Psp-123/2024-26

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sudcu toga suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužiteljice FŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Hanženković i partneri u Zagrebu, protiv tuženika pod 1 MŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i pod 2 IŽ iz, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici Mihael Acalinović i Ivan Acalinović, odvjetnici u Visu, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice Anite Jozičić, odvjetnice u Splitu i punomoćnika tuženika Ivana Acalinovića, odvjetnika u Visu, na ročištu radi objave 22. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se tužba od 28. lipnja 2024. kao nepravovremena.

II Nalaže se tužiteljici, u roku od 15 dana, naknaditi tuženima parnični trošak u iznosu od 1.016,55 eur sa zateznom kamatom koja teče od donošenja ove odluke do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Dana 28. lipnja 2024. tužiteljica je ustala protiv tuženika tužbom radi smetanja posjeda dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. U bitnom navodi kako je nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji 26. siječnja 2006. stupila u posjed jugoistočnog dijela označene čestice površine 102 m2, u naravi vrta i legaliziranog dijela zgrade u kojem boravi, što je tuženicima kao posjednicima nespornog dijela čest. zem. [katastarska čestica] dobro poznato. Dodaje kako su tuženici srušili betonski zid koji je predstavljao granicu posjeda stranaka, a nakon toga prema saznanjima tužiteljice 30. svibnja 2024. po ovdje spornom dijelu nekretnine u njezinom posjedu bacili i razasuli smeće u vidu građevinskog otpada, šuta, oplate, stolica i kanti, čime su protuzakonito ušli u prostor njezine faktičke vlasti.

2. U svom odgovoru od 23. srpnja 2024. tuženici su se usprotivili tužbi uz obrazloženje kako su postupali u granicama svojih vlasničkih ovlaštenja, kako u tom postupanju nema protuzakonitosti, kako su u veljači 2024. poduzeli radnje radi uređenja vrta i zbog toga srušili dotadašnji zid te ogradili svoj posjed, ostavljajući tužiteljici prolaz širine 1,2 m koji ona koristi desetljećima. Dodaju kako je tužiteljica još od veljače 2024. znala za njihov miran i isključivi posjed prijeporne površine, tako da je tuženik pod 2 u lipnju 2024. radi gradnje kamina na svom posjedu samo odložio građevinski materijal i stvari koje se opisuju u tužbi. Slijedom toga, ističu kako je tužba nepravovremena i kako tužiteljica u vrijeme podnošenja tužbe nije bila posljednja mirna posjednica nekretnine.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 27. siječnja 2006., opomena pred tužbu od 17. lipnja 2024., fotografija priloženih uz tužbu, ispisa SMS komunikacije priloženih uz odgovor na tužbu, rješenja o izvedenom stanju Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada od 30. lipnja 2017. i rješenja Grada Komiže od 6. lipnja 2017., prijepisa posjedovnog lista broj 465 Ureda za katastar Split, Ispostave Vis od 9. rujna 2024., očevidom održanim na licu mjesta 9. listopada 2024. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Rajka Radišić i pregledom njegovog vještva od 2. prosinca 2024., saslušanjem svjedoka ZŽ, EŽ, OŽ, LŽ i UŽ, TŽ i Ivana Bandala te tužiteljice i tužene pod 1.

4. Punomoćnici stranaka zatražili su naknadu parničnog troška.

5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

6. Među strankama nije bilo sporno da su predmetne radnje izveli tuženici, već je kao sporno valjalo raspraviti pitanje posljednjeg mirnog posjeda predmetne nekretnine i pravodobnosti tužbe.

7. Odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

8. Odredbom iz članka 441. ZPP propisano je kako će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. Ovome valja dodati kako je samovlasno smetanje posjeda uznemiravanje posjednika u posjedovanju ili oduzimanju posjeda mimo njegove volje. Oduzimanje posjeda podrazumijeva potpuni prestanak faktične vlasti dosadašnjeg posjednika i uspostavu faktičke vlasti oduzimatelja, a uznemiravanje posjednika obuhvaća radnje i ponašanja kojima se njegova faktična vlast ograničava, ometa i osporava. U parnici radi smetanja posjeda pasivno legitimirani može biti počinitelj smetanja posjeda, ali i onaj koji je dao nalog za smetanje, odnosno onaj u čijem je interesu smetanje počinjeno, a on se od toga nije ogradio.

9. Odredbom iz čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZVDSP) propisano je kako pravo na zaštitu posjeda ima osoba koju drugi samovlasno smeta u tom posjedu, bilo da ga uznemirava ili mu ga je oduzeo. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja, kako to propisuje odredba iz st. 3. istog članka. Odredbom iz čl. 22. st. 1. propisano je kako je samovlasno smetani posjednik ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući utvrđenje čina smetanja njegova posjeda, naređenja uspostave ranije posjedovnog stanja, uz zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

10. Pregledom Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 27. siječnja 2006. razvidno je kako je tužiteljica kupila ovdje nespornu zgradu položenu na čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i jugoistočni dio vrta površine 102 m2 položenog na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] te stupila u posjed tih nekretnina.

11. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 9. listopada 2024. sud je prije svega utvrdio kako su parnične stranke posjednici međašnih nekretnina, tako da je kuća tužiteljice u centru grada [adresa] s okućnicom anagrafske oznake [adresa], dok je kuća tuženika s okućnicom u istoj ulici kućnog broja 10. Tužiteljica je kao predmet spora pokazala zemljišnu površinu položenu između kuća stranaka na kojoj se nalazi građevinskog otpada, dvije drvene građevinske oplate te nekoliko metalnih stupića (visina oko 0,30-0,50 cm) koji su postavljeni u zemlju duž linije. Također je pokazala trasu zida koji je po njezinim tvrdnjama bio izgrađen na mjestu spora, a trasa tog srušenog objekta lako je odrediva, jer se vidi ostatak njegove strukture kao granična točka s južne strane, a dio temelja vidljiv je duž zemljišne površine između građevinskog otpada.

12. Sudski vještak za geodeziju Rajko Radišić u svom je vještvu od 2. prosinca 2024. identificirao pokazanu nekretninu i utvrdio kako je predmet spora položen na južnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], na skici lica mjesta označenog slovima A- B-D-E-A. Trasu nespornog ogradnog zida koji razdvaja posjede stranaka na skici lica mjesta omeđio je slovima A-C i utvrdio kako je uz spornu površinu zemljani prostor širine 1m koji služi kao prolaz. Slovima A-B na skici je označio položaj zida kojeg su nesporno srušili tuženici te dodao kako je kuća tužiteljice položena na čest. zgr. [katastarska čestica], a kuća tuženika na dijelu čest. zgr. [katastarska čestica]. Na njegovo vještvo stranke nisu iskazale primjedbe, a sud ga prihvaća u cijelosti kao stručno i objektivno.

13. Na okolnost posljednjeg mirnog posjeda predmetne nekretnine, načina njezinog korištenja prije radnji tuženika i vremena njihovog počinjenja, govorili su svjedoci ZŽ, ŠŽ, OŽ, UŽ, TŽ i HŽ. Njihovi iskazi bitno se razlikuju, stoga je sud prije svega cijenio kazivanja svjedoka ZŽ, ŠŽ i OŽ, jer se radi o domaćim ljudima i prvim susjedima stranaka, stoga je logično i očekivano da su imali neposredna saznanja o ovdje odlučnim činjenicama. Prema njihovim navodima predmetnu nekretninu koristila je neometano tužiteljičina obitelj kao prolaz, a na istovjetan način koristili su je po potrebi i tuženici, pri čemu je za napomenuti kako se u kuće stranaka pristupa s [adresa], tako da sporna površina predstavlja sporedni pristup i poveznicu njihovih objekata s ulicom dr Ante Starčevića položenom na suprotnoj strani. Također navode kako je predmetna površina bila ograđena zidom koji su tuženici srušili u zimskim mjesecima 2024. (siječanj/veljača), ali svjedoci ZŽ i OŽ nemaju daljnja bitna saznanja, posebno kada je tužiteljica saznala za radnje tuženika. Međutim, svjedokinja ŠŽ tvrdi kako je u veljači 2024. pristupila licu mjesta i osim ostataka srušenog zida na spornoj površini zatekla građevinski otpad, drvnu građu, kante i provizorno postavljene drvene oplate radi betoniranja, o čemu je bez odgode telefonskim putem obavijestila tužiteljicu, a njezinom sinu istodobno poslala fotografiju kojom je evidentirala zatečeno stanje. Dodaje kako je nakon otprilike mjesec dana u [adresa] stigao sin tužiteljice koji je tom prilikom zatekao praktički istovjetnu situaciju, a naknadno je viđala tuženika kako motokultivatorom s prikolicom odvozi nabacani otpad. Iskaz ove svjedokinje posebno je valjalo cijeniti iz razloga što je u prijateljskim odnosima s tužiteljicom i kao osoba od povjerenja godinama prije prijepora vodila brigu o njezinoj kući, što znači da ju je redovito obilazila i provjetravala, a svakako pristupala i na spornu površinu. U svakom slučaju, ima detaljna neposredna, ali i kronološka saznanja o svim bitnim činjenicama, a zatečeno stanje je dokumentirala fotografijom (list 26 spisa) koja jasno prikazuje predmetni prolaz s ostatcima srušenog zida, drvenu oplatu kojom je prolaz sužen, drvene ljestve i metalne stupove. Slijedom toga, njezin iskaz drži se objektivnim i uvjerljivim, stoga mu se poklanja vjera u cijelosti.

14. Nasuprot tome, iskazi ostalih svjedoka nisu pouzdani, jer je onaj svjedoka HŽ uopćen, bez detaljnih saznanja o bitnim činjenicama, kao i svjedoka TŽ, koji je godinama ljetovao u kući obitelji UŽ, ali o presudnim događajima iz 2024. zna isključivo na temelju razgovora sa LŽ. Saznanja svjedoka UŽ o važnim detaljima također se temelje na bratovim kazivanjima, a osim toga, radi se o mlađem sinu tužiteljice, što svakako dovodi u sumnju njegovu objektivnost. Na istovjetan način sud je cijenio i iskaz drugog sina tužiteljice LŽ, jer je nedvojbena njegova zainteresiranost za ishod spora u korist tužiteljice, ali svakako i iz razloga što su njegovi navodi u bitnom neuvjerljivi. Naime, navodi kako je o rušenju betonskog zida saznao od majke u siječnju 2024., nakon što ju je o tome prethodno obavijestila svjedokinja ŠŽ, i tvrdi kako tužiteljicu nije obavijestio o fotografiji koju je zaprimio (list 26 spisa). U situaciji kada su tužiteljica i sin u nedvojbeno normalnim odnosima i redovito komuniciraju, sasvim je nelogično i neživotno da majci na istoj adresi prebivališta ([adresa]) nije pokazao fotografiju lica mjesta, pogotovo što ga je upravo ona izvijestila o događajima u [adresa]. Dakle, nije bilo razloga da se od tužiteljice "krije" fotodokumentacija i "poštedi" je od mogućeg uznemiravanja, jer su joj bitne okolnosti bile već dobro poznate, a prema shvaćanju ovog suda, rušenje ogradnog zida sigurno je značajnije i tegobnije za vlasnicu od informacije da su na spornoj površini relativno lako otklonjive stvari, poput građevinskog otpada, drvne građe, oplata i nekoliko plastičnih kanti, koje su tuženici u najvećem dijelu naknadno i odvezli s lica mjesta. Također je za spomenuti kako svjedok tvrdi da u veljači 2024. nije bilo otpada na licu mjesta, iako fotografija prikazuje građevinski otpad, šutu, oplate pa i drvene ljestve i metalne stupove. U svakom slučaju, iskazi svjedoka TŽ, HŽ i braće LŽ nisu prihvaćeni kao pouzdani i relevntni dokazi, stoga je odluka donesena na temelju ostale dokazne građe.

15. U skladu s iznesenim, nedvojbeno je utvrđeno kako je tužiteljica u siječnju 2024. saznala za rušenje ogradnog zida koji nije predmet spora, ali je u isto vrijeme saznala o predmetnim radnjama nabacivanja građevinskog otpada na spornu površinu i odlaganja drugih stvari, uključujući i postavljanje drvenih oplata. Uzimajući u obzir ispis SMS poruka nesporno razmijenjenih između LŽ i tužene (listovi 25-35), jasno proizlazi kako je tužiteljica sve vrijeme bila informirana o događajima u [adresa], kako o početku radova, tako i o naknadnoj komunikaciji njezinog sina i tužene, što znači da je najkasnije do 10. veljače 2024. znala za novo stanje lica mjesta i radnje tuženika. Kod donošenja odluke sud je cijenio da su tuženici za vrijeme izvođenja radova na rušenju zida i svog kamina, odlagali taj otpad i na prostoru predmetnog prolaza, pogotovo što su se radovi izvodili u zimskim mjesecima i odsutnosti tužiteljice, očito držeći kako se radi o privremenom odlaganju koje u tom trenutku ne smeta njezina posjedovna ili suposjedovna ovlaštenja prolaza. S tim u vezi, sasvim je očekivano da se u tijeku radova na nespornom dijelu posjedu tuženika lice mjesta mijenjalo odvoženjem dijela otpada sa sporne površine i odlaganjem novog pa i drugih stvari, poput plastičnih kanti. Međutim, od presudnog je značaja da su tuženici nakon rušenja ogradnog zida u zimu 2024. i uklanjanja dotadašnje podloge, počinili radnje kojima je definirana suština ograničenja posjeda/suposjeda tužiteljice i da nakon toga nisu ostvarena nova obilježja smetanja. Naime, uspoređujući već spomenutu fotografiju s onom od 30. svibnja 2024. (list 34 spisa) i fotografijama koje je sudski vještak za geodeziju Rajko Radišič izradio prilikom očevida 9. listopada 2024. (listovi 83 i 84 spisa) očito je kako na spornoj zemljišnoj površini nema bitnih odstupanja. Ono što je bitno jest da sve fotografije prikazuju kako je nakon rušenja ogradnog zida prolaz sužen postavljanjem drvene oplate pričvršćene metalnim stupićima i upravo ta konstrukcija uz izmjenu podloge popločane ciglom predstavlja stvarno smetanje i ograničenje u odnosu na posjedovno stanje i korištenje predmetne nekretnine prije radova tuženika, dok se preostali dio prijepora (iza drvene oplate prema nespornom posjedu tuženika) stalno mijenjao prema dinamici izvedenih radova i odvoza nastalog otpada. Kod takvog stanja stvari, sud smatra kako je tužiteljica znatno prije podnošenja tužbe 28. lipnja 2024., odnosno u zimskim mjesecima 2024. saznala za radnje koje su ograničile njezina ovlaštenja i predstavljaju čin smetanja posjeda/suposjeda, a istodobno je saznala i za počinitelje, uz napomenu kako se tuženici nisu ogradili od radova koji su predmet spora i bez sumnje izvedeni u njihovom interesu. Prema ovim utvrđenjima nedvojbeno je kako tužiteljica nije zatražila sudsku zaštitu u roku od 30 dana u skladu s citiranom odredbom iz čl. 21. st. 3. ZVDSP, a razlog što je predmetna tužba podnesena izvan roka očito su nastojanja obitelji LŽ da s obitelji tuženika riješe ovaj spor cjelovitim i konačnim uređenjem njihovih imovinsko-pravnih odnosa i međa. Ovaj zaključak proizlazi iz iskaza LŽ kada govori kako se tužena obvezala da neće nastaviti s daljnjim radnjama i postizanju načelnog dogovora o rješavanju nesređenih susjedskih i vlasničkih odnosa, mada ne može biti uvjerljivo da o tome nije znala tužiteljica bez koje se ne bi mogao postići valjani sporazum. Konačno, izneseno potvrđuje priložena SMS komunikacija iz koje je razvidno da je sin tužiteljice u vremenu od rušenja zida do kraja svibnja 2024. mjesecima razgovarao s tuženom o zaustavljanju radova i načinu rješavanja imovinsko-pravnih odnosa, što je i po shvaćanju ovog suda jedini ispravan pristup u cilju trajnog otklanjanja nastalih nesuglasja između stranaka.

16. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, tužbu je kao nepravovremenu valjalo odbaciti, kako je i odlučeno i točki I izreke rješenja.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP, stoga je tuženima valjalo priznati osnovan i neophodan trošak zastupanja po punomoćnicima kojima u skladu s odredbama iz Tbr. 7. toč. 2., Tbr. 40. toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj 138/2023, dalje OT) pripada jednokratna nagrada u visini od 275 bodova, odnosno u iznosu od 550,00 eura, a obuhvaća četiri radnje (odgovor na tužbu od 23. srpnja 2024. i obrazloženi podnesak od 8. listopada 2024. te zastupanja na ročištima 10. rujna i 9. listopada 2024.). Pored navedenog, priznat im je trošak sastava obrazloženog podneska od 25. ožujka 2025., kao i zastupanja na ročištima održanim 11. prosinca 2024., 9. srpnja i 28. listopada 2025. u vrijednosti od 55 bodova, odnosno u iznosu od 110,00 eur za svaku radnju (Tbr. 7. toč. 2., Tbr. 40. toč. 1. i Tbr. 54). Priznatih 495 bodova, odnosno iznos od 990,00 eur, valjalo je uvećati za sudsku pristojbu odgovora na tužbu u iznosu od 26,55 eur, stoga je tužiteljici naloženo naknaditi tuženima trošak u iznosu od 1.016,55 eur, kako je odlučeno u točki II izreke rješenja.

Split, 22. prosinca 2025.

S u d a c

Branko Malenica

PRAVNA POUKA: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njegovog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika