Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3010/25-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Miletića, kao predsjednika vijeća, Tihane Pivac kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ane Grbavac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Katarini Jukić Jakopič, odvjetnici u Puli, protiv tuženice Općine Vrsar, Trg Degrassi 1, OIB: 03592077573, zastupane po punomoćnici Ingrid Roce Hrastić, odvjetnici u Rovinju, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, stalna služba u Poreču - Parenzo poslovni broj P-199/2020 od 16. listopada 2025., u sjednici održanoj 22. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijeni su tužbeni zahtjevi tužitelja radi isplate zahtijevanih novčanih iznosa te je odlučeno sljedeće:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 21.899,26 Eura /165.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 03.08.2016. godine pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj u smislu čl. 29. st 2 ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 4.180,76 Eura / 31.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 03.08.2016. godine pa do isplate po kamatnoj stopi određenoj u smislu čl. 29. st 2 ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa isplate po kamatnoj stopi određenoj u smislu čl. 29. st. 2 ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tužitelju naknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 4.550,00 eura, u roku 15 dana."

2. Žali se tužitelj i presudu pobija zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) uključujući bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, koju ističe opisno i sadržajno, navodeći da je prvostupanjski sud propustio izvesti sve dokaze koje je na sporne okolnosti predložio tužitelj.

3. Predloženo je presudu ukinuti ili preinačiti te tužbene zahtjeve tužitelja prihvatiti u cijelosti.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju tužitelj upućuje svojim žalbenim razlozima ukazujući na nedostatak razloga o odlučnim činjenicama jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

7. Naime, razlozi izneseni u pobijanoj presudi vezano za pasivnu legitimaciju i odštetnu odgovornost tuženice nisu dostatni i jasni, što je rezultat pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda kod ocjene osnovanosti odštetnih zahtjeva tužitelja i primjene mjerodavnog materijalnog prava.

8. Osim toga, s pravom tuženica u žalbi upozorava da prvostupanjski sud nije izveo sve dokaze koje je na odlučne okolnosti predložio tužitelj, zbog čega prvostupanjski sud nije mogao odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja donijeti primjenom pravila o teretu dokazivanja sadržanog u odredbama članka 221.a ZPP-a.

.

9. Predmet ovog postupka su zahtjevi tužitelja ZI iz [adresa] protiv tuženice Općine Vrsar radi isplate iznosa od 21.899,26 Eura te iznosa od 4.180,07 Eura sa pripadajućim zateznim kamatama u koje teku od 03. kolovoza 2016. godine, na ime naknade imovinske štete nastale tužitelju uklanjanjem metalne konstrukcije postavljene na javnoj površini koju je tuženica dala tužitelju kao vlasniku obrta "[obrt]" na korištenje radi formiranja "terase" u razdoblju od 13. svibnja 2016. godine do 30. rujna 2016. godine.

10. Tužitelj istaknute odštetne zahtjeve temelji na tvrdnji da je tuženica neosnovano i nezakonito oduzela tužitelju pravo na korištenje sporne javne površine (ispred trgovine u Vrsaru, anagrafske oznake Obala Maršala Tita broj 35) te mu naložila uklanjanje postavljene metalne konstrukcije rješenjem od 3. kolovoza 2016. godine, odnosno, rješenjem od 9. kolovoza 2016. godine te rješenjem o izvršenju od 12. kolovoza 2016. godine, s obzirom da su navedena prvostupanjska rješenja poništena odlukama Istarske županije od 12. lipnja 2017. godine te od 30. listopada 2017. godine kojima je postupak obustavljen, kao i da je tužbeni zahtjev tuženice radi poništenja spornih drugostupanjskih rješenja Istarske županije odbijen presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj 1Usl-1627/17-12 od 23. listopada 2018. godine.

11. Prvostupanjski sud je osnovanost istaknutih zahtjeva tužitelja razmotrio i ocijenio (isključivo) primjenom odredaba članka 1045., članka 1046. i članka 1055.- članka 1062., Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine: 35/05, 41/08, 125/11, 78/2015, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) te je, smatrajući utvrđenim da tužitelj nije dokazao:

- da su metalna konstrukcija i tenda, za koje potražuje naknadu (koje je tuženica uklonila angažiranjem treće osobe) njegovo vlasništvo (s obzirom na dopise koji su tuženici uputili ĐI te CI radi vraćanja sporne konstrukcije s tendom)

- da su za traženu naknadu štete ostvarene ostale opće pretpostavke odgovornosti, tužbene zahtjeve tužitelja odbio kao neosnovane, pozivajući se pri tome na odredbe članka 221.a ZPP-a.

12. Citirani činjenični i pravni zaključci prvostupanjskog suda na kojima je zasnovana pobijana presuda, ne mogu se za sada sa sigurnošću prihvatiti kao pravilni jer je relevantno činjenično stanje odlučno za postojanje odštetne odgovornosti tuženice, ostalo nepotpuno utvrđeno.

13. U smislu odredaba članka 365. stavka 2. ZPP, koji propisuju granice i ispitivanja prvostupanjske presude, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13., i 14. ZPP te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

14. Prema činjeničnom supstratu tužbe i činjeničnim tvrdnjama tužitelja istaknutim tijekom postupka, činjeničnu osnovu odštetnih zahtjeva tužitelja predstavlja (navodno) zakonito postupanje tuženice Općine Vrsar kojim mu je prouzročena šteta, time što mu je tuženica, kako tužitelj tvrdi, nezakonito oduzela pravo na korištenje javne površine ispred trgovine u Vrsaru (kojemu je kao vlasniku [obrt]" tuženica dodijelila Odobrenjem za korištenje javne površine od 11. srpnja 2016. godine), donošenjem odluke o oduzimanje odobrenja za korištenje javne površine od 3. kolovoza 2016. godine i rješenja o uklanjaju s javne površine od 9. kolovoza 2016. te rješenja o izvršenju od 12. kolovoza 2016. godine, koja su od strane drugostupanjskog tijela poništena, kao i fizičkim uklanjanjem metalne konstrukcije s tendom te njezinim uništenjem, u provedbi navedenih poništenih rješenja.

15. U okolnostima navedenih činjeničnih tvrdnji koje određuju činjeničnu osnovu na kojoj su utemeljeni odštetni zahtjevi tužitelja, imajući u vidu vrijeme nastanka navodne štete tužitelju i poduzimanja štetne radnje, prvostupanjski sud je propustio osnovanost zahtjeva tužitelja razmotriti i ocijeniti (i) sa aspekta odredaba Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ 150/11, 12/13, 93/16, 104/16 i 66/2019, u daljnjem tekstu: ZSDO), koji je bio na snazi u spornom razdoblju i koji za slučaj ostvarenja zakonskih pretpostavki iz članka 14. tog Zakona predstavlja lex specialis u odnosu na ZOO kao lex generalis, kojeg je pri donošenju pobijane presude primijenio prvostupanjski sud (lex specialis derogat legi generali).

16. Naime, ZSDO kao poseban propis regulira odgovornost za štetu koja nastaje nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim poslovima državne uprave i za takve štete koje naknađuje Republika Hrvatska predstavlja lex specialis te derogira primjenu ZOO-a kao općeg propisa.

17. Sukladno odredbama članka 2. stavka 2. ZSDO-a, posebnim zakonom određeni poslovi državne uprave mogu se povjeriti tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili drugim pravnim osobama koje na temelju zakona imaju javne ovlasti.

18. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu svojih odluka izrazio pravno shvaćanje kako u primjeni članka 14. ZSDO-a, postoji odgovornost Republike Hrvatske za naknadu štete koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne, područne (regionalne) samouprave odnosno pravnih osoba koji imaju javne ovlasti, u povjerenim im poslovima državne uprave, neovisno o tome na kojoj je razini djelovanja (Republika, županija, grad, općina ili pravna osoba s javnim ovlastima) šteta nastala (primjerice Rev. 6/10 od 15. listopada 2014., Rev. 2304/13 od 13. lipnja 2018., Rev. 1970/12 od 15. prosinca 2015., Revd. 2853/21 od 13. srpnja 2021. godine).

19. Međutim, u sporovima u kojima se zahtijeva naknada štete nastale nezakonitim ili nepravilnim radom tijela jedinica lokalne i područne samouprave, kada se ne radi o povjerenim poslovima državne uprave, točnije, ako bi šteta bila posljedica nezakonitog ili nepravilnog obavljanja poslova koji po svojoj pravnoj prirodi ne ulaze u povjerene poslove, može se raditi i o pasivnoj legitimaciji te o odgovornosti jedinice lokalne odnosno područne samouprave.

20. Takvo pravno shvaćanje podudarno je shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo primjerice u odlukama Rev. 1972/2012 te Rev. 712/07.

21. Dakle, primjena materijalnog prava u ovome postupku ovisi o tome je li pravne poslove na koje se poziva tužitelj, tuženica obavljala izravno kao poslove svoje nadležnosti ili se pak radi o poslovima državne uprave koji su povjereni na obavljanje tuženici, a odlučne činjenice u tom smislu prvostupanjski sud je propustio utvrditi temeljem rezultata provedenog postupka i izvođenjem dokaza koje su stranke predložile.

22. S obzirom na dosadašnji tijek postupka i dokaze koji su izvedeni, potrebno je ukazati prvostupanjskom sudu da su komunalne djelatnosti koje kao javnu službu obavljaju jedinice lokalne samouprave (koje su im Zakonom stavljene u nadležnost), u spornom razdoblju bile propisane odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 36/95, 109/25, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 114/12, 56/13, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15 i 68/18, u daljnjem tekstu: ZKG).

23. U smislu odredaba članka 3. ZKG, komunalne djelatnosti su, među ostalim, tržnice na malo pod koje se podrazumijeva upravljanje i održavanje prostora i zgrada izgrađenih na zemljištu u vlasništvu jedinica lokalne samouprave u kojima se u skladu s tržnim redom pružaju usluge obavljanja prometa živežnim i drugim proizvodima, što je potrebno imati u vidu kod utvrđivanja i ocjene o kojim poslovima se radilo u konkretnom slučaju.

24. Konačno, kako je već ranije navedeno, prvostupanjski sud nije mogao zakonito odlučiti o tužbenim zahtjevima tužitelja primjenom pravila o teretu dokazivanja sadržanog u odredbama članka 221a ZPP-a i tužbene zahtjeve tužitelja ocijeniti neosnovanim te iste odbiti jer tužitelj nije dokazao osnovanost svojih relevantnih činjeničnih tvrdnji, u okolnostima kada je odbio izvesti dokaze koje je na te okolnosti predložio tužitelj.

25. Iz iznesenih razloga, žalbu tužitelja valjalo je uvažiti, pobijanu presudu ukinuti, uključujući i odluku o troškovima postupka te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, temeljem odredaba članka 369. stavka 1. u svezi s odredbama članka 166. stavka 3. ZPP-a.

26. U nastavku postupka, prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, dopuniti činjenično stanje izvođenjem predloženih dokaza te će, nakon što utvrdi sve relevantne činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem, ponovno odlučiti o osnovanosti odštetnih zahtjeva tužitelja, pravilnom primjenom materijalnog prava, ocjenjujući jesu li za naknadu tražene štete ostvarene propisane zakonske pretpostavke u smislu mjerodavnih odredaba.

U Splitu, 22. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Miletić