REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U KARLOVCU

Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1/II

P-609/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Marini Blažić, u pravnoj stvari tužitelja PABO - ILOK d.o.o., Ilok, V. Kraljevića 20, OIB: 14485577202, kojeg zastupa punomoćnik Frano Štura, odvjetnik u Zagrebu, Lovinčićeva 1a, protiv tuženika TORIĆ NEKRETNINE d.o.o., Zagreb, Šipkovica 20, OIB: 65043384927, radi isplate 13.727,28 eura, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 12. studenoga 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja LF i zakonskog zastupnika tuženika ĆF, danom objave 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku TORIĆ NEKRETNINE d.o.o., Zagreb, Šipkovica 20, OIB: 65043384927, platiti tužitelju PABO - ILOK d.o.o., Ilok, V. Kraljevića 20, OIB: 14485577202, iznos od 13.272,28 eura (slovima: trinaest tisuća dvjesto sedamdeset dva eura i dvadeset osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 11. srpnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a koja referentna stopa je jednaka kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje od tuženika plaćanje iznosa od 455,00 eura (slovima: četiristo pedeset i pet eura) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima od 11. srpnja 2023. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.150,58 eura (slovima: dvije tisuće sto pedeset eura i pedeset osam centi) u roku od 15 (slovima: petnaest) dana, dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 91,86 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 18. veljače 2025. navodi da je kao investitor s tuženikom kao izvoditeljem 1. prosinca 2022. sklopio Ugovor o građenju br. 01-p-12/2022 predmetom kojeg ugovora je bila izgradnja poluugrađene stambene građevine na lokaciji u [adresa]. Navodi da je člankom 5. predmetnog Ugovora o građenju predviđeno da će po potpisu ugovora investitor (tužitelj) izvoditelju (tuženiku) uplatiti avans u iznosu od 13.727,28 eura, što je tužitelj i učinio 15. prosinca 2022.. Nadalje, navodi da su u skladu s člankom 13. predmetnog Ugovora tužitelj i tuženik 19. lipnja 2023. sklopili Sporazumni raskid Ugovora o građenju kojim je utvrđeno da se ugovor raskida s danom 19. lipnja 2023. i da je člankom 2.1. predmetnog Sporazumnog raskida predviđeno je da će predujam, koji je bio plaćen 15. prosinca 2022. u iznosu od (tadašnjih) 100.000,00 kuna, odnosno sada 13.727,28 eura, biti storniran računom i vraćen na račun tužitelja najkasnije do 10. srpnja 2023.. Međutim, tužitelj navodi da mu tuženik do podnošenja tužbe nije vratio iznos od 13.727,28 eura. Stoga tužitelj ovim tužbenim zahtjevom traži od tuženika isplatu iznosa od 13.727,28 eura, uvećanog za zakonske zatezne kamate tekuće od 11. srpnja 2023. do isplate i troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u u odgovoru na tužbu od 4. travnja 2025. u bitnome priznaje činjenicu da su stranke bile sklopile ugovor o građenju te izričito priznaje i da je u Sporazumnom raskidu utvrđeno da se uplaćeni predujam vraća u cijelosti. No međutim, tuženik smatra, obzirom da je tuženik za tužitelja izvršio neke radove (nabrajajući da se radi o radovima na ugradnji armatura u temelje i nadtemelje, oplate temelja, ugradnje betona u temelje i kampade, s tužiteljevim materijalom, a rad je bio tuženikov,) da bi za vrijednost tih radova, a koji iznose 4.000,00 eura, trebalo umanjiti ovdje utuženi iznos. Tuženik navodi da je ugovorna kazna manja od vrijednosti izvedenih radova pa smatra da nije u redu da mu tužitelj ne želi umanjiti utuženi iznos. Tuženik je izrazio spremnost sklapanja nagodbe, navodeći da je utuženi iznos, umanjen za cijenu njegovog rada na izvedenim radovima, spreman platiti u roku od 60 dana od sklapanja nagodbe.

3. Podneskom od 24. travnja 2025. tužitelj u bitnome navodi da tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava da je s tužiteljem sklopio Ugovor o građenju niti da mu je tužitelj uplatio utuženi iznos predujma. Navodi da tuženik čini nespornim da su tužitelj i tuženik sklopili Sporazumni raskid Ugovora o građenju, a kojim se tuženik obvezao izvršiti povrat uplaćenog predujma u cijelosti. Nadalje, tužitelj smatra da je tuženikov zahtjev za odbitkom vrijednosti navodno izvedenih radova u potpunosti neosnovan, a da se tuženik potpisom Sporazumnog raskida Ugovora o građenju obvezao tužitelju vratiti ovdje utuženi iznos u cijelosti, pojašnjavajući da je Sporazumni raskid sklopljen upravo iz razloga da se onemoguće takvi prigovori, a da su tuženiku u trenutku sklapanja ugovora tj. Sporazumnog raskida ugovora o građenju bile poznate sve činjenice koje ističe tek u ovoj parnici pokrenutoj radi isplate ugovorenog iznosa. Tužitelj dakle, smatra da je tuženikov prigovor, odnosno zahtjev za odbitkom vrijednosti izvedenih radova, promašen jer su parnične stranke svoje odnose koje proizlaze iz Ugovora o građenju, uredile pisanim Sporazumom i takvo ih uređenje obvezuje pa da, ukoliko je tuženik smatrao da tamo preuzete obveze nisu u njegovom interesu, isti nije trebao sklopiti. Tužitelj ističe da obveza tuženika na povrat utuženog iznosa proizlazi iz jednog od osnovnih načela obveznog prava, a to je načelo dužnosti ispunjenja obveze propisanog čl. 9. Zakona o obveznim odnosima, a to je pacta sund servanda - ugovore treba ispunjavati.

4. Na pripremnom ročištu od 12. studenog 2025. tužitelj je u bitnome ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, dok je tuženik u bitnome ostao kod odgovora na tužbu. Tuženik je učinio nespornim da je u sporazumnom raskidu ugovora navedeno da uplaćeni predujam iznosi 13.272,28 eura.

5. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u Ugovor o građenju od 1. prosinca 2022. (list 4-9 spisa), Sporazumni raskid Ugovora o građenju od 19. lipnja 2023. (list 10-11 spisa), Izvadak Nove hrvatske banke (list 12 spisa) i djelomični povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika zajedno s rješenjem o opozivanju prokure od 8. kolovoza 2023. (list 27 - 37 spisa).

6. Odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:

148./2011. – pročišćeni tekst, 25./2013., 89./2014., 70./2019., 80./2022., 114./2022. i 155.2023.; dalje: ZPP) propisano je da sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Temeljem odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Članak 221. a. ZPP-a određuje da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom uplaćenog predujma za naručene građevinske radove i to na temelju pisanog sporazuma o raskidu ugovora o građenju. Naime, tužitelj navodi da mu tuženik nije u ugovorenom roku na temelju sporazumnog raskida Ugovora o građenju vratio uplaćeni iznos predujma od 13.727,28 eura.

8. Između stranaka nije sporno da su bile sklopile Ugovor o građenju, da je tužitelj tuženiku uplatio predujam (avans) u iznosu od (tadašnjih) 100.000,00 kn, da su 19. lipnja 2023. sporazumno raskinule ugovor o građenju, a tuženik je na ročištu od 12. studenog 2025. izričito učinio nespornim da je u sporazumnom raskidu utvrđeno da je predujam iznosio 13.272,28 eura.

9. Tužitelj je u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva dostavio Ugovor o građenju broj 01-p-12/2022 od 1. prosinca 2022., Sporazumni raskid Ugovora o građenju od 19. lipnja 2023. i svoj Izvadak o promjenama i stanju po računu Nove hrvatske banke d.d. za razdoblje od 12. prosinca do 15. prosinca 2022..

10. Uvidom u Ugovor o građenju broj 01-p-12/2022 od 1. prosinca 2022. sud je utvrdio da su tužitelj kao investitor i tuženik kao izvođač ugovorili izgradnju poluugrađene stambene građevine u Zagrebu, na adresi [adresa], da je vrijednost radova ugovorena u iznosu od 166.344,00 eura i da će tužitelj tuženiku po potpisu ugovora uplatiti avans u iznosu do 13.727,28 eura, koji iznos se veže prema tečaju konverzije kune za euro koji iznosi 7,53450 kn/eur.

11. Uvidom u tužiteljev Izvadak o promjenama i stanju po računu Nove hrvatske banke d.d. za razdoblje od 12. prosinca do 15. prosinca 2022. sud je utvrdio da je tužitelj tuženiku 15. prosinca 2022. uplatio iznos od 100.000,00 kn.

12. Ovdje se pojašnjava da je Odlukom Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj koje je na snazi od 22. srpnja 2022. ("Narodne novine" broj 85./2022.) člankom II. st. 2. propisano da je fiksni tečaj konverzije određen na 7,53450 kuna za jedan euro.

13. Stoga u konkretnom slučaju, proizlazi da je tužitelj uplatom iznosa od 100.000,00 kn tuženiku uplatio iznos od 13.272,28 eura, a ne kao što tužitelj navodi da se radilo o iznosu od 13.727,28 eura (prema mišljenju suda prilikom pisanja ugovora o građenju došlo je do omaške u pisanju konvertiranog iznosa 100.000,00 kuna u eure slijedom čega je i u tužbi došlo do omaške u pisanju utuženog iznosa).

14. Nadalje, uvidom u Sporazumni raskid Ugovora o građenju od 19. lipnja 2023. sud je utvrdio da su stranke utvrdile da se naprijed citirani ugovor o građenju raskida s danom 19. lipnja 2023. i da će uplaćeni iznos predujma od 100.000,00 kn, odnosno (sada ispravno konvertiranog iznosa) 13.272,28 eura biti storniran računom i vraćen na račun platitelja najkasnije do 10. srpnja 2023..

15. Odredbom čl. 620. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35./2005., 41./2008., 125./2011., 78./2015., 29./2018., 126./2021., 114./2022., 156./2022., 145./2023. i 155./2023.; dalje u tekstu: ZOO-a) propisano je da se ugovorom o građenju izvođač obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu. djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

16. Kao što je naprijed navedeno, nesporno je da su stranke 15. prosinca 2022. bile sklopile ugovor o građenju i da je taj ugovor raskinut pisanim sporazumom od 19. lipnja 2023.. Nesporno je i da je tužitelj tuženiku na ime predujma uplatio iznos od (tadašnjih) 100.000,00 kn i da je u ugovoru o sporazumnom raskidu utvrđeno da je tuženik u obvezi, i to do 10. srpnja 2023., vratiti tužitelju predujam u iznosu od 100.000,00 kn, a što iznosi 13.272,28 eura.

17. Sporazumni raskid ugovora predstavlja zaseban ugovor, a tužitelj u ovoj pravnoj stvari traži ispunjenje obveze iz tog ugovora, dakle plaćanje iznosa od 13.272,28 eura koji je predstavljao uplaćeni predujam na temelju prethodno sklopljenog ugovora o građenju.

18. Odredbom čl. 9. ZOO- a propisana je dužnost ispunjenja obveze pa je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

19. Kako dakle nije sporno da su stranke sporazumom raskinule Ugovor o građenju, a prema tom sporazumu je tuženikova obveza bila vratiti uplaćeni predujam od 100.000,00 kn, a što prema službenom tečaju konverzije kune u euro iznosi 13.272,28 eura, to je u konkretnom slučaju tuženikova obveza da na temelju čl. 9. ZOO- a, postupi po sporazumnom raskidu i ispuni svoju obvezu iz tog ugovora, odnosno da plati tužitelju iznos od 13.272,28 eura.

20. Sud ovdje ponovno ističe da tuženik nije osporio navode iz tužbe niti je u bitnome osporio tužbeni zahtjev. Dakle, tuženik nije osporio da je tužitelj od njega naručio građevinske radove, da je bio sklopljen ugovor o građenju i da taj ugovor sporazumno raskinut. Tuženik nije osporavao niti da mu je tužitelj na ime predujma (avansa) 15. prosinca 2022. uplatio iznos od 100.000,00 kn. Ovdje se pojašnjava da se u ovom postupku ne radi o plaćanju ugovorne kazne iz Ugovora o građenju nego se radi o ispunjenju obveze tuženika iz Sporazumnog raskida ugovora o građenju. Prema tom sporazumu tuženikova obveza utvrđena je u iznosu od 13.272,28 eura, a tuženik je na ročištu izričito i priznao da se radilo o tom iznosu predujma.

21. Slijedom navedenog, provođenjem dokaznog postupka sud je neprijepornim utvrdio da su tužitelj i tuženik sporazumno raskinuli prethodno sklopljeni ugovor o građenju u kojem sporazumu su utvrdili da je tuženikova obveza do 10. srpnja 2023. vratiti tužitelju uplaćeni predujam u iznosu od 13.272,28 eura. Neprijeporno je utvrđeno da tuženik nije postupio po toj svojoj ugovornoj obvezi, dakle nije isplatio tužitelju uplaćeni iznos predujma. Prema tome, tuženik je dužan tužitelju sukladno čl. 9. ZOO-a platiti iznos od 13.272,28 eura koji mu je tužitelj nesporno platio. Tuženik do zaključenja glavne rasprave nije dostavio dokaz da je utuženi iznos platio tužitelju, a što je bila tuženikova obveza sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je tužbenom zahtjevu valjalo udovoljiti. Tužbeni zahtjev nije osnovan za iznos od 455,00 eura, a radi se o razlici između utuženog iznosa od 13.727,28 eura (prema mišljenju ovog suda radilo se o omašci u pisanju) i priznatog iznosa od 13.272,28 eura.

22. Tužitelju na dosuđeni iznos od 13.272,28 eura pripadaju i zakonske zatezne kamate, a sve u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a koja određuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Naime, iz Sporazumnog raskida ugovora o građenju od 19. lipnja 2023. proizlazi da je tuženik tužitelju bio dužan vratiti uplaćeni iznos predujma od 13.272,28 eura najkasnije do 10. srpnja 2023., kada je dakle taj iznos i dospio na plaćanje, stoga tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate kao što je to i zatražio, dakle počevši od 11. srpnja 2023. pa do isplate. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena. Stavkom 8. istog članka propisano je da je referentna stopa iz stavka 2. ovoga članka kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a stavkom 9. je propisano da je Hrvatska narodna banka dužna u »Narodnim novinama« objaviti referentnu stopu iz stavka 2. ovoga članka koju je objavila Europska središnja banka, a koja je na snazi 1. siječnja i 1. srpnja. Dakle, za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

23. Stoga je presuđeno kao pod točkom I. i II. izreke ove presude.

24. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio temeljem odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a. Tužitelj u ovom postupku u sporu nije uspio samo u razjemenro neznatnom dijelu i zbog toga nisu nastali dodatni troškovi. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak koji se odnosi na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138./2023., dalje: Tarifa), pri čemu vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr.54.) i to za sastav tužbe iznos od 500 eura (Tbr.7.1.), za sastavljanje podneska od 24. travnja 2025. iznos od 500,00 eura (Tbr.7.1.), trošak zastupanja na ročištu od 12. studenog 2025. iznos od 500,00 eura (Tbr.9.1.), sve uvećano za PDV u iznosu od ukupno 375,00 eura (Tbr.42.), a što ukupno iznosi 1.875,00 eura. Tužitelju pripada i trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 91,86 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 183,72. eura Dakle, tužitelju ukupno pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 2.150,58 eura. Obzirom da je tužitelj zatražio naknadu parničnih troškova u ukupnom iznosu od 2.242,44 eura, za neosnovanu razliku od 91,86 eura valjalo je odbiti tužiteljev zahtjev za naknadom troška ovog parničnog postupka. Pojašnjava se da tužitelju nije priznat trošak na ime razlike u iznosu sudske pristojbe na tužbu jer je tužitelj na ime te pristojbe platio iznos od 91,86 eura, a ne puni iznos od 183,72 eura. Stoga je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

U Karlovcu, 22. prosinca 2025.

Sudac

Marina Blažić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku Frani Štura, odvjetniku u Zagrebu, Petrinjska Ulica 33

2. Tuženiku