Poslovni broj: Povrv-22/2019-27

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23 000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Nevi Lukin, na temelju prijedloga sudske savjetnice Tine Jelovac Milošević, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici stambene zgrade [adresa], i to: VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], GV, OIB: [osobni identifikacijski broj], HV, OIB: [osobni identifikacijski broj], ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj], ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj], ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], TV, OIB: [osobni identifikacijski broj], BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], OV, OIB: [osobni identifikacijski broj], UV, OIB: [osobni identifikacijski broj], LV, OIB: [osobni identifikacijski broj], AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], FV, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po ŽV i IV, vl. obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a ovi po punomoćniku Jurici Kvartuču, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice CV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. studenog 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja JV i punomoćnika tuženice Branimira Zorice, na ročištu određenom radi objave presude, 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u Zadru Alkice Kolega Zubčić, poslovni broj Ovrv-6041/2018 donesenim 7. prosinca 2018. kojim je tuženici naloženo tužiteljima isplatiti iznos od 735,35 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 21,01 EUR od 16. prosinca 2015. do isplate

- 21,01 EUR od 16. siječnja 2016. do isplate

- 21,01 EUR od 16. veljače 2016. do isplate

- 21,01 EUR od 16. ožujka 2016. do isplate

- 21,01 EUR od 16. travnja 2016. do isplate

- 21,01 EUR od 16. svibnja 2016. do isplate

- 21,01 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate

- 21,01 EUR od 16. srpnja 2016. do isplate

- 21,01 EUR od 16. kolovoza 2016. do isplate

- 21,01 EUR od 16. rujna 2016. do isplate

- 21,01 EUR od 16. listopada 2016. do isplate

- 21,01 EUR od 16. studenog 2016. do isplate

- 21,01 EUR od 16. prosinca 2016. do isplate

- 21,01 EUR od 16. siječnja 2017. do isplate

- 21,01 EUR od 16. veljače 2017. do isplate

- 21,01 EUR od 16. ožujka 2017. do isplate

- 21,01 EUR od 16. travnja 2017. do isplate

- 21,01 EUR od 16. svibnja 2017. do isplate

- 21,01 EUR od 16. lipnja 2017. do isplate

- 21,01 EUR od 16. srpnja 2017. do isplate

- 21,01 EUR od 16. kolovoza 2017. do isplate

- 21,01 EUR od 16. rujna 2017. do isplate

- 21,01 EUR od 16. listopada 2017. do isplate

- 21,01 EUR od 16. studenog 2017. do isplate

- 21,01 EUR od 16. prosinca 2017. do isplate

- 21,01 EUR od 16. siječnja 2018. do isplate

- 21,01 EUR od 16. veljače 2018. do isplate

- 21,01 EUR od 16. ožujka 2018. do isplate

- 21,01 EUR od 16. travnja 2018. do isplate

- 21,01 EUR od 16. svibnja 2018. do isplate

- 21,01 EUR od 16. lipnja 2018. do isplate

- 21,01 EUR od 16. srpnja 2018. do isplate

- 21,01 EUR od 16. kolovoza 2018. do isplate

- 21,01 EUR od 16. rujna 2018. do isplate

- 21,01 EUR od 16. listopada 2018. do isplate

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u Zadru Alkice Kolega Zubčić, poslovni broj Ovrv-6041/2018 donesenim 7. prosinca 2018. u dijelu kojim je tuženici naloženo tužiteljima isplatiti iznos od 21,01 Eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. 12. 2015. g. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 1.327,82 Eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom zatraženom iznosu preko dosuđenog odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji Suvlasnici stambene zgrade [adresa] (u nastavku teksta: tužitelji), ranije ovrhovoditelji, podnijeli su 6. prosinca 2018. javnom bilježniku u [adresa] Alkici Kolega Zubčić, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženice CV (u nastavku teksta: tuženica), ranije ovršenice, radi naplate novčane tražbine u iznosu od 5.699,88 HRK sa zateznim kamatama na ime mjesečne novčane obveze.

2. Predložena ovrha određena je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-6041/2018 donesenim 7. prosinca 2018. po javnom bilježniku u [adresa] Alkici Kolega Zubčić.

3. Protiv označenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženica, ranije ovršenica, pravodobno je podnijela prigovor u kojem je u bitnome navela kako tužitelji potražuju isplatu utuženog iznosa na ime neplaćene pričuve čiji je iznos povećan u dva navrata, i to prvi put s 1,53 HRK po četvornom metru površine stana na 2,00 HRK po četvornom metru površine stana, radi ugradnje sigurnosnih vrata na dizalu, a drugi put s 2,00 HRK po četvornom metru površine stana na 3,00 HRK po četvornom metru površine stana zbog bojanja fasade zgrade. Nadalje je navela kako prvo povećanje pričuve nije u skladu s Međuvlasničkim ugovorom zaključenim među stanarima stambene zgrade u [adresa] jer suvlasnici o istome nisu odlučivali, niti je u vezi s istim bio zakazan i održan sastanak suvlasnika, niti o istome postoji zapisnik, već je predstavnik suvlasnika, na zahtjev upravitelja zgrade, o istome proveo anketu i temeljem iste donio odluku, pri čemu suvlasnički udjeli onih suvlasnika koji su bili za povećanje pričuve ne daju postotak veći od 50 % udjela. Tuženica je u svom prigovoru istaknula i kako su i ovaj sud i Županijski sud u Zadru zauzeli stav da odluka o povećanju nije donesena u skladu s Međuvlasničkim ugovorom, a sve s obzirom na to da su tužitelji već protiv nje vodili postupak pred ovim sudom poslovni broj P-3069/09. U odnosu na drugo povećanje pričuve, tuženica je navela kako je tadašnji predstavnik stanara KV održao sastanak sa stanarima radi bojanja fasade zgrade te da odluka o povećanju nije donesena natpolovičnom većinom suvlasničkih udjela. Nastavno je navela kako upravitelj zgrade pruža i uslugu čišćenja stubišta zgrade, koji se trošak od 50,00 HRK plaća na isti račun na koji se plaća i pričuva te da smatra kako bi navedene stavke na kartici prostora trebalo razdvojiti, imajući u vidu da usluga za čišćenje stubišta zastarijeva za jednu godinu, dok potraživanje s osnove zajedničke pričuve zastarijeva za tri godine. S tim u vezi, tuženica je istaknula i prigovor zastare u odnosu na tražbinu od 31. listopada 2015. do 30. studenog 2015., kao i u odnosu na tražbinu za čišćenje stubišta od 31. listopada 2015. do 30. studenog 2017. Zaključno je navela kako je vjerodostojna isprava osnovana na netočnim podacima, da upravitelj nikada nije podnio godišnji program održavanja zgrade po prioritetima za narednu godinu sa financijskom konstrukcijom radi čega je bila primorana sudskim putem zatražiti razrješenje dužnosti istog, kao i da svoju obveznu pričuvu u iznosu od 1,53 HRK po četvornom metru površine stana redovito uplaćuje.

4. Povodom pravodobnog prigovora tuženice, rješenjem ovoga suda pod poslovnim brojem Povrv-22/2019 od 11. siječnja 2019., rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-6041/2018 doneseno 7. prosinca 2018. po javnom bilježniku u [adresa] Alkici Kolega Zubčić stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su sve provedene radnje te je određeno da će se postupak provesti pred parničnim odjelom ovoga suda kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj je podneskom od 13. ožujka 2025. te usmeno na ročištu održanom 26. ožujka 2025. konačno uredio tužbeni zahtjev zbog činjenice da je nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, sada tužbe, u Republici Hrvatskoj valuta EUR postala službena valuta, na način da utuženo potraživanje iznosi 756,36 EUR.

6. U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev glasi na isplatu iznosa od 756,36 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, stoga se sukladno odredbi članka 461.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, dalje: ZPP (NN 25/13, 89/14) radi o sporu male vrijednosti.

7. U dokaznom postupku sud je pregledao i pročitao karticu prostora od 14. studenog 2018. za prostor: ST-1065 – stan, površina 73,11 m2, faktor: 1, adresa zgrade; [adresa], vlasnik: SV, OIB: [osobni identifikacijski broj], šifra: 985, udjel: 1/1 (list spisa: 6-7), nepodmirena dugovanja [adresa], prostor ST-1065 od 14. studenog 2018. (list spisa 8), Ugovor o upravljanju stambenom zgradom broj 67/06 (list spisa 9-10a), Međuvlasnički ugovor (list spisa 11- 13a), Presudu Županijskog suda u Zadru poslovni broj: Gž-3299/15 od 5. listopada 2017. (list spisa 26-29), Presudu Županijskog suda u Zadru poslovni broj: Gž-177/14 od 12. svibnja 2015. (list spisa 30-31a), Presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj: P-3069/09 od 14. listopada 2013. (list spisa 32-36), Presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Povrv-1074/2015 (list spisa 39-45), Potpisnu listu od 16. ožujka 2015. (list spisa 46-46a), karticu prostora od 18. rujna 2019. za prostor: ST-1065 – stan, površina 73,11 m2, faktor: 1, adresa zgrade; [adresa], vlasnik: SV, OIB: [osobni identifikacijski broj], šifra: 985, udjel: 1/1 (list spisa 47-49a), Odluku od 30. prosinca 2006. (list spisa 50), anketni list (list spisa 51-57), Odluka od 28. ožujka 2007. (list spisa 58), anketni list (list spisa 58a-60), potvrdu Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela Zadar broj: 19392/2015 (list spisa 60a), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 61-64a), priklopljen ovosudni spis P-3069/09 i Povrv-1074/15. U ovoj se pravnoj stvari radi o sporu male vrijednosti reguliranim odredbom članka 461.a ZPP (NN 25,13, 89/14) kojim je propisano da su u takvim postupcima stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu, iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica, a da ih na pripremnom ročištu mogu iznositi i predlagati samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu, jer ih u protivnom sud neće uzeti u obzir. Slijedom navedenog, sud je one činjenice koje je tužitelj iznio, kao i dokaze koje je isti predložio u podnesku koji je dana 3. listopada 2019. predao sudu, uzeo u obzir. Ovo stoga što tužitelj nije mogao znati da će tuženica protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izjaviti prigovor pa te navode i dokaze nije mogao iznijeti u tužbi, ranije prijedlogu za ovrhu. S druge strane, tuženica je već u odgovoru na tužbu, ranije prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, mogla iznijeti sve na čemu temelji svoje tvrdnje pa su stoga u obzir uzeti samo oni navodi tuženice izneseni na pripremnom ročištu koji su dani kao odgovor i argumentacija na tužiteljeve navode, dok nije uzet u obzir predloženi i izvedeni dokaz saslušanja tuženice. Naime, tužitelj se u podnesku od 3. listopada 2019. u nijednom dijelu nije očitovao u pogledu troškova čišćenja stubišta, pa navodi tuženice koji su izneseni na pripremnom ročištu u odnosu na isto, kao i prijedlog tuženice da se ista sasluša na navedenu okolnost i izvedeni dokaz nisu uzeti u obzir jer tuženica istovremeno sudu nije dokazala da isti dokaz nije mogla predložiti ranije bez svoje krivnje. Pritom valja napomenuti da je na navedenom pripremnom ročištu navela kako još jednom ističe da joj nije jasno na temelju kojeg Ugovora upravitelj zgrade UNIK vrši čišćenje stubišta te da joj isti nikad nije predočen, premda se radi o navodima koje je tada po prvi put iznijela slijedom čega, iz razloga koji su ranije navedeni, isti također nisu uzeti u obzir.

8. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

9. Isplatu iznosa od 756,36 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tužitelji od tuženice potražuju po osnovi razlike uplaćene pričuve i stvarno ispostavljenih računa za istu za razdoblje od studenog 2015. do listopada 2018. iz čega slijedi da je predmet ovog postupka obaveza tuženice za plaćanje ugovorene zajedničke pričuve.

10. Među strankama nije sporno da je tuženica vlasnica stana u zgradi na adresi [adresa], odnosno suvlasnica stambene zgrade na navedenoj adresi, da su suvlasnici zgrade sklopili Međuvlasnički ugovor kojim je predstavnikom stanara imenovan GV, a upravljanje zgradom povjereno upravitelju UNIK s kojim su tužitelji zaključili Ugovor o upravljanju stambenom zgradom, da je obveza plaćanja pričuve povećana u dva navrata i to prvi put s 1,53 HRK po četvornom metru površine stana na 2,00 HRK po četvornom metru površine stana, a drugi put s 2,00 HRK po četvornom metru površine stana na 3,00 HRK po četvornom metru površine stana, da je tuženica obvezna sudjelovati u zajedničkoj pričuvi u utuženom razdoblju, da je ista u utuženom razdoblju svaki mjesec na ime pričuve plaćala iznos od 111,00 HRK te da se naknada troškova čišćenja stubišta uplaćuje na isti račun na koji se uplaćuju i sredstva pričuve.

11. Među strankama je sporno je li povećanje pričuve s 1,53 HRK po četvornom metru površine stana na 2,00 HRK po četvornom metru površine stana te potom s 2,00 HRK po četvornom metru površine stana na 3,00 HRK po četvornom metru površine stana izvršeno sukladno odredbama Međuvlasničkog ugovora te samim time, proizvodi li povećanje pravno obvezujući učinak za tuženicu, odnosno je li tuženica u obvezi plaćanja zajedničke pričuve preko uplaćenog iznosa u utuženom razdoblju. Nadalje, sporno je i je li potraživanje za čišćenje stubišta u razdoblju od 31. listopada 2015. do 30. studenog 2017. zastarjelo, kao i je li zastarjelo cjelokupno potraživanje u razdoblju od 31. listopada 2015. do 30. studenog 2015.

12. U odnosu na tuženičin prigovor zastare kojim se poziva na jednogodišnji zastarni rok za potraživanje po osnovi čišćenja stubišta, valja reći da se u konkretnom slučaju ima primijeniti zastarni rok iz članka 226. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO.) koji propisuje da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja, a ne zastarni rok prema odredbi članka 232. stavka 1. ZOO. Potonji bi se mogao primijeniti kada bi se radilo o usluzi održavanja čistoće pružene za potrebe domaćinstva tuženice, no u konkretnom slučaju usluga održavanja čistoće stubišta odnosi se na stubište zgrade (zajednički dijelovi i uređaji zgrade). Takav stav zauzeo je i Županijski sud u Rijeci u odluci broj Gž 95/2022 od 4. veljače 2022. Glede istaknutog prigovora zastare u pogledu cjelokupnog potraživanja u razdoblju od 31. listopada 2015. do 30. studenog 2015., isti je osnovan u odnosu na potraživanje za listopad 2015., s dospijećem 16. studenog 2015. Budući da je tužba, ranije prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, podnijeta 6. prosinca 2018., proizlazi da je od dospijeća navedene tražbine do podnošenja tužbe, ranije prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protekao trogodišnji zastarni rok koji se u konkretnom slučaju primjenjuje.

13. Člankom 85. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV) propisano je da cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo određenoga posebnog dijela upravljaju suvlasnici po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, ako tim zakonom nije što drugo određeno, dok je stavkom 2. istog članka propisano da su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkoga upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu. Nastavno na to, stavkom 4. istog članka određeno je odluke o poduzimanju poslova redovite uprave i izvanrednih poslova suvlasnici donose u pisanom obliku, s tim da međusobne odnose mogu odrediti pisanim sporazumom (međuvlasnički ugovor).

14. Člankom 86. ZV propisano je da su, između ostalih, poslovi redovite uprave cijelom nekretninom redovito održavanje zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine, uključujući i građevne promjene nužne radi održavanja, stvaranje primjerene zajedničke pričuve za predvidive buduće troškove te imenovanje i opoziv upravitelja.

15. Člankom 89. stavkom 1. ZV propisano je da troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno, dok je stavkom 2. istog članka propisano da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.

16. Člankom 90. stavkom 1. ZV propisano je da je zajednička pričuva iz članka 85. stavka 2. ovoga Zakona namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, stavkom 2. istog članka da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika, dok je stavkom 3. određeno da zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove.

17. Člankom 93. stavkom 1. ZV propisano je da upravitelj, bio postavljen od suvlasnika ili od suda, upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika, i to umjesto njih, pri čemu u odnosu prema trećima ne djeluju ograničenja koja bi mu bila postavljena pravnim poslom, dok je stavkom 2. istog članka propisano da je u upravljanju nekretninom upravitelj ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka.

18. Međuvlasničkim ugovorom sklopljenim između Suvlasnika stambene zgrade na adresi [adresa] ugovoreno je da je stvaranje zajedničke pričuve odluka u okviru redovnog upravljanja koja se smatra donesenom kada se za nju izjasne suvlasnici čiji vlasnički dijelovi prelaze 50 % ukupne vrijednosti vlasničkih dijelova i iste obvezuju sve suvlasnike, dok je za odlučivanje o pitanjima koja prelaze okvire redovnog upravljanja potrebna suglasnost svih suvlasnika.

19. Čitanjem anketnih listova o suglasnosti za povećanje pričuve u svrhu ugradnje sigurnosnih vrata u kabini dizala potpisanih do donošenja Odluke od 30. prosinca 2006. utvrđeno je da je suglasnost dalo šest suvlasnika, i to NV, ČV, RV, GV, ĆV i ZV, čiji suvlasnički udjeli čine manje od 50 % ukupne vrijednosti suvlasničkih udjela, slijedom čega navedena Odluka nije donesena u skladu s odredbama Međuvlasničkog ugovora zaključenog među suvlasnicima i samim time nije obvezujuća za tuženicu. Međutim, uz ranije dane suglasnosti, suglasnost za donošenje Odluke od 28. ožujka 2007. kojom je pričuva povećana za iznos od 100,00 HRK dali su i EV, DV, VZ i MZ čime ukupni suvlasnički udjeli suvlasnika koji su dali suglasnost za povećanje pričuve iznose 676,31 m2 što u odnosu na ukupnu površinu zgrade od 1.069,06 m2, sve sukladno evidenciji upravitelja zgrade o suvlasnicima iste, iznosi oko 63 %. Kraj činjenice da je u ranijim postupcima koje su tužitelji vodili protiv tuženice po istoj činjeničnoj i pravnog osnovi, samo za drugo vremensko razdoblje, ovaj sud zauzeo stav da je davanje suglasnosti putem anketnog lista valjano očitovanje volje suvlasnika, koje se sukladno Međuvlasničkom ugovoru može dati i pisanim putem, da suvlasnički udjeli suvlasnika koji su suglasni s povećanjem prelaze 50% ukupne vrijednosti dijelova čime su ispunjeni uvjeti propisani Međuvlasničkim ugovorom, da je Odluku od 28. ožujka 2007. potpisao ovlašteni predstavnik stanara GV te da nije relevantno je li suglasnost dana prije ili nakon donošenja Odluke već je relevantno samo postoji li, a koji je stav potvrdio i Županijski sud u Zadru, tuženica je u obvezi plaćanja povećanog iznosa pričuve sukladno Odluci od 28. ožujka 2007. U odnosu na navod tuženice da DV nije suvlasnik, već da isti živi u stanu koji je u vlasništvu Republike Hrvatske, ističe se kako potvrda zemljišnoknjižnog odjela ovog suda da isti nije upisan kao vlasnik nekretnina u k. o. [katastarska općina] na dan 20. srpnja 2015. nije dokaz o tome da isti nije bio vlasnik u vrijeme kada je navedenu suglasnost dao, posebice imajući u vidu da spisu prileži evidencija upravitelja zgrade s popisom suvlasnika.

20. Čitanjem potpisne liste za povećanje pričuve u svrhu sanacije i bojanja fasade od 16. ožujka 2015. utvrđeno je da je suglasnost za isto dalo 9 suvlasnika, i to MV, GV, ŠV, ČV, ĐV, TV, OV, UV i FV, čiji suvlasnički udjeli zajedno čine 61,07 %. Tuženica je tijekom postupka istaknula kako su umjesto pojedinih suvlasnika potpisnu listu potpisali članovi njihove obitelji, pa da radi tih nedostataka nije ostvarena suglasnost natpolovične većine, međutim isto nije dokazala, iako je temeljem članka 219. stavka 1. ZPP (NN 25/13, 89/14), teret dokaza bio na njoj. Stoga, kako je ovaj sud stava da je sanacija i bojanje fasade posao redovite uprave za koji je bila dovoljna natpolovična većina glasova svih suvlasnika, jer se radi o građevnoj promjeni nužnoj radi održavanja, a što tuženica nije ni osporila, čime je donesena odluka u okviru redovnog upravljanja, to ista obvezuje sve suvlasnike, pa i tuženicu.

21. U odnosu na trošak čišćenja stubišta, tuženica je u svom odgovoru na tužbu, ranije prigovoru, navela kako smatra da se sredstva za pokriće troškova čišćenja stubišta ne bi trebala uplaćivati na isti račun na koji se uplaćuju sredstva pričuve, imajući u vidu različit zastarni rok navedenih tražbina, istaknuvši prigovor zastare, o čemu je sud već uvodno odlučio te da upravitelj zgrade, suprotno članku 90. stavku 4. ZV, nezakonito koristi navedeni račun sredstava zajedničke pričuve kako bi naplatio svoju uslugu čišćenja stubišta. Međutim, upravo je svrha pričuve, kao zajedničke imovine svih koji su suvlasnici nekretnine, između ostalog pokriće troškova održavanja nekretnine, što čišćenje stubišta svakako i jest.

22. Glede navoda tuženice da upravitelj zgrade UNIK nikada nije podnio godišnji program održavanja zgrade po prioritetima za narednu godinu sa financijskom konstrukcijom, ističe se kako je predmet ovog postupka naplata dospjelih nepodmirenih potraživanja prema tuženici, dok je sve drugo u odnosu upravitelja prema suvlasnicima zgrade tuženica ovlaštena utvrđivati u odgovarajućim postupcima.

23. Na temelju utvrđenih činjenica i svih dokaza izvedenih tijekom postupka i primijenjenih zakonskih odredbi, utvrđeno je da su povećanja zajedničke pričuve određena na način koji je u skladu sa zakonom, kao i odredbama Međuvlasničkog ugovora, slijedom čega su ista obvezujuća za sve suvlasnike u zgradi na adresi [adresa], pa tako i za tuženicu. Slijedom navedenog, imajući u vidu da je potraživanje tužitelja s datumom dospijeća 16. studenog 2015. zastarjelo, ovaj sud zaključuje da je tuženica, povrh već uplaćenog iznosa pričuve u utuženom razdoblju, u obvezi platiti tužiteljima iznos od 735,35 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog računa po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO, te je odlučeno kako glasi u točki I. izreke presude.

24. S obzirom na to da se ovaj postupak, nakon uloženog prigovora tuženice i stavljanjem izvan snage rješenja o ovrsi, smatra postupkom za izdavanje platnog naloga, to se o troškovima cjelokupnog postupka odlučuje, sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP (NN 25/13, 89/14), tek u presudi kojom se završava postupak pred sudom.

25. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška kao i troškova nastalih u tijeku ovrhe, ovo jer se sukladno zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-204/17 od 02. lipnja 2017. o troškovima nastalim u tijeku ovršnog postupka odlučuje zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku proizašlom iz ovršnog postupka pri čemu zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od dana donošenja prvostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje ZPP) koja propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali, ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Primjenom navedene odredbe sud je odbio zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka, kao stranke koja gotovo u cijelosti nije uspjela u sporu, dok je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka osnovan, s obzirom da samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva nisu uspjeli u sporu. Pritom je sud odluku o trošku utemeljio i na odredbi članka 155. ZPP te na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 130/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23., dalje: Tarifa), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva. Tužiteljima zastupanim po punomoćniku iz reda odvjetnika priznat je kao osnovan trošak zastupanja na ročištu održanom 3. listopada 2019. (75 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 9. veljače 2022. (75 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 9. siječnja 2025. (75 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak sastava podneska od 13. ožujka 2025. kojim uređuje tužbeni zahtjev (18,75 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 4 Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 26. ožujka 2025. (75 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 11. travnja 2025. (75 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife) i trošak zastupanja na ročištu održanom 20. studenog 2025. (75 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), što ukupno, uz uvećanje za zatraženi i osnovani PDV, temeljem Tbr. 46 Tarife, iznosi 1.171,87 Eura. Tužiteljima nije priznat kao osnovan trošak sastava podneska od 3. listopada 2019. jer je isti predan na ročištu održanom istog dana iz čega je razvidno da su tužitelji navode iz istog mogli iznijeti usmeno na samom ročištu. Također, tužiteljima nije priznat ni trošak sastava podnesaka od 20. siječnja 2020. i 9. siječnja 2025. jer isti nisu bili potrebni za vođenje postupka u smislu članka 155. ZPP. Uz navedeno, tužiteljima je valjalo priznati kao osnovan i trošak ovršnog postupka iz kojeg je proizašao ovaj parnični postupak i to trošak sastava ovršnog prijedloga (75 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife) te materijalni trošak u iznosu od 31,52 Eura nastao po osnovi javnobilježničkih troškova, što ukupno iznosi 181,52 Eura, međutim kako su tužitelji zatražili naknadu javnobilježničkog troška ovršnog postupka u iznosu od 155,95 Eura, isti im je u tolikom iznosu sud i priznao, dok u preostalom dijelu nije ni zatražen pa samim time nije ni priznat. Tužiteljima pripada i pravo na zatraženu zateznu kamatu na priznati im iznos parničnog troška, a temeljem članka 151. st. 3. ZPP.

U Zadru, 22. prosinca 2025.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Tina Jelovac Milošević

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

1. Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana objave presude, a ako je presuda dostavljena stranci, rok se računa od dana dostave. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Ova presuda može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP (NN 25/13, 89/14) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. (članak 467. stavak 1. ZPP (NN 25/13, 89/14)

DNA:

1. Tužiteljima po punomoćniku

2. Tuženici po punomoćniku