Poslovni broj: 8 Kž-155/2023-4

 

Poslovni broj: 8 Kž-155/2023-4

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. B., zbog kaznenog djela iz čl. 119. st. 1. u vezi s čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: 57 K-472/2022-5 od 16. siječnja 2023., na sjednici 25. listopada 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se žalba optuženog L. B. kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Općinski sud u Novom Zagrebu presudom poslovni broj 57 K-472/2022-5 od 16. siječnja 2023., proglasio je krivim optuženog L. B., zbog kaznenog djela protiv života i tijela, osobito teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 119. st. 1. u vezi čl. 118. st. 1. KZ/11, te ga je na temelju čl. 119. st. 1. KZ/11 osudio  na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju čl. 56. KZ/11 optuženom L. B. izrečena je uvjetna osuda te kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako u roku četiri godine ne počini novo kazneno djelo, s time da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude.

 

1.1.              Na temelju odredbe čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br.: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje u tekstu ZKP/08 – valja primijetiti da je sud prvog stupnja propustio navesti i broj "Narodnih novina" 80/22 koje su važile u vrijeme donošenja pobijane presude) optuženik L. B. u cijelosti je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

 

2.              Protiv te presude žalbu je podnio optuženik L. B. po branitelju D. M., odvjetniku, "iz svih zakonom predviđenih i dopuštenih razloga", s prijedlogom da se pobijana presuda preinači  na način da ga se oslobodi optužbe, a podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3.              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-173/2023-3 od 20. travnja 2023. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

 

5.              Žalba nije osnovana.

 

6.               Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da se optuženik, premda uvodno u žalbi naznačuje da žalbu podnosi iz "svih zakonom predviđenih i dopuštenih razloga", sadržajno žali samo iz žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7.               Ostvarenje žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka u bitnome nalazi u tome da je prvostupanjski sud propustio navesti razloge o pojedinim odlučnim činjenicama, čime sadržajno očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/11.

 

Konkretno, smatra da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije dao jasne razloge o tome zašto ne prihvaća njegovu obranu, kao niti konkretne i dostatne razloge zašto iskaze ispitanih svjedoka u pojedinim dijelovima prihvaća, a u drugima ne, s time da izvedene dokaze prilikom njihove analize propušta dovesti u međusobnu vezu.

 

Pritom, optuženik posebno ističe da prvostupanjski sud njegovu obranu ne dovodi i vezu s nalazom i mišljenjem psihijatrijskog vještaka, materijalnim tragovima na automobilu i iskazom svjedoka M. B.. Također posebno upire da je iskaz svjedoka R. D. u suprotnosti s nalazom i mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka koji govori o dva udarca srednjeg intenziteta, dok svjedok opisuje da je oštećenika više puta udario, od čega jednom iz naleta, iznimno jako, šakom u glavu, a što po njegovom mišljenju upućuje nevjerodostojnosti iskazivanja tog svjedoka u cijelosti.

 

7.1.              Suprotno žalitelju prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude naveo jasne, neproturječne, određene i po stavu ovog žalbenog suda dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama  ovom predmetu, s kakvim zaključcima se žalitelj očito ne slaže, što, međutim, ne ulazi u okvire žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već u okvire žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.

 

Stoga žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nije prihvaćena.

 

8.              Povodom žalbe optuženika, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, ovaj žalbeni sud je pobijanu presudu ispitao i po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, niti da bi na štetu žalitelja povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08).

 

9.              Optuženik nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Iz konteksta žalbe u dijelu u kojem optuženik argumentira ostvarenje te žalbene osnove, može se zaključiti da žalitelj u bitnome  smatra da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada na temelju rezultata dokaznog postupka nije prihvatio kao vjerodostojnu i istinitu njegovu obranu u kojoj tvrdi da je kritične zgode postupao u nužnoj obrani, premda istu, po njegovom mišljenju, podupiru i drugi dokazi, posebice nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka, materijalni tragovi na automobilu, i iskaz svjedoka M. B..

 

S druge strane, po mišljenju žalitelja, prvostupanjski sud je pogriješio kada je kao vjerodostojan i istinit izvor saznanja o spornim činjenicama u ovom predmetu ocijenio iskaza svjedoka R. D., u svezi kojeg posebno upire da je u suprotnosti s nalazom i mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka koji govori o dva udarca srednjeg intenziteta, dok svjedok opisuje da je oštećenika više puta udario, od čega jednom iz naleta, iznimno jako, šakom u glavu.

 

9.1.              Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud na temelju rezultata dokaznog postupka takvu njegovu obranu s pravom ocjenjuje kao konstrukciju s ciljem izbjegavanja kaznene odgovornosti za predmetno djelo. Pritom, a sasvim suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno uočava da drugi dokazi izvedeni tijekom postupka ne podupiru obranu optuženika, dapače, opovrgavaju je.

 

Tako iz iskaza svjedoka M. B., za kojeg žalitelj tvrdi da potvrđuje njegovu obranu, proizlazi kako je taj svjedok doduše vidio trenutak kada je oštećenik pao u udubinu pokraj ceste u kojem trenutku se optuženik nalazio od njega udaljen kakvih jedan metar, pri čemu nije uočio da bi isti žrtvu udario, gurnuo ili bio s njome u bilo kakvom fizičkom kontaktu, međutim, iz njegovog iskaza proizlazi da nije vidio niti da bi oštećenik neposredno prije napada poduzimao bilo kakav fizički atak prema žalitelju.

 

Pored toga, takav iskaz svjedoka M. B. je u suprotnosti i sa rezultatima provedenog sudsko-medicinskog vještačenja. Naime, prema iskazu tog svjedoka žrtva je kritične zgode sama pala bez ikakvog djelovanja druge osobe, a što je u izravnoj suprotnosti s mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka prema kojem je oštećenik prije pada zadobio jedan ili dva udarca srednjeg intenziteta uslijed kojih je došlo do njegove destabilizacije.

 

Potpuno suprotno žalitelju, takvi rezultati provedenog sudsko-medicinskog vještačenja upravo podupiru iskaz svjedoka R. D., čiju vjerodostojnost optuženik u žalbi osporava, iz kojeg proizlazi da je žrtva pala uslijed više udaraca koje joj je zadao žalitelj, a od kojih je jadan bio glavu.

 

Imajući uz to dodatno u vidu da je taj svjedok tijekom postupka iskazivao dosljedno, uvjerljivo i  okolnosno, iznoseći pritom i niz detalja pa i onih specifičnih, a kakav iskaz se po stavu ovog žalbenog suda životno i logikom stvari ne očekuje od svjedoka koji događaj o kojem iskazuje opisuje na način kako se on stvarno nije odigrao, te činjenicu da je riječ o nepristranom svjedoku, u odnosu na kojeg niti ovaj žalbeni sud ne nalazi okolnosti koje bi upućivale na razumnu vjerojatnost o postojanju nekog motiva da lažno tereti optuženika, dapače, njegov iskaz, za razliku od iskaza svjedoka M. B. u ranije navedenom dijelu podupiru i rezultati provedenog sudsko-medicinskog vještačenja, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je riječ o vjerodostojnom i istinitim izvoru saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom predmetu.

 

Pritom ovaj žalbeni sud dodatno primjećuje da iz iskaz svjedoka R. D. proizlazi da se žrtva kada ju je optuženik ispitivao zašto mu je razbio staklo na taxi vozilu kao i kasnije kad je fizički nasrnuo na nju uopće nije branila, niti mu odgovarala jer to nije bila u stanju nalazeći se pod vidnim utjecajem nekih opijata (pritom valja primijetiti da i sama žrtva u svome iskazu navodi kako je prije inkriminiranog događaja popila poprilično puno votke), a što dodatno opovrgava obranu žalitelj da se kritične zgode samo branio od istodobnog, odnosno izravno predstojećeg napada žrtve (nužna obrana).

 

Što se pak tiče žalbenih tvrdnji glede proturječja iskaza tog svjedoka s nalazom i mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka koji govori o dva udarca do srednjeg intenziteta, dok svjedok opisuje da je oštećenika više puta udario, od čega jednom iz naleta, iznimno jako, šakom u glavu, valja primijetiti da nije životno niti logično za očekivati da se svjedok, čija je percepcija snage udarca koji je optuženik zadao žrtvi dakako subjektivna, točno i precizno odredi o jačini udarca, za razliku od sudsko- medicinskog vještaka koje je svoje mišljenje o tome dao na temelju egzaktnih medicinskih podataka i neupitnog stručnog znanja.

 

Naposljetku, mišljenje psihijatrijskog vještaka prema kojem se žalitelj kritične zgode nalazio u stanju povišenog afektivnog stanja uslijed prethodnog ponašanja žrtve (koja mu je razbila stražnje vjetrobransko staklo na taxi vozilu) zbog čega je njegova ubrojivost bila smanjena u znatnoj mjeri, samo po sebi, a kako to pogrešno smatra optuženik u žalbi, ne upućuje na zaključak da je kritične zgode postupao u nužnoj obrani, a kakvu njegovu obranu, kao što je to prethodno već pobliže obrazloženo, opovrgavaju drugi izvedeni dokazi.

 

Stoga žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

10.               Ovaj žalbeni sud je sukladno odredbi iz čl. 478. ZKP/08, premda se optuženik ne žali u tom pravcu, ispitao i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o kaznenoj sankciji.

 

Po stavu ovog žalbenog suda, prvostupanjski sud je prije svega pravilno utvrdio i vrednovao sve relevantne okolnosti važne za odluku o kaznenoj sankciji i proces njezine individualizacije.

 

Tako je optuženiku pravilno cijenio kao olakotno njegovu mladu životnu dob u vrijeme počinjenja djela (21 godinu), činjenicu da do sad nije bio osuđivan, te da je djelo počinio u stanju znatno smanjene ubrojivosti, dok otegotne okolnosti na njegovoj strani nije utvrdio.

 

Imajući dodatno na umu da je stanje  povišenog afektivnog stanja optuženika zbog kojeg je kritične zgode njegova ubrojivost bila smanjena u znatnoj mjeri svojim krajnje neprimjerenim ponašanjem neposredno prije samog inkriminiranog događaja izazvala  žrtva (na način da je u alkoholiziranom stanju razbila stražnje vjetrobransko staklo na njegovom taxi vozilu), prvostupanjski sud je po ocjeni ovog žalbenog suda pravilno ocijenio da se u ovom slučaju opravdano može očekivati da optuženik i bez izvršenja kazne zatvora na koju ga je osudio pobijanom presudom (u trajanju od jedne godine) ubuduće više neće činiti kaznena djela, a slijedom čega mu je s pravom izrekao uvjetnu osudu prema kojoj se izrečena kazna neće izvršiti ako u roku od 4 godine ne počini novo kazneno djelu.

 

Takvu kaznenu sankciju i ovaj žalbeni sud u svemu drži primjerenom svim relevantnim okolnostima o kojima ovisi odluka o vrsti i mjeri kaznene sankcije i proces njezine individualizacije, te podobnom za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe kažnjavanja.

 

11.              Kako žalba optuženika nije osnovana, a budući da ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Varaždinu 25. listopada 2023.