Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2545/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sudcu pojedincu dr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužitelja - predlagatelja osiguranja pod 1) Uljanik upravljanje, Stambeno poslovnim zgradama d.o.o., [adresa], OIB: 20023951273, pod 2) OF iz [adresa], Kari str. 9, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 3) EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnicima Filipu Simiću i Lari Tončić, odvjetnicima u Puli, protiv tuženika – protivnika osiguranja NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miji Čuliću, odvjetniku u Pul, radi uznemiravanja prava suvlasništva i predaje u posjed, te određivanja privremene mjere, odlučujući o žalbi tuženika - protivnika osiguranja protiv rješenja o osiguranju Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj: P-617/2024-22 od 23. travnja 2025., dana 22. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba tuženika - protivnika osiguranja pa se ukida rješenje o osiguranju Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj: P-617/2024-22 od 23. travnja 2025. te se predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud donio rješenje o osiguranju slijedećeg sadržaja:
„Radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja i to tražbine koja je usmjerena na zaštitu od uznemiravanja prava suvlasništva tužitelja na kč. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište, pomoćna zgrada ukupne površine 214 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], određuje se privremena mjera kojom se zabranjuje tuženiku da pristupa vozilima i pješice na nekretninu kč. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište, pomoćna zgrada ukupne površine 214 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da tamo parkira svoje vozilo ili da dozvoljava trećima da na to mjesto parkiraju svoja vozila, pa mu se nalaže da odmah po primitku ovoga rješenja s navedene nekretnine ukloni svoje vozilo registarske oznake [registarska oznaka] te mu se zabranjuje da ubuduće vozilima i pješice pristupa na tu nekretninu, parkira vozila na tu nekretninu ili obavlja bilo kakve radnje na toj nekretnini.
II. Privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ove parnice.
III. Tuženiku se zaprječuje novčana kazna od 1.000,00 eura ako ne postupi odmah po nalogu suda, pa ukoliko tuženik ne plati novčanu kaznu u roku od 15 dana ta će se kazna nastaviti izricati tuženiku sve dok ne postupi po nalogu suda ili će se ta kazna zamijeniti zatvorskom kaznom po pravilima Kaznenog zakona o zamjeni novčane kazne zatvorskom kaznom nakon proteka roka od 60 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.“
2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja o osiguranju tuženik - protivnik osiguranja podnio je žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koji su žalbeni razlozi predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 146/25., dalje ZPP), a u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a i odredbom članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. 131/20., 114/22. i 6/24., dalje OZ). Tuženik - protivnik osiguranja u bitnome smatra kako se u predmetnom slučaju nisu ispunile zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere pa predlaže drugostupanjskom sudu da preinači pobijano rješenje, odnosno podredno da ga ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. Tužitelji - predlagatelji osiguranja nisu podnijeli odgovor na žalbu.
4. Žalba tuženika - protivnika osiguranja je osnovana.
5. Žalitelj u žalbi u bitnome navodi kako smatra da u predmetnom slučaju nisu ispunjene sve zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere posebno ne u pogledu pretpostavke sprječavanja nasilja ili nastanka nenadoknadive štete ili znatno otežanog namirenja tražbine.
6. Odredbom članka 346. OZ-a propisano je da radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna kako bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
7. Dakle, predlagatelj osiguranja treba do stupnja vjerojatnosti, udovoljiti navedenim pretpostavkama s time što je druga određena alternativno, pa je dovoljno da predlagatelj osiguranja učini vjerojatnom jednu od traženih mogućnosti. Izostane li koja od pretpostavki, osiguranje privremenom mjerom nenovčane tražbine nije dopušteno.
8. Općenito uzevši može se reći da su privremene mjere sredstva kojima je cilj stvaranje uvjeta za buduće ostvarenje tražbine vjerovnika, na temelju odluke koja će biti donesena ili je već donesena o glavnom pitanju (konkretno o tužbenom zahtjevu u parničnom postupku). Dakle, uzimajući u obzir zakonska određenja, privremena je mjera sredstvo kojim bi se eliminirala ili umanjila mogućnost sprječavanja ili otežavanja takvog ostvarenja. Privremena je mjera u osnovi sredstvo akcesornog, supsidijarnog karaktera u odnosu na meritorno suđenje.
9. U predmetnom su slučaju, tužitelji - predlagatelji osiguranja, u suglasju s odredbom članka 346. stavak 1. OZ-a, trebali u svakom slučaju učiniti vjerojatnim, uz postojanje tražbine, i a) postojanje opasnosti da bi bez osiguranja privremenom mjerom protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili b) da je osiguranje privremenom mjerom potrebno kako bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja im prijeti.
10. Iz obrazloženja pobijanog rješenja o osiguranju ne može se zaključiti jesu li u predmetnom slučaju ispunjene sve potrebne zakonske pretpostavke za određivanje sporne privremene mjere, kako to pravilno prigovora tuženik - protivnik osiguranja. Prvostupanjski sud u pobijanom rješenju utvrđuje nenovčanu tražbinu tužitelja i to zahtjev za zaštitu od uznemiravanja prava vlasništva tužitelja na kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje uznemiravanja se sastoji u oduzimanju parkirnog mjesta. Međutim, iz pobijanog rješenja uopće nije jasno niti obrazloženo zašto bi bez donošenja sporne privremene mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine. Nadalje, prvostupanjski sud u pobijanom rješenju navodi imovinsku štetu (trošak parkiranja na drugom mjestu), ali ne i nenadoknadivu štetu. Također navodi i nasilno razbijanje lanca kojim su obilježena parkirna mjesta na predmetnoj nekretnini radi ulaska na parkirno mjesto, dok ne navodi radi li se o nasilju takvog intenziteta koje opravdava određivanje privremene mjere.
11. Odredbom članka 6. OZ-a propisano je kako će se pri provedbi ovrhe i osiguranja paziti na dostojanstvo ovršenika, odnosno protivnika osiguranja te na to da ovrha, odnosno osiguranje za njega budu što manje nepovoljni. Ovo načelo zaštite ovršenika odnosno protivnika osiguranja, sadržano u članku 6. OZ-a, treba primjenjivati u cjelokupnom ovršnom postupku odnosno postupku osiguranja, dakle i u stadiju određivanja ovrhe i osiguranja koji prethode provedbi.
12. Prvostupanjski sud nije ni na koji način valjano i argumentirano utvrdio i obrazložio da postoji odgovarajući razmjer između tražbine predlagatelja osiguranja i sporne zabrane protivniku osiguranja, pa se ne može ispitati je li donesena privremena mjera, više od potrebnog, tegobna i nepovoljna za tuženika – protivnika osiguranja.
13. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelji – predlagatelji osiguranja dokazali vjerojatnost svog potraživanja (pravo na zaštitu vlasništva prema protivniku osiguranja). Međutim, u odnosu na ispunjenje daljnjeg uvjeta koji treba biti ispunjen, a koji se odnosi na sprječavanje nasilja ili nenadoknadive štete koja prijeti valja ukazati kako pravilno tuženik – protivnik osiguranja u žalbi prigovora kako pobijana odluka nema razloga o odlučnim činjenicama, a to je nužnost određivanja privremene mjere radi sprečavanja nasilja ili nastanka nenadoknadive štete koja prijeti.
14. Za reći je i to da se kod određivanja privremenih mjera mora raditi o takvoj vrsti i stupnju nasilja koje bi opravdavalo određivanje privremene mjere ili nenadoknadivoj šteti koja prijeti, a iz razloga što namjera zakonodavca nije interveniranje u svaki sporni odnos između stranaka.
15. Slijedom svega navedenog, a zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ne može se ispitati je li prvostupanjski sud vodio računa odnosno pravilno primijenio odredbe članka 346. stavak 1. i članka 6. OZ-a, pa je u predmetnom slučaju ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a, u svezi sa odredbama članka 381. ZPP-a i članka 21. stavak 1. OZ-a. Stoga je trebalo žalbu tuženika – protivnika osiguranja uvažiti te prvostupanjsko rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, odnosno odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, u svezi sa odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a.
16. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud razmotriti primjedbe i shvaćanja drugostupanjskog suda iskazane u ovom rješenju, te ponovno odlučiti o prijedlogu predlagatelja osiguranja za donošenjem privremene mjere vodeći pri tome računa i o odredbi članka 346. stavak 1. OZ-a te odredbi članka 6. OZ-a.
U Splitu 22. prosinca 2025.
Sudac:
Dr. sc. Ivan Tironi
