Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-400/2025-18

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji tog suda Katarina Tonković Pigac, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Nikoline Smontara kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv okrivljenog LR, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. točke u vezi s stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu poslovni broj KO-DO-315/2025-1 od 3. rujna 2025., nakon javne rasprave održane 11. prosinca 2025. u prisutnosti predstavnika Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu KR, okrivljenog osobno i branitelja okrivljenog Matije Šabijana odvjetnika u Varaždinu, dana 11. prosinca 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I okrivljeni LR OIB: [osobni identifikacijski broj], sina L i CR, rođene K, rođenog **.**.1971. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], a neprijavljenim boravištem u [adresa], bez konkretne adrese, državljanina Republike Hrvatske, djelatnika, sa završenom osnovnom školom, nezaposlenog, neoženjen, otac dvoje punoljetne djece, bez imovine, služio vojsku, čin zastavnika, osuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak

k r i v  j e

što je

dana 5. kolovoza 2025., oko 17,30 sati, u Varaždinskim Toplicama, u cilju da ustraši HR s kojom je bio u intimnoj vezi, rekao ŽR da poruči imenovanoj da će kuću dignuti u zrak, a da će nju skupljati špahtlom po zidovima, a da će policija žutom trakom okružiti kuću, da ju budu skupljali okolo, a što je ŽR naknadno prenio HR,

- d a k l e, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

- čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano po članku 139. stavku 3. u vezi stavka 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.

II Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 okrivljeni LR se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI

III Na temelju članka 73. KZ/11 okrivljenom LR izriče se sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1963., a kojoj se ne smije približiti na razdaljinu bližu od 100 metara u trajanju od 2 (dvije) godine dulje od izrečene kazne zatvora.

IV Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08 okrivljeni LR oslobađa se dužnosti podmirenja troškova postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu okrivljeni LR optužen je za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode

– prijetnjom, opisano po članku 139. stavku 3. u vezi stavka 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.

2. Okrivljeni LR upitan da iznese očitovanje o optužbi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret predmetnom optužnicom.

3. Tijekom dokaznog postupka na prijedlog obrane ispitana je žrtva HR, zatim svjedok ŽR, pročitana je i pregledana dokumentacija i to službena zabilješka o dojavi od 5. kolovoza 2025., zapisnik o ispitivanju pristupnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu serijskog broja [serijski broj], zapisnik o ispitivanju osumnjičenika LR, sukladno članku 208.a Zakona o kaznenom postupku sa DVD snimkom od 6. kolovoza 2025., zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika LR od 7. kolovoza 2025. sa DVD snimkom, zapisnik o ispitivanju svjedoka ŽR od 28. kolovoza 2025., zapisnik o ispitivanju svjedokinje/žrtve HR od 28. kolovoza 2025., zapisnik o dopunskom ispitivanju žrtve HR od 29. kolovoza 2025 te izvod iz kaznene i prekršajne evidencije okrivljenika. Na završetku dokaznog postupka, sukladno članku 417.a stavak 5. ZKP/08, ispitan je okrivljeni LR.

3.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prisutni su izjavili da nemaju prijedloga za dopunu dokaznog postupka niti primjedbe na provedeni dokazni postupak.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući i analizirajući svaki dokaz zasebno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti, ovaj sud nalazi dokazanim da je okrivljeni LR počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, a sve na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

5. Tijekom provedenog postupka nije sporno da bi se kritični događaj odvio na način kako je to opisano u činjeničnom opisu te suglasno utvrđeno iskazima kako žrtve tako i svjedoka. Kao sporna ostaje činjenica da bi okrivljeni ozbiljno prijetio žrtvi odnosno da bi prijetio da će ju usmrtiti preko svjedoka ŽR.

6. U obrani koju je iznosio na kraju dokaznog postupka okrivljeni LR odgovarao je samo na pitanja branitelja. Uvodno je naveo kako neće odgovarati na pitanja suda ili optužbe. Zatim je naveo kako kritičnog dana nije izrekao prijetnje na štetu žrtve. Iskazuje da je sa žrtvom bio u vezi do negdje kraja 2021., a da je nakon toga razdoblja otišao Njemačku i kada se vratio da je bio samo podstanar kod nje. S ŽR da se nije nešto posebno družio, da su bili poznanici te da ga je spornog dana nazvao jer mu je trebala toplija odjeća, jer je nešto zahladilo, a da žrtvu nije smio nazvati, a stvari da su bile kode nje. Smatra da su svjedok ŽR i žrtva u jako dobrim odnosima te da je to razlog zašto bi on žrtvi prenio navodne prijetnje. U razdoblju prije uhićenja nije bio u kontaktu sa žrtvom.

6.1. Prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika sukladno članku 208. a ZKP/08, okrivljenik je negirao da bi izrekao riječi prijetnje inkriminirane zgode. Potvrdio je da je razgovarao s ŽR, da je tražio od njega da mu donese njegove stvari. Ističe da je samo tražio stvari, a da mu žrtva očito hoće napakostiti. Navodi da se sjeća cijelog razgovora te da je moguće da je žrtva nagovorila svjedoka ŽR na sve ovo.

6.2. Prilikom dokazne radnje prvog ispitivanja okrivljenika, okrivljeni LR se branio šutnjom te naveo da nije kriv.

7. Prije davanja iskaza sud je sukladno članku 43.a ZKP/08 proveo pojedinačnu procjenu žrtve te je utvrdio kako postoji potreba za primjenom posebnih mjera zaštite pa je žrtva ispitana na poseban način uporabom komunikacijskih tehnologija radi izbjegavanja vizualnog kontakta s okrivljenim. U svom iskazu danog na raspravi 26. studenog 2025. žrtva HR, u bitnom iskazuje kao i u zapisniku od 29. kolovoza 2025., iskazu danom na policiji, te je navela da je kritičnog dana oko 17,00 h okrivljeni zvao ŽR i tražio da se nađu i da mu donese neke njegove stvari koje su se nalazile kod nje i da se nađu negdje u [adresa]. Navodi kako je svjedok taj razgovor stavio na zvučnike telefona kako bi i ona isti mogla čuti, međutim da okrivljeni nije znao da ona taj razgovor sluša. Da je prilikom razgovora sa ŽR rekao da je retardirana i da ga nije briga za nju. Navodi da je u vremenu prije kritičnog događaja neki nepoznati čovjek dolazio na vrata s porukom da okrivljenom opere odjeću što je ona odbila jer smatra da nema nikakve obveze prema okrivljenom. Navela je kako je kritičnog dana nakon što je ŽR okrivljenom dostavio stvari i njoj prenio na inzistiranje okrivljenog kako joj je kuća pod video nadzorom te da je njegov branitelj po službenoj dužnosti postavio prislušne uređaje u njenoj kući, da ne zna po čemu hoda te da ju budu "špahtlom grecali sa zida", a to je pojasnila da znači strugati, odnosno skupljati. Nadalje navodi kako se ozbiljno uplašila navedenih prijetnji jer da je ranije sa stvarima tražio da mu se dostavi nož i skalpel te da je navela kako zna da je okrivljeni rekao da ima dalekozor te da ju s njim prati. Isto tako da je okrivljeni rekao da prije nego digne kuću u zrak bude došao s kamionom po svoje stvari. Za svjedoka ŽR navodi kako je u odnosima najmodavka i najmoprimac, da su isti korektni te da ponekad popiju zajedno kavu. Nikada nisu bili u ljubavnom odnosu i nikada nisu imali sukoba. Jednom su samo imali razgovor oko zakašnjele najamnine. Isto tako navodi kako je okrivljeni svjedoka ŽR uselio kod nje kao podstanara bez njenog znanja, ali da je naknadno to odobrila. Nadalje navodi kako su svjedok i okrivljeni bili u korektnim odnosima i da su se znali poneka družiti. Okrivljenika poznaje oko pet godina i bili su jedno vrijeme u ljubavnoj vezi. U početku veze je odnos bio dobar međutim krenule su svađe, prijetnje i vrijeđanja zbog okrivljenikove konzumacije alkohola i tableta. Tražio je novac za alkohol jer nije imao primanja osim zajamčene minimalne naknade. Vezu su prekinuli prije od prilike tri godine. Obzirom na navedeno svjedokinja traži da sud odredi zabranu prilaska prema njoj jer je ovo već drugi postupak koji se vodi zbog okrivljenikove prijetnje prema njoj.

8. U svom iskazu svjedok ŽR u bitnome iskazuje kao i u zapisniku od 28. kolovoza 2025., iskazu danom na policiji. Opisuje da je kritičnog dana telefonski razgovarao s okrivljenikom preko zvučnika, tako da je žrtva mogla čuti razgovor, te da je tema bila predaja