REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2663/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Mariji Krajnović u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, kojeg zastupa punomoćnik Goran Devrnja, odvjetnik iz Zagreba, Vrbani 15, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Dilber, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević& partneri, Zagreb, Lopašićeva 6, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 12. studenoga 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ĐS, odvjetničkog vježbenika i zamjenika punomoćnika tuženika GS, odvjetničkog vježbenika, s danom objave 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/51016207-5103508623 od 05. travnja 2007. sklopljenog između tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, i korisnika kredita MATAKOVO d.o.o., Marijanci, Strosmayerova bb, a koja glasi:

- u dijelu čl. 10. glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je uplatiti u roku 8 dana 0,050 % (nula cijelih nula pet posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora.“

- u dijelu čl. 10. glasi: „Za slučaj prijevremenog povrata kredita, Banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno odredbama Banke važećim u trenutku prijevremenog povrata.“

2. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., Lonjička ulica 2A, Zagreb, OIB: 25132169807, isplati iznos od 1.112,50 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 06. travnja 2007. do isplate, prema stopi koja se određuje, do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, do 31. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., Lonjička ulica 2a, Zagreb, naknaditi tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos tekućima od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj dana 19. prosinca 2024., navodi da je ugovorom o cesiji, Ustupitelj društvo MATAKOVO d.o.o., Marijanci kao korisnik kredita prenio sve svoje tražbine prema tuženiku koje bi proizlazile iz predmetnog Ugovora o kreditu, na ovdje tužitelja kao Primatelja. Iz Ugovora o cesiji vidljivo je da Ustupitelj s naslova ništetnih odredbi Ugovora o kreditu ima tražbine na povrat preplaćenih iznosa s naslova valute, kamate i svih plaćenih naknada, te slijedom navedenog tužitelj ima pravo zahtijevati povrat plaćenog iznosa s osnova ništetne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi, izlaznoj naknadi i kamatnoj stopi. Dana 05. travnja 2007. između tuženika i korisnika kredita društva MATAKOVO d.o.o., sklopljen je Ugovor o dugoročnom kreditu, br. 2402006- 1031262160/51016207-5103508623 (dalje: Ugovor) prema kojem je kojem je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 2.225.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita. Korisnik kredita se obvezao za to plaćati u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan odobrenja.

2. U odnosu na ULAZNU NAKNADU navodi da se odredbom čl. 10. predmetnog Ugovora tuženi je obvezao korisnika kredita na plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva, i to u visini od 0,050 % vrijednosti kredita, bez da mu je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, od čega se isti sastoje, u kojem postotku tuženi tereti tužitelja odnosno zbog čega baš taj postotak, u kojem periodu i konačnom iznosu, što navedenu obvezu korisnika kredita čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično i nepoštenom i ništetnom, sukladno odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, sporna odredba u potpunosti odgovara i pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju definiraju odredbe čl. 81. st. 1. i st. 2. i čl. 82, alineja 10 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03), obzirom da se radi o odredbi koja je unaprijed paušalno formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora kojeg je sastavio tuženi kao jača ugovorna strana, te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo sa korisnikom kredita, a kojom je korisniku kredita nametnuta obveza sa čijim sadržajem niti je bio upoznat, niti je o njoj mogao pregovarati i utjecati na sadržaj iste. Slijedom toga, nije mogao komparirati visinu naknade niti sa drugim kreditorima, te sam odvagnuti koja mu je opcija u svojoj ukupnosti povoljnija. Dakle, tuženi je korisniku kredita odobrio jedan iznos kredita, a faktički mu isplatio drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade kredita, teretivši ga prilikom isplate kredita za iznos od 0,050 % od visine kredita 2.225.000,00 CHF nezakonito i potpuno netransparentno mu nametnuvši apstraktnu ulaznu naknadu. Povrh toga, nakon isplate i terećenja po osnovi ulazne naknade koju je tuženi naplatio iz kreditiranog iznosa, isti je obračunavao i korisniku kredita zaračunavao kamatu na cjelokupan iznos kredita, dakle sa uračunatom ulaznom naknadom, iako mu je faktički isplatio drugi, manji iznos kredita. Na taj način prouzrokovao je neravnotežu u međusobnim obvezama trgovca, na štetu korisnika kredita.

3. U odnosu na IZLAZNU NAKNADU navodi da je odredbom čl. 10. predmetnog Ugovora tuženi je propisao da u slučaju prijevremenog povrata kredita, Banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno odredbama Banke važećim u trenutku prijevremenog povrata. Ističe kako se na isti odnos veže isto očitovanje tužitelja izneseno u stavku 3 ove tužbe. Ujedno se ističe kako je u potpunosti u suprotnosti sa zakonom naplaćivanje naknade za prijevremeno zatvaranje kredita, jer tuženik nema pravo na naplatu naknade zbog činjenice da neki dužnik želi prijevremeno isplatit svoje dugovanje, a što je potvrdila i sudska praksa u pravomoćnim predmetima, pa predlaže donijeti presudu koja glasi:

"1. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba Ugovora o dugoročnom kreditu, br. 2402006-1031262160/51016207-5103508623 od 05.04.2007. sklopljenog između tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320 i korisnika kredita MATAKOVO d.o.o., 31 555 Marijanci, Strosmayerova bb, a koja:

- u dijelu čl. 10. glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je uplatiti u roku 8 dana 0,050 % (nula cijelih nula pet posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora.“

- u dijelu čl. 10. glasi: „Za slučaj prijevremenog povrata kredita, Banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno odredbama Banke važećim u trenutku prijevremenog povrata.“

2. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3a, Rijeka, OIB: 23057039320, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., Lonjička ulica 2A, 10000 Zagreb, OIB: 25132169807, isplati iznos od 1.112,50 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 06. travnja 2007. do isplate, prema stopi koja se određuje, do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, do 31. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, u roku 15 dana."

4. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem prije svega prigovara vrijednosti predmeta spora, u bitnom osporava aktivnu legitimaciju, osporava osnovanost sklopljenog ugovora o cesiji navodeći da nije dao suglasnost na takav prijenos, da tužitelj ne može tražiti zaštitu iz zakona o zaštiti potrošača. Navodi da su odredbe o naknadi za obradu kredita jasne i razumljive da suprotno navodima tužitelja predmetna naknada nije isplaćivana iz sredstava kredita, nego ju je korisnik bio dužan platiti u roku od 8 dana, što proizlazi iz potvrde o obračunu naknade za bankarske usluge od 23. travnja 2007., pa isplatom naknade nije umanjen iznos kredita, a da su predmetnom naknadom obračunati troškovi poput operativnih troškova (trošak djelatnika banke uključujući troškove zaposlenika i sl.). U odnosu na naknadu za prijevremenu otplatu kredita navodi da ista nije naplaćena pa da tužitelj i nema pravni interes utvrđivati ništetnost te odredbe. Ističe prigovor zastare te prigovara tijeku i visini stope zatraženih.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u obavijest o ustupu (list 9-10 spisa), Ugovor o kreditu (list 5 i 10-11 spisa), Aneks ugovoru o kreditu (list 12 spisa), Ugovor o ustupu tražbine (list 14-18 spisa), sudsku praksu (list 36-44 spisa), Obračun naknade za bankarske usluge (list 45 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŠS (list 56 spisa) i svjedoka CS (list 64 spisa).

6. Sud nije provodio druge dokazne prijedloge kao što je financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnosti jesu li iznosi naknada naplaćeni od strane tuženika, budući je tijekom postupka tuženik dostavio potvrdu (list 45 spisa) iz koje je razvidno da je banka dana 23. travnja 2007. naplatila naknadu za obradu kredita u iznosu od 5.131,28 kn / 681,04 EUR.

7. Na ročištu dana 13. lipnja 2025. tužitelj je potvrdio da je banka naprijed navedenog datuma naplatila naknadu za obradu kredita u iznosu od 681,04 EUR pa je specificirao tužbeni zahtjev u pogledu isplate pod točkom II tužbe na način da sada traži isplatu iznosa od 681,04 EUR sa pripadajućom zateznom kamatama. Tuženik se protivio djelomičnom povlačenju u tužbe stoga sud nije donio odluku o djelomičnom povlačenju tužbe, nego je odlučio o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu.

8. Na ročištu dana 13. lipnja 2025. sud je utvrdio vrijednost predmeta spora pod točkom I. u iznosu od 1.327.,23 EUR, a pod točkom II. u iznosu od 681,04 EUR, dakle 2.008,27 EUR.

9. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), te je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 10. Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi:

- u dijelu čl. 10. glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je uplatiti u roku 8 dana 0,050 % (nula cijelih nula pet posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora.“

- u dijelu čl. 10. glasi: „Za slučaj prijevremenog povrata kredita, Banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno odredbama Banke važećim u trenutku prijevremenog povrata.“

11. Nije sporno da su tuženik i društvo MATAKOVO d.o.o. iz Marijanaca sklopili Ugovor o kreditu.

12. Sporna je osnova tužbenog zahtjeva.

13. Najprije valja naglasiti da Ugovor o kreditu nastaje u trenutku kad se strane suglase o bitnim sastojcima, iznosima i uvjetima davanja kredita (čl. 1065. u vezi s čl. 26. ZOO-a). Stoga ugovorne odredbe o uvjetima davanja kredita predstavljaju nuzgredne sastojke ugovora (čl. 1065. i čl. 1066. ZOO-a), bez kojih ugovor može opstati. Prema utvrđenju ovoga suda korisnik kredita je potpisivanjem Ugovora o kreditu pristao i na plaćanje naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u iznosu od 0,050 % (nula cijelih nula pet posto) na iznos kredita, obračunate sa datumom ugovora, te je pristao da mu se u slučaju prijevremenog povrata kredita naplati jednokratno naknada sukladno odlukama banke važećim u trenutku prijevremenog povrata.

14. Među strankama nije sporno da pravni prednik tužitelja nije prijevremeno vratio kredit, niti mu je naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita.

15. Slijedom toga, nema dvojbe da je korisnik kredita, koji nije potrošač, već pravna osoba i koji je pri sklapanju ugovora bio dužan upotrijebiti povećanu pažnju, potpisivanjem i javnobilježničkom ovjerom Ugovora o kreditu pristao na plaćanje naknade za obradu ugovora koja je u tom Ugovoru bila jasno određena. Iako iz iskaza svjedoka ŠS zastupnika po zakonu društva MATAKOVO d.o.o., proizlazi da mu nisu bili poznati parametri za određivanje visine ulazne naknade te da se prema njegovom iskazu radilo o tipskom ugovoru te da ga nitko u banci nije upozorio i dao mogućnost pregovaranja o toj odredbi , ne proizlazi da je korisnika kredita na sklapanje toga Ugovora itko prisilio, čak kada se uzme u obzir da je banka bila upisana kao fiducijarni vlasnik nekretnine i stoke, budući je Ugovor o kreditu sklopljen u svrhu realizacije poslovnih investicija. Dakle korisnik kredita je pravna osoba i kao takav dužan je u sklapanju ugovora upotrijebiti pažnju dobrog gospodarstvenika, pa tako ukoliko mu je bila nejasna odredba vezana za obradu kredita i odredba vezana za prijevremenu otplatu kredita kredita bio je dužan inzistirati da mu se ta odredba pojasni i protumači, a što zastupnik po zakonu korisnika kredita očito propustio učiniti. Svjedok nije iznosio nikakve činjenice iz kojih bi se dalo zaključiti da je sporna ugovorna odredba bila suprotna načelu savjesnosti i poštenja te da je prouzročila očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita. Iz iskaza svjedoka ŠS nadalje proizlazi da konkretni Ugovor o kreditu nije bio jedini ugovor o kreditu kojega je sklopio s tuženikom, već naprotiv, da je tih ugovora bilo bilo više, a to je razvidno i iz odredbe o namjeni kredita sadržane u čl. 3. Ugovora o kreditu.

16. Naprotiv, iz iskaza svjedoka CS, zaposlenika banke jasno proizlazi da je svrha postojećeg kredita bila refinanciranje postojećeg kredita, i da je banka donijela odluku da tom društvu odobri novi povoljniji kredit, da je s klijentom pregovarao o svim detaljima odluke, da su mu tim ugovorom otpuštene privatne kuće koje su bile pod hipotekom i raniji ugovoreni depoziti. U odnosu na ugovorenu naknadu za obradu kredita navodi da je sita ugovorena, a obzirom da je klijent kredit vratio kako je ugovorena da naknada za prijevremenu otplatu nije ni naplaćena, a naplata za obradu kredita da je ugovorena u simboličnom iznosu. Potvrdio je da društvu Matokovo to nije bio prvi kreditni plasman nego da je već koristio kredite, pa da mu stoga nije bila nepoznata činjenica da je dužan platiti neke naknade, te tvrdi da je korisnik kredita imao mogućnosti pregovaranja o bilo kojoj odredbi ugovora.

17. Zaključno sud utvrđuje da iz stanja spisa ne proizlazi osnovanost tužiteljeve tvrdnje o ništavosti Ugovora o kreditu niti prema jednom od propisanih razloga za ništavost ugovora sadržanih u odredbama čl. 42., 52., 75., 103., 141. i 143. ZOO-a.

18. Stoga je o tužbenom zahtjevu odlučeno kao u točki I. izreke ove presude. Obzirom da tužitelj nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva o drugim prigovorima sud nije ni odlučivao.

19. Tuženiku u trošak parničnog postupka valja priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: OT), trošak pristupa na ročišta dana 13. lipnja 2025., 20. kolovoza 2025., 01. listopada 2025. i 10. studenog 2025., u iznosu od po 200,00 EUR, svako (Tbr. 9.1. OT), dakle ukupno 1.000,00 EUR, što uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi 1.250,00 EUR, stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 22. prosinca 2025.

Sudac

Marija Krajnović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

-tužitelju po odvj. uz rješenje za plaćanje pristojbe na presudu

-tuženiku po odvj.