REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2745/19-34

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U DA

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić, u pravnoj stvari tužitelja ŽF , OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Nikola Klaić odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene GF OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupana po punomoćnici Sanja Gelić odvjetnica iz [adresa], radi utvđenja nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 22. prosinca 2025., istoga dana

p r e s u d i o  j e:

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužitelj NF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] vlasnik stana u [adresa] površine 19,28 m2 koji nije upisan u zemljišne knjige, uključujući zemljište i zajedničke dijelove i uređaje zgrade povezane na osnovi čl.68, 69 i 370 st 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, s vlasništvom posebnog dijela nekretnine što je tužena GF iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] dužna priznati i trpjeti.

2. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate sve u roku od 15 dana.

3.Tuženica se može oslboditi ove obaveze 37.826,00 € u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.“

II Odbija se eventualno postavljeni zahtjev koji glasi:

„ 1. Utvrđuje se da je ništav kupoprodajni ugovor zaključen dana 20.lipnja 1999. kojim je tužitelj NF iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] kao kupac kupio od prednice tuženice EF iz [adresa] nekretninu u Zagrebu- stan u [adresa], površine 19,28 m2.

2. Tužena GF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužna je tužitelju NF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] platiti iznos od 28.121,05 € sa zateznom kamatom počevši od 12 listopada 2020 do isplate, u roku 15 dana.

3. Nalaže se tuženoj GF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju NF iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] plati parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate.“

III Nalaže se tužitelju da tuženoj u roku od 15 dana nadoknade trošak parničnog postupka u iznosu od 4.250,00 €.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je tužena jedna od nasljednica sada pok.ĆF (rješenje o nasljeđivanju OS V GOorica O 145/08) s kojom je tužitelj 20.06.1999. skopio ugovor o kupopoprodaji stana u [adresa] površine 19,28m2 koji nije upisan u zemljišne knjige. Druga nasljednica ČF je preminula.

2. Pozvan da uredi tužbu, tužitelj po punomoćniku koji mu je dodjeljen po osnovi rješenja o besplatnoj pravnoj pomoći, navodi da ima pravnog interesa za vođenje ovog postupka, da je prije sklapanja kupoprodanog uvogovora 20.06.1999. dana 21.11.1997. sklopio predugovor (ovjeren kod JB I.Malekovića) sa sada pok.EF, kojom ista daje tužitelju predmetni stan u trajno korištenje, s time da se obavezuje podnijeti zahtjev za otkup stanarskog prava, pa da će po dobivanju rješenja od nadležnog tijela, tužitelj stupiti u vlasnički posjed i preuzeti sve obaveze koje se odnose na troškove otkupa i ostale obveze. Tužitelj je istoj tada unaprijed platio 55.000 DEM u protuvrijednosti kuna, što sada iznosi 28.121,05 €, o čemu je Ž potpisala izjavu 13.12.1998., (koja je ovjerena kod JB M.Glibota. 05.05.2003).

3. Nakon ovog predugovora tužitelj je s Ž kao najmopirmac 28.11.1997 sklopio ugovor o najmu (ovjeren kod JB R.Spevec), te je čitavo vrijeme uvjeravala tužitelja da je podnijela zahtjev za otkup za što je dala punomoć G 21.11.97.

4. Pojašnjava da je predmetni stan bio dodijeljen na korištenje CF (suprugu EF) rješenjem NO Općine Trešnjevka od **.**.1962. Ž je kao član porodičnog domaćinstva imala pravo na otkup navedene nekretnine.

5. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud utvrdi da je tužitelj NF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] vlasnik stana u [adresa] površine 19,28 m2, što je tužena dužna priznati, a može se osloboditi te obaveze isplatom 37.826,00 €, alternativno utvrditi da je ništav kupoprodajni ugovor zaključen dana 20.lipnja 1999., te naložiti tuženoj da tužtielju plati iznos od 28.121,05 € sa zateznom kamatom počevši od 12 listopada 2020 do isplate, te parnični trošak.

6. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tužena se protivi osnovanosti i visini zahtjeva, osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, ističe prigovor ništetnosti ugovora, protivi se preinaci tužbe, ističe se da tužitelj ničim ne dokazuje da je predmetna nekretnina doista i bila vlasništvo pok. EF, pa je sporno u čijem je uopće vlasništvu nekretnina, koji je status nekretnine, da li ista uopće postoji, a samim time i da li je tužena pasivno legitimirana u ovom postupku.

7. Tužbeni zahtjev trebao biti obveznopravne naravi usmjeren na izdavanje tabularne isprave. Tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje tužbe na utvrđenje ako pravnu zaštitu može postići kondemnatornom tužbom, a isti stav je već odavno zauzet u brojnoj praksi Vrhovnog suda RH.

8. Tužena također ističe i prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za vođenje predmetnog postupka.

9. Naime, ukoliko tužitelj tvrdi da je sa pok. EF zaključio kupoprodajni ugovor i ako je taj ugovor valjan tada bi sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima navedeni ugovor trebao biti pravni temelj za stjecanje vlasništva upisom u zemljišnu knjigu, odnosno tužitelj bi po pravilima knjižnog prava trebao provesti postupak za upis prava vlasništva.

10. Tužena prvenstveno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i to stoga jer ista nije jedina nasljednica iza pok. EF, pored tužene zakonski nasljednici su još i ČF i RF. Predmetna nekretnina nije niti bila predmet ostavinske imovine iza pok. EF, pa se u konkretnom radi o nasljedničkoj zajednici što znači da nasljednici u sporovima sa trećim osobama o pravima i obvezama u pogledu imovine ostavitelja imaju položaj nužnih i jedinstvenih suparničara, što predstavlja nedostatak procesnopravne legitimacije odnosno procesnu smetnju pa je tužba kao takva nepodobna za raspravljanje i treba ju odbaciti. predstavlja nedostatak procesnopravne legitimacije odnosno procesnu smetnju pa je tužba kao takva nepodobna za raspravljanje i treba ju odbaciti. Tužitelj ne dostavlja izvornike dokumentacije već isključivo kopije isprava pri čemu se ne može uopće pouzdano utvrditi koji dokumenti su i od strane koga javnobilježnički ovjereni. Izričito se osporava da bi pok. EF zaključila bilo kakve pravne poslove i potpisala bilo kakve isprave kojima bi predmet bila kupoprodaja predmetnog stana ili primitak kupoprodajne cijene. Pok. EF nikada nije primila navedeni iznos od tužitelja, ista nije niti mogla zaključivati takav ugovor kao nositelj stanarskog prava jer stanarsko pravo nije otuđivo. Jednako tako, nameće se pitanje zašto je tužitelj čekao od navodnog zaključenja ugovora 20.06.1999.godine pa sve do 29.07.2014. godine ( punih 15 godina !!) da bi pokrenuo predmetni postupak. U odnosu na zahtjev za isplatu ističe prigovor zastare. Tužitelj samo navodi da stan nije upisan u zemljišne knjige, ali ne dostavlja nikakvu niti katastarsku niti geodetsku podlogu iz koje bi bilo razvidno da stan uopće postoji odnosno zgrada u kojoj se stan nalazi, ne dostavlja podatke o tome na kojoj čestici je zgrada izgrađena, od čega se stan sastoji itd. Predlaže tužbu odbaciti odnosno odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troška.

11. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku rješenja o nasljeđivanju O 145/08 (list 5-6), kupoprodajni ugovor (list 8-9), rješenje o dodjeli na korištenje i stanarini (list 33, 40) zapisnik o utvrđivanju vrijednosti stana od 29.12.1965 (list 10-12), ugovor o najmu (list 13-15), izjavu od 13.12.1998 (list 16), potvrdu o ovjeri potpisa (list 17), punomoć od 21.11.97 (list 18-22), predugovor (list 23-24, 38), zahtjev za sklapanje ugovora o najmu (list 44), te temeljem čl 8 i 219 ZPP utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti, kao i eventualno postavljeni tužbeni zahtjev.

12. Među strankama je sporna pasivna legitimacija, te osnovanost zahtjeva.

13. Prigovor nedostatka pasivne legitimacije je osnovan. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju O 145/08 od 15.07.2008. JB Ranke Spevec utvrđeno je da su pravni sljednici EF ovdje tužena, sada pok ČF (preminula **.**.2014.), te RF. Također je utvrđeno da predmetna nekretnina u [adresa] površine 19,28m 2 (niti kao vanknjižno vl) nije bila predmetom ostavinskog postupka. Nasljednici u sporovima sa trećim osobama o pravima i obvezama u pogledu imovine ostavitelja imaju položaj nužnih i jedinstvenih suparničara.

14. Nadalje iz dokumentacije u spisu- rješenje od 15.06.1962 (na listu 33) prozlazi da je stan koji se sastoji od 1 sobe u [adresa] dat na korištenje CF, te je isti u zapisniku o utvrđivanju vrijednosti od 29.12.1965 (list 35-37) i rješenju o stanarini (list 40) naveden kao nositelj stanarskog prava.

15. Iz zahtjev za sklapanje ugovora o najmu od 17.10.1997. (list 44) proizlazi da je ostaviteljica pok. EF bila sunositeljica stanarskog prava na stanu u [adresa], te da sukladno Zakonu o najmu stanova (NN 91/96) želi sa vlasnikom sklopiti ugovor o najmu stana, budući je stupanjem na snagu tog zakona prestalo stanarsko pravo. Iz navedenog sud zakljuje da predmetna nekretnina nije bila predmetom otkupa prema Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 27/91, 54/91, 6/92, 8/92, 33/92, 46/92, 49/92, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 29/94, 44/94, 47/94, 58/95, 193/95, 11/96, 76/96, 111/96, 11/97, 103/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01 i 78/02, dalje u tekstu: ZPS) bili su propisani uvjeti i način prodaje stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Stanarsko pravo je prema Zakonu o stambenim odnosima stjecao i bračni drug osobe kojoj se stan daje na korištenje ukoliko zajednički stanuju. Pravo na otkup stana bilo pravo imovinske naravi, koje je ovlašćivalo imatelje stanarskog prava na stjecanje prava vlasništva, a sud zaključuje da pok.ostaviteljica EF na ovaj način nije mogla steći vlasništvo stana u [adresa], jer bi to tužitelj mogao dokazati tijekom postupka pribavljanjem odgovarajućih isprava. Proizlazi naprotiv iz zahtjeva za sklapanje ugovora o najmu (list 44) da je pok. znala da predmetna nekretnina nije mogla biti predmetom otkupa.

16. Tijekom postupka nije utvrđeno u čijem je vlasništvu predmetna nekretnina u [adresa], te da li je pok. ikada imala status zaštićenog najmoprimca.

17. U odnosu na predugovor, u spis su dostavljene dvije različite verzije Predugovora od 21.11.1997.g na kojima je nadopisivano rukom, tužitelj tijekom postupka ne navodi tko je i kada prepravljao rukom navedeni ugovor.

18. Nadalje sud ne može utvrditi da li je potpis ostaviteljice onaj na predugovoru i ugovoru o najmu i izjavi (list 38 , 43 i 16) ili na zahtjevu odnosno kupoprodajnom ugovoru (list 44 i 29), jer se radi o dva potpuno različita potpisa, na koji način se ne može utvrditi da li je doista došlo do sklapanja ugovora od 20.06.1999 i predaje novca na kojima tužitelj temelji svoje zahtjeve.

19. Tužitelj tvrdi da je vlasništvo stekao pravnim poslom - kupoprodajnim ugovorom od 20.06.1999. Međutim, kao što je gore navedeno za valjani kupoprodajni ugovor potrebno je da je prodavatelj vlasnik nekretnine, što ovdje nije slučaj.

20. Polazeći od odredbe čl. 119. ZVDSP-a, a prema kojoj se vlasništvo nekretnine stječe upisom u zemljišne knjige, sud je odbio zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da je vlasnik predmetnog stana, a pozivajući se na kupoprodajni ugovor. Kupoprodajni ugovor samo je pravna osnova na temelju koje se može zatražiti i postići uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama, ako su za to ostvarene zakonom propisane pretpostavke, a to bi u ovom slučaju bilo da je tužena ili njena pravna prednica kao prodavateljica bila upisana u zemljišne knjige kao vlasnik stana ili da je tužitelj dokazao da su postojale pretpostavke za takav upis, a što ovdje nije slučaj.

21. Vlasništvo se može u smislu odredbe čl. 126 st. 2 ZVDSP steći i odlukom suda ili odlukom drugog tijela. Međutim stjecanje odlukom suda moguć je samo ako to zakon odredi i to na način i pod pretpostavkama koje zakon odredi, ali ta odredba ne predviđa mogućnost da se sudskom odlukom, a mimo

odredbi

za stjecanje

vlasništva propisanih Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, netko utvrdi vlasnikom nekretnine.

22. U ovom postupku tužitelj nije niti identificirao nekretninu za koju traži utvrđenje vlasništva, sud nije na taj način utvrdio niti da li su bili ispunjeni uvjeti za uspostavu vlasništva pok ostaviteljice, niti tužitelja na tom posebnom dijelu-stanu, sukladno čl. 366 st. 1 ZV, čl 72. st. 1 ZV i 24 st. 1 Zakona o zemljišnim knjigama, odnosno utvrditi da li se radi o stambenoj zgradi, nacionaliziranoj zgradi ili zgradi u vlasništvu neke osobe.

23. Uvidom u javno dostupne podatke katastra i zemljišnih knjiga sud je utvrdio da se radi o kč br [katastarska čestica] ko [katastarska općina] koja odgovara zkč 4626 ko [katastarska općina], na kojoj čestici postoji uknjižena ulična i 2 dvorišne zgrade, te etažno vlasništvo dvije stambene jedinice u prizemlju od kojih niti jedna nije, niti je bila vlasništvo prednice tužene.

24. Također nije utvrđeno tijekom postupka da li je tužitelj i kome ikada dao kakvu novčanu svotu na kupoprodaje, čime je upitna i vjerodostojost Izjave od 13.12.1998 na listu 16 spisa za koju tužitelj navodi da je ovjerena kod JB M.Glibota. 05.05.2003. Nije moguće utvrditi (čl 219 ZPP) da li se ovjera potpisa od 05.05.2003 odnosi na ispravu potpisanu 13.12.1998.

25. Na taj način sud je odbio tužbeni zahtjev i eventualno postavljen zahtjev u cijelosti kao neosnovane.

26. Uvidom u rješenje Gradskog ureda za opću upravu od 12.10.18. na listu 232 spisa utvrđeno je da je tužitelj oslobođen plaćanja troškova ovog postupka koje obuhvaća oslobođenje od polaganja predujam troškova svjedoka tumača, vještaka uviđaja i sudskih oglasa, no ne obuhvaća druge troškove postupka.

27. Kako je spor izgubio, tužitelj je dužan temeljem čl 155 i 154 ZPP nadoknaditi tuženoj trošak postupka, a isti se odnosi na zastupanje po odvjetniku sukladno važećoj OT (NN 138/23) i vps naznačenoj u tužbi 37.848,60 €; po tbr 53, 54, 7-9 OT; za odgovor na tužbu 500 bodova, podnesak 28.01.19. 50 bodova, pristup roč 06.11.19. 50 bodova, pristup roč 12.10.20. 50 bodova, podn.26.10.20. 500 bodova, pristup roč. 01.03.21. 50 bodova, trošak žalbi od 28.09.21. i 01.10.21. na rješenje nije priznat jer tužena sa žalbama nije uspjela, roč.14.10.25. 500 bodova, što uz dodani pdv iznosi 4.250,00 €.

U Zagrebu, 22 prosinca, 2025. godine

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Protiv ove presude stranka koja nije bila na ročištu za uručenje, a dostava poziva za to ročište je bila uredna, ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana isticanja presude na e-oglasnoj ploči suda. Stranci koja nije bila uredno pozvana na ročište za objavu, sud će presudu dostaviti sukladno čl. 142-143 ZPP-a.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika