćati ja kredita (in

. solutione). Predmet obveze je, također, i neodrediv (čl. 50. ZOO 1991) jer: a) Ugovor ne sadrži podatke (parametre i njihove uzročno posljedične veze) s pomoću kojih se on može odrediti. Izostanak parametara za određivanje predmeta obveze (visine kamatne stope) je notoran. Upravo zbog toga je člankom 11.a Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, dalje i: ZPK) vjerovnicima (ovdje tuženiku) naloženo da za sve postojeće ugovore o kreditu sklopljene do stupanja na snagu spomenutih izmjena, u kojima nisu definirani parametri visine kamatne stope i njihove uzročno posljedične veze (pa tako i za Ugovor) Tuženik mora ugovoriti parametre za određenje kamatne stope, i to jednu od zakonom predviđenih varijabli, te fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa. Tuženik je, štoviše, via facti priznao neodređenost i neodredivost visine kamatne stope po Ugovoru, svojim pokušajem da je naknadno jednostrano odredi, kako je to opisano u donjoj točki 6. ove tužbe, b) stranke nisu ostavile trećoj osobi da ga odredi, već Tuženiku. Međutim, Tuženik nije treća osoba, te nije ovlašten samostalno i jednostrano odrediti predmet obveze Tužitelja. Pošto su kamate, dakle, ugovorene, ali nije određena njihova stopa, vrijedi zakonom propisana kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, dalje i: ZOO). Ukoliko sud ne bi ocijenio osnovanima navode gornje točke 3. ove tužbe, Kamatna klauzula je ništetna u dijelu u kojem se njome uglavljuje promjena visine kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke. Kamatna klauzula je u tom dijelu djelomično ništetna jer, protivno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu Tužitelja kao potrošača. Stoga u navedenom slučaju, s obzirom da je Ugovor pripremio i predložio Tuženik te se o Kamatnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo. Navedeno proizlazi i iz pravnih stečevina Europske Unije i sudske prakse. Tuženik je, pozivajući se na Kamatnu klauzulu i koristeći okolnost da raspolaže sredstvima osiguranja plaćanja izdanim od Tužitelja u korist Tuženika, teretio Tužitelja po kamatnoj stopi višoj od one na koju je imao pravo. Tuženik je na taj način bez osnove stekao od Tužitelja novčani iznos koji se predlaže utvrditi po sudskom vještaku financijske struke kojeg odredi sud, kao razliku između plaćenog Tuženiku od strane Tužitelja slijedom terećenja Tužitelja od strane Tuženika vezano za Ugovor po kamatnoj stopi koju je primijenio Tuženik i onog što je trebalo biti plaćeno po kamatnoj stopi koju je trebalo primijeniti sukladno gornjoj točki 3. odnosno, gornjoj točki 4. Pri tome je Tuženik postupao nepošteno s obzirom na to da je, sukladno gornjim utvrđenjima, Tuženik pripremio i predložio Ugovor, te je znao ili postupajući s pažnjom dobrog stručnjaka morao znati, da je spomenuto stjecanje bez osnove. Tuženik je dužan vratiti Tužitelju time stečeno bez osnove zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje, s obzirom na nepoštenje Tuženika, teku od dana stjecanja (sve sukladno odredbama čl. 1111. i 1115. i dr. ZOO). Financijsko vještačenje po vještaku kojeg odredi sud. Tuženik je obavijestio Tužitelja da je Tuženik jednostrano odredio visinu kamatne stope po Ugovoru pozivajući se na odredbe ZPK. Međutim, visina "stope kamate po Ugovoru je već određena zakonom (sukladno toč. 3. tužbe) ili je ugovorena (sukladno toč. 4. tužbe). Uostalom, sve kada visina stope kamate ne bi bila određena, to, kao i svako drugo takvo, Tuženikovo jednostrano određivanje visine kamatne stope, ne proizvodi pravni učinak na Tužitelja bez njegova pristanka, sukladno prethodnim točkama ove tužbe. Takvo stajalište zasniva se, također, na teleološkom tumačenju odredaba ZPK, a potvrđeno je odredbom čl. 26. st. 1. alineja

.

28. ZPK prema kojoj će se tuženik kazniti ako "ne ugovori s dužnikom" {ovdje tužiteljem) spomenuti parametar, odnosno, varijable, te fiksni dio kamatne stope i dr., tuženik te elemente nije ugovorio s tužiteljem, već ih je jednostrano odredio bez pristanka tužitelja. S obzirom na to da iz spomenute obavijesti slijedi da tuženik smatra da ima pravo jednostrano G odrediti visinu stope kamate po Ugovoru, odnosno, kamatne stope ili elemente od utjecaja na spomenute parametre i druge elemente

njenu visinu, dočim tužitelj to pravo osporava, tužitelj ima pravni interes da sud, sukladno odredbama Čl. 187. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) utvrdi nepostojanje tog prava, odnosno, da u odnosu na Tužitelja ne proizvodi pravni učinak odluka tuženika kojom bez dozvole ili suglasnosti Tužitelja određuje ili mijenja visinu kamatne stope na tražbine iz Ugovora, bilo koji njen ili s njom povezan parametar ili parametre, uključivo varijable i njihove uzročno posljedične veze, fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena kamatnih stopa. Naveo je i da tuženik odbija mirno rješenje spora. Slijedom prethodno navedenog tužitelj je predložio da sud donese odluku u kojoj će prihvatiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u bitnom naveo da osporava osnovanost osnove i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik je u bitnom naveo da je bio ovlašten ugovoriti promjenjivu kamatnu stopu, da je morao voditi računa o svim budućim troškovima prema tržišnim prilikama, da je promjenjiva ugovorna kamatna stopa u dugoročnim ugovorima o potrošačkim kreditorima ekonomska nužnost, da je kamata podložna promjenama LIBORA ali i promjenama premije za osiguranje od kreditnog rizika RH, tužena je navela da nije postojala i ne postoji jedna referentna kamatna stopa koja bi cjelovito iskazala troškove zaduživanja hrvatskih banaka u chf, da je fiksna kamatna stopa neprihvatljiva za ugovore o dugoročnim potrošačkim kreditima koji se sklapaju na razdoblje i do tri desetljeća. Također je navela u bitnom da tužitelj nikad nije prigovorio promjeni kamatne stope niti je tražio raskid ugovora zbog čega nije bio stavljen u neravnopravan položaj. Tužena je također navela da hrvatski sudovi nikad nisu sudili da bi promjenjiva kamatna stopa u ugovorima o potrošačkim kreditima bila nezakonita, zabranjena ili ništetna te da konkretne stope ugovornih kamata nikad nisu premašile zakonom propisane najviše stope te da je upravo postojala volja ugovornih strana da ugovore promjenjivu kamatnu stopu a ne fiksnu stopu zbog čega ej tuženik predložio da sud u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem dokumentacije na listovima: 7-153 spisa, 161-214 spisa, 218 spisa-zapisnika, 228-244 spisa, 245 spisa- zapisnik, 246-306 spisa, 312-315 spisa-nalaza te 316-356 spisa, 362-366 spisa, 383- 393 spisa, 402-406 spisa, 422-446 spisa, 478-480 spisa, 556-557 spisa, 601-603 spisa-iskaza, 609-613 spisa, 644-651 spisa, 654-674 spisa-dopune nalaza, 604 spisa, specificiranog tužbenog zahtjeva na listovima 656 do 666 spisa.

4. Primarno postavljeni deklaratoran tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženoj temeljem postojećih dokaza u spisu osnovan je u cijelosti. Primarno postavljeni kondemnatoran tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženoj neosnovan je, dok je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženoj osnovan u cijelosti.

.

5. U ovoj pravnoj stvari temeljem postojećih dokaza u spisu nije sporna činjenica da na listovima 7 do 10 spisa prileži Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3205923887 od 19.12.2005. godine, dalje u tekstu predmetni ugovor o kreditu, kojim ugovorom je tužena kao davatelj kredita odobrila tužiteljici kao korisnici kredita iznos od 81.890,00 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke.

6. Nije sporna činjenica da na listovima 110 do 118 spisa prileži otplatni plan za predmetni kredit, a da na listovima 120 do 125 spisa prileži pregled prometa po predmetnom kreditu. Nije sporna činjenica da na listu 127 spisa prileži obavijest o promjeni visine kamatne stope, te da na listovima 128 do 133 spisa prileži i otplatni plan.

7. Nije sporna činjenica da na listovima 239 do 244 spisa prileži tzv. dodatak po predmetnom ugovoru o kreditu kojim dodatkom od 8.1.2016. godine su kontrahenti u bitnom promijenili način otplate kredita utvrdivši između ostalog manje uplaćeni iznos od 6.110,17 kn list 240 spisa.

8. Nije sporna činjenica da je temeljem članka 2. predmetnog temeljnog ugovora o kreditu ugovorna redovna kamata iznosila 4,50 % godišnje. Nije nadalje sporna činjenica da je člankom 3 rok otplate kredita iznosio 360 mjeseci (30 godina). Nije sporna činjenica da je prema članku 2 predmetnog ugovora o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. te da je i u članku ugovorena valutna klauzula u kojima se glavnica i anuiteti vežu za valutu švicarskog franka. Nije sporna činjenica da je prema članku 6 namjena kredita bila kupnja, što je potvrdila i sama tužiteljica u svom iskazu.

9. Nije nadalje sporna činjenica da je spomenuti predmetni ugovor o kreditu kao i dodatak pisan i sastavljen od strane tužene, budući je sastavljen na standardnom obrascu kojeg daje banka što je vidljivo i iz sadržaja cjelokupnog obrasca predmetnog ugovora a isto proizlazi i iz iskaza tužiteljice saslušane kao parnične stranke, na ročištu od 7.5.2024.godine.

10. Nije nadalje sporna činjenica da na listovima 162 do 166 spisa prileže Opći uvjeti poslovanja tužene, te da na listovima 167 do 174 spisa prileže Opći uvjeti tužene glede promjene kamatnih stopa.

11. Nije sporna činjenica da se predmetni kredit i prema iskazu tužiteljice sa ročišta od 7.5.2024.godine zatvoren drugim kreditom kojeg je digla u Erste banci u valuti u eurima.

12. Sve navedene činjenice proizlaze iz postojećih pisanih dokaza u spisu.

13. Ono što je sporno u ovoj pravnoj stvari cijeneći sadržaj odgovora na tužbu jest pitanje osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva. Sporno je nadalje pitanje glede ništetnosti ugovora i to dijelu glede odredbe o ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka u kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka (što nije predmetom ove parnice) kao i odredbe ugovora vezano za jednostranu promjenu

. kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama banke što je predmetom ove parnice. U svezi s tim sporno je pitanje da li Odluka iz predmeta Pž-7129/13 se može odnositi na ovaj slučaj vezano za granice pravomoćnosti. U svezi s tim sporan je i prigovor zastare. Sporno je i pitanje da li predmetni ugovor o kreditu predstavlja potrošački ugovor te da li tužitelji ima pravni interes za podnošenjem deklaratorne tužbe. Sporno je i pitanje da li dodatak ugovora o kreditu ima one pravne učinke koje u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi tuženik odnosno u bitnom da li je tim dodatkom ugovora o kreditu postignut u cijelosti učinak zaštite tužitelja kao potrošača. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva, sporan je i prigovor zastare.

14. Vezano za istaknuti prigovor zastare isti po ocjeni ovog suda nije bio osnovan iz slijedećih razloga. Naime, vezano za to pravno pitanje i u revizijskog odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 2245/17 od 20.3.2018. zauzeto je između ostalog i pravno stajalište da prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (tužba je podnesena 4.4.2012.godine u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 koji je pravomoćno okončan presudom Visokog Trgovačkog suda RH PŽ- 7129/13 od 13.6.2014.godine) dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a radi se o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava koja je podnesena 4.4.2012. godine, da je presuda prvostupanjska Trgovačkog suda Zagreb P-1401/2012 donesena 4.7.2013. , da je presuda Visokog trgovačkog suda Pž-7129/13 donesena 13.6.2014. pa je ista u tom dijelu postala pravomoćna upravo 13.6.2014. (a ista je prošla i kontrolu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14 od 9.4.2015. godine). Stoga bi relevantno razdoblje vezano za istaknuti prigovor zastare u odnosu na tražbinu s osnova preplaćene kamate bilo razdoblje od 13.6.2014. pa do 30.6.2015. godine kad je zaprimljena tužba (sukladno članku 113 st. 2 ZPP-a) uz primjenu čl. 225 ZOO-a (petogodišnji zastarni rok) budući se radi o kondikcijskoj tužbi pa je razvidno da nije protekao zastarni rok. Nadalje i u revizijskoj odluci Rev-2245/17-2 od 20.3.2018. jasno se navodi da vođenjem kolektivnog spora dolazi do prekida zastare u smislu članka 241 ZOO-a, a isto tako se radi o restitucijskom zahtjevu iz ništetnih ugovora na koje se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina (što je prihvaćeno i od strane županijskih sudova primjerice Gž-3627/2017-8 odluka Županijskog suda u Zagrebu od 20.4.2021.godine). Stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske u navedenoj odluci zaključuje da u nedostatku posebnih zakonskih odredbi koje bi izrazito uređivale prekid zastare zbog pokretanje postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprečava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava revizijski sud

. nalazi da je vođenje kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05 jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske predstavljaju supsidijarni izvor prava kojeg prihvaća u cijelosti i ovaj sud. Isto tako odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17 od 14.6.2018.godine ( a isto je potvrđeno i u presudi Vrhovnog suda RH Rev-2221/2018-11 od 3.9.2019.godine) utvrđeno je da su utužene banke (dakle i tužena) povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica za švicarski franak a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama važećeg ZZP, slijedom čega su takve ugovorne odredbe ništetne. Stoga budući je vezano za valutnu klauzulu navedena odluka postala pravomoćna 14.6.2018.godine a tužba je glede kondemnacije zaprimljena još ranije tj. dana30.6.2015..godine, razvidno je da nije protekao petogodišnji zastarni rok jer dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, pa kako nije istekao opći zastarni rok od 5 godina (radi se o kondikcijskom zahtjevu, a ne rok od 3 godine kako to pogrešno smatra tužena) to je valjalo odbiti prigovor zastare kao neosnovan primjenom čl. 225 ZOO-a (petogodišnji zastarni rok, u tom smislu ide i recentna sudska praksa uz već spomenutu odluku Gž-989/21 od 5.10.2021., i primjerice presuda Županijskog suda u Zagrebu Gž-858/2021-2 od 27.10.2021.godine, itd. Isto tako sukladno recentnoj praksi Vrhovnog suda RH (sjednica Građanskog odjela RH Su-IV-123/2024-5 (2/249 kad je riječ o potraživanju iz iste činjenične osnove (tzv. neprava preinaka) zastare se prekida već podnošenjem (prvotne) tužbe, a opisano se navodi u kontekstu naknadne specifikacije tužbenog zahtjeva glede kondemnacije nakon provedenog vještva. Nadalje, Kao što je već i navedeno i u revizijskoj odluci Rev-2245/17-2 od 20.3.2018. jasno se navodi da vođenjem kolektivnog spora dolazi do prekida zastare u smislu članka 241 ZOO-a, a isto tako se radi o restitucijskom zahtjevu iz ništetnih ugovora na koje se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske u istoj odluci zaključuje da u nedostatku posebnih zakonskih odredbi koje bi izrazito uređivale prekid zastare zbog pokretanje postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprečava potrošača da protiv trgovca pokrene

. pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava revizijski sud nalazi da je vođenje kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05 jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske predstavljaju supsidijarni izvor prava kojeg prihvaća u cijelosti i ovaj sud.

15. U odnosu na pravni interes tužitelji je u ovoj pravnoj stvari podnio ne samo deklaratornu nego i kondemnatornu tužbu zbog čega nema mjesta primjeni članka 187 ZPP-a. No i neovisno o navedenom ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, članka 326 st. 1 ZOO-a osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326 st. 1 ZOO-a. Opisano pravno stajalište izraženo je i u Revizijskoj odluci Vrhovnog suda RH Rev-2868/2018 od 12.2.2019.godine, Rev 3142/2018 od 19.3.2019., Rev 18/2018 od 26.5.2020. itd. Isto tako sukladno odluci Vrhovnog suda Rh Rev-809/2201-2 od 21.12.2022.godine činjenica sklapanja dodatka Ugovora (Aneksa) o kreditu ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi istog tog ugovora (Rev-3142/2018-2 od d19.3.2019.,Rev 18/20 od 26.52020. itd.).

16. U odnosu na sam meritum spora tužiteljica je sukladno nalazu i mišljenju vještaka točnije nalazu od 4.12.2017.godine listovi 315 i 352 do 356 spisa u konačnici specificirala svoj tužbeni zahtjev glede kondemnacije prema tim pojedinačnim iznosima koji su navedeni u posljednjoj kolono "preplata u HRK" i to na na način da je svaki pojedinačni iznos preplate po tom osnovu pretvoren u iznos u eurima i to primjenom fiksnog tečaja 1 eura = 7,53450 kn, o čemu će kasnije biti riječi.

17. Nadalje, vezano za prigovore tužene, sukladno recentnoj sudskoj praksi primjerice presude Županijskog suda Pula Gž-520/2018 od 10.6.2019., a takvo pravno stajalište je u suglasju i s pravnim stajalištem većine Županijskih sudova te pravnim stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4.7.2013. i presudom Visokog Trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt- 249/14 od 9.4.2015. u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača pokrenutom tužbom u smislu čl. 502.a ZPP-a utvrđena je povreda propisana Zakonom o zaštititi potrošača i ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke i u odnosu na tuženika za ugovore sklopljene u razdoblju od 10.9.2013. do 31.12.2013. godine. I prema čl. 138.a ZZP-a propisano je odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštita potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

18. Isto tako i člankom 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 57/11, 25/13, 89/14, 70/19) dalje u tekstu ZPP, propisano je da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st 1. ovog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi

. zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Opisano se navodi u kontekstu brojnih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske a vezano za istu činjeničnu i pravnu problematiku kao i u ovom sporu.

19. Tako je primjerice u rješenju Revt-575/16 od 3.10.2017. kojim je bila ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. ali samo u dijelu u kojem je bilo odlučeno o zahtjevu tužitelja upravljenom na utvrđenje povrede kolektivnih prava i interesa potrošača-korisnika kredita od strane svih tuženika banaka time što su banke u potrošačkim ugovorima o kreditu koristile nepoštene ugovorne odredbe u kojima je glavnica kredita bila vezana uz valutu CHF čemu se nije pojedinačno pregovaralo Vrhovni sud Republike Hrvatske je polazeći od ranije ukidbene odluke Ustavnog suda RH od 13.12.2016. određeno ukazao drugostupanjskom sudu i na daljnja sporna pitanja vezano za primjenu čl. 81. i 84. ZZP03 odnosno odredbi čl. 96. i čl. 99. ZZP/07 (test poštenosti ugovornih odredbi) i njihovom tumačenju u duhu prava Europske unije ocijeniti osnovanost ili ne tog zahtjeva tužitelja. Drugostupanjski sud je postupajući po tom ukidnom rješenju utvrdio da vezano za pregovaranju odnosno sklapanje s klijentima ugovora o kreditu o kojima je glavnica kredita bila vezana u valuti CHF vezano za sklapanje tih ugovora o kredita s ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom banaka da su te ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kredita svih tuženik banaka bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošača. Štoviše navedeni drugostupanjski sud je utvrdio i da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF te da su te banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Utvrđeno je da su tužene kao banke imale sva saznanja o izglednoj budućoj promjeni u tečaju CHF prema kuni na štetu potrošača te su ih unatoč tome poticale na sklapanju ugovora o kredita s valutnom klauzulom u CHF ste da su time banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Sve opisano je ponovljeno i u revizijskoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev - 2221/2018 od 3.9.2019. godine, list 25 obrazloženja iste.

20. Vezano za navode tužene kako iz odgovora na tužbu tako i tijekom postupka koji bi se u bitnom mogli svesti na tvrdnju da je tužitelj svjesno odabrao kredit u valuti CHF, da je u konkretnom slučaju bilo više nepredvidivih faktora na koje tuženik nije mogao utjecati vezano za rast CHF u odnosu na kunu jer da se radilo o neočekivanim faktorima (da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidljiva), da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je bila dopuštena te kao takva ne može biti ništetna, zatim da su stranke slobodnom voljom sklopile dodatak ugovora konverziju, zatim tvrdnji da se radi o odredbama o valutnoj klauzuli koje su jasne, uočljive i razumljive te da nije postojala neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da je tužitelj provedbom, konverzije sukladno ZID ZPK u potpunosti ostvario pravnu zaštitu itd., proveden je dokaz i saslušanjem tužitelja kao parnične stranke. Naime iz objektivnog i životnog iskaza tužiteljice saslušane na ročištu od 07.05.2024. godine proizlazi da se radi o predmetnom ugovoru o namjenskom kreditu na listu 7-10 spisa. Na upit suca zašto joj je trebao novac iz

. ugovora odgovorila je da joj je taj novac bio neophodan za kupnju prve nekretnine- stana. Na upit suca zašto se odlučila za Zagrebačku banku odgovorila je da je bila klijent Zagrebačke banke i bilo joj je logično uzeti u toj banci kredit za stan. Banka je sačinila ovaj ugovor. Na upit suca da li je prije ovog ugovora imala neke ugovore o kreditu odgovorila je da je i da misli da je bio u valuti u eurima, upravo u ovoj banci. Na upit suca zašto se odlučila za kredit u švicarcima odgovorila je da joj je ugovor u švicarcima jedino bio ponuđen, oni su rekli da je to najpovoljnije za nju. To joj je rekla bankarica. Pročitala je ovaj ugovor prije potpisivanja. Na upit da li joj je bankarica objasnila neke parametre temeljem kojih će se vršiti promjena kamatne stope odnosno za što se to veže odgovorila je da nije. Na upit suca koja je bila najviša a koja najniža rata odgovorila je da misli da je prva rata bila negdje oko 1.700,00 kuna, a najveća oko 3.400-3.500,00 kuna. Na upit da li danas plaća ovaj kredit odgovorila je da ga ne plaća više, konvertirala je ovaj kredit jer joj je to bila opcija koja joj je bila ponuđena, međutim, kad su napravili obračun konverzije ispalo je da je morala još dodatno platiti 5.000,00 kuna ili eura. Navela je da joj je banka ponudila tu konverziju. Na upit suca radi o predmetnom Dodatku ugovora o kreditu na listu 239 spisa. Na upit suca da li je prihvatila taj obračun s obzirom da ga je potpisala odgovorila je da je prihvatila taj obračun ali da je već tada bila tužila banku tako da joj nije puštala baš previše opcija. U trenutku kad je sve to krenulo, odlučila se tužiti banku, nakon nekog vremena se odlučila promijeniti banku pa je ovaj kredit zatvorila s kreditom koji je digla u Erste banci u valuti euro. Taj kredit kojim je zatvorila ovaj predmetni je digla prije 4-5 godina. Nije očekivala ovakvu promjenu kamatne stope. Na upit suca da li joj je bankarska službenica najavljivala to kao mogućnost da su moguće takve oscilacije odgovorila je da nije. Na upit punomoćnika tužitelja po ovom prvom ugovoru koji joj je pokazan se nije moglo pregovarati kao niti o Dodatku. Banka ju nije upozorila ni na kakve opasnosti nju kao korisnika kredita. Na upit punomoćnika tuženika da li je pokušala o bilo kojoj odredbi pregovarati, nešto izmijeniti po ovim ugovorima s djelatnikom banke odgovorila je da nije jer nije bilo mogućnosti. Ono što je njoj bilo ponuđeno je kao i drugima bio moratorij na godinu dana koji je iskoristila da bi predahnula, ne zna kad je to bilo, ne može se sjetiti kad je bio taj moritorij, uglavnom ona je iskoristila taj moritorij od godinu dana. Pročitala je ugovor, a na upit da li je bilo nekih nejasnoća odgovorila je da nije bilo nejasnoća koliko je razumjela. Da li zna što znači pojam valutne klauzule odgovorila je da sada zna, da tada u to vrijeme nije niti bilo govora o valutnoj klauzuli odnosno da bude preciznija nije bilo govora da postoji opasnost od nekakvih problema s valutnom klauzulom. Njoj je to bilo predstavljeno za nju da je to najpovoljnije za nju za njezinu prvu nekretninu, nešto što će moći otplaćivati. Navela je da u toj nekretnini živi i dalje. Navela je da je u jednom trenutku iznajmljivala ovu nekretninu jer je u jednom trenutku morala raditi 4 posla kako bi uopće mogla preživjeti pa je jedna od opcija bila ili da izgubi ovu nekretninu ili da otiđe kod mame, pa je otišla kod mame. Tri mjeseca na godinu bi otišla kod mame, morala je izaći iz stana kako bi mogla plaćati rate, a stan bi iznajmljivala gostima. To je bilo od 01.06. -01.09. Morala je to učiniti jer je rata bila toliko velika da bi nju mogla isplatiti, da bi mogla vratiti obvezu po kreditu. Od ove godine to više ne radi. Na upit da li se informirala o tečaju chf-a odgovorila je da se nije informirala mimo banke jer joj je u banci rečeno da je ta valuta najsigurnija i najstabilnija valuta, tako joj je rečeno. Na upit kamatna stopa je bila ugovorena kao promjenjiva. Na upit kako je mislila da će se kamatna stopa mijenjati odgovorila je da nije mislila kako će se mijenjati, došla je s punim provjerenijem, nije mislila da će se

. mijenjati puno ili malo. Nitko joj ni u jednom trenutku nije rekao da će ići u ovoliku promjenu. Nije očekivala ovakve oscilacije jer je rečeno da je to najstabilnija valuta. Nije primala na kućnu adresu obavijesti o promjenama kamate. Da li je išla prigovarati vezano za te promjene odgovorila je da ne, nakon 2-3 godine je išla vidjeti u banku da li može ovaj kredit zatvoriti te su joj u banci rekli ako ga želi zatvoriti primjerice ako želi prodati stan da bi taj kredit iznosio 30% više nego kad ga je digla. Sama je otplaćivala kredit. Sama živi i sama je isplaćivala svoj kredit. Nije imala u vlasništvu nikakav obrt u vlasništvu ili što drugo. Iskaz tužiteljice ovaj sud prihvaća kao objektivan budući je isti bio životan i spontan (blagodat načela neposrednosti).

21. Nadalje, predmetni ugovor po ocjeni ovog suda spada u potrošačke ugovore budući je svrha istog bila rješavanje stambenog pitanja, što jasno proizlazi i iz iskaza tužiteljice kad opisuje da joj je kredit trebao za kupnju prvog stana za stanovanje. Okolnost što je tužiteljica kao bi preživjela morala da bi mogla plaćati mjesečne rate taj stan iznajmljivati gostima u kratkom razdoblju od 1.6. do 1.9. po ocjeni ne mijenja činjenicu da se radilo o potrošačkom ugovoru, pa je teret suprotnog dokaza ležao na strani tužene.

22. Na temelju analize postojećih dokaza u spisu ocjena je ovog suda da su ispunjene pretpostavke iz čl. 81 Zakona o zaštiti potrošača NN 96/03 koji se primjenjivao u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kredita od 19.12.2005. godine. Naime prema tom članku propisano je u stavku 1. da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, člankom 87. st 1. ZZP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

23. Tužiteljica svoj zahtjev zasniva na tvrdnji da je tužena kao banka njojkao potrošaču nametnula sporne ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamate sukladno Odluci banke na način koji je suprotan načelu savjesnosti i poštenja zbog čega je tužiteljica kao potrošač stavljena u neravnopravan položaj, a njeziona je ugovorna obveza zbog ovisnosti o promjenjivom elementu postala rizična, nejasna i neodrediva. Tužiteljica stoga smatra da je opisano ponašanje tužene kao banke dovelo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.

24. Po ocjeni ovog suda temeljem postojećih dokaza u spisu proizlazi da je tužena, ponudila ciljano tužitelju zaključenje predmetnog ugovora i to na unaprijed pripremljenom sadržaju obrasca ugovora predloženom od strane banke te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj niti vezano za odredbu o jednostranoj promjeni kamate sukladno Odluci banke, tako ni na odredbe kojima se glavnica veže za valutu CHF (što nije predmet ove parnice ali se opisano navodi radi sagledavanja cjelokupnog konteksta) , te se o istima nije pojedinačno pregovaralo niti se moglo pregovarati. U

. takvom kontekstu odredbe ugovora o kreditu o u kojoj se mjesečni anuitet obračunava uz valutnu klauzulu CHF kao i odredbe o jednostranoj promjeni kamate sukladno Odluci banke koje je tužitelj unaprijed prihvatio i s kojima se suglasio, a glede kojih se suprotno načelu savjesnosti i poštenja nije pojedinačno pregovaralo po ocjeni ovog suda uzrokovalo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja i tužene kao ugovornih strana, ali na štetu tužitelja kao potrošača zbog čega su te odredbe nepoštene. Upravo zbog navedenog vezano i za ugovaranje valutne klauzule u CHF i vezano za odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sukladno Odluci banke tužena se kao banka nije pridržavala u tom dijelu načela savjesnosti i poštenja jer se niti o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo te banka nije vodila računa o interesima tužitelja kao potrošača budući mu nije dala osnovne i nužne informacije o rizicima pregovaranja iz spomenutih ugovornih odredbi što je uzrokovalo znatnu neravnotežu na štetu tužitelja zbog čega su i u tom dijelu ništetne ugovorne odredbe.

25. Stoga su po ocjeni ovog suda ništetne navedene ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamate sukladno Odluci banke ( a isto tako i odredbe kojima se glavnica veže za valutu CHF ) u temeljnom ugovoru od 19.12.2005.godine.

26. Isto tako, vezano za ugovorne odredbe u kojima su stranke ugovorile valutnu klauzulu vezano za CHF iako to nije bio predmet tužbenog zahtjeva radio sagledavanja cjelokupnog konteksta potrebno je naglasiti da je ovdje odlučno ponašanje tužene kao banke koja je financijska ustanova i koja je, što je bitno naglasiti, znala odnosno po redovom tijeku stvari mogla znati da u budućem ugovornom razdoblju vraćanja kredita moguće očekivati bitne izmjene u kretanju tečaja CHF s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora i okolnosti kako u gospodarstvu Republike Hrvatske tako i globalno a što će izvjesno i izgledno utjecati na tečaj CHF prema kuni u tom budućem razdoblju. Tužena kao financijska institucija je takve informacije uskratila tužitelju prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora o kredita zbog čega je tužitelj bio i onemogućen procijeniti ukupne rizike i ekonomske posljedice koje će za njega proizaći sklapanjem ugovora o kredita s navedenim odredbama, a vezano za obim njegovih obveza i što je bitno naglasiti i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu. Nadalje, ukazuje se da prilikom ocjene nepoštenosti spornih ugovornih odredbi o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke, te o valutnoj klauzuli koja je vezano za CHF potrebno je imati u vidu da su obje ugovorne odredbe sastavni dio standardnog ugovora o kreditu na unaprijed sastavljenom obrascu od strane tužene što je potvrđeno iskazom tužitelja, da se o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, te da tužitelj kao potrošač nije mogao imati utjecaj na njihov sadržaj, te da je potrebito sagledati da je tim ugovornim odredbama tužitelju nametnuta obveza suprotno načelu savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava koje tužitelj objektivno gledano u vrijeme zaključenja tog ugovora nije mogao sagledati kao cjelinu. Isto tako tužena nije dokazala, da predmetni kredit ne spada u ugovore iz članka 3 ZZP. Naime ponavlja se okolnost što je tužiteljica doslovce da bi mogla plaćati rate bila prisiljena u kratkom razdoblju od 1.6. do 1.9. predmetni stan iznajmljivati gostima po ocjeni ovog suda ne dovodi do zaključka da tužiteljica ne bi potpadala pod definiciju

. potrošača. Uostalom to joj je priznala i sama tužena zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu, list 239 spis. Stoga je teret suprotnog dokaza ležao je na strani tužene.

27. U pravnom smislu učinak nepoštenih ugovornih odredbi djeluje ex tunc, unatrag od trenutka sklapanja ugovor pa se smatra da nepoštena ugovorna odredba nikad nije bila ugovorena tako da u odnosu na tužitelja kao potrošača ona nikad nije ni bila ugovorena i ne može imati učinak (u tom smislio ide i presuda Europskog suda za ljudska prava OMV i ĐMV protiv Cjasaur Banco i Banco Bilbao Vizcaya Argentaria Say spojenim predmetima C 154/15, C 307/15 i C 308/15 u kojima je Europski sud definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite o nepoštenoj odredbi. Stoga je valjalo prihvatiti primarno postavljeni deklaratoran dio tužbenog zahtjeva tužiteljice prema tuženoj , stav II izreke ove presude da se sve sadržajno ne ponavlja.

28. Proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za tužiteljicu je kao potrošača nastalo subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa temeljem takvih ugovornih odredbi i pozivom na čl. 1111. u svezi s čl. 1115. ZOO (NN 35/05). Povratno predmetni ugovor kreditu neovisno o navedenim ugovornim odredbama koje su ništetne te uzrokuju samo djelomičnu ništetnost tog ugovora (a tim sadrži sve druge bitne elemente nužne za njegovu egzistentnost i pravnu valjanost zbog čega te ugovorne odredbe ne dovode do ništetnosti cijelog ugovora. Isto se odnosi i na tzv. dodatak. Nadalje, sukladno rješenju Vrhovnog suda RH Gos-1/2019-36 od 4.3.2020.godine zaključeno je da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK ima pravne učinke i valjan je i u slučaju kada s ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Isto tako to ne isključuje postavljanje kondemnatornog tužbenog zahtjeva onda kada konverzija nije ispravila posljedice nepošteno ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu ( u tom smislu i recentna sudska praksa primjerice presuda Županijskog suda u Zadru Gž-612/2022-5 od 3.7.2023. itd.).

29. Nadalje vezano za sporno pravno pitanje glede pravnog značenja sklopljenog Dodatka predmetnom ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija te uz izračun konverzije a u svezi s time i prava tužiteljice na potpunu restituciju ocjena je ovoga suda da sklapanjem sporazuma o konverziji tužiteljica nije izgubila pravo na isticanje nepoštenosti i ništetnosti osnovnog ugovora o kreditu što je prethodno i obrazloženo, a niti je sklapanjem dodatka temeljnom ugovoru o kreditu tužiteljica izgubila pravo na što je bitno naglasiti potpunu restituciju iz razloga koji će se obrazložiti u nastavku. Isto tako sukladno pravnom stajalištu Vrhovnog suda Rh Rev- 809/2021-2 od 21.12.2022.godine činjenica sklapanja dodatka predmetnom ugovoru o kreditu ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi istog tog temeljnog ugovora (istovjetno i Rev 3142/2018-2 od 19.3.2019. , Rev 18/2018-2 od 26.5.2020. itd.).

30. Naime, ovaj sud smatra da je potrebno naglasiti, cijeneći neustaljenu praksu sudova na svim razinama o tom iznimno bitnom pravnom pitanju da je pravo na potpunu restituciju potrošača u slučaju nepoštenosti ugovornih odredbi, osnovno i

. možda najvažnije pravo potrošača kod zaštite nepoštenih ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima. Stoga ako se to osnovno i najvažnije potrošačko pravo ukida ili ograničava to mora biti propisano jasnim i nedvosmislenim odredbama zakona a ne nekakvim "tumačenjima" koja nemaju niti pravno logičnu opstojnost . Ne može se osnovno pravo potrošača (pravo na potpunu restituciju u slučaju ništetnosti odredaba potrošačkog ugovora) ukidati i ograničavati posredno kroz parcijalno i ekstenzivno tumačenje propisa kojima svrha primarno i nije zaštita potrošača od nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima. Ograničenja ili čak ukidanje bilo kojeg prava potrošača, pa i prava na potpunu restituciju mora dakle, prema stavu ovog suda, biti propisano jasnim i nedvosmislenim odredbama zakona i imati razumnu svrhu, a svako eventualno tumačenje odredbi koje bi u konačnici moglo ograničavati prava potrošača na potpunu restituciju, prema stavu ovog suda, mora biti restriktivno. Drugim riječima, ako je zakonodavac smatrao da konverzijom CHF kredita potrošači trebaju izgubiti pravo na potpunu restituciju kao posljedicu nepoštenosti pojedinih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, tada je to trebao jasno i nedvosmisleno propisati odredbama ZID ZPK/15. Naprotiv zakonodavac, što je znakovito, to nije učinio, tako da ne postoji pravna osnova (odredba zakona) koja bi opravdavala stav da su potrošači koji su konvertirali CHF kredite izgubili, potpuno ili djelomično, pravo na potpunu restituciju. Pritom je potrebno i napomenuti vrlo važnu stvar a to je da je predmet reguliranja ZID ZPK/15 bila samo konverzija, a ne restitucija. S obzirom da je predmet reguliranja ZID ZPK/15 konverzija, a ne restitucija, onda i nije neočekivano da ZID ZPK/15 ne sadrži bilo kakvu odredbu iz koje bi se moglo zaključiti da je konverzijom kredita potrošač izgubio pravo na potpunu restituciju ili da je to njegovo pravo ograničeno. Kada se analiziraju odredbe ZID ZPK/15 što je bitno naglasiti u cjelini može se zaključiti da svrha njegovog donošenja nije restitucija i saniranje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, već zaštita potrošača koji su sklopili ugovore o kreditu u valuti CHF ili su vezani za tu valutu od oscilirajućeg i rastućeg tečaja švicarskog franka.

31. Osim toga i sam Ustavni sud Republike Hrvatske često u svojim odlukama ističe da se objektivni pravni poredak u društvu utemeljenom na vladavini prava ne može graditi niti se zaštita ustavnih prava pojedinaca zasnivati na razlozima koji ne počivaju na argumentu "zdravog razuma", pa stoga svako tumačenje mjerodavnog prava mora imati uporište u zdravom razumu i pravnoj logici, jer bi u protivnom moglo imati apsurdne učinke na ostvarivanje i zaštitu pojedinačnih prava i na stvaranje pravne nesigurnosti. Takva tumačenja i primjene mjerodavnog prava posljedično se ne mogu drukčije nazivati nego arbitrarnim. Ako bi se prihvatilo pravno stajalište da potrošači koji su konvertirali kredite nemaju pravo na potpunu restituciju (to tim više što o istovjetnom činjeničnom pitanju postoje čak tri potpuno oprečne odluke Vrhovnog suda RH i to Rev-637/2019-2 od 15.11.2022.godine, Rev 586/2019-14 od 21. 12.2022.godine i Rev-1096/2022-2 od 8.11.2022.godine, tada i neovisno što o tome ne govori bilo koja odredba zakona, nejasno je koji bi onda pravo opstojni razlozi opravdavali takvo, u suštini nejednako i diskriminatorno postupanje prema njima. Ovom sudu je potpuno neprihvatljivo da primjerice potrošač koji je podigao kredit primjerice u 2006. godini kao i tužitelj, ali isti nije konvertirao ili čak potrošač koji je kredit podigao u eurima ili uz valutnu klauzulu u eurima, ima pravo na potpunu restituciju, a tužitelj koji je kredit konvertirao to pravo uopće nema ili mu je isto

.

ograničeno i to ne od strane zakonodavca već nečijim tumačenjem. Još je manje jasno zašto bi pravna pozicija potrošača koji su konvertirali kredite (zbog nepostojanja potpune restitucije ili ograničenosti iste) trebala bi slabija od svih ostalih drugih kategorija potrošača. U biti može se reći da u ovom postupku sporno pravno pitanje se zapravo svodi na odgovor na bitno pitanje imaju li potrošači koji su kredit konvertirali pravo na potpunu restituciju ili nemaju? Po ocjeni ovog suda i potrošači koji su kredit konvertirali imaju pravo na potpunu restituciju (u tom smislu ide i presuda Županijskog suda u Zagrebu Gž-635/2020-2 od 11.2.2025.godine). Za ovaj sud iz ranije obrazloženih razloga dvojba zapravo i ne postoji jer iz ranije analiziranih odredbi ZZP/03, ZOO i ZPK jasno proizlazi da to njihovo pravo (pravo na potpunu restituciju) nije ukinuto, dokinuto ili na bilo koji način ograničeno od strane zakonodavca. Osim toga, nema ikakvih logičnih ili razumnih razloga koji bi mogli opravdati postupanje prema kojem potrošači koji su konvertirali kredite imaju nižu razinu zaštite potrošačkih prava koja im ne omogućuje ostvarivanje temeljenog potrošačkog prava tj. prava na potpunu restituciju, dok svi ostali potrošači neovisno o tome da li su dizali kredite u drugim valutama, kupovali kućanske aparate ili nisu uopće konvertirali CHF kredite, to pravo imaju u punom opsegu. Zaključak da potrošač ima pravo na potpuno obeštećenje potvrđen je uostalom i odlukom Vrhovnog suda RH Rev 1096/2022-2 od 8.11.2022.godine u kojem je jasno izraženo i pravno stajalište da su svi hrvatski sudovi dužni postupati u duhu i prema načelima prakse Suda Europske unije temeljem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je Republika Hrvatska potpisala 19.10.2001.godine a koji sporazum je stupio na snagu 1.2.2005.godine (dalje SSP) što znači i prije sklapanja spornog ugovora o kreditu naročito u kontekstu kad se RH temeljem članka 74 st. 2 al. 1 SSP obvezala osigurati usklađenost zakonodavstva i prilagođavanje zaštite potrošača u Rh zaštiti koja je na snazi u Europskoj uniji primjerice Odluka suda EU broj c-118/17 ĐM protiv Erste bank HUngary Zrt od 14.3.2019.godine iz koje odluke proizlazi da potrošač uvijek im pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora. Isto tako i u odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu O protiv Rh od 1.9.2022.godine Europski sud je između ostalog naveo "da banka potpisivanjem aneksa ugovora (dodatak ugovoru o kreditu) nije udovoljila tužbenog zahtjevu" kako je to formulirao podnositelj , pa se može zaključiti kao i Europski sud za ljudska prava smatra kako sklapanjem sporazuma o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora.

32. Stoga, u konkretnom slučaju sklapanjem aneksa Ugovoru o kreditu tj. dodatka ugovoru onim kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita, nije otklonjena posljedica ništetnosti spornih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, a niti iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi se tužitelj aneksom ugovora odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi (to ne proizlazi niti iz njezinog iskaza), što je uostalom sam tužitelj potvrdio svojim iskazom. Stoga, prema stavu ovog prvostupanjskog suda tužitelj unatoč sklopljenom aneksu -dodatku ugovora kojim je izvršena konverzija kredita ugovorenog u CHF u protuvrijednosti kuna u kredit u EUR u protuvrijednosti kuna, pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu sukladno pravnoj

. stajalištu i vrhovnog suda RH Rev 1096/2022-2 od 8.11.2022.godine.I već spomenuta odluka Suda Europske unije u skladu je sa takvim pravnim shvaćanjem izraženom u presudi od **.**.2019., ĐM protiv ERSTE Bank Hungary Zrt.,C- 118/17, ECLI:EU:C:2019:207, prema kojem potrošaču pripada pravo na potpuno obeštećenje tj. na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštena odredba nije postojala, a osobito pravo ostvariti povrat koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu na temelju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Pri tome, nije relevantno što je u tom predmetu riječ o zakonskoj intervenciji na temelju sudskog utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju riječ je o izmjeni ugovora intervencijom stranaka, jer je ZID ZPK-a predviđena mogućnost potrošača da odbije sklapanje ponuđenog sporazuma o konverziji s obzirom na okolnosti u kojima je donesen taj zakonski propis i u kojima je obavljen konverzija (stalni rast i nepredvidivost tečaja CHF te posljedično tome značajno povećanje iznosa mjesečnih anuiteta u odnosu na vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu) bilo upitno je li potrošač stvarno bio slobodan u izboru prihvatiti ili odbiti konverziju kad je zbog navedenog doslovce doveden pred "svršeni čin". Naime, jedina alternativa potrošaču bila je ostanak u ugovornom odnosu u kojem je njegova novčana obveza bila sve veća i nepredvidiva u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu s obzirom na kretanje tečaja CHF, a mnogi potrošači sklapali su dodatke ugovora upravo iz razloga spašavanja vlastite egzistencije. Također, prethodno izraženo pravno shvaćanje ovog suda u skladu je i s pravnim shvaćanjem Suda Europske unije izraženom u presudi od 9. srpnja 2020., XZ protiv Ibercaja Banco,SA, C-452/18, ECLI:EU:C:2020:536, prema kojem nepoštene odredbe ugovora koji je trgovac sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača i uzima se kao da nikada nisu postojale te nemaju učinak prema potrošaču. Posljedično tome iste se izuzimaju od primjene osim ako potrošač na temelju slobodnog i informiranog pristanka izjavi da se protivi isključenju njihove primjene i učinaka koji bi mogli za njega proizaći iz nepoštenih odredbi ugovora, što u konkretnom slučaju nije utvrđeno. Stoga, a na ocjenu suda o djelomičnoj ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu, tužiteljici pozivom na čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a pripada pravo na povrat onoga što je isplatila na temelju ništetnih ugovornih odredbi glede ništetnih odredbi vezanim za jednostranu promjenu kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama banke.

33. Stoga nije osnovano niti pravno stajalište da tužiteljica nakon konverzije kredita nema nikakav pravni interes postavljati bilo kakav zahtjev prema tuženoj. Naime tužbeni zahtjev, osim deklaratornog dijela, sadrži i kondemnatorni dio za isplatu temeljem nastanka obveze restitucije a odredbom čl. 328. ZOO propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pa kada se navedena odredba dovede u svezu s procesnom odredbom čl. 187. st. 3. ZPP koja regulira mogućnost isticanja deklaratornog zahtjeva za utvrđenjem postojanja ili nepostojanja pravnog odnosa koji je između stranaka sporan (tzv. deklaratornog preambula) jasno je da tužiteljica ima pravni interes za podnošenje takve tužbe. Dakle, okolnost da su ugovorne strane sklopile dodatak o konverziji temeljem odredbi ZID ZPK/15 kojim su izmijenile osnovni ugovor o kreditu u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa glavnice kao je ostala neotplaćena, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu (identično pravno shvaćanja izraženo je i u odlukama Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018 od 12.

.

veljače 2019., Izbor 2/2018-18, Rev-809/2021 od 21. prosinca 2022., Rev-1070/2019 od 21. prosinca 2022. i Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).

34. U odnosu na izražena pravna stajališta da će se utvrđeni iznos preplate nakon konverzije koristiti za namirenje budućih anuiteta potrebno je navesti bitnu činjenicu, a to je da navedeni iznos preplate nije posljedica restitucije i vraćanja onog što je dano u ispunjenju odredbi ugovora za koje se utvrdilo da su nepoštene. Naime, po logici stvari kada se kredit u jednoj valuti (CHF) preračunava u kredit u drugog valuti (EUR) na točno određeni dan (30. rujan 2015.), logično je da će zbog drugačije visine stope i drugačijeg tečaja za pojedine valute nastati određena novčana razlika koja može biti pozitivna (čl. 19.c st. 1. toč. 5. ZPK), ali u određenim, rjeđim slučajevima (primjerice, ako potrošač kredit nije uredno otplaćivao), i negativna (čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZPK). Stoga je logično da zakonodavac, osim same metode izračuna, propiše na koji će se način će se ta razlika, ako je pozitivna (preplata) vrednovati potrošaču u budućem (konvertiranom) ugovornom odnosu odnosno na koji način će se razlika, ako je negativna (manjak), namiriti vjerovniku. U odnosu na preplatu zakonodavac je u odredbi čl. 19.c st. 1. toč. 5. ZPK) propisao uvjete pod kojima se ista koristiti za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta (čl. 19.c st. 1. toč. 5. alineja 1 ZPK), a pod kojima uvjetima se ista vraća potrošaču (čl. 19.c st. 1. toč. 5. alineja 2 ZPK). U odnosu na manjak (čl. 19.c st. 1. toč. 6. ZPK) zakonodavac je propisao da isti potrošač mora namiriti sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača. Dakle, postojanje preplate i manjka nije posljedica restitucije uzrokovane nepoštenim odredbama u potrošačkom ugovoru, već je postojanje istih, a što je bitno navesti, posljedica matematičkog izračuna tj. preračunavanja (konverzije) kredita iz jedne valute u drugu na točno određeni dan u sklopu kojeg zbog različitih parametara izračuna (tečaja, kamatne stope, urednosti ispunjavanja kreditnih obveza) nužno mora doći do postojanja određene novčane razlike (preplate ili manjka). Međutim, iako je postojanje preplate posljedica konverzije, a ne restitucije, to ne znači da iznos preplate koji je utvrđen u postupku konverzije sud prilikom odlučivanja o restitucijskom zahtjevu zbog nepoštenosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu treba zanemariti već naprotiv. Naime, prema stavu ovog prvostupanjskog suda, novčani iznos preplate ne može se dva puta vrednovati potrošaču prvi puta kroz potpuno neposredno vraćanje preplate ili manje buduće anuitete konvertiranog ugovora o kreditu (čl. 19.c st. 1. toč. 5. ZPK), a drugi puta kroz restituciju u slučaju postojanja nepoštenih odredbi ugovora o kreditu (čl. 323. st. 1. ZOO u svezi s čl. 87. st. 1. ZZP), jer bi takvim postupanjem potrošač dva puta stekao isti novčani iznos (u tom smislu i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022., toč. 23.).

35. Sukladno obrazloženom, ovaj sud prilikom odlučivanja o zahtjevu za isplatu preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi bi morao voditi računa o iznosu preplate da takva preplata postoji ( u tom smislu ide I recentna sudska praksa Gž-635/2020-2 od 11.2.2025.godine, Gž-3404/2020-4 od 2.5.2024., itd.). Međutim ovdje je nema. Naime iz dodatka ugovoru o kreditu od 8.1.2016. godine jasno proizlazi da je prema članku 5 tog dodatka da je prema izračunu konverzije zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF preračunatih u eure po srednjem tečaju HNB na dan uplate manji od zbroja anuiteta po kreditu u EUR na dan 30.9.2015.godine pa manje uplaćeni iznos iznosi 6.110,17 kn, list 240 spisa.

.

36. Sukladno svemu prethodno obrazloženom valjao je utvrditi osnovanost osnove tužbenog zahtjeva i temeljem čl. 324. ZOO-a u svezi s čl. 81 st 1. i 87 ZZP/03 pa je valjalo prihvatiti primarno postavljeni deklaratoran tužbeni zahtjev odnosno utvrditi da su ništetne ( bez pravnog učinka) navedene ugovorne odredbe iz predmetnog ugovora o kreditu od 19.12.2005.godine a sve na način kako je to sadržajno navedeno u stavku II izreke ove presude da se sve sadržajno ne ponavlja.

37. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijske struke Bojani Galinac iz tvrtke GALPROM d.o.o.. Iz pisanog nalaza i mišljenja imenovane od 04.12.2017. godine list 312 do 315 spisa proizlazi da visina razlike preplaćenih iznosa kamata izračunata je kao razlika između početno formiranog anuiteta primjenom stope od 4,5% G (a od 01.01.2014.g. primjenom maksimalno dopuštene kamatne stope od 3,23%- plan otplate formiran u tabeli br.1. priloga nalaza) i anuiteta koje je tužiteljica plaćala iz slijedećeg razloga: 1. jer je ugovorena anuitetska otplata kredita, 2. anuitet formiran primjenom početno ugovorene kamatne stope od 4,50 %G prema planu otplate koji je sastavni dio ugovora, 3. da su daljnje izmjene visine anuiteta posljedica jedino i isključivo izmjena kamatnih stopa (ostale ugovorene odredbe ostale su neizmijenjene i to i glavnica i rok otplate). U tabeli br.2. priloga nalaza izvršen je izračun duga po ugovoru o kreditu u skladu s formiranim planom otplate iz čega proizlazi da je tužiteljica za razdoblje od 01.02.2006. do 01.09.2015.g. bila u obvezi na ime dospjelih anuiteta ukupan iznos od 46.754,00 CHF, da je za razdoblje neuredne otplate izvršen izračun zatezne kamate koji ukupno iznosi 231,42 CHF, a prema izračunu u tabeli br.2. stupci 1-7 priloga najam, da je za razdoblje od 01.02.2006. do 30.09.2015.g. izvršila uplate u ukupnom iznosu od 51.726,26 CHF, prikazano pojedinačno po datumima i iznosima uplata u tabeli br.2. stupci 8-9, iz čega proizlazi da je tužiteljica izvršenim uplatama na ime promjena kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu preplatila kreditnu obvezu zaključno sa 30.09.2015.g.za iznos od 4.740,84 CHF u protuvrijednosti od 26.068 kuna i 94 lipe, specificirano pojedinačno po datumima i iznosima izvršene preplate u tabeli br.3. Na dan 30.09.2015.g. nedospjela glavnica iznosi 65.594,33 CHF što primjenom srednjeg tečaja HNB izraženog u paritetu 1 CHF = 6,980772 kn iznosi protuvrijednost od 457.899,06 kn. Nedospjela glavnica umanjena za iznos preplate od 26.068,94 kn iznosi 431.830,12 kn list 314 spisa. Učinkom konverzije nedospjela glavnica iznosi 358.101,60 kn uvećana za iznos duga od 6.110,17 kn ukupno iznosi 364.211,77 kn. Prednje znači da je konverzijom umanjena nedospjela glavnica na dan 30.09.2015.g. za iznos od 67.618,35 kn a pravno je pitanje da li je time tužiteljica nadoknađena. Nadalje vezano za utvrđenje visine preplaćenih iznosa stvarno plaćenih kamata i kamate obračunate u visini 1/4 zakonske zatezne kamate, u tabeli br.4. formiran je plan otplate kredita primjenom kamatne stope u visini 1/4 stope zakonske zatezne kamate i to, kako slijedi: od 01.01.2006.g. po stopi od 3,75 % ( 15%4), od 01.01.2008.g. po stopi od 3,50% ( 14%/4), od 01.07.2011.g. po stopi od 3,00 % (12%/4), od 01.08.2015.g. po stopi od 2,035% (8,14%/4). U tabeli br.5. priloga nalaza izvršen je izračun duga po ugovoru o kreditu u skladu s formiranim planom otplate iz čega proizlazi da je tužiteljica za razdoblje od 01.02.2006. do 01.09.2015.g. bila u obvezi na ime dospjelih anuiteta ukupan iznos od 41.941,85 CHF, da je za razdoblje neuredne otplate izvršen izračun zatezne kamate koji ukupno iznosi 201,47 CHF, a

. prema izračunu u tabeli br.2. stupci 1-7 priloga nalaza, da je za razdoblje od 01.02.2006. do 30.09.2015.g. izvršila uplate u ukupnom iznosu od 51.726,26 CHF, prikazano pojedinačno po datumima i iznosima uplata u tabeli br.2. stupci 8-9, iz čega proizlazi da je tužiteljica izvršenim uplatama na ime promjena kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu preplatila kreditnu obvezu zaključno sa 30.09.2015.g.za iznos od 9.582,94 CHF u protuvrijednosti od 52.941 kuna i 55 lipa, specificirano pojedinačno po datumima i iznosima izvršene preplate u tabeli br.6 (listovi 352 do 356 spisa). U ovoj varijanti na dan 30.09.2015.g. nedospjela glavnica iznosi 63.777,33 CHF što primjenom srednjeg tečaja HNB izraženog u paritetu 1 CHF = 6,980772 kn iznosi protuvrijednost od 445.215,00 kn. Nedospjela glavnica umanjena za iznos preplate od 52.941,55 kn iznosi 392.273,45 kn. Učinkom konverzije nedospjela glavnica iznosi 358.101,60 kn uvećana za iznos duga od 6.110,17 kn ukupno iznosi 364.211,77 kn. Prednje znači da je konverzijom umanjena nedospjela glavnica na dan 30.09.2015.g. za iznos od 28.061,68 kn a pravno je pitanje da ii je time tužiteljica nadoknađena list 315 spisa. Vezano za iznesene primjedbe tužitelja ,list 360 spisa podnesak od 12.3.2018.godine te tužene u podnesku od 4.4.2018.godine, sačinjena je dopuna nalaza vještakinje od 28.10.2025.godine listovi 454 do 456 spisa sa privicima uz isti.

38. U dopuni nalaza vještakinja je navela da je nalazom i mišljenjem od 04.prosinca 2017.g. izračun preplate kamate koja je nastala kao posljedica izmjene kamatnih stopa jednostranim Odlukama tuženika izvršen je u visini razlike plaćenih anuiteta i onih utvrđenih planom otplate formiranog primjenom početno ugovorene kamatne stope iz razloga navedenih na str.2. nalaza odnosno u bitnom: kod ugovorene anuitetske otplate uvjet je otplata alikvotnog dijela glavnice za koji iznos se umanjuje nedospjela/neotplaćena/ glavnica kredita a koja je osnovica za primjenu kamatne stope, Posljedica gore navedenog je i razlog preplata kamate s osnova izmjene kamatne stope i za vrijeme otplate kredita u visini mjesečnog anuiteta koji je formiran primjenom zakonom propisane kamatne stope od 3,23 % godišnje, znači i nakon 01.01.2014.g.. Prednje znači da se razlika uplaćene kamate koja je nastala kao posljedica izmjene kamatnih stopa ne može vršiti usporedbom apsolutnih iznosa kamata u okviru anuiteta iz dva potpuno različita plana otplate/ u okviru kojih su različiti apsolutni iznosi otplatne kvote i nedospjele glavnice – na koju se primjenjuje kamatna stopa/, pa tako sam mišljenja da priloženi izračun uz podnesak tužitelja nije točan kao što i nije točno razdoblje izračuna preplate kamate odnosno ta preplata postoji i za vrijeme primjene zakonom propisane kamatne stope od 3,23 % godišnje/ od 01.01.2014.g. nadalje. Nalazom i mišljenjem od 04.12.2017.g. izvršen izračun preplate nastale kumulativno za cijelo razdoblje otplate a ne pojedinačno po mjesecima /anuitetima/ pri tome isključujući tzv. negativne razlike za što je ovom dopunom izvršen ispravak, nalazom i mišljenjem od 04.12.2017.g. za razdoblje od 27.01.2015. do 30.09.2015.g. primijenjen je realni tečaj HNB važeći na dan preplate umjesto zaštićenog koji je izražen paritetom 6,39 HRK = 1 CHF te se i u tom dijelu dopunom izvršio ispravak, u skladu s navedenim pod točkom 3. i 4. u tabeli br.1. priloga dopune nalaza i mišljenja izvršen je ispravak izračuna preplate kamate uslijed izmjene kamatne stope koja za razdoblje od 15.11.2007. do 30.09.2015.g. ukupno iznosi 4.794,28 CHF protuvrijednost od 26.222,10 HRK kako je prikazano pojedinačno po datumima i iznosima preplata u CHF i HRK u tabeli br.2. priloga nalaza, u tabeli br.3. priloga dopune nalaza izvršen je izračun zakonske zatezne kamate za utvrđene iznose

. preplate s osnova izmjene kamatnih stopa od datuma svake pojedinačne preplate zaključno sa 29.09.2015.g. koja ukupno iznosi 14.408,35 HRK, što znači da na dan 30.09.2015.g.ukupno potraživanje tužiteljice s osnova izmjene kamatnih stopa iznosi 40.630,45 HRK, / iznos preplate od 26.222,10 hrk + iznos od 14.408,35 hrk s osnova zatezne kamate/, da nije bilo izmjene kamatnih stopa na dan 30.09.2015.g. nedospjela glavnica iznosila bi 65.594,33 CHF što primjenom zaštićenog tečaja izraženog u paritetu 1 CHF = 6,39 HRK iznosi protuvrijednost od 419.147,77 HRK umjesto onog utvrđenog osnovnim nalazom u visini od 457.899,06 HRK a koji iznos je utvrđen pogrešnom primjenom realnog tečaja HNB važećeg na dan 30.09.2015.g.. Temeljem izvršenih uplata na ime podmirenja kreditne obveze zaključno sa 30.09.2015.g. učinkom konverzije utvrđen je dug u iznosu od 6.110,17 kn i za koji iznos je uvećana nedospjela glavnica a koja nakon uvećanja iznosi 364.211,77 kn. Izračun razlike nedospjelih glavnica između visine one koja bi bila da nije bilo izmjene kamatnih stopa/419.147,77 hrk/ i visine one utvrđene učinkom konverzije/364.211,77 hrk/ na dan 30.09.2015.g. iznosi 54.936,00 HRK. Opreza radi daje se izračun prijeboja potraživanja tužiteljice s osnova preplate kamate uslijed izmjena kamatnih stopa od ukupno 40.630,45 HRK sa umanjenjem kreditne obveze tužiteljice iz učinka konverzije za iznos od 54.936,00 HRK iz čega proizlazi da ostaje razlika od 14.305,55 HRK s osnova umanjenja kreditne obveze tužiteljice /u visini nedospjele glavnice/ učinkom konverzije.

39. Sve opisano vještakinje je prvo izložila na ročištu od 17.4.2018.godine navodeći da što se tiče primjedbe da je vještak dao komentar na konverziju navodi da je bila dužna matematički objasniti o čemu se radi ali isto tako navela je u nalazu da se konverzijom umanjila nedospjela glavnica a da je pravno pitanje da li je time tužiteljica nadoknađena što znači da nije ulazila u pravnu stvar. Isto tako što se tiče da je izračun trebao biti izvršen i to kao razlika između plaćene kamate unutar anuiteta i one koja bi bila u obvezi po prvobitno formiranom planu otplate navodi da je i na to odgovorila u nalazu pa iznosi ponovno da je ugovorena anuitetska otplata kredita što znači da je obveza plaćanja po navedenom kreditu bila ugovorena u mjesečnom iznosu i to obračunom kamate na neotplaćenu glavnicu za mjesec dana i alikvotnog dijela glavnice. Pa uslijed navedenoga ukoliko glavnica ne bi bila plaćena u iznosu kako je to u skladu s prvobitno formiranim planom otplate mi bi već u idućem mjesecu imali problem osnovom da se kamata računa na neotplaćenu glavnicu primjenom ugovorene stope i 30 dana. Isto tako da su daljnje izmjene visine anuiteta posljedica jedino i isključivo izmjena kamatnih stopa a ostale ugovorene odredbe ostale su neizmijenjene i to u pogledu plasirane glavnice i roka otplate, pa primjerice daje primjer iz vještačenja koje je dostavio tužitelj u prilogu svoga podneska iz kojega proizlazi da je u konkretnom slučaju kamata preplaćena za 106,05 CHF kao razlika između obračunate kamate u novom planu od 324,39 CHF u odnosu na uračunatu kamatu na prvobitno formirani plan od 218,34 CHF. Iz prednjeg bi značilo da je kompletna preplata od 106,05 CHF se odnosi na preplaćenu kamatu a ne kako bi trebalo ispravno stajati jer kada utvrdimo razliku između dva anuiteta od 527,10 i onog od 460,02 ta razlika iznosi 67,08 CHF što znači da kao obveza otplate anuiteta između kamate i glavnice od 106,05 iznos od 67,08 CHF se odnosi na plaćanu kamatu a iznos od 38,97 CHF se odnosi kao nužno otplata glavnice a to iz razloga što bi već u narednom mjesecu imali problem i kamata ne bi bila izražena u visini kako to proizlazi iz plana jer bi za taj iznos

. glavnice imali manje obračunatu kamatu odnosno pravilno bi bilo da bi za taj iznos kamata trebala biti veća jer bi na taj način kako se ovdje tvrdi i neotplaćena glavnica bila veća. Premda treba reći obzirom da u konkretnim slučajevima nije došlo do promijene niti jednog ugovorenog uvjeta već isključivo uvećane kamatne stope uslijed čega su i anuiteti uvećani kod popune otplate kredita u masi izračun razlike na mjesečnom nivou po anuitetu i po kamati je identičan ali isti nije identičan pojedinačno po mjesecima iz razloga koje je navela a iz daljnjih razloga je većina tih vještačenja se vrši na način da je došlo do preplate na datum dospijeća obveze plaćanja anuiteta a ne na datum plaćanja a koji način jedini po datumu plaćanja reflektira ugovorenu odredbu o valutnoj klauzuli koja je i dalje na snazi i na isti način je propisno odredbom iz čl. 395 ex ZOO. Stoga ostaje u potpunosti kod danog nalaza i mišljenja. Na pitanje pun. tužitelja odgovorila je da što se tiče preplate na dan 30.09.2015. i to u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i prvobitno formirani plan otplate proizlazi da je tužiteljica izvršila pretplatu 4.740,84 CHF u protuvrijednosti od 26.068,94 kn kako je specificirano u tabeli broj 3. I u drugoj varijanti izračun je izvršen kao razlika između plaćenog anuiteta i anuiteta kojem bi bila u obvezi da je kamata obračunata u visini ¼ zakonske zatezne kamate i u tom slučaju na dan 30.09.2015. preplata iznosi 9.582,94 CHF u protuvrijednosti od 52.941,55 kn specificirano u tabeli broj 6. Ponavlja da je unutar anuiteta izvršen izračun kamate za određeno razdoblje i glavnice koja je obveza ugovorena ugovorom dakle da tužitelj ne plaća za cijelo razdoblje samo kamatu a onda jednog dana glavnicu već da je u obvezi svakomjesečno otplaćivati i dio glavnice u okviru anuiteta jer kamatna stopa što je ovdje sporno je samo jedan od elemenata apsolutnog izračuna glavnice a kamata se izračunava kao umnožak stope neotplaćene glavnice, broja dana kroz broj dana u godini puta 100 a ovo zato što je definirana godišnja kamatna stopa, pa u slučaju kada bi cijela preplata otpala na kamatu u drugom mjesecu već bi imali problem jer bi preplata koja je trebala se odnositi na otplaćenu glavnicu uvećala osnovicu obračuna kamate. Dakle poremetio bi se cijeli plan otplate kao i utvrđenja nove obveze koja se odnosi na formirani iznos anuiteta. Isto znači da se ne može odvajati unutar anuiteta glavnica i kamata jer je otplata formirana za dugogodišnje razdoblje ali isto tako ponavlja da u slučaju kada je cijeli kredit otplaćen ukupno u masi dolazi se do istoga iznosa i to iz razloga što su se anuiteti uvećali kao direktna posljedica uvećanja kamatne stope a ostao je isti iznos plasirane glavnice i razdoblja otplate. Isto tako vještakinja je izložila nalaz i mišljenje i na ročištu od 30.10.2025.godine, listo 654 do 655 spisa. Nadalje vezano za dopunu nalaza na ročištu od 05.12.2025. godine vještakinja je usmeno izložila svoj nalaz i mišljenje te dopunu na ročištu od 05.12.2025. godine navodeći da je ovom dopunom i očitovanjem izvršen ispravak prvobitnog nalaza kao što je u svom pisanom dijelu i obrazložila obzirom da u prvom nalazu je izračun pretplate s osnova izmjena kamatne stope izvršen kumulativno za cijelo razdoblje do datuma utvrđenog za provedbu konverzije odnosno do 30.09.2015.g. Ovim nalazom je izvršen ispravak u dijelu što su pretplate iskazane pojedinačno po mjesecima isključujući pritom tzv. negativne razlike za mjesece jer je uplata niža od one obveze koja bi bila po početnoj kamatnoj stopi te za te iznose nisu umanjivani iznosi pretplate obzirom da se cijenio zastarni rok od 3 godine za dospjele anuitete a u skladu sa ZOO. Isto tako nalazom i mišljenjem od 04.12.2017.g. ispravljena je greška u primijenjenom tečaju obzirom da je osnovnim nalazom primjenom realno srednji tečaj HNB umjesto onog zakonom propisnom za kredite u CHF tzv. zaštićeni tečaj u paritetu 6,39 HRK=1,00 CHF koji je primijenjen u

. dopuni za razdoblje od 27.01.2015.g. do 30.09.2015.g. te je izračun zatezne kamate izvršen na svaki pojedinačni iznos utvrđene pretplate od datuma pretplate zaključno sa 29.9.2015.g. Dakle za izračun zakonske zatezne kamate nije izvršen za izračune pretplata temeljem osnovnog nalaza nego za izračun pretplata utvrđenih ovom dopunom a kojom su se ispravile greške koje je navela.

40. Sud prihvaća u cijelosti upravo dopunu nalaza i mišljenja imenovane vještakinje upravo iz razloga koje je ona sama navela na ročištu od 5.12.2025.godine budući je taka izračun po ocjeni ovog suda sveobuhvatniji ali i glede metodologije pravilniji. Naime sama vještakinja je jasno navela da je predmetnom dopunom izvršen ispravak prvobitnog nalaza kao što je u svom pisanom dijelu i obrazložila obzirom da u prvom nalazu je izračun pretplate s osnova izmjena kamatne stope izvršen kumulativno za cijelo razdoblje do datuma utvrđenog za provedbu konverzije odnosno do 30.09.2015.g. Ovim nalazom je izvršen ispravak u dijelu što su pretplate iskazane pojedinačno po mjesecima isključujući pritom tzv. negativne razlike za mjesece jer je uplata niža od one obveze koja bi bila po početnoj kamatnoj stopi te za te iznose nisu umanjivani iznosi pretplate obzirom da se cijenio zastarni rok od 3 godine za dospjele anuitete a u skladu sa ZOO. Isto tako nalazom i mišljenjem od 04.12.2017.g. ispravljena je greška u primijenjenom tečaju obzirom da je osnovnim nalazom primjenom realno srednji tečaj HNB umjesto onog zakonom propisnom za kredite u CHF tzv. zaštićeni tečaj u paritetu 6,39 HRK=1,00 CHF koji je primijenjen u dopuni za razdoblje od 27.01.2015.g. do 30.09.2015.g. te je izračun zatezne kamate izvršen na svaki pojedinačni iznos utvrđene pretplate od datuma pretplate zaključno sa 29.9.2015.g. Dakle za izračun zakonske zatezne kamate nije izvršen za izračune pretplata temeljem osnovnog nalaza nego za izračun pretplata utvrđenih navedenom dopunom a kojom su se ispravile greške. Stoga sud prihvaća upravo navedenu dopunu nalaza vještakinje budući se po ocjeni ovog suda radi o pravilnijem obračunu.

41. Sukladno obrazloženom valjalo je odbiti primarno postavljeni kondemnatoran tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženoj, stav I izreke ove presude kao neosnovan, te prihvatiti s osnova preplate uslijed izmjene kamatne stope izračun iz dopune nalaza vještakinje od 28.10.2025.godine, list 455 spisa iznos od 26.222,10 kn što odnosno prema svim pojedinačnim iznosima kako je to vještakinja navela u tabeli broj 2 listovi 463 do 466 spisa zadnja kolona i to na način da je izvršeno pretvaranje svakog pojedinog iznosa primjenom fiksnom tečaja 1 euro = 7,53450 kn za svaki pojedinačni iznos te je valjalo, što je bitno naglasiti , tužiteljici dosuditi upravo zbroj svih tih pojedinačnih iznosa, stav III izreke ove presude.

42. Tužiteljici sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a pripada i propisana zakonska zatezna kamata koja na svaki navedeni iznos pretplate iz stavka III izreke ove presude vezano za preplaćeni tečaj teče od dospijeća pa do isplate (sukladno članku 1115 ZOO-a) a sve kako je to i navedeno prema datumima, stav III izreke ove presude budući je tužena bila nesavjestan stjecatelj.

43. Tužena nije istaknula prigovor radi prebijanja, a isto tako niti materijalno pravni prigovor prijeboja da bi sud eventualno umanjivao tražbinu tužiteljice ( u tom smislu ide Rev 549/23 od 18.12.2023.godine, Rev-984/2024-2 od 11.2.2025.godine).

.

No čak i da tome nije tako vezano za pitanje da li je od iznosa tzv. pozitivnih razlika trebalo odbiti i iznose negativnih razlika u onim razdobljima kad je tužitelj plaćao manje anuitete za navedeno postoji proturječna sudska praksa Županijskih sudova. Tako primjerice u presudi Gž-1043/2021-1 od 16.9.2021.godine (kojom je zbog toga i preinačena prvostupanjska presuda) se doista ukazuje iz obrazloženja u bitnom da je prema pravilima o stjecanju bez osnove predmetni ugovor o kreditu potrebno razmatrati kao jedinstveni pravni odnos prava i obveza ugovornih strana, pa ukoliko jedna ugovorna strana zbog ništetne ugovorne odredbe nešto primi dužna je to vratiti drugoj ugovornoj strani ali je i druga ugovorna strana dužna vratiti ostvarenu korist stečenu na temelju takve ništetne ugovorne odredbe. Međutim vezano za isto pitanje Županijski sud u Puli u primjerice u presude Gž-299/2020-2 od 6.4.2020.godine iznosi drugačije pravno shvaćanje navodeći u bitnom da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu koja je ostala neizmijenjena, te nije bila nedopuštena niti nepoštena, tako da se na ugovor primjenjuje odredba članka 11 a st. 5 Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 85/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 52/16 dalje ZPK) jer samim tim što sklopljeni Ugovor o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa nije zbog toga postao ugovor sa ugovorenom fiksnom kamatnom stopom. Naime sama ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije ništetna (u tom smislu ide i presuda Županijskog suda u Puli Gž-311/2018-2 od 3.9.2018.godine), što prihvaća u cijelosti i ovaj sud , već je ništetan onaj dio odredbi kojeg sadržajno ispravno navodi i sam tužitelj. Konačno ne može se tužitelju dosuditi ništa više od onoga što je od stvarno i preplatio a to su po ocjeni ovog suda upravo oni iznosi koje je utvrdila i vještakinja na listu 113 spisa. Isto tako i Županijski sud u Splitu Gž- 755/2021-2 u presudi od 13.10.2021.godine zauzeo je istovjetno pravno stajalište kao i Županijski sud u Puli citira se: "21. Pravilno je prvostupanjski sud smatrao da nije osnovan prigovor radi prebijanja. Manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu (pa i na niže), a manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja, cijeneći sve naprijed navedeno, nije bila jasno predočena pa tužena ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primila, a time niti tražbina tužene po osnovi ništetnih ugovornih odredbi, dok je osnovan i prigovor zastare budući je od prvog dospjelog iznosa 2. 5. 2006. (kamata), odnosno 2. 2. 2014. (valuta), do zaključno 23. 12. 2014. i postavljanja prigovora radi prebijanja 21.1.2020. nastupila zastara, te zastarjelo potraživanje nije moguće prebiti a tuženu ne štiti kolektivna tužba za zaštitu potrošača, koja je prekinula zastaru u odnosu na potraživanje tužiteljice" završen citat. Osim toga vezano za pravno stajalište Županijskog suda u Bjelovaru Gž-1043/2021-3 od 16.9.2021. potrebito je ukazati da stavovi različitih drugostupanjskih sudova nisu pravno obvezujući za druge sudove (u tom smislu ide i primjerice presuda Županijskog suda u Osijeku Gž- 1616/2019-2 od 18.6.2020.godine). Konačno sud ukazuje na to da čl. 1. Protokola 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima navedeno da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva te je nitko ne smije lišiti svog vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Pritom pojam vlasništva obuhvaća "postojeće vlasništvo" i imovinu, uključujući i zahtjeve, a u odnosu na koje podnositelj može tvrditi da ima barem "legitimno očekivanje". U situaciji kad za istovjetni pravni i činjenični osnov postoje dvije odluke koje su međusobno oprečne uvažavanje i tzv. negativnih razlika

. unatoč prethodno obrazloženom opisano bi predstavljalo povredu čl. 1. Protokola broj 1 uz EKLJP dakle, povredu tužiteljevog prava na mirno uživanje svog vlasništva – imovine. Stoga i iz tog razloga ovaj sud prihvaća stajalište da su se morali uzeti u obzir samo iznosi tzv. pozitivnih razlika na ime pretplate.

44. U odnosu na postupovni dio tijekom cijelog postupka primjenjivano je načelo otvorenog pravosuđenja pa i na ročištu od 5.12..2025.godine na kojem su se stranke na izričit upit suda suglasile da sud sudi temeljem provedenih dokaza u spisu bez potrebe odgađanja ročišta i bez potrebe daljnjih vještačenja list 2 zapisnika. Na istom ročištu dopuštena je rješenjem objektivna preinaka tužbe, te je zakazano je ročište za objavu presude za dan 13.01.2026. godine, ali je isto prezakazano rješenjem uslijed spriječenosti ranije tj. za dan 22.12.2025. godine.

44. Odluka parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1 ZPP-a .

45. Tužiteljica je u ovoj pravnoj stvari bila zastupana po punomoćniku odvjetniku pa joj je sukladno troškovniku valjalo priznati nagradu za: sastav tužbe 100 bodova Tbr 7/1, za sastav obrazloženih podnesaka od: 25.5.2018., 8.11.2022., 31.5.2024. i 21.7.2025.godine po 100 bodova za svaki taj podnesak tbr. 8/1, za zastupanje na ročištima od: 26.10.2015. 3.11.2015., 11.10.2016., 17.4.2018., 7.5.2024., 30.10.2025.,5.12.2025.godine po 100 bodova za svako to ročište po tbr. 9/1, a za ročišta od 5.10.2018. godine 25% ili 25 bodova tbr. 9/5, što iznosi ukupno 1250 bodova ili 2.500,00 eura (tbr. 48/3 u svezi s tbr. 50 vrijednost boda =2 eura ) uz PDV od daljnjih 25% ili 625,00 eura, odnosno po toj osnovi zbrojeno 3.125,00 eura. Tužitelju pripada i trošak vještva u cijelosti jer je tužena osporavala kako osnov tako i visinu u iznosu od 814,53 eura (prema evidencijskom listu računovodstva koliko je stvarno plaćeno list 357 tj. 398,17 eura + list 396 spisa iznos od 66,36 eura + list 475 spisa iznos od 350,00 eura= 814,53 eura) , kao i iznos sudske pristojbe za tužbu od 53,09 eura (list 108 spisa ) po tar. br. 1 st. 1 ZOSP-a. Sukladno obrazloženom tužiteljici pripada na ime ukupnog parničnog troška pripada iznos od 3.992,62 eura, koji iznos parničnog troška je tužena dužna isplatiti tužiteljici , stav IV izreke ove presude zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl.29. st.2. ZOO-a koja na taj iznos teče od 22.12.2025. godine (dan objave presude) pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, stav IV izreke ove presude.

46. Sukladno obrazloženom valjalo je odbiti tužiteljicu prema tuženoj sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška preko iznosa iz stavka IV izreke ove presude sa kamatom na isti kao neosnovan, te tuženu prema tužiteljici u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovane, stav V izreke ove presude.

47. Sukladno članku 155 ZPP-a tužiteljici ne pripada sukladno tar. br. 8 točka 1 nagrada za više od 4 obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku po punoj

. tarifi. Tužiteljici isto tako ne pripada trošak za sudsku pristojbu za presudu jer je od iste oslobođena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama ZOSP-a NN 51/23.

U Puli, 22. prosinca 2025.

Sudac:

Saša Javoran

POUK O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove odluke. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležan Županijski sud.

Dna:

1. tužiteljici po pun.

2. tuženoj po pun.

.