REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1003/2024-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja JL OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Klaudio Čurin, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika DUKAT d.d. OIB: 25457712630 [adresa], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ostermann Ivančić iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Klaudia Čurina, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika ĐL, odvjetničke vježbenice, dana 22. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku DUKAT d.d. OIB: 25457712630 Zagreb, J [adresa], da tužitelju JL OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime dodatka na plaću isplati iznos od 2.907,70 eur sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od:

- 19.57 € tekućom od 05.10.2019. do isplate,

- 23.91 € tekućom od 06.10.2019. do isplate,

-171.29 € tekućom od 09.10.2019. do isplate,

- 62.29 € tekućom od 01.08.2020. do isplate,

-139.74 € tekućom od 05.08.2020. do isplate,

- 16.64 € tekućom od 07.07.2020. do isplate,

-147.10 € tekućom od 08.07.2020. do isplate,

- 31.89 € tekućom od 10.07.2020. do isplate,

- 16.75 € tekućom od 12.07.2020. do isplate,

- 14.86 € tekućom od 03.05.2021. do isplate,

-154.80 € tekućom od 05.07.2021. do isplate,

-183.33 € tekućom od 09.07.2021. do isplate,

- 71.04 € tekućom od 10.07.2021. do isplate,

-113.72 € tekućom od 01.07.2022. do isplate,

- 83.13 € tekućom od 02.07.2022. do isplate,

- 96.39 € tekućom od 05.06.2022. do isplate,

-258.81 € tekućom od 09.07.2022. do isplate,

- 74.40 € tekućom od 02.07.2022. do isplate,

- 53.36 € tekućom od 01.09.2023. do isplate,

- 56.21 € tekućom od 02.07.2023. do isplate,

- 47.70 € tekućom od 03.07.2023. do isplate,

- 85.52 € tekućom od 04.06.2023. do isplate,

- 347.51 € tekućom od 09.07.2023. do isplate,

- 185.92 € tekućom od 11.08.2023. do isplate,

- 41.29 € tekućom od 12.07.2023. do isplate,

- 174.73 € tekućom od 01.08.2024. do isplate,

- 235.80 € tekućom od 02.07.2024. do isplate,

u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanom u dosuđenom bruto iznosu 2.907,70 eur.

r i j e š i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe izvršena u podnesku od 13. listopada 2025. na način da tužitelj na ime naknade plaće za godišnji odmor potražuje ukupni iznos od 2.907,70 eur sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 1.950,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu dana 18. srpnja 2024. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi je naveo da je zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu od 01. veljače 2024. U razdoblju od 2019. do 2024. godine tuženik je neispravno obračunavao naknadu plaće za godišnji odmor, odnosno nije ju obračunavao sukladno članku 81 Zakona o radu. Tužitelj tvrdi da se visina naknade plaće ne može drugim aktima utvrditi u visini nepovoljnijoj od one koja proizlazi iz članka 81 stavak 5 Zakona o radu s obzirom na temeljno načelo primjene za radnika najpovoljnijeg prava, uređeno člankom 9 stavak 2 i 3 Zakona o radu.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 13. listopada 2025. tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da mu na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati ukupni iznos od 2.907,70 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća do isplate te da mu naknadi parnični trošak.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da se tužba temelji na argumentu da je tuženikov obračun naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora pogrešan jer je protivan primjenjivoj zakonskoj odredbi, bez pobližeg određenja iz kojeg bi bilo vidljivo što konkretno tužitelj spori, a na što bi tuženik mogao odgovoriti. Tuženik osporava pravilnost obračuna navodne razlike naknade za godišnji odmor. Tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja za travanj i svibanj 2019. Također je osporio zatraženi tijek kamate navodeći da razlika naknade plaće može dospjeti petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec pa kamata može početi teći tek od šesnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec, a ne od dana isplate kako je zatražio tužitelj.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o radu između tužitelja i tuženika od 01. veljače 2024. (list 6-7 spisa), obračun razlike naknade za godišnji odmor (list 8-9), obračunske liste (list 10-134), Pravilnik o radu tuženika od 25. ožujka 2024., 21. lipnja 2023., 28. lipnja 2022., siječnja 2021., siječnja 2014. (list 144-155). U postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. (list 158-166, 188-190 i 202-207). Vještak Lidija Tkalec Gradinščak dopunski je saslušana na ročištu 10. prosinca 2025. (list 217-218).

5. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Tužbenim zahtjevom naznačenim u tužbi tužitelj na ime naknade plaće za godišnji odmor potražuje ukupni iznos od 2.735,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća do isplate.

7. Financijskim vještačenjem od 19. rujna 2025. utvrđeno je da razlika naknade plaće za godišnji odmor iznosi ukupno 2.907,70 eur.

8. Podneskom od 13. listopada 2025. tužitelj je preinačio tužbu na način da je tužbeni zahtjev uskladio s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka tako da umjesto iznosa od 2.735,00 eur koji je u tužbi zatražio na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor, potražuje ukupni iznos od 2.907,70 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća do isplate.

9. Podneskom od 21. listopada 2025. tuženik se usprotivio preinaci tužbe, jer je tužitelj povećao tužbeni zahtjev.

10. Člankom 190 stavak 1 ZPP-a propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Člankom 190 stavak 2 ZPP-a propisano je da iznimno od odredbe stavka 1 ovog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

11. S obzirom da je tužitelj preinačio tužbu nakon provođenja financijskog vještačenja, a prije provođenja financijskog vještačenja tužitelj nije mogao sa sigurnošću znati točnu visinu utuženog potraživanja, sud je zaključio da se radi o situaciji u kojoj tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka u smislu članka 190 stavak 2 ZPP-a. Iz navedenog razloga sud je sukladno članku 190 ZPP-a dopustio preinaku tužbe te je odlučio kao u točki I izreke ovog rješenja.

12. Člankom 139 Zakona o radu (Narodne novine 93/14) propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.

13. Tužiteljevo najstarije potraživanje odnosi se na rujan 2019. godine koje je dospjelo 05. listopada 2019. godine.

14. S obzirom da je tužba podnesena 18. srpnja 2024., a najstarije potraživanje odnosi se na rujan 2019. koje je dospjelo 05. listopada 2019. sud je zaključio da od dospijeća tog potraživanja 05. listopada 2019. do podnošenja tužbe 18. srpnja 2024. nije protekao zastarni rok od pet godina propisan člankom 139 Zakona o radu (Narodne novine 93/14). Iz navedenog proizlazi da je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

16. Člankom 81 Zakona o radu propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

17. Člankom 73 Pravilnika o radu od 25. ožujka 2024., 21. lipnja 2023. i 28. lipnja 2022. te člankom 47 Pravilnika o radu iz siječnja 2014. i siječnja 2021. propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće u visini njegove osnovne plaće uvećane za postotak povećanja na temelju radnog staža, tijekom plaćenog dopusta.

18. Radi utvrđenja razlike između naknade plaće za godišnji odmor koja je tužitelju isplaćena i naknade plaće za godišnji odmor obračunate u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. koji je u nalazu i mišljenju od 26. ožujka 2025. utvrdio da je naknada plaće za godišnji odmor tužitelju obračunata u visini plaće koju bi ostvario da je te sate odradio u redovnom radnom vremenu. Za sate godišnjeg odmora tužitelj je ostvario i dodatak za minuli rad, topli obrok do siječnja 2020. godine, dodatak na osnovicu plaće od siječnja 2020. godine, bruto dodatak i dodatak za otežane uvjete rada. Vještak je utvrdio da kada se naknada plaće obračunava prema prosječnoj plaći, tada se dodaci koji se obračunavaju za sate (npr. za otežane uvjete rada) ne plaćaju za sate godišnjeg odmora za koje se obračunava naknada jer su isti sadržani u ostvarenim plaćama iz prethodnih mjeseci i dio su osnovice od koje se utvrđuje naknada plaće. Vještak je iz ostvarene plaće koja ulazi u osnovicu za izračun naknade plaće za godišnji odmor izdvojio iznose fiksnih dodataka koji se obračunavaju za redovni fond sati (posebni uvjeti rada, dodatak na osnovicu). Dodatak za minuli rad je obračunat za sve odrađene sate a ne samo za redovni fond sati pa isti nije izdvojen iz ostvarene plaće koja ulazi u osnovicu za izračun naknade. Potencijalna naknada za godišnji odmor sadrži dodatak za minuli rad pa je od potencijalne naknade vještak oduzeo ostvarenu naknadu za godišnji odmor sa ostvarenim dodatkom za minuli rad. U osnovicu za izračun naknade plaće za godišnji odmor uzeti su svi iznosi obračunati u obračunskim listama koji su podmireni za sve sate osim bolovanja, dakle i za sate godišnjeg odmora. Za sate godišnjeg odmora tužitelj je ostvario i dodatak za minuli rad i ostale dodatke pa da su isti uvršteni u osnovicu bili bi dvostruko obračunati za sate godišnjeg odmora (jednom u naknadi za godišnji odmor, a drugi put u mjesečnom iznosu svakog od navedenog dodatka). Na opisani način vještak je utvrdio da razlika između naknade plaće za godišnji odmor koju bi tužitelj ostvario, da je ta naknada obračunata kako je opisano u nalazu i naknade plaće koja je obračunata, u razdoblju od travnja 2019. do siječnja 2024. (mjeseci u kojima je korišten godišnji odmor) iznosi ukupno 1.839,04 eur bruto.

19. Tužitelj i tuženik su prigovorili nalazu i mišljenju financijskog vještaka pa je vještak povodom tih prigovora izradio očitovanje od 30. travnja 2025. U navedeno m očitovanju vještak je u odnosu na tužiteljeve prigovore naveo da su u osnovicu za izračun naknade za godišnji odmor u nalazu uzeti u obzir svi iznosi koje je tužitelj ostvario u prethodnim mjesecima, osim onih koji su već obračunati za sate godišnjeg odmora. Vještak je naveo da tužitelju za sate godišnjeg odmora nije isplaćen samo iznos pod naslovom "godišnji odmor", već mu je za te sate obračunato slijedeće: dodatak za minuli rad – obračunat na sve elemente plaće na koje se isti obračunava pa tako i na naknadu plaće za godišnji odmor i dodaci za topli obrok ( u dijelu razdoblja), dodatak na osnovicu, dodatak za otežane uvjete rada itd. (dodaci su specificirani u osnovnom nalazu), s obzirom da se navedeni dodaci obračunavaju za redovan mjesečni fond sati u koji ulaze sati godišnjeg odmora. Da vještak nije predmetne dodatke izostavio iz prosjeka plaće, ti dodaci bi za sate godišnjeg odmora bili dvostruko obračunati. U odnosu na tuženikove prigovore vještak je naveo da su tuženikovi prigovori isključivo pravne prirode jer ne postoji propis iz kojeg bi nedvojbeno bilo jasno koji od obračunatih bruto elemenata plaće se smatraju plaćom, odnosno naknadom za rad. Vještak je u nalazu uzeo cijelu bruto plaću, ali je istu umanjio za iznose koji su tužitelju već obračunati za sate godišnjeg odmora.

20. Na prijedlog tužitelja provedeno je dopunsko financijsko vještačenje po istom vještaku koji je u dopunskom nalazu i mišljenju od 19. rujna 2025. utvrdio visinu naknade za godišnji odmor obračunatu na način da osnovicu za izračun naknade za godišnji odmor čini prosječna bruto plaća u prethodna tri mjeseca te je od potencijalne naknade za godišnji odmor oduzeo samo iznose koji su u obračunskim listama evidentirani kao "godišnji odmor". Na taj način vještak je utvrdio da razlika naknade plaće za godišnji odmor u razdoblju od travnja 2019. do siječnja 2024. iznosi 2.907,70 eur bruto.

21. Na ročištu održanom 10. prosinca 2025. sud je proveo dokaz saslušanjem vještaka Lidije Tkalec Gradinščak koja je u odnosu na prigovore tuženika iz podneska od 09. listopada 2025. navela da se pismeno očitovala na prigovore tuženika iz podneska od 17. travnja 2025. i to očitovanjem od 30. travnja 2025. Izjavila je da definiciju bruto plaće nije decidirano odredio niti jedan propis, a izračun je napravljen temeljem stava tužitelja da plaću čine svi bruto elementi plaće, odnosno svi oporezivi elementi plaće.

22. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka jer je sačinjen objektivno i stručno, a vještak se u očitovanju od 30. travnja 2025. očitovao na prigovore tužitelja i tuženika, izradio je dopunski nalaz i mišljenje od 19. rujna 2025. u kojem je izvršio izračun utuženog potraživanja prema prijedlogu tužitelja te se dopunski očitovao na ročištu 10. prosinca 2025. godine.

23. Pravilnicima o radu tuženika koji su važili u utuženom razdoblju propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće u visini njegove osnovne plaće uvećane za postotak povećanja na temelju radnog staža, a člankom 81 Zakona o radu, propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

24. Temeljem navedenog sud je zaključio da je pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora različito uređeno Zakonom o radu i Pravilnicima o radu tuženika te da je navedeno pravo na povoljniji način uređeno Zakonom o radu pa se iz navedenog razloga u ovom slučaju treba primijeniti za radnika najpovoljnije pravo, sukladno članku 9 stavak 3 Zakona o radu, što znači da tužitelj ima pravo na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora obračunatu primjenom članka 81 Zakona o radu.

25. Sukladno članku 81 Zakona o radu, tužitelj ima pravo na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), a od navedenog iznosa naknade plaće za godišnji odmor potrebno je oduzeti samo naknadu plaće koju je tuženik tužitelju isplatio za mjesece u kojima je tužitelj koristio godišnji odmor, a koja naknada je u obračunskim listama označena kao "godišnji odmor".

26. Iz navedenog razloga tužitelju je na ime razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora dosuđen ukupni iznos od 2.907,70 eur bruto koji iznos je u skladu s dopunskim nalazom i mišljenjem financijskog vještaka od 19. rujna 2025. godine.

27. Tužitelju je na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od prvog slijedećeg dana nakon dana kojeg je tuženik isplatio plaću u svakom pojedinom mjesecu utuženog razdoblja, a datumi isplate plaće za svaki pojedini mjesec utvrđeni su uvidom u obračunske liste na listu 10-134 spisa.

28. Bruto plaća sastoji se od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno članku 15 stavak 3 Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članku 17 stavak 3 Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/1 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi, do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće.

29. Iz navedenog razloga sud je odbio dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da mu isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu od 2.907,70 eur.

30. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 78/2015 i 156/2022, 155/2023).

31. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

32. Tužitelju je priznata nagrada za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7/1), za zastupanje na ročištu 28.01.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 12.04.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za sastav podneska od 26.05.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za sastav podneska od 13.10.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 10.12.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1).

33. Ukupan trošak tužitelja iznosi 1.200,00 eur, a navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 300,00 eur i troška financijskog vještačenja u iznosu od 450,00 eur (300,00 eur + 150,00 eur) pa je tužitelju na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 1.950,00 eur.

34. Tužitelju je temeljem članka 151 stavak 3 ZPP-a dosuđena zatezna kamata na parnični trošak.

35. Tužitelju nije priznata nagrada za zastupanje na ročištu za objavu i uručenje presude 22. prosinca 2025. jer punomoćnik tužitelja nije pristupio na navedeno ročište.

36. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude i rješenja.

U Zagrebu 22. prosinca 2025.

Sudac:

Jasminka Galešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika