REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl.br. P-311/2025-68

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirna Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja NO iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv tuženika Alla Elegia d.o.o. Višnjan, Barići 30, OIB: 68821784007 zastupan po punomoćniku Slavici Popadić odvjetnik iz Rovinja, radi poništenja, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 03.studeni 2025. godine, u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tuženika, a objavljene dana 22.prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1.Poništava se ugovor o prijenosu tražbine založnog prava „Gornje Runke“ d.o.o u stečaju između tužitelja NO (OIB [osobni identifikacijski broj]) i tuženika Alla Elegio d.o.o (OIB 68821784007) sklopljen dana 22.7.2019.godine.

2.Uplaćeni iznos iz ugovora od 50.000,00 kn tužitelj će vratiti tuženiku po prodaji i naplati nekretnina Gornjih Runki.

3.Ukoliko tuženik isplati tužitelju razliku do pune cijene tražbine založnog prava u iznosu od 100.000,00 kn u roku od 30 dana, ugovor o prijenosu tražbine ostaje pravovaljan čl.329.st.3. ZOO-a tuženiku ostaje pravo prvokupa nekretnina Gornjih Runki u stečaju kad se raspiše natječaj za prodaju i nitko ga ne može osporiti.“

II Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 4.768,96 eura u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Ne dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva od 15.10.2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom 22.07.2019. sklopio ugovor o prijenosu tražbine. Tvrdi da je imao novčanu tražbinu prema tvrtki Gornje Runke d.o.o. u stečaju iz Premanture te da je njegova tražbina zajedno sa ostalim potraživanjima drugih vjerovnika uknjižena na nekretninama tvrtke Gornje Runke d.o.o. založnim pravom na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ističe kako je nastradao u izgradnji hotela vlasnika vrtke Jadranke d.d. u Malom Lošinju 20.04.2014. na način da je sa toranjske kranske dizalice na njega pao teret pa je helikopterom prebačen u KBC Sušak gdje mu je spašen život, ali mu je utvrđen invaliditet od 100% i sada se nalazi u invalidskoj mirovini. Navodi da su zbog svega toga njegova primanja ispod razine za pristojan život. Za njegovo teško materijalno stanje da je znala punomoćnica tuženika a i sam tuženik pa da je pod tim okolnostima namjerno u svoju korist iskoristivši nuždu u kojoj se nalazio zaključio ugovor o prijenosu tražbine. Navodi kako je predmetni ugovor potpisao iz stanja nužde jer da mu je to bila jedina šansa za preživljavanje. Prije potpisivanja ugovora da je imao dospjelu nenaplaćenu novčanu tražbinu prema Gornjim Runkama d.o.o. u iznosu od 150.000,00 kn sa zateznim kamatama koja je bila osigurana založnim pravom. Tuženik da je iskoristio tu situaciju te da mu je ponudio iznos od 50.000,00 kn koje da je on prihvatio. Tvrdi da tuženik nije imao sluha da mu isplati njegova stvarna potraživanja što je za njega bilo pravo bogatstvo jer da bi time podmirio sva svoja dugovanja temeljem već tada pokrenutih ovršnih postupak. Smatra da je predmetni ugovor zelenaški i protivan Ustavu RH. Smatra da je ugovor i ništetan pa u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu predlaže da se presudom poništi predmetni ugovor (toč. I petita tužbenog zahtjeva), da se tuženiku vraća uplaćeni iznos naknade od 50.000,00 kn (toč. II petita) te toč. III kojom bi se ugovor ostavio na pravnoj snazi ukoliko mu tuženik isplati razliku do pune cijene tražbine založnog prava od 100.000,00 kn tuženiku ostaje pravo prvokupa koje kad se raspiše natječaj za prodaju nitko ne može osporiti. U podnesku od 15.10.2025. tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev na način da je u toč. I zatražio poništenje ugovora o prijenosu založnog prava, u toč. II da sud dostavi presudu P-311/2025 zk odjelu Rovinj i da se na njega prepiše stan u vlasništvu ĆO te u toč. III da mu se izvrši povrat duga putem ovrhe ili javnog bilježnika ali da je sporna visina toga duga tvrdeći da bi istu platio kada se on naplati od TO.

2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava zahtjev tužitelja te navodi kako nije točno da je tuženik iskoristio njegovo teško zdravstveno i materijalno stanje kako bi s njim zaključio ugovor o prijenosu tražbine. Tvrdi da mu se tužitelj sam obratio za pomoć te da se tuženik na njega sažalio i samo zbog njegove invalidnosti isplatio iznos od 50.000,00 kn i tako otkupio njegovu tražbinu iako je vjerojatnost naplate te tražbine bila nemoguća. Tuženik ne osporava da je 50.000,00 kn isplatio prema nalogu tuženika na račun njegova prijatelja AO jer su njegovi računi bili u blokadi. Tvrdi da nikada nije bilo govora da se tužitelju isplati 150.000,00 kn jer takav izračun nije proizlazio iz tužiteljeva založnog prava. Smatra da se ne radi o zelenaškom ugovoru. Tužiteljeva tražbina da je bila osigurana založnim pravom na nekretninama Gornje Runke d.o.o. na iznos glavnice od 65.712,70 kn zajedno sa zateznim kamatama. Tvrdi kako tuženik u stečajnom postupku prema Gornjim Runkama d.o.o. ima osiguranu svoju tražbinu u znatno višem iznosu od tužiteljeve s prvenstvenim redoslijedom naplate pa je bilo evidentno i očito da se tuženik ne može naplatiti iz preostale vrijednosti nekretnine u stečajnom postupku, a kamoli tužitelj koji je bio razlučni vjerovnik i zadnji u redoslijedu naplate. Također navodi da je u međuvremenu jedan od razlučnih vjerovnika TO uspjela u parničnom postupku te je na nekretnini Gornjih Runka d.o.o. stekla pravo vlasništva. Slijedom navedenog da je u ovršnom postupku za naplatu svih založnih vjerovnika po redoslijedu namirenja preostao samo dio kč. [katastarska čestica] koji u naravi predstavlja jedan nedovršeni stan u prizemlju sa dijelom podruma iz čije vrijednosti se ne može namiriti ni prvi vjerovnik u redoslijedu naplate a kamoli tuženik i tužitelj. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u ovosudni spis Ovr-7817/15, pročitana je prijava tražbine u stečajnom postupku, pročitani su vlasnički listovi, pročitan je ugovor o prijenosu tražbine od 23.07.2019., pročitana je uplatnica na str.19 spisa, izvršen je uvid u fotografije, pročitano je rješenje CZS Velika Gorica, pročitana je presuda Visokog Upravnog suda na str.22 spisa, izvršen je uvid o utvrđenoj naknadi plaće za tužitelja, pročitan je promet po zaštićenom računu tužitelja, potvrda na str.30 spisa, pročitana je medicinska dokumentacija, pročitana su rješenja HZMO, izvršen je uvid u preslike e-mail poruka, pročitan je povijesni vlasnički list, pročitano je rješenje o zabilježbi ovoga spora, pročitan je izvadak iz registra Trgovačkog suda u Pazinu, pročitana je pravomoćna presuda ovoga suda posl.br.P-415/2019, pročitano je rješenje Z-23920/2021, pročitan je procjembeni elaborat, izvršen je uvid u zaključak o prodaji, pročitano je izvješće stečajnog upravitelja, pročitan je iskaz tužitelja, izvršen je uvid u spis Stalne službe u Rovinju Ovr-4801/2017, pročitani su prigovori razlućenih vjerovnika na str.320 spisa, pročitano je rješenje o ovrsi, pročitano je rješenje ODO Pula na str.363 spisa, pročitan je kaznena prijava na str.379 spisa, izvršen je uvid u obračun kamata, pročitan je iskaz svjedoka MO, pročitano je rješenje HZMO, pročitana je prijava tražbine u stečajni postupak na str.422, pročitan je zaključak Ovr-2667/13, pročitan je ugovor o prijenosu tražbine, pročitan je vansudski dopis odvjetnika Čohilja, pročitan je vlasnički list, pročitano je rješenje ovoga suda Z-16404/21, pročitana je presuda ovoga suda P-415/19,pročitani su vansudski dopisi i računi na str.431-443, izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju i dopise za vještačenja na str.457-460, pročitano je rješenje HZMO od 03.05.2017., pročitana je kaznena prijava na str.483, izvršen je uvid u vansudske dopise, prigovore, očitovanja na str.487-494, pročitana je presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici P-111/12, izvršen je uvid u obavijest o mirovinskim primanjima tužitelja, pročitan je promet po tekućem računu, izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja, pročitano je rješenje o osiguranju ovoga suda Ovr-7817/2015, pročitan je dopis stečajnoj imovini, izvršen je uvid u spis Trgovačkog suda u Rijeci St-234/13 i spis Općinskog suda Pula P-127/2012.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5.Između parničnih stranaka nije sporno:

-da su tužitelj kao ustupitelj tražbine i tuženik kao preuzimatelj tražbine 23.07.2019. sklopili ugovor o prijenosu tražbine u iznosu od 65.712,70 kn koju tužitelj ima prema tvrtki Gornje Runke d.o.o. u stečaju (čl.1 ugovora);

-da je tražbina ustupljena uz ugovorenu naknadu od 50.000,00 kn koja je tužitelju plaćena (čl.2 ugovora);

-da je tužitelj dopustio tuženiku da na temelju ugovora i potvrde banke o plaćanju ugovorene naknade u zemljišnim knjigama izvrši upis promjene založnog vjerovnika sa imena tužitelja na ime tuženika.

6.Podneskom od 15.10.2025. tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev na način da je u toč.I zatražio poništenje ugovora o prijenosu založnog prava, u toč.II da sud dostavi presudu P-311/2025 zk odjelu Rovinj i da se na njega prepiše stan u vlasništvu ĆO te u toč.III da mu se izvrši povrat duga putem ovrhe ili javnog bilježnika ali da je sporna visina toga duga tvrdeći da bi istu platio kada se on naplati od TO.

Obzirom da je preinaka izvršena nakon zaključenja prethodnog postupka sud je pozivom na odredbu čl.190.st.1. ZPP-a nije dopustio.

7.U konačno određenom tužbenom zahtjevu (podnesak od 8.11.2021. na listu 160 spisa) tužitelj predlaže da se presudom poništi predmetni ugovor (toč.I petita tužbenog zahtjeva), da se tuženiku vraća uplaćeni iznos naknade od 50.000,00 kn (toč. II petita ) te toč. III kojom bi se ugovor ostavio na pravnoj snazi ukoliko mu tuženik isplati razliku do pune cijene tražbine založnog prava u iznosu od 100.000,00 kn, tuženiku ostaje pravo prvokupa koje kad se raspiše natječaj za prodaju nitko ne može osporiti.

8.U bitnom, zahtjev tužitelja temelji se na utvrđenju da se in concreto radi o zelenaškom ugovoru.

Prema odredbi čl.329 ZOO-a ništetnim se smatra ugovor kojim netko koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugoga, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je drugome dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

9.Prije svega valja ukazati da prema spisu priloženim dokazima (e-mail korespondenciji između tužitelja i punomoćnice tuženika na listu 49-109 spisa) proizlazi kako je činu sklapanja ugovora prethodila konkretna komunikacija između potpisnika ugovora. Tužitelju je pouzdano i izvjesno znao za koju bi se cijenu tražbina otkupila, znao je koliko iznosi njegova tražbina i na te je uvjete otkupa svojevoljno i dobrovoljno pristao, bez nagovaranja ili bilo kakvog uvjetovanja od strane tuženika. Pri tome tuženik ne nudi nikakve konkretne dokaze o stanju nužde odnosno teškog materijalnog stanja sa kojim bi tuženik bio upoznat i potom ugovor sklopio iskorištavanjem stanja u kojem se tužitelj nalazi.

Upravo suprotno, iz priložene e-mail komunikacije proizlazi kako je upravo tužitelj bio taj koji je požurivao sklapanje ugovora, interesirao se o dinamici i valuti plaćanja naknade po sklopljenom ugovoru, ukazivao tuženiku (odnosno njegovom punomoćniku) na probleme koje ima glede primitka novca (blokirani račun) i tražio rješenja kako će se isplata izvršiti pa sud smatra da se iz opisanog postupanja ne može zaključiti da postoje bitna obilježja zelenaškog ugovora.

Također, iz opisanog postupanja ne može se ni zaključiti da bi tužitelj bio lakomislen, nedovoljno iskusan ili u odnosu zavisnosti prema tuženiku ili trećoj osobi.

Sklapanje predmetnog ugovora inicirao je sam tužitelj, kako to detaljno opisuje u svom iskazu prije sklapanja ugovora imao je dovoljno vremena, znanja i životnog iskustva da može znati kakav posao sklapa i kakve će posljedice za njega iz tog posla proizaći iz čega slijedi da ugovor koji je sa tuženikom sklopio nema obilježja nezakonitog ili nedopuštenog, odnosno ništetnog pravnog posla.

9.Utemeljenost izvedenog zaključka proizlazi i iz iskaza svjedoka JO stečajnog upravitelja stečajne mase Gornje Runke d.o.o. u stečaju koji je potvrdio da ga je tužitelj kontaktirao nakon sklapanja predmetnog ugovora tražeći od istoga da ubrza isplatu. Iskaz svjedoka sud je ocijenio istinitim i vjerodostojnim te ga je u cijelosti prihvatio.

10.Nastavno valja ukazati i na činjenicu koja proizlazi iz iskaza imenovanog svjedoka da se u stečajnom postupku namirio tek prvi hipotekarni vjerovnik. To samo za sebe ne govori u prilog (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva no svakako jest dobar pokazatelj da se tužitelj u stečajnom postupku uopće ne bi naplatio.

11.Glede bitne zablude kao razloga pobojnosti odnosno nesporazuma kao razloga ništetnosti spornog ugovora iz toč.I petita na koju upućuje drugostupanjski sud kao mogući razlog za poništenje/utvrđenje ništetnosti valja reći sljedeće.

Uvidom u spis ovoga suda P-127/12 utvrđeno je da se radi o parničnom predmetu po tužbi tužitelja protiv tuženika Gornje Runke d.o.o. radi isplate naknade za korištenje privatnog vozila u privatne svrhe i naknade štete zbog kvara osobnog automobila te izgubljene zarade. U predmetu je 29.01.2013. donijeta pravomoćna presuda zbog ogluhe. Predmet spora u toj parnici jest tražbina osigurana založnim pravom u predmetu ovoga suda Ovr-7817/2015.

Tužitelj koji je po ocjeni suda svojevoljno i dobrovoljno pristao na sklapanja spornog ugovora te koji je požurivao tuženika u njegovu sklapanju, a istovremeno znao za opseg svoje tražbine (pa i one osigurane prisilnim založnim pravom u predmetu Ovr-7817/2015) nema valjano uporište za tvrdnju da je bio u zabludi glede ugovora koji sklapa. Također nema govora da se radi o nesporazumu (čl.282) jer po ocjeni suda pravna narav ugovora nije sporna kao ni njegovi bitni elementi o kojima je ranije obrazloženo. Preciznije tužitelj je imao tražbinu u iznosu od 65.712,70 kn (članak 1 spornog ugovora) koja tražbina je bila osigurana založnim pravom i pristao je za naknadu od 50.000,00 kn (čl.2) izvršiti brisanje upisanog osiguranja.

Po ocjeni suda tužitelj je u vrijeme sklapanja spornog ugovora bez dvojbe imao sva potrebna saznanja o kakvom se poslu radi, koja je njegova pravna priroda, što će tim poslom dobiti (50.000,00 kn), a što izgubiti (zalog na nekretnini kojom se osigurava novčana tražbina u bitno višem nominalnom iznosu – Ovr-7817/2015), imao je dovoljno životnog iskustva pa je svjesno i voljno sklopio predmetni ugovor pristajući na sve posljedice koji će isti proizvesti.

12.Iz navedenih razloga sud je zahtjev tužitelja iz toč.I petita tužbenog zahtjeva odbio kao neosnovan.

13.Točkom II tužbenog zahtjeva tužitelj pristaje vratiti uplaćeni iznos od 50.000,00 kn, koje je primio nesporno od tuženika temeljem zaključenog ugovora o prijenosu tražbine. U slučaju da sud utvrdi ništetnim određeni pravni posao posljedica koja nastaje jest da svaka stranka vraća ono što je po osnovu tog ugovora primila (arg.iz čl.323.st.1. ZOO-a). Kako je sud utvrdio da je predmetni ugovor zakonit i dopušten pravni posao to je taj dio zahtjeva odbio kao neosnovan.

14. Točkom III petita tužbenog zahtjeva zahtijeva se ostaviti ugovor na pravnoj snazi ukoliko mu tuženik isplati razliku do pune cijene tražbine založnog prava, u iznosu od 100.000,00 kn nakon čega tuženiku ostaje pravo prvokupa koje kad se raspiše natječaj za prodaju nitko ne može osporiti. Kako je sud utvrdio da je predmetni ugovor zakonit i dopušten pravni posao to je i taj dio zahtjeva odbio kao neosnovan.

15. Prema odredbi čl.327 ZOO-a sud na ništetnost pravnih poslova pazi po službenoj dužnosti. Po ocjeni suda ugovor nije ništetan pravni posao ni po nekom drugom osnovu. Ugovor su sklopile osobe koja za njegovo sklapanje imaju potrebnu stranačku i poslovnu sposobnost, ne radi se o simuliranom/disimuliranom poslu, nema nesklada između volje i očitovanja, nesporazuma, ne radi se o ugovoru za čije se sklapanje traži posebna zakonska forma koja eventualno ne bila ispoštovana, činidba je dopuštena, određena i moguća.

16. O protutužbenom zahtjevu je pravomoćno odlučeno presudom P-881/2022 od 10.05.2024. Tom je odlukom protutužbeni zahtjev odbijen, a protiv tog dijela odluke žalba u propisanom roku nije podnijeta.

17. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

18. Tuženik ima pravo na naknadu parničnog troška temeljem odredbe čl. 154. st.1. u svezi s čl. 155. ZPP-a.

Tuženik istina nije uspio sa svojim zahtjevom ali u tom djelu nisu nastali posebni troškovi dok je upravo tužitelj inicirao vođenje ovoga postupka , vodio ga samostalno kao pravno neuka osoba i unatoč upozorenjima od postupka nije odustajao pa suda smatra da tuženiku pripada pravo na naknadu troška jer je u bitnom uspio u postupku obzirom da je zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

Tako je tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je trošak odmjeren u skladu sa važećim odredbama odvjetničke tarife i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora za sastav odgovora na tužbu ,sastav protutužbe, pristup na šest ročišta za glavnu raspravu i sastava dva pisana podneska u sveukupnom iznosu od 2.500 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eur-a i pripadajući PDV 25% tužitelju na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 6.250,00 eur-a. No kako je tuženik zatražio manji iznos od 4.768,96 eura to mu je taj iznos u cijelosti i dosuđen. Troškove postupka nakon ukide odluke tuženik nije posebno potraživao pa sud o istima nije odlučivao.

U Puli 22. prosinca 2025. godine

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužitelju osobno

2. tuženiku po punomoćniku