REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. P-603/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Krstanović Čada kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice KBĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Kardumu, odvjetniku iz OD Kardum i partneri u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Ivi Šućuru, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 22. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, da isplati tužiteljici ŠBĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj: 311281 od 6.6.2006. godine o valutnoj klauzuli CHF iznos od 8.145,63 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 3,54 € od 30.9.2006. godine pa do isplate

- 0,15 € od 1.11.2006. godine pa do isplate

- 0,04 € od 1.12.2006. godine pa do isplate

- 21,72 € od 1.11.2008. godine pa do isplate

- 9,89 € od 13.1.2009. godine pa do isplate

- 17,49 € od 11.2.2009. godine pa do isplate

- 20,21 € od 11.3.2009. godine pa do isplate

- 15,18 € od 11.4.2009. godine pa do isplate

- 16,91 € od 16.5.2009. godine pa do isplate

- 10,25 € od 17.6.2009. godine pa do isplate

- 8,13 € od 16.7.2009. godine pa do isplate

- 9,67 € od 18.8.2009. godine pa do isplate

- 9,88 € od 16.9.2009. godine pa do isplate

- 10,43 € od 16.10.2009. godine pa do isplate

- 7,63 € od 13.11.2009. godine pa do isplate

- 12,74 € od 12.12.2009. godine pa do isplate

- 14,66 € od 15.1.2010. godine pa do isplate

- 18,58 € od 13.2.2010 .godine pa do isplate

- 19,15 € od 7.4.2010. godine pa do isplate

- 25,40 € od 6.5.2010. godine pa do isplate

- 23,68 € od 10.6.2010. godine pa do isplate

- 28,57 € od 6.7.2010. godine pa do isplate

- 38,00 € od 4.8.2010. godine pa do isplate

- 36,45 € od 14.9.2010. godine pa do isplate

- 54,66 € od 15.10.2010. godine pa do isplate

- 49,58 € od 16.11.2010. godine pa do isplate

- 41,73 € od 10.12.2010. godine pa do isplate

- 54,27 € od 11.1.2011. godine pa do isplate

- 67,77 € od 8.2.2011. godine pa do isplate

- 62,56 € od 8.2.2011. godine pa do isplate

- 65,85 € od 6.4.2011. godine pa do isplate

- 61,45 € od 18.5.2011. godine pa do isplate

- 62,64 € od 7.6.2011. godine pa do isplate

- 83,95 € od 7.7.2011. godine pa do isplate

- 90,55 € od 3.8.2011. godine pa do isplate

- 101,99 € od 3.9.2011. godine pa do isplate

- 107,81 € od 3.9.2011. godine pa do isplate

- 85,63 € od 4.10.2011. godine pa do isplate

- 84,03 € od 2.12.2011. godine pa do isplate

- 84,21 € od 5.1.2012. godine pa do isplate

- 86,59 € od 3.2.2012. godine pa do isplate

- 93,95 € od 2.3.2012. godine pa do isplate

- 94,65 € od 3.4.2012. godine pa do isplate

- 91,18 € od 3.5.2012. godine pa do isplate

- 93,34 € od 2.6.2012. godine pa do isplate

- 95,05 € od 21.6.2012. godine pa do isplate

- 6.053,84 € od 21.6.2012. godine pa do isplate

po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 8. Ugovora o kreditu broj: 311281 od 6.6.2006. godine sklopljenog između tuženika kao kreditora, i tužitelja kao korisnika kredita u dijelu u kojem su ugovoreni jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,00 % iznosa kredita.

III Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici temeljem neosnovano naplaćenih jednokratnih troškova obrade temeljem Ugovora o kreditu broj: 311281 od 6.6.2006. iznos od 132,72 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. lipnja 2006. pa do isplate, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 13.1. Ugovora o kreditu broj: 311281 od 6.6.2006. godine sklopljenog između tuženika kao kreditora, i tužitelja kao korisnika kredita u dijelu u kojem je ugovoreno da se plaća naknada za prijevremenu otplatu kredita određena odlukom tuženika.

V Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici temeljem neosnovano naplaćenih jednokratnih troškova za prijevremenu otplatu kredita temeljem Ugovora o kreditu broj: 311281 iznos od 691,25 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. lipnja 2012. pa do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj: 311282 od 6.6.2006. godine o valutnoj klauzuli CHF iznos od 7.581,96 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 1,91 € od 1.11.2006. godine pa do isplate

- 0,08 € od 1.12.2006. godine pa do isplate

- 0,02 € od 23.12.2006. godine pa do isplate

- 11,71 € od 2.12.2008. godine pa do isplate

- 5,34 € od 11.2.2009. godine pa do isplate

- 9,43 € od 11.3.2009. godine pa do isplate

- 10,90 € od 11.4.2009. godine pa do isplate

- 8,19 € od 16.5.2009. godine pa do isplate

- 9,12 € od 17.6.2009. godine pa do isplate

- 5,53 € od 16.7.2009. godine pa do isplate

- 4,38 € od 18.8.2009. godine pa do isplate

- 5,22 € od 16.9.2009. godine pa do isplate

- 5,25 € od 16.10.2009. godine pa do isplate

- 5,55 € od 13.11.2009. godine pa do isplate

- 4,06 € od 12.12.2009. godine pa do isplate

- 6,77 € od 15.1.2010. godine pa do isplate

- 7,79 € od 13.2.2010. godine pa do isplate

- 9,88 € od 9.3.2010. godine pa do isplate

- 10,18 € od 9.3.2010. godine pa do isplate

- 13,50 € od 7.4.2010. godine pa do isplate

- 12,59 € od 6.5.2010. godine pa do isplate

- 15,19 € od 10.6.2010. godine pa do isplate

- 20,21 € od 6.7.2010. godine pa do isplate

- 19,38 € od 4.8.2010. godine pa do isplate

- 29,06 € od 14.9.2010. godine pa do isplate

- 26,36 € od 15.10.2010. godine pa do isplate

- 22,19 € od 16.11.2010. godine pa do isplate

- 28,85 € od 10.12.2010. godine pa do isplate

- 36,04 € od 11.1.2011. godine pa do isplate

- 33,26 € od 8.2.2011. godine pa do isplate

- 35,01 € od 9.3.2011. godine pa do isplate

- 32,68 € od 6.4.2011. godine pa do isplate

- 33,31 € od 18.5.2011. godine pa do isplate

- 44,64 € od 7.6.2011. godine pa do isplate

- 48,15 € od 7.7.2011. godine pa do isplate

- 54,23 € od 3.8.2011. godine pa do isplate

- 57,32 € od 3.9.2011. godine pa do isplate

- 45,53 € od 4.10.2011. godine pa do isplate

- 44,68 € od 3.11.2011. godine pa do isplate

- 44,77 € od 2.12.2011. godine pa do isplate

- 46,04 € od 5.1.2012. godine pa do isplate

- 49,95 € od 3.2.2012. godine pa do isplate

- 50,33 € od 2.3.2012. godine pa do isplate

- 48,48 € od 3.4.2012. godine pa do isplate

- 49,63 € od 3.5.2012. godine pa do isplate

- 50,54 € od 2.6.2012 .godine pa do isplate

- 6.468,73 € od 21.6.2012. godine pa do isplate

po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je €opska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VII Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o kreditu broj: 311282 od 6.6.2006. godine sklopljenog između tuženika kao kreditora, i tužitelja kao korisnika kredita u dijelu u kojem su ugovoreni jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,00 % iznosa kredita.

VIII Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici temeljem neosnovano naplaćenih jednokratnih troškova obrade temeljem Ugovora o kreditu broj: 311282 od 6.6.2006. iznos od 199,08 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. lipnja 2006. pa do isplate, po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IX Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 12.1. Ugovora o kreditu broj: 311282 od 6.6.2006. godine sklopljenog između tuženika kao kreditora, i tužitelja kao korisnika kredita u dijelu u kojem je ugovoreno da se plaća naknada za prijevremenu otplatu kredita određena odlukom tuženika.

X Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici temeljem neosnovano naplaćenih jednokratnih troškova za prijevremenu otplatu kredita temeljem Ugovora o kreditu broj: 311282 iznos od 738,54 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2012. pa do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

XI Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 5.200,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. prosinca 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 6.6.2006. sklopila sa pravnim prednikom tuženika Volksbank d.d. 2 ugovora o kreditu, prvi pod brojem 311281 na iznos od 49.160,00 CHF i drugi pod br. 311282 na iznos od 37.620,00 CHF: Kredit je ponuđen tužiteljici kao kredit u "sigurnoj valuti", te tužiteljica nije bila upozorena na rizike koji postoje u odnosu na nju kao potrošača, te joj nije objašnjena vjerojatnost očekivanog rasta valute. Također, tužiteljici su po oba kredita neosnovano naplaćene ulazne i izlazne naknade. Stoga tužiteljica s osnova stjecanja bez osnove konačno specificiranim tužbenim zahtjevom sukladno nalazu i mišljenju financijskog vještaka (podnesak od 13.11.2025.), potražuje od tuženika utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi po oba ugovora o kreditu, isplatu razlike preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule, te isplatu naplaćenih ulaznih i izlaznih naknada, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je prilikom sklapanja ugovora upozorio tužiteljicu na eventualne rizike valutne klauzule, a promjena kretanja tečaja CHF ni na koji način nije mogla biti predvidiva. Također, tuženik smatra da su naplaćene naknade bile u cijelosti osnovane, a njihove odredbe u ugovoru jasne i odredive. Tuženik ističe i prigovor zastare.

3. U dokaznom postupku sud je saslušao tužiteljicu kao stranku, proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o., te izvršio uvid u ugovore o kreditu od 6.6.2006. (list 14-73 spisa), otplatnu tablicu (list 74-79, 97-104 spisa), prometnu karticu (list 80-93, 105-112 spisa), potvrdu Volksbank d.d. od 20.6.2012. o prijevremenoj otplati 2 kredita (list 94-96 spisa) i sudsku praksu (list 121-154, 239-255 spisa),

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sud je sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

5. Među strankama nije sporno postojanje 2 ugovora o kreditu od 6.6.2006., a kojima je tužiteljici kao korisniku kredita odobren stambeni kredit s valutnom klauzulom u iznosu od 49.160,00 CHF i 37.620,00 CHF, kao i da su predmetni krediti prijevremeno u cijelosti otplaćeni.

6. Međutim, sporan je osnov i visina zahtjeva, te prigovor zastare.

7. Iz ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju založnim pravom od 6.6.2006. (list 14-73 spisa) razvidno je da su tužiteljica i pravni prednik tuženika Volksbank d.d. sklopili 2 ugovora o kreditu kojima je pravni prednik tuženika odobrio i isplatio tužiteljici stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 49.160,00 CHF i 37.620,00 CHF prema srednjem tečaju za devize Hrvatske narodne banke d.d. važećem na dan korištenja kredita. Otplata kredita ugovorena je u jednakim mjesečnim anuitetima. Po oba ugovora o kreditu ugovoreni su troškovi obrade kredita od 1 % od iznosa kredita, te plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita koja je određena općim aktom Kreditora.

8. Tužiteljica saslušana kao stranka u svom iskazu u bitnom istaknula je da je kredite podignula radi kupnje istog stana u [adresa], te da je stan u međuvremenu prodala. Stan je koristila isključivo za svoje osobne potrebe, za nikakav obrt ili sl. Sjeća se da su ugovori o kreditu bili tipski ugovori, unaprijed pripremljeni, te ona definitivno nije mogla utjecati na pojedine odredbe ugovora. Nju nitko u banci nije upozorio na mogućnost rasta tečaja CHF. Točno je da joj je rata kredita za vrijeme otplate kredita rasla zbog promjene tečaja CHF. Točno je i da su joj prilikom isplate kredita naplaćena ulazna naknada, te prilikom prijevremenog zatvaranja kredita izlazna naknada, a niti u vezi ovih naknada joj nitko u banci nije ništa objasnio. Kredite je podignula u tadašnjoj Volksbank d.d., budući je ova banka nudila najpovoljniji stambeni kredit, i to isključivo u valuti CHF. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice kao životan i logičan.

9. Predmetni ugovori o kreditu sklopljeni su u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ("Narodne novine" br. 96/03), a koji zakon je specijalni propis na području zaštite potrošača na temelju koje je trgovac ovlašten jednostrano izmijeniti ugovornu odredbu, ako za to ima valjani razlog naveden u ugovoru. Konkretno, radi se o odredbi čl. 81. citiranog Zakona u kojoj se navodi kako se nepoštenom odredbom smatra odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 14. srpnja 2013. utvrdila je nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., te presudom i rješenjem Vrhovnog suda RH pod br. Rev-2221/18 od 3.rujna 2019., a kojom su odbijene revizije tužitelja i tuženika, pa je tako Vrhovni sud RH ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak. Naime, u presudi Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da prosječni potrošač u Republici Hrvatskoj u vrijeme kad su sklapani ugovori koji sadrže odredbe koje su predmet ovog spora nije znao da je uz valutnu klauzulu u švicarskim francima vezan rizik "valute utočišta" koji ne postoji kod valutne klauzule u eurima, pa tako nije znao niti da je, jer je to bitno za donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora koji sadrži sporne odredbe, trebao biti o tome obaviješten. Zbog toga prosječnom potrošaču odredbe kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak, iako mu je pojam valutne klauzule u osnovi jasan tako da zna da glavnica kredita kojeg otplaćuje ovisi o tečaju švicarskog franka u odnosu na kunu, nisu razumljive; te da je logično da su potrošači, polazeći od načela povjerenja prema bankama, na temelju niže stope ugovorne kamate u slučaju ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima procijenili da će njihova obveza vraćanja (čija visina ovisi, osim o kamatama, i o tečaju valute) dobivenog iznosa u kunama (koji je određen u trenutku sklapanja ugovora) biti najlakše ostvariva i njima najisplativija sklapanjem ugovora s valutnom klauzulom uz koju je vezana najniža ugovorna kamata. Objavljivanjem niske kamatne stope za kredit u švicarskim francima i istovremenim propuštanjem davanja informacije o rizičnosti kredita u švicarskim francima banke su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja navodile potrošače na sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Stoga su banke postupale suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09).

11. Također, i iz odluke Vrhovnog suda RH br. Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. razvidno je da je mišljenje Vrhovnog suda RH da prema odredbi čl. 502.a st.1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom, zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava, dok je čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz takve presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.1. ZPP-a. U tom dakle slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. Slijedom navedenog pravni prednik tuženika je kao poslovna banka povrijedio prava tužiteljice kao potrošača, a tužiteljica je u konkretnom slučaju bila potrošač, budući je odredba o valutnoj klauzuli u ugovoru o kreditu nepoštena i ništetna, a tuženik suprotno sukladno odredbi čl. 219. st. 1 ZPP-a tijekom postupka niti nije dokazao. Stoga tuženik ničim nije dokazao da se o spornim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo.

13. Dakle, tuženik je kao pravni slijednik Volksbank d.d. dužan vratiti vrijednost više plaćenih anuiteta, budući je iste stekao bez osnove. Sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, a ako to nije moguće dužan je naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (st. 3. istog članka).

14. Neosnovan je i prigovor tuženika glede zastare, jer je odlukom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pravomoćno odlučeno da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna. Stoga se primjenjuje novi zastarni rok od 5 godina počevši od 15. lipnja 2018. do 15. lipnja 2023. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena sudu 7. lipnja 2023., ista je podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina iz odredbe čl. 225. ZOO-a.

15. Također, u odnosu na ulaznu i izlaznu naknadu sud u svakom slučaju smatra da se niti u vezi spornih odredbi ugovora o kreditu u vezi naknade za obradu kredita i zatvaranje kredita nije moglo posebno pregovarati, tim više što su sporne odredbe kojom se potrošaču nameće obveza plaćanja ulazne i izlazne naknade bile sastavni dio tipskog ugovora koje su banke sklapale sa potrošačima. Odredbama čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora propisano je kako ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

16. Naime, predmetne ugovore o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora kredita kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a, jer se radi o ugovorima unaprijed sastavljenim za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) predlaže drugoj ugovornoj strani ugovor po principu uzmi ili ostavi. Tužiteljica sve da joj je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom ugovoru ne bi mogla postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Stoga je pravni prednik tuženika nezakonito i nepošteno primjenjivao i ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i za prijevremenu otplatu kredita, a na koji način je doveo tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljicom, a tuženik suprotno sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao, odnosno nije dokazao šta obuhvaćaju troškovi naplaćenih ulaznih i izlaznih naknada. Mišljenje je suda da su odredbe o ulaznoj i izlaznoj naknadi prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su stoga ove odredbe neodređene ili neodredive, te posljedično ništetne sukladno odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a.

17. Pri tome valja reći i da prigovor zastare niti za naknade nije osnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja da mu tuženik vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništetne odredbe ugovora, a kojem prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora, radi čega zastara još nije niti počela teći (pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 30.1.2020.).

18. Stoga je pravni osnov za valutnu klauzulu, te ulaznu i izlaznu naknadu utvrđen u cijelosti.

19. Radi utvrđenja razlike u preplati zbog promjene tečaja CHF i visine naplaćenih ulaznih i izlaznih naknada prema dokumentaciji u spisu u postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. Zagreb, a čiji nalaz i mišljenje od 16. listopada 2025. sud u cijelosti prihvaća, jer je stručan i objektivan, a niti stranke nisu imale primjedbi na nalaz vještaka, odnosno tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka.

20. Iz nalaza financijskog vještaka Darka Prpića iz Darfin d.o.o. proizlazi da je tužiteljica kao korisnik kredita dana 6.6.2006. sklopila 2 ugovora o kreditu:

- ugovor br. 311281 na iznos od 49.160,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja, kamatna stopa od 4,2 % promjenjiva i rok otplate 143 mjeseci.

- ugovor br. 311282 na iznos od 37.620,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan korištenja, kamatna stopa od 4,4 % promjenjiva i rok otplate 240 mjeseci.

Prema prvom ugovoru o kreditu sveukupni iznos mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 58.516,92 CHF, od čega je otplata glavnice 49.160,00 CHF i kamata 9.356,92 CHF. Prema drugom ugovoru o kreditu sveukupni iznos mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 46.116,59 CHF, od čega je otplata glavnice 37.620,00 CHF i kamata 8.496,59 CHF.

21. Mišljenje je financijskog vještaka da:

a) Prema ugovoru o kreditu br. 311281:

- ukupna razlika s osnova valutne klauzule između anuiteta primjenom tečaja na dan dospijeća u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćen iznos iznosi 8.145,63 €;

- naplaćena ulazna naknada dana 28.6.2006. iznosi 132,72 €;

- naplaćena izlazna naknada dana 20.6.2012. iznosi 691,25 €.

b) Prema ugovoru o kreditu br. 311282:

- ukupna razlika s osnova valutne klauzule između anuiteta primjenom tečaja na dan dospijeća u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćen iznos iznosi 7.581,96 €;

- naplaćena ulazna naknada dana 28.6.2006. iznosi 199,08 €;

- naplaćena izlazna naknada dana 20.6.2012. iznosi 738,54 €.

22. Stoga je sud sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. i čl. 323. st. 1. ZOO-a po osnovu stjecanja bez osnove dosudio tužiteljici utvrđenu razliku s osnova valutne klauzule i s osnova naplaćenih ulaznih naknada i naknada za prijevremenu otplatu kredita po 2 ugovora o kreditu od 6.6.2006., a prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka, a kako slijedi:

- prema ugovoru o kreditu br. 311281 s osnova valutne klauzule iznos od 8.145,63 €, s osnova ulazne naknade iznos od 132,72 € i s osnova izlazne naknade iznos od 691,25 €;

- prema ugovoru o kreditu br. 311282 s osnova valutne klauzule iznos od 7.581,96 € , s osnova ulazne naknade iznos od 199,08 € i s osnova izlazne naknade iznos od 738,54 €.

23. U odnosu na prigovor tuženika radi prijeboja za razdoblje u kojem je tečaj CHF bio niži od početnog, a koji je istaknut podneskom tuženika od 5.11.2025., valja samo reći da je isti prigovor u cijelosti neosnovan, jer se potraživanje tuženika temelji također, na kolektivnoj presudi koja je postala pravomoćna još 14. lipnja 2018., te je istaknuto potraživanje radi prijeboja u zastari, jer je protekao opći zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO- a.

24. S druge strane, odredbe ugovora o kreditu u kojima je bila ugovorena ulazna i izlazna naknada su ništetne, a sve sukladno odredbi čl. 269. i 270. st. 1. ZOO-a, jer u konkretnom slučaju činidba nije bila određena, odnosno odrediva, pa je stoga ugovor u tom dijelu ništetan, a zbog čega je sud odlučio kao u izreci presude.

25. Na dosuđeni iznos preplate s osnova valutne klauzule po 2 ugovora o kreditu tužiteljici je priznata zakonska zatezna kamata od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa anuiteta pa do isplate, sve na način kako je to utvrdio financijski vještak u svom nalazu, a kao što je to preciznije određeno u izreci presude. Također, na dosuđene iznose ulaznih naknada i naknada za prijevremenu otplatu kredita po 2 ugovora o kreditu tužiteljici je priznata zakonska zatezna kamata od dana plaćanja tih naknada, kako to osnovano tužiteljica i potražuje, a kako je preciznije određeno u izreci presude.

26. Kamatna stopa određena je po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sukladno čl. 2. Zakona o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 114/22) i Uredbi o izmjeni ZOO-a ("Narodne novine" br. 156/22), a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama ZOO-a (''Narodne novine'' br. 155/23).

27. Slijedom naprijed navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci.

28. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj OT. Tako su tužiteljici priznati troškovi sastava tužbe, sastava 3 obrazložena podneska od 26.1.2024., 22.10.2025. i 13.11.2025. i pristupa na 3 ročišta od 11.9.2024., 15.1.2025. i 15.12.2025. od po 500,00 €, te pristupa na ročište za objavu presude od 100,00 € , ili ukupno 3.600,00 €. Na ovaj iznos pribrojen je PDV od 25 % od 900,00 €, ili ukupno 4.500,00 €. Također, tužiteljici je priznat i trošak predujma za financijsko vještačenje od 700,00 €, ili sveukupno 5.200,00 €.

29. Sud nije priznao tužiteljici troškove preliminarnog izračuna preplate, jer je isto izrađeno za privatne potrebe tužiteljice, izvan sudskog postupka.

30. Tužiteljica je kao potrošač sukladno odredbi čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' br. 118/18, 51/23) oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu.

U Zagrebu, 22. prosinca 2025.

S U D A C:

Andrea Krstanović Čada

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u 4 primjerka.

dna: punomoćniku tužiteljice

punomoćniku tuženika