Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru,

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P – 1310/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu Mariji Knez kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Marti Barić-Pavić, odvjetnici iz Zadra protiv tužene Općine Ražanac, Ul. XVII 61, Ražanac, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po zakonskom zastupniku, načelniku FŠ, a on po punomoćnici Davorki Bosotini-Stanić, odvjetnici iz Zadra, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene glavne i javne rasprave, zaključene 20. studenog 2025. u nazočnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja i punomoćnice tužene, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj RŠ pok. UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao pravo vlasništva čest.br. 3620, izgrađeno zemljište površine 261 m2 i dvorište površine 526 m2, k. o. [katastarska općina], za cijelo, te je ovlašten temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti, u zemljišnoj knjizi ishoditi upis prava vlasništva označene nekretnine na svoje ime za cijelo.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj RŠ (dalje: tužitelj) u tužbi navodi da je vlasnik nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja nekretnina je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasništvo tužene Općine Ražanac (dalje: tužena) za cijelo. Isti je naveo da se na predmetnoj nekretnini nalazi izgrađena njegova obiteljska kuća, koja je izgrađena prije više od 45 godina te da je nekretnina u cijelosti ograđena od susjednih nekretnina ogradnim zidovima. Nadalje je naveo da je u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] propušteno uskladiti zemljišnoknjižno stanje sa stvarnim stanjem. Predmetna nekretnina da je prije obnove zemljišne knjige imala oznaku čest. zem. [katastarska čestica] na kojim dijelovima je više stanovnika [adresa] izgradilo kuće 80ih godina 20. stoljeća, a parcele da su im dodijeljene od strane Općine Ražanac, te je naveo da je njihov posjed od tada neometan. Dijelovi stare čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da su u novoj izmjeri dobili oznake čest.br. 3622 i 3621 kao i druge oznake, te da su te nekretnine u postupku preoblikovanja zemljišne knjige upisane na osobe koje su imale isti pravni status kao i tužitelj, pa je tako čest. zem. [katastarska čestica] upisana kao vlasništvo BŠ, a čest. zem. [katastarska čestica] kao vlasništvo VŠ. Tužitelj je naveo da je dosjelošću stekao vlasništvo predmetne nekretnine. Isti je predložio da sud po provedenom postupku usvoji tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine kao i zahtjev za upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

2. Tužena se u odgovoru na tužbu protivila tužbi i tuženom zahtjevu navodeći da tužitelj na rješenje naslovnog suda posl. broj: Z – 8276/2010/6170 koje je doneseno u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] nije izjavio prigovor niti je ustao tužbom za ispravak. Ista je navela da tužitelj tužbeni zahtjev temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi koju je isticao i u postupku katastarske izmjere slijedom čega da rješenje naslovnog suda predstavlja pravomoćno presuđenu stvar u odnosu na predmetni postupak. Nadalje je tužena osporila osnovanost tužbenog zahtjeva navodeći da tužitelj nije dokazao da bi njegovi prednici polagali prava na predmetnoj nekretnini te je predložila da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. Na ročištu glavne rasprave održanom 20. studenog 2025. tužitelj je promijenio osnovu tužbenog zahtjeva na način da umjesto ranijeg traženja da se utvrdi da je dosjelošću stekao vlasništvo predmetne nekretnine sada kao osnov stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine navodi građenje.

3.1. U odnosu na tako uređeni tužbeni zahtjev, a koji se sukladno odredbi čl. 191. st.3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 48/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) ne smatra preinakom tužbe, tužena je navela da se tome ne protivi međutim ista je osporila da bi tužitelj vlasništvo predmetne nekretnine stekao i građenjem.

4. Sud je u dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja izveo dokaze uvidom i čitanjem: povijesni izvadak iz BZP za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 5), zapisnik sastavljen od strane naslovnog suda broj: Z – 8276/2010/6170 od 1. kolovoza 2014. (list spisa 6-7), popisni list br. 5279 k. o. [katastarska općina] (list spisa 8), položajni nacrt (list spisa 9), uvjeti uređenja prostora br. 432/88 (list spisa 10-12), preslika katastarskog plana u osnivanju (list spisa 13), povijesni izvadak iz BZP za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 14-16), povijesni izvadak iz BZP za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 32-37), zapisnik broj: Z – 8276/2010/5849 od 25. travnja 2014. (list spisa 38-39), zapisnik broj: Z – 8276/2010/4009 od 11. srpnja 2012. (list spisa 40-42, 50-52), zapisnik broj: Z – 8276/2010/3395 od 7. ožujka 2012. (list spisa 43-44, 53-54), zapisnik broj: Z – 8276/2010/7683 od 22. siječnja 2016. (list spisa 45- 47, 55-57), zapisnik broj: Z – 8276/2010/5849 od 25. travnja 2014. (list spisa 48-49), izvod iz katastarskog plana (list spisa 58), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka NŠ (list spisa 66-67) i CŠ (list spisa 67), te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja (list spisa 68-69).

4.1. Druge dokaze sud nije provodio budući stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga a i sud je stajališta da je činjenično stanje konkretnog predmeta utvrđeno i raspravljeno u mjeri koja dopušta da se na istom, primjenom materijalnopravnih propisa, koji će se nastavno u ovom obrazloženju citirati, zasnuje pravilna i zakonita odluka.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je stekao vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te zahtjev za ishođenje upisa prava vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama na svoje ime.

7. Među strankama nije sporno da je za k. o. [katastarska općina] proveden postupak preoblikovanja zemljišne knjige (obnova zemljišne knjige), da je tužitelj u tom postupku prijavio predmetnu nekretninu kao svoje vlasništvo, da je isti sudjelovao u tom postupku, da je naslovni sud na ročištu održanom 1. kolovoza 2014. rješenjem broj: Z – 8276/2010/6170 odredio uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine u korist tužene, kao i da tužitelj u odnosu na to rješenjem nije u zakonskom roku izjavio prigovor niti je podnio tužbu za ispravak.

8. Među strankama je sporno radi li se u predmetnoj stvari o pravomoćno presuđenoj stvari, je li tužitelj prekludiran u podnošenju predmetne tužbe radi utvrđenja prava vlasništva, kao i je li zahtjev tužitelja osnovan.

9. Uvidom u izvadak iz BZP za k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je u zk. ul. [broj ZK uloška] upisana čest. zem. [katastarska čestica], izgrađeno zemljište površine 261 m2, te dvorište povr. 526 m2, odnosno ukupne površine od 787 m2, te je kao vlasnik upisana tužena za cijelo.

10. Iz Zapisnika sastavljenog od strane naslovnog suda u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] posl. broj: Z – 8276/2010/6170 od 1. kolovoza 2014. proizlazi da predmetna čest. zem. [katastarska čestica] odgovora nekretnini stare izmjere oznake čest. zem. [katastarska čestica] pov. 713 m2 k. o. [katastarska općina] koja je ranije bila upisana kao Općenarodna imovina. Tužitelj je na održanom ročištu naveo da je 1982. predmetnu nekretninu dobio od tužene kako bi na istoj izgradio obiteljsku kuću te je naveo da je za to trebao tuženoj platiti cijenu što nije izvršio pa tako da nikada nije došlo do zaključenja kupoprodajnog ugovora sa tuženom temeljem kojeg bi postao vlasnikom nekretnine. Povjerenik Općine Ražanac je na održanom ročištu naveo da mu je poznato da je predmetna nekretnina u posjedu ovdje označenog tužitelja kao i da mu je poznato da se radi o Općinskoj zemlji koja se je mještanima davala za gradnju kuća.

11. Iz popisnog lista br. 5279 k. o. [katastarska općina] proizlazi da se je ovdje označeni tužitelj jedini prijavio kao korisnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u postupku nove izmjere.

12. Iz položajnog nacrta izdanog od strane Općinskog zavoda za katastar i geodetske poslove Zadar od 10. listopada 1988. proizlazi da je na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] već tada bio evidentiran izgrađeni objekt, te je nekretnina bila podijeljena na tri djela. U istom je naznačeno da se dio u površini od 701 m2 odnosi na dio tužitelja, drugi dio u površini od 635 m2 da se odnosi na KŠ, a treći dio u površini od 754 m2 da se odnosi na AŠ, dok se susjedna parcela oznake čest. zem. [katastarska čestica] pov. 635 m2 odnosi na BŠ.

13. Iz uvjerenja Socijalističke Republike Hrvatske, Općine Zadar, Općinskog komiteta za prostorno uređenje i komunalne poslove klasa: 350-04/88-10/05 od 10. listopada 1988. proizlazi da je označeno tijelo na zahtjev ovdje označenog tužitelja izdalo uvjerenje kojim je potvrđeno da su za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđeni uvjeti uređenja prostora te da je investitor dužan izvršiti parcelaciju zemljišta radi oblikovanja građevinske parcele.

14. Iz iskaza svjedoka NŠ (rođen 1945., nesrodan) proizlazi da on na udaljenosti od 100 metara od predmetne nekretnine ima svoju nekretninu, odnosno nekretninu svoga oca, te da mu je poznato da se predmetna nekretnina nalazi izvan centra sela, odnosno na neatraktivnom, rubnom dijelu naselja Ražanac. Isti je naveo da mu je poznato da je Mjesni odbor tadašnje Općine Zadar 1980. ili 1981. tužitelju i ostalim mještanima davao zemljišta bez naknade radi izgradnje obiteljskih kuća te da je tako tužitelj stekao predmetnu nekretninu. Tužitelj da je odmah po dodjeli zemljišta izgradio ogradni zid oko predmetne nekretnine i odmah potom započeo sa izgradnjom kuće koja se sastoji od prizemlja u kojem se nalazi radionica te kata kuće u kojoj tužitelj stanuje. Svjedok je naveo da tužitelju nitko nikada nije osporavao vlasništvo i posjed predmetne nekretnine kao ni gradnju na istoj.

15. Iz iskaza svjedoka CŠ (rođen 1958., nesrodan) proizlazi da isti na udaljenosti od 300 metara od predmetne nekretnine ima svoju nekretninu odnosno obiteljsku kuću u kojoj stanuje, da mu je poznato da su 70ih godina prošlog stoljeća mještani sadašnje Općine Ražanac u centru mjesta držali goveda te da je mjesna zajednica sa ciljem da se goveda izmjeste izvan centra mjesta davala mještanima zemljišta kako bi na istima izgradili štale i držali stoku. Na takav način da je i tužitelj dobio predmetnu nekretninu a na kojoj su se ranije čuvale ovce. Tužitelj da je potom krajem 70ih godina prošlog stoljeća započeo s izgradnjom objekta na predmetnoj nekretnini, da mu je u toj izgradnji pomagao i on, te je naveo da se izgrađena nekretnina sastoji od radionice za popravak automobila i kata kuće u kojoj stanuje tužitelj sa svojom obitelji. Nadalje iz iskaza svjedoka proizlazi da tužitelju nitko nikada nije osporavao vlasništvo i posjed kao ni gradnju na predmetnoj nekretnini. Svjedok je naveo da mu je navedeno poznato jer je i njegovom djedu na isti način dodijeljena nekretnina čiji je on sada vlasnik, te je naveo da je predmetna nekretnina predstavljala dio većeg kompleksa koji je podijeljen na četiri dijela, te da su na tom dijelu pored tužitelja, zemljište od prednika sadašnje Općine Ražanac dobili i GŠ, ČŠ i TŠ.

16. Osvrćući se na iskaze svjedoka tužena je navela da je područje današnje Općine Ražanac ranije bilo dio velike Općine Zadar koja je obuhvaćala područje današnjih 20ak općina i gradova. Mjesni odbor Općine Ražanac da je sukladno potrebama pojedinih građana davao suglasnosti za izgradnju obiteljskih kuća i gospodarskih objekata i o tome izdavao uvjerenja temeljem kojih su mještani odlazili u Općinu Zadar, tadašnjeg vlasnika nekretnina, rješavati imovinsko pravne odnose. Za izgradnju obiteljskih kuća uglavnom da su se dodjeljivale nekretnine površine oko 600 m2. Evidencija bivše Općine Zadar o tim nekretninama da nije dostupna tuženoj moguće iz razloga što nije preuzeta, a moguće iz razloga što je dio dokumentacije zapaljen u Domovinskom ratu. Tužena da nikada nije poduzimala nikakve radnje kojima bi spriječila osobe koje su izgradile kuće u njihovom uživanju iako su te nekretnine stare izmjere prenesene formalno na tuženu, odlukom arbitražne komisije Vlade RH o diobi imovine bivše Općine Zadar.

17. Iskaze saslušanih svjedoka, a u odnosu na koje stranke nisu imale primjedbi sud je u cijelosti cijenio istinitim i vjerodostojnim te u suglasju s ostalim izvedenim dokazima. Naime, radi se o mještanima Općine Ražanac koji imaju neposredna saznanja o relevantnim činjenicama o kojima su iskazivali i čije iskaze sud ne nalazi pristranim, odnosno sud ne nalazi da bi isti bili osobno zainteresirani za ishod predmetnog postupka. Tako iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je prednik tužene (Mjesni odbor Općine Ražanac) krajem 70ih godina prošlog stoljeća tužitelju bez naknade dao predmetnu nekretninu za potrebe izgradnje kuće na istoj, te da je tužitelj krajem 70ih godina, odnosno 1980./1981. na predmetnoj nekretnini započeo s izgradnjom svoje obiteljske kuće i radionice a kojoj gradnji i posjedu tužitelja se nitko nije protivio. Da je prednik tuženika mještanima Općine Ražanac davao zemljišta za potrebe izgradnje obiteljskih kuća proizlazi i iz navoda same tužene, ali i iz izjava danih na Zapisnik sastavljen u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 38-39) kao i iz izjave povjerenika tužene dane na Zapisnik broj: Z – 8276/2010/6170 od 1. kolovoza 2014. (list spisa 6-7).

18. Tužitelj je u svom iskazu naveo da predmetna nekretnina u naravi predstavlja njegov obiteljski dom u kojem stanuje sa suprugom, dvojicom sinova i kćeri, odnosno njihovu jedinu nekretninu adekvatnu za stanovanje. Isti je naveo da su njegovi roditelji na udaljenosti od oko 50 m od predmetne nekretnine ranije imali dvije manje štalice koje je Mjesni narodni odbor srušio te te nekretnine dao TŠ krajem '70-ih godina prošlog stoljeća, a zauzvrat njima da je dana predmetna nekretnina kako bi on na istoj izgradio mehaničku radionicu. Tužitelj je naveo da je on 1978. na predmetnoj nekretnini izgradio radionicu a nakon toga da je istu nadograđivao i sagradio obiteljsku kuću u koju je uselio 1985. Tužitelj je naveo da je on predmetnu nekretninu u cijelosti ogradio, te da mu nitko nikada nije osporavao vlasništvo i posjed iste kao ni gradnju na nekretnini, uključujući i tuženu. Isti je naveo da je tijekom Domovinskog rata uništena dokumentacija vezanu za dodjelu zemljišta na području sadašnje Općine Ražanac uključujući i zapisnik o dodjeli predmetne nekretnine njemu u vlasništvo. Isti je u svom iskazu naveo da mu je nekretnina bila dodijeljena bez ikakave naknade, te je naveo da iako je u Zapisniku sastavljen u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za Općinu Ražanac broj: Z-8276/2010/6170 od 1. kolovoza 2014. uneseno da bi isti dobio nekretninu uz obvezu plaćanja cijene, on da to nije izjavio već da je rekao da je 2009. podnio zahtjev za otkup zemljišta odnosno zahtjev za kupnju predmetne nekretnine jer da je htio što prije srediti zemljišno knjižno stanje glede predmetne nekretnine. Iako je podnio zahtjev za otkup zemljišta, prijašnji načelnik Općine Ražanac da mu je rekao da nema potrebe za tim obzirom se radi o zemljištu na kojem se nalazi njegova obiteljska kuća, te da mu je rekao da mu Općina Ražanac ne osporava vlasništvo u odnosu na tu nekretninu kao što nije osporavala ni drugim mještanima. Tužitelj je naveo da nije podnio prigovor na rješenje doneseno u postupku nove izmjere iz razloga što mu je tadašnji načelnik Općine Ražanac rekao da će se vlasništvo predmetne parcele riješiti odnosno da će mu tužena priznati pravo vlasništva te da je i očekivao da će tako i biti međutim da je kasnije došlo do promjene načelnika koji mu nije dao suglasnost za uknjižbu. Tužitelj je naveo da su on i još nekoliko mještana Općine Ražanac na područje gdje se nalazi predmetna nekretnina doveli priključke za struju i vodu te napravili put bez ikakve financijske pomoći od strane tužene, a nakon toga da su se ostali mještani koji su na tom području gradili svoje kuće priključili na dovedene priključke za struju i vodu.

18.1. Iskaz tužitelja u odnosu na relevantne okolnosti, odnosno na okolnosti kako je isti stupio u posjed predmetne nekretnine, dugotrajnost nesmetanog posjeda kao i na okolnost građenja na nekretnini sud je u cijelosti cijenio istinitim i vjerodostojnim budući je iskaz istoga u suglasju s iskazima saslušanih svjedoka kao i sa dokumentacijom priloženom spisu, te je pritom sud cijenio činjenicu i da tužena nije osporavala iskaz tužitelja na te okolnosti.

19. U na istaknuti prigovor od strane tužene da bi se u predmetnoj stvari radilo o pravomoćno presuđenoj stvari iz razloga što je tužitelj sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige a nije iskoristio svoje pravo na podnošenja tužbe za ispravak, sud takav prigovor ne nalazi osnovanim. Naime, da bi se radilo o presuđenoj stvari mora postojati subjektivni i objektivni identitet spora, odnosno da je identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi i da se radi o istom predmetu spora. Stoga je pravni odnos istovjetan kada se iz iste osnove među istim strankama postavlja isti zahtjev. Činjenica da je tužitelj sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige i nije podnio tužbu radi ispravka netočnog upisa, ne predstavlja postojanje subjektivnog i objektivnog identiteta spora kako to pogrešno tvrdi tužena, odnosno ne radi se o identitetu postupaka (isto pravno shvaćanje zauzeto u odluci Županijskog suda u Zagrebu posl. broj: Gž – 886/2022-3 od 12. svibnja 2023.).

20. U odnosu na prigovor tužene da je tužitelj prekludiran na podnošenje predmetne tužbe iz razloga što je aktivno sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i u odnosu na koju odluku nije izjavio prigovor niti je podnio tužbu za ispravak, a što među strankama nije ni sporno, ističe se da je postupak povodom preoblikovanja zemljišne knjige poseban postupak tijekom kojeg se utvrđuje između ostalog postojeće stanje posjeda i rješavaju sva sporna pitanja glede vlasništva na nekretninama, a zemljišnoknjižni sud će uputiti osobe čije prijave ili prigovore nije usvojio u cijelosti ili djelomično, da svoje navodno pravo ostvaruju u parnici. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su-IV-246/2015 od 17. rujna 2015. rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK pa u prethodno navedenoj situaciji kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan. U situaciji kada se tužba temelji na drugačijem činjeničnom stanju uspjeh tužitelja ovisit će prvenstveno o tome je li ili nije dokazao tužbenu osnovu.

21. U pogledu razjašnjenja spornog pitanja činjeničnog identiteta postupka koji je vođen povodom preoblikovanja zemljišne knjige i ovog postupka ističe se da nije bitno kakva je pravna kvalifikacija pravnog osnova, jer sud nije vezan pravnom osnovom koju je tužitelj naveo u tužbi, već činjeničnim navodima iz tužbe. Tužitelj je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige tvrdio da je pravo vlasništva predmetne nekretnine stekao darovanjem nekretnine od strane tužene za potrebe izgradnje obiteljske kuće 1982., dok iz činjeničnih navoda iznijetih tijekom ovog postupka proizlazi da tužitelj kao pravnu osnovu stjecanja svog prava vlasništva predmetne nekretnine navodi građenje i dosjelost. U odnosu na stjecanje vlasništva građenjem sud je uzimajući u obzir navode tužitelja iznijete u postupku preoblikovanja zemljišne knjige utvrdio da se je i u tom postupku tužitelj pozivao na građenje kao pravnu osnovu stjecanja vlasništva nekretnine iz čega bi proizlazilo da se predmetna tužba u tom dijelu zasniva na istovjetnom činjeničnom stanju odnosno istoj činjeničnoj osnovi koja je već raspravljena u postupku obnove – preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Kako tužitelj protiv rješenja kojim je tužena utvrđena samovlasnikom predmetne nekretnine nije izjavio prigovor niti podnio tužbu za ispravak, te budući se tužba u pogledu osnove građenjem zasniva na istovjetnom činjeničnom stanju koje je isticano i koje je raspravljeno i u postupku obnove zemljišne knjige, sud je uzimajući u obzir ranije citirano pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH utvrdio da je tužitelj u pogledu te osnove vezan rješenjem donesenim u postupku obnove zemljišne knjige te da je neosnovano pozivanje tužitelja u predmetnom postupku na stjecanje vlasništva građenjem.

22. Međutim, u odnosu na istaknutu osnovu stjecanja prava vlasništva dosjelošću sud nalazi neosnovanim prigovor tužene da je tužitelj u pogledu te osnove prekludiran na podnošenje tužbe na utvrđenje prava vlasništva dosjelošću jer je sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige te u propisanim rokovima nije podnio prigovor, odnosno tužbu za ispravak. Naime, u provedenom zemljišnoknjižnom postupku obnove zemljišne knjige (koji postupak se provodi po pravilima izvanparničnog postupka) ne može se dokazivati stjecanje prava vlasništva dosjelošću na način da svoje izvanknjižno vlasništvo predlagatelj dokazuje osim ispravama i drugim dokazima kao što su svjedoci i dr. već se pravo vlasništva dokazuje jedino ispravama. Stjecanje vlasništva dosjelošću se može utvrđivati jedino u parničnom postupku u kojem postupku se utvrđuju sve činjenice i izvode svi potrebni dokazi što nije moguće u pojedinačnom ispravnom postupku jer parnični postupak predstavlja kontradiktorni postupak koji se provodi po pravilima parničnog postupka (tako i Vrhovni sud RH u odluci broj: Rev – 1057/2023-2 od 23. siječnja 2024.). Također se ističe da tužitelj sjecanje vlasništva dosjelošću nije ni isticao u postupku obnove zemljišne knjige nego samo stjecanje vlasništva građenjem iz čega bi proizlazilo da se ne radi o istoj činjeničnoj osnovi te rješenje doneseno u postupku obnove zemljišne knjige ne veže tužitelja a kako to proizlazi i iz ranije spomenutog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su-IV-246/2015 od 17. rujna 2015.

23. Odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

23.1. Obzirom na pravni temelj kojeg tužitelj navodi za stjecanje vlasništva predmetne nekretnine (dosjelost, te vrijeme stupanja u posjed predmetne nekretnine) relevantna su pravna pravila Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/80 i 36/90, te "Narodne novine" broj: 53/91, dalje: ZOVO), koji je stupio na snagu

1. rujna 1980., te odredbe ZVDSP.

24. Odredbom čl. 20. ZOVO propisano je da se pravo vlasništva stječe po samom zakonu, na temelju pravnog posla i nasljeđivanjem, dok je odredbom čl. 114. ZVDSP propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona i to kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

24.1. Odredba članka 388. stavka 4. ZVDSP, a koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997., do 17. studenog 1999. propisivala je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske dana 17. studenog 1999. stavio je izvan snage odredbu stavka 4. članka 388. ZVDSP, kao neustavnu pa je ta odredba izmijenjena Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. („Narodne novine“ broj: 114/01) koji je stupio na snagu dana 20. prosinca 2001. i od tada tekst stavka 4. članka 388. ZVDSP propisuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

24.2. Članak 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: EKLJP) potvrđene Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj: 18/97) propisuje da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, te se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava pa budući sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona jer je EKLJP prihvaćena u Hrvatskom Saboru, to njezine odredbe postaju izravno primjenjive za sudove i druga državna tijela i sva tijela koja imaju javne ovlasti.

24.3. Europski sud za ljudska prava iz Strasbourga je u predmetima Trgo protiv [adresa] i R i drugi te Jakeljić protiv Hrvatske zauzeo stajalište da se s obzirom na to da je izvornom verzijom čl. 388. st. 4. ZVDSP iz 1996. bilo propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva računa i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991., da je potrebno utvrditi jesu li do dana stupanja na snagu ZVDSP 1. siječnja 1997. bile ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

25. Shvaćanje je ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o tome kada je podnesena predmetna tužba (prije ili nakon donošenja citirane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske) u vrijeme dosjelosti treba uračunati i vrijeme proteklo prije dana 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st.4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba toga Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila javna tijela (u konkretnom slučaju u svezi izvorne odredbe čl. 388. st.4. ZVDSP) moraju isti i snositi i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (takvo pravno shvaćanje je izneseno u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske, te u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-291/14 od 17. travnja 2018 i Rev-158/17 od 7. svibnja 2019.).

26. Odredbom čl. 29. ZOVO bilo je određeno da na stvari u društvenom vlasništvu, pravo vlasništva ne može steći dosjelošću međutim, ista odredba je prestala važiti dana 8. listopada 1991., pa se i u odnosu na nekretnine koje su u to vrijeme bile upisane u zemljišnim knjigama kao društveno vezano za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti primjenjivala odredba čl. 28. ZOVO, a koja je propisivala u stavku 2. da savjesni i zakonit posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a stavkom 4. istog članka je bilo određeno da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

27. Odredbom čl. 159. st.1. ZVDSP propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. je propisano da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Stavkom 3. je propisano da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Stavkom 4. je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravni osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

27.1. Odredbom čl. 160. st.1. ZVDSP propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost.

28. Dakle, vrijeme dosjedanja do 31. prosinca 1996. po stavu ovoga suda treba se računati po odredbama čl. 28. ZOVO, a od 1. siječnja 1997. pa nadalje po odredbi čl. 159. ZVDSP. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZVDSP, posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed) iz čega slijedi da posjed koji se ne zasniva na valjanoj pravnoj osnovi je nezakonit, dok je st.2. propisano da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, a st.3. je propisano da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razlog posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

29. Iz navedenog proizlazi, da bi se stvar stekla temeljem dosjelošću, valja utvrditi je li stvar sposobna biti objektom stjecanja i je li subjekt koji dosjeda stvar sposoban steći tu stvar uopće, a posebno putem dosjelosti, da li na strani dosjedatelja postoji neprekinuti slijed posjedovanja i je li proteklo vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva temeljem dosjelosti.

30. Uzimajući u obzir da nositelj prava vlasništva može biti svaka fizička i pravna osoba na svemu što može biti objektom toga prava, ako zakonom nije drugačije određeno, ovaj sud ne vidi razlog zašto ne bi tužitelj mogao biti nositeljem prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a niti je tijekom postupka bila dovedeno u pitanje njegova sposobnost da stekne predmetnu nekretninu.

31. Nadalje, predmetna nekretnina nije izvan prometa, nije dio prirode koji po svojim osobinama ne može biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno (opće dobro) što je utvrđeno uvidom u izvadak iz zemljišne knjige gdje nema zabilježbe da bi se radilo o općem dobru. Iz navedenog proizlazi da predmetna nekretnina nema naravne osobine koje bi ju priječile da pripada pojedincu, niti zakonske odredbe koje bi ju priječile da bude objektom prava vlasništva.

32. Slijedom svega navedenog, a savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka (sukladno odredbi čl. 8. ZPP) sud je utvrdio da je predmetna nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja u naravi predstavlja izgrađeno zemljište s pripadajućom okućnicom vlasništvo tužitelja. Naime, sud je cijeneći iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja, a kako je to ranije navedeno, te cijeneći ostalu dokumentaciju priloženu spisu utvrdio da je pravni prednik tužene tužitelju krajem 70ih godina prošlog stoljeća darovao predmetnu nekretninu, odnosno predmetno zemljište za potrebe izgradnje kuće i radionice a odmah potom tužitelj je i stupio u posjed nekretnine. Iako tužitelj nije u posjedu pisane darovnice sud je temeljem iskaza tužitelja, svjedoka kao i iz navoda same tužene koja je potvrdila da je njezin prednik mještanima [adresa] davao zemljište za potrebe izgradnje kuća a koja dokumentacija se više ne nalazi u posjedu tužene utvrdio da je predmetni ugovor u cijelosti izvršen, a što nadomješta nedostatak pisane forme u smislu odredbe čl. 73. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 29/78). Naime, sud je utvrdio da je predmetni ugovor proizveo očekivane pravne učinke između njegovih sudionika, ali i svih trećih osoba kako to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, da je tužitelj temeljem tako zaključenog dogovora postao isključivi posjednik premetne nekretnine i bez upisa u mjerodavne javne evidencije te da je isti odmah po zaključenju dogovora stupio u posjed predmetne nekretnine. Nadalje je sud utvrdio da je kontinuirani, samostalni i neometani posjed tužitelja glede predmetne nekretnine izvršavan od 1980. a koji posjed sud nalazi kvalificiranim, odnosno zakonitim, istinitim i poštenim. Naime, tužitelj je pravo na posjed ostvario temeljem darovnice od strane pravnog prednika tuženika (zakoniti posjed), a pritom sud ne nalazi da bi posjed bio pribavljen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, dok se poštenje posjeda presumira po samom zakonu. Naime, na savjesnost posjeda nije od značaja što tužitelj nije bio upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama. Prema utvrđenju ovog suda tužitelj se je oduvijek ponašao kao vlasnik predmetne nekretnine, a tužena mu nikada nije osporila pravo vlasništva, slijedom čega isti nije imao nikakvog razloga da uvidom u zemljišno-knjižno stanje utvrđuju stvarno stanje upisa (takvo pravno shvaćanje je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odukama Rev-2246/90, Rev-494/2021). Uzimajući u obzir navedeno kao i činjenicu da u konkretnom slučaju u svezi predmetnog potraživanja tužitelja ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, to je zaključak suda da je tužitelj posjedovanjem nekretnine od najkasnije 1980. pa do 2001. stekao vlasništva iste ispunjenjem zakonom propisanih pretpostavki za sjecanje vlasništva dosjelošću, odnosno isti je do trenutka donošenja rješenja naslovnog suda posl. broj: Z – 8276/2010/6170 od 1. kolovoza 2014. stekao vlasništvo predmetne nekretnine, kvalificiranim posjedovanjem nekretnine kroz razdoblje od 20 godina.

33. Sukladno navedenom, sud je utvrdio da je osnovan zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva u odnosu na nekretninu pobliže označenu u izreci ove presude, kao i zahtjev istog da temeljem predmetne presude ishodi u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime, a kako je to odlučeno izrekom ove odluke.

34. Odluka o trošku tužitelja je izostala jer isti nije zatražio naknadu, dok tužena koja je u cijelosti izgubila predmetni postupak u smislu odredbe čl. 154. st.1. ZPP nema pravo na naknadu troška postupka, a kako je to odlučeno točkom II. izreke odluke.

35. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci odluke.

U Zadru 22. prosinca 2025.

Sudac:

Marija Knez

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude, rok za žalbu protiv presude teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja ovom sudu za sud drugog stupnja, pisanim putem.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu protiv presude teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja ovom sudu za sud drugog stupnja, pisanim putem.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu protiv presude teče od dana dostave pisanog otpravka rješenja. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja ovom sudu za sud drugog stupnja, pisanim putem.

Dostavna naredba:

1. Tužitelju po punomoćnici,

2. Tuženoj po punomoćnici.

Po pravomoćnosti:

- Ministarstvu financija, Porezna uprava, Područni ured Zadar, Ante Starčevića 9, Zadar