Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-526/2023-2

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, te Tatjane Ledinšćak-Babić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i suca Milka Samboleka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Lacković & Rukavina d.o.o. iz Đurđevca, protiv tuženika Hrvatske osiguravajuće kuće d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB:00432869176, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-6/2020-64 od 2. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 22. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-6/2020-64 od 2. ožujka 2023. pod točkom II., III., IV. i V. izreke i predmet vraća u tom dijelu istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. U nepobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke presude i u odnosu na rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe od 15. travnja 2022., navedena odluka ostaje neizmijenjena.

III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se novom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade štete na motociklu daljnji iznos od 612,02 EUR-a/4.611,24 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. lipnja 2018. do isplate kao i na ime naknade štete na oštećenim osobnim stvarima, moto opremi i dodacima za motor iznos od 1.624,22 EUR-a/12.237,66 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. listopada 2018. pa do isplate. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade štete s osnova povređivanja (neimovinske štete i dospjelog iznosa tuđe pomoći i njege do 3. lipnja 2019.) daljnji iznos od 68.307,45 EUR-a/514.662,50 kn s preciziranom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. rujna 2019. do isplate, te na ime troškova liječenja i putnih troškova daljnji iznos od 2.956,42 EUR-a/22.275,15 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. rujna 2019. pa do isplate. Ujedno je pod točkom III. izreke naloženo tuženiku da tužitelju isplaćuje rentu po osnovi tuđe pomoći i njege u mjesečnom iznosu od 238,90 EUR-a/1.800,00 kn počevši od 3. rujna 2019. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s dospijećem svakog mjesečnog obroka rente najkasnije do 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec, s time da je dosjele mjesečne obroke rente zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od svakog pojedinačnog mjesečnog obroka do isplate nužan isplatiti odjednom, a buduće najkasnije do 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec umanjeno za iznos od 5.115,52 EUR-a/38.542,85 kn. Osim toga pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime izgubljene dodatne zarade neto iznos od 20.075,39 EUR-a/151.258,05 kn zajedno s preciziranom zateznom kamatom koja teče po mjesecima, kao i da tužitelju na ime rente s osnova izgubljene dodatne zarade isplaćuje mjesečni neto iznos od 398,17 EUR-a/3.000,00 kn počevši od 1. kolovoza 2022. pa nadalje, sve dok za to postoje zakonski uvjeti, s dospijećem svakog mjesečnog obroka rente najkasnije do 15 -tog u mjesecu za prethodni mjesec, s time da je dospjele mjesečne obroke rente zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom dužan isplatiti odjednom, a buduće najkasnije do 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec. Točkom V. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 39.474,25 EUR-a/297.418,74 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. ožujka 2023. pa do isplate. Osim toga, rješenjem istog suda je dopuštena preinaka tužbe od 15. travnja 2022.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom u točkama II., III., IV. i V. izreke pobija tuženik iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud ukine pobijanu presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovni postupak pred drugim sucem pojedincem, a podredno da se navedena odluka preinači u smislu žalbenih navoda tuženika.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Nije sporno da je presudom Općinskog suda u Karlovcu broj K-324/2018-2 od **.**.2018. BO proglašen krivim što je dana 19. svibnja 2018. oko 15,40 sati u [adresa], upravljajući osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka], državnom cestom broj 23, dionicom [adresa], u smjeru centra [adresa] te dolaskom kod kbr. 40 protivno čl. 57. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 65/15) započeo vozilom skretati ulijevo, kojom prilikom nije propustio sva vozila koja su dolazila iz suprotnog smjera i zadržavala smjer svog kretanja, olako držeći da time neće ugroziti sigurnost drugih sudionika u cestovnom prometu, uslijed čega je oduzeo prednost prolaska motociklu kojim je upravljao tužitelj, a koji je uslijed nemogućnosti da zaustavi isti u kočenju pao s njega na lijevi bok te prednjim dijelom motocikla udario u desnu bočnu stranu osobnog vozila, kojom prilikom je zadobio teške povrede zbog čega je BO osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci , s time da mu je temeljem čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda pa kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo.

6. Osim toga, iz provedenih dokaza sud zaključuje da ne postoji doprinos tužitelja nastanku prometne nesreće jer osiguranik tuženika prije skretanja u lijevo prema kolnom ulazu kbr. 40 nije propustio tužitelja na motociklu koji mu je dolazio u susret i kada ga je uz pažnju i na prometnu situaciju ispred sebe mogao uočiti, smatrajući pri tom da brzina od 70 km/h kojom se kretao tužitelj, nije od važnosti za nastanak prometne nezgode jer bi do iste došlo i da se tužitelj kretao dopuštenom brzinom, prihvaćajući time zaključke prometno tehničkog vještaka o mehanizmu nastanka prometne nesreće.

7. U odnosu na ocjenu osnovanosti visine zahtjeva tužitelj je tijekom postupka tvrdio kako su mu prilikom štetnog događaja oštećene osobne stvari koje su se nalazile na njemu, odnosno moto oprema i dodaci ugrađeni na motociklu te je podneskom od 1. veljače 2023. na ime naknade štete po toj osnovi zatražio iznos od 1.624,22 EUR-a sa zateznom kamatom, a koja visina je temeljena na ponudi trgovine moto opremom, pa kako je nesporno da su prilikom štetnog događaja neke stvari uništene , a tuženik je na ime imovinske štete isplatio tužitelju ukupno 18.575,00 kn/2.645,33 EUR-a, na osnovu vještačkog nalaza sud zaključuje da je tuženik dužan isplatiti po toj osnovi tužitelju još 2.196,48 EUR-a/16.549,40 kn, što uključuje i zahtjev na ime naknade štete na motoru, sve primjenom odredbe čl. 1089. i 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO).

8. Na osnovu medicinskog vještačenja sud je utvrdio da je tužitelj trpio fizičke bolove različitog intenziteta i trajanja a da se kasnije tijekom liječenja razvi la tzv. sekundarna fizička bol koja je bila jakog intenziteta 6 tjedana, srednjeg intenziteta istog trajanja te slabog intenziteta 3 mjeseca, dok da se bolovi slabog intenziteta nastavljaju tužitelju trajno od 1. rujna 2019. Osim toga utvrđeno je da tužitelj prilikom štetnog događaja nije trpio primarni strah jer je bio u nesvijesti, a da je trpio sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta 3 dana te potom umjereni strah 4 tjedna , a zatim slabi strah do 12 tjedana, s time da je zaostao kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Isto tako utvrđeno je s ortopedskog stajališta da je tužitelju ostala trajna i teška ozljeda brahijalnog spleta desne dominantne ruke i pareza iste, algodistrofična promjena navedene ruke, trajno smanjena pokretljivost lijevog, sada dominantnog ručnog zgloba zbog višeivernog prijeloma palčane kosti i operacijskog liječenja iste, pa vještaci ocjenjuju duševne boli zbog smanjenja životne aktivnost s psihijatrijskog stanovišta 10% dok da objedinjeno trajno smanjenje životnih i radnih aktivnosti iznos i 63,55% u kojem omjeru će tužitelj morati trajno ulagati pojačane napore u osobnom životu . Osim toga utvrđeno je da je isti u navedenom postupku i trajno ograničeno sposoban za sve radove s lijevom rukom, jer je desna ruka nesposobna za sve, pa tužitelj ima i smanjenu slobodu u osobnom, obiteljskom i socijalnom funkcioniranju. Nadalje sud navodi da je tužitelju bila potrebna tuđa njega i pomoć različitog vremena i dužine trajanja koju su mu pružali tijekom liječenja u zdravstvenim ustanovama djelatnici istih, a izvan ustanova neškolovane osobe u trajanju od 6 sati na dan kumulativno 4 mjeseca, u trajanju od 5 sati na dan kumulativno tijekom narednih 3 mjeseca, u trajanju 4 sata na dan kumulativno tijekom 4 mjeseca, dok mu je trajna pomoć u daljnjem životu potrebna u trajanju od 4 sata dnevno od 3. lipnja 2019. Sud u svojem obrazloženju nadalje navodi da se kod tužitelja razvila naruženost vanjskog izgleda i funkcionalnost obje ruke najvišeg stupnja nagrđenosti, odnosno unakaženja, a koje je uočljivo drugim osobama tijekom svakog oblika mirovanja, a pogotovo pri pokušaju aktivnih pokreta ruku u cjelokupnim životnim aktivnostima.

9. Otklonivši prigovor zastare s obrazloženjem da je stabilizacija zdravstvenog stanja tužitelja nastupila 3. lipnja 2019., a tužba je podnesena 3. veljače 2020., te cijenivši da tužitelj na ime naknade štete s osnova povređivanja na ime neimovinska štete i dospjelih iznosa tuđe pomoći i njege do 3. lipnja 2019. potražuje daljnji iznos od 68.307,45 EUR/514.662,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. lipnja 2019. te rentu po osnovi tuđe pomoći i njege u mjesečnom iznosu od 238,90 EUR-a/1.800,00 kn počevši od 3. srpnja 2019. pa nadalje, kao i da je tuženik na ime nespornog dijela štete s osnova povređivanja isplatio više iznosa i to dana 27. studenog 2018. 20.000,00 kn, 25. svibnja 2019. 9.000,00 kn, 2. kolovoza 2019. iznos od 61.000,00 kn te 16. svibnja 2019. na ime troškova liječenja 157,02 kn, sud zaključuje kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti. To obrazlaže zaključkom kako su navedene ozljede u uzročno posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem te da se u konkretnom slučaju radi o pretrpljenim teškim tjelesnim ozljedama zbog kojih je tužitelj trpio, trpi i trpjet će u daljnjem životu velike boli i psihičke traume jer mu desna ruka „visi uz tijelo“, onemogućavajući da se kao aktivni sudionik bavi poslovima i životnim radostima kojima se do tada bavio. Nadalje sud smatra kako mu je zbog takve ozljede potrebna svakodnevna pomoć pa da mu prema odredbi čl. 1100. ZOO-a pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti dok je pri odlučivanju o visini naknade sud vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha te mu u cijelosti dosudio zatraženi iznos od 68.307,45 EUR-a/514.662,50 kn sa zateznom kamatom od 24. lipnja 2019. do isplate, rentu po osnovi tuđe pomoći i njege u mjesečnom iznosu od 238,90 EUR- a/1.800,00 kn počevši od 3. lipnja 2019. pa nadalje dok je zatezna kamata dosuđena primjenom odredbe čl. 29. u svezi s čl. 1103. i 1104. ZOO -a s time da je navedeni iznos umanjen za iznos od 5.115,52 EUR-a/38.542,85 kn koji iznos je tuženik nesporno isplatio s ovog osnova.

10. Tužitelju je sud pobijanom presudom priznao i iznos na ime troškova liječenja i putnih troškova od 2.956,42 EUR-a/22.275,15 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 24. lipnja 2019. navodeći da je tužitelj tijekom dugotrajnog liječenja imao troškove istog kao i troškove putovanja, cijeneći pritom da iz vještačkog nalaza proizlazi kako je tužitelju preporučeno da mu je liječenje potrebno jer će doći do pogoršanja stanja obzirom da se radilo o oštećenju živca. Međutim, kako tužitelju zbog navedenih povreda nije bilo omogućeno liječenje u kratkom vremenskom periodu, tužitelj je išao na operaciju u [adresa], koja je po vještačkom nalazu bila opravdana obzirom da je to bila zdravstvena ustanova u ovom dijelu Europe gdje su se u to vrijeme izvršavali operacijski zahvati na živčanim strukturama obzirom da se u Republici Hrvatskoj takav operacijski zahvat nije obavljao. Stoga sud smatra da tužitelju valja priznati troškove putovanja i liječenja zbog navedenih povreda obzirom da je utvrđeno da je liječenje bilo medicinski opravdano, a tužitelj je dostavio račune čime je dokazao da nije potrošio novac u drugu svrhu, s obrazloženjem kako je opravdano da je tužitelj pokušao popraviti svoje zdravstveno stanje u konkretnoj situaciji odlaskom na navedenu operaciju, iako ona nije bila preporučena tužitelju niti je isti imao odobrenje HZZO-a.

11. Kako je tužitelj prije prometne nezgode radio kod prijatelja u mjestu [adresa] gdje mu je pomagao prilikom otvaranja turističkog naselja te je mjesečno dobivao iznos od 3.000,00 kn koji posao bi zadržao da nije došlo do povređivanja, sud smatra osnovanim i tužbeni zahtjev po toj osnovi te je tuženiku na ime izgubljene zarade za razdoblje od 19. svibnja 2018. do 31. srpnja 2022. dosudio iznos od 20.075,39 EUR- a/151.258,05 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na naznačene iznose teče od 15.-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec sukladno odredbi čl. 1089. ZOO-a.

12. U žalbi tuženik ukazuje da pobijanom presudom sud usvaja tužbeni zahtjev u cijelosti kako je postavljen čime da čini bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 219., 221.a, 260. i 261. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje:

ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 70/2019. s izuzecima iz članka 117. stavcima 2. i 3. tog Zakona i u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavcima 2., 3. i 4. tog Zakona) te čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a da je na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1095. i čl. 1100. ZOO-a.

13. Pojašnjava da sud u izreci presude pod točkom II. izreke nalaže tuženiku da tužitelju isplati s osnova neimovinske štete i dospjelog iznosa tuđe pomoć i i njege daljnji iznos od 68.307,45 EUR-a/514.662,50 kn, dok u obrazloženju navodi da mu u cijelosti dosuđuje navedeni iznos, pa da se iz navedenog obrazloženja uopće ne može utvrditi koji iznos sud dosuđuje s osnova neimovinske štete a koji s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, te na koji način je utvrđena kako osnova tako i visina štete za tuđu pomoć i njegu koja je tužitelju dosuđena u izreci pod točkom II., jer se to u obrazloženju uopće ne navodi, slijedom čega se presuda u tom dijelu uopće ne može ispitati. Osim toga navodi da iz obrazloženja ne proizlazi kako je sud utvrdio dospjelu tuđu pomoć i njegu i u kojem iznosu imajući u vidu da je tužitelj potraživao rentu za tuđu pomoć i njegu prvo u iznosu od 900,00 kn počevši od 2. veljače 2020., što bi značilo da je u dospjeli iznos uračunat i period do tog datuma, a naknadno je preinačio zahtjev na način da potražuje rentu u iznosu od 238,90 EUR-a/1.800,00 kn počevši od 3. rujna 2019. kako to sud i dosuđuje. Ukazuje još da sud propušta utvrđeni iznos naknade neimovinske štete umanjiti za nesporno plaćeni iznos od 11.945,05 EUR - a/90.000,00 kn a da za navedeno ne daje nikakve razloge. U odnosu na provedeno medicinsko vještačenje tuženik prigovara činjenici da vještaci nisu izvršili uvid u zdravstveni karton tužitelja, da nisu utvrdili premorbidno stanje isto te da su ocijenili da je kod tužitelja zbog ozljeda došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 63,55% a što ne proizlazi iz medicinske dokumentacije, napominjući da u zapisniku s ročišta održanog 13. prosinca 2022. ne stoji očitovanje vještaka na koji način su došli do matematički putem iskazanog smanjenja životne aktivnosti kod tužitelja od 63,55% što je razlog zbog čega je tuženik i predlagao dopunsko očitovanje vještaka a što je sud odbio, pa tvrdi da je obrazloženje presude i u odnosu na visinu pravične novčane naknade suprotno stanju spisa. Osim toga u odnosu na dosuđenu naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege tuženik ukazuje kako sud uopće nije utvrdio visinu cijene sata tuđe pomoći i njege pa se ne može ispitati pravilnost dosuđenog iznosa , a isto tako da u obrazloženju nije navedeno kako je utvrdio visinu mjesečne rente za tuđu pomoć i njegu u dosuđenom iznosu 238,90 EUR-a/1.800,00 kn. Prigovara i zaključku suda da su dostavljeni računi u svezi liječničkih troškova u uzročno posljedičnoj vezi s prometnom nezgodom, posebno osporavajući troškove nastale zbog liječenja u [adresa]. Tuženik ukazuje u žalbi da je u cijelosti izostalo obrazloženje točke IV. izreke u kojem sud dosuđuje rentu za izgubljenu zaradu u iznosu od 398,17 EUR-a/3.000,00 kn pa da se i odluka u tom dijelu ne može ispitati.

14. Ispitujući pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima i ovaj sud smatra da je pobijana presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a obzirom da su razlozi o odlučnim činjenicama izostali, dok su izneseni razlozi nejasni i u proturječju sa stanjem spisa , slijedom čega ovaj sud ne može ispitati pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

15. Naime, pravilno ukazuje tuženik da se iz pobijane odluke uopće ne može utvrditi koji iznosi su dosuđeni tužitelju u odnosu na zatražene vidove štete, posebno u odnosu na točku II. i III. izreke koja se odnosi na neimovinsku štetu i dospjelu štetu s osnova tuđe pomoći i njege, te na ime rente s osnova tuđe pomoći i njege, obzirom da je iznos neimovinske štete i iznos dospjele štete s osnova tuđe pomoći i njege dosuđen u jednom iznosu, pa kako su potpuno izostali razlozi na koji način i u kojem iznosu je utvrđena visina šteta za tuđu pomoć i njegu, a sud u navedenoj odluci u obrazloženju samo ističe da s osnova rente na ime tuđe pomoći i njege dosuđuje mjesečni iznos od 238,90 EUR-a/1.800,00 kn, zbog navedenih propusta ovaj sud ne može ispitati navedenu odluku u tom dijelu, obzirom da o odlučnim činjenicama nema nikakvih navoda. Osim toga kako sud tvrdi da je u cijelosti osnovan tužbeni zahtjev tužitelja s osnova neimovinske štete i štete na ime dospjele tuđe pomoći i njege, a sam navodi u točki 10. obrazloženja da je tuženik na ime nespornog dijela štete s osnova povređivanja isplatio tužitelju više iznosa mimo postupka, ne navodeći za koje vidove štete je tuženik podmirio svoju obvezu u svezi povređivanja tužitelja, opravdano žalbenim navodima ukazuje tuženik da se ne može ispitati na osnovu čega je prvostupanjski sud tužitelju, unatoč navedenim utvrđenjima, dosudio zatraženi iznos u cijelosti. Isto tako nezakonito je sud dosuđeni iznos s osnova rente pod točkom III. izreke umanjio za iznos od 5.115,52 EUR-a, jer je već u izreci trebao umanjiti dosuđeni štetu za navedeni isplaćeni iznos, ukoliko je utvrdio da je tuženik upravo po osnovi tog vida štete isplatio tužitelju mimo postupka navedeni iznos. Isto tako sud navodi da je osnovan dio zahtjeva u svezi naknade štete troškova liječenja i putnih troškova u iznosu od 2.956,42 EUR-a iako u obrazloženju navodi da je tužitelju i po tom vidu štete tuženik djelomično podmirio iznos od 157,02 kn, ne umanjivši već u izreci dosuđeni iznos za iznos koji je plaćen po toj osnovi.

16. Smatrajući da se u odnosu na vještački nalaz u svezi postotka smanjenja životne aktivnosti s osnova ortopedskog dijela povređivanja vještak trebao decidirano izjasniti koliko isti iznosi po toj osnovi, jer je vještakinja s psihijatrijskog stajališta jasno istakla da je on 10%, ostalo je nejasno na osnovu čega je sud prihvatio vještački nalaz iz kojeg proizlazi da smanjenje životne aktivnosti iznosi 63,55%, iako je odredio visinu štete sukladno navedenom smanjenju životne aktivnosti. Isto tako u obrazloženju pobijane presude u cijelosti su izostali razlozi na osnovu kojih sud dosuđuje rentu za izgubljenu zaradu u mjesečnom iznosu od 398,17 EUR-a/3.000,00 kn kako je to presuđeno pod točkom IV. izreke pa se odluka u tom dijelu uopće ne može ispitati.

17. Nadalje, obzirom da je prvostupanjski sud svoju odluku pod točkom IV. izreke presude u odnosu na dospjelu izgubljenu zaradu temeljio isključivo na iskazu svjedoka GO i tužitelja, iako je sud trebao raspraviti istaknute prigovore tuženika tijekom postupka od kojih ovisi ocjena osnovanosti tog dijela zahtjeva a koje sada ponavlja tuženik u žalbi (tuženik navodi da je trebalo utvrditi je li vlasnik imanja na kojem je radio tužitelj prije povređivanja navedeni svjedok, je li isto turističko imanje otvoreno od 2018. pa do danas, je li na radnom mjestu na kojem je tužitelj bio zaposlen zaposlena druga osoba i primanja koja ostvaruje), a koje činjenice su i prema mišljenju ovog suda odlučne za ocjenu osnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva , pravilno ukazuje tuženik da je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na taj vid štete pa se ne može prihvatiti utvrđenje suda da je osnovan taj dio tužbenog zahtjeva.

18. Osim toga osnovano ukazuje tuženik a obzirom da je tijekom postupka tužitelj povisivao dio tužbenog zahtjeva da zatezna kamata na povišeni dio zahtjeva ne može teći prije nego je takav zahtjev postavljen, a valja ocijeniti i prigovor tuženika u svezi tijeka zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu primjenom odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) obzirom da zatezne kamate ne mogu početi teći prije nego što je tužitelj podnio odštetni zahtjev za naknadu štete tuženiku.

19. Kako su zbog navedenih nepravilnosti i nedostataka osnovani svi žalbeni navodi tuženika, to je valjalo primjenom odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a prihvaćanjem žalbe istog ukinuti pobijanu presudu pod točkama II., III. i IV. , a posljedično i u odluci o troškovima postupka pod točkom V. izreke i u tom dijelu predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

20. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud otkloniti naprijed navedene nedostatke i manjkavosti na način da će detaljno raspraviti i utvrditi sve činjenice od kojih ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na sve zatražene vidove štete kako u odnosu na osnovu tako i u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, te za svoje razloge dati jasne i logične zaključke koji imaju uporište u stanju spisa, pravilno pri tom primjenjujući materijalno pravo. Nadalje, valja raspraviti u odnosu na koje vidove štete i u kojim iznosima je tuženik mimo postupka isplatio dio štete tužitelju te će kod odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, uvažavajući navedeno , već u izreci umanjiti dosuđeni iznos sukladno utvrđenom, jasno navodeći pri tom po kojim kriterijima je izračunao pojedinu visinu štete, kako bi ovaj sud po eventualno podnesenoj žalbi mogao isplatiti pravilnost i zakonitost iste, obzirom da nije sporna odgovornost tuženika za štetu tužitelju koja mu je nastala zbog povređivanja. Osim toga sud je dužan ocijeniti osnovanost prigovora tuženika u svezi tijeka zateznih kamata na dosuđenu štetu, a posebno valja potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje u svezi osnovanosti dijela tužbenog zahtjeva s osnova izgubljene zarade. Novom odlukom odlučit će se i o troškovima postupka uključujući i trošak žalbenog postupka.

21. U nepobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke presude i u odnosu na rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe od 15. travnja 2022., navedena odluka ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 22. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun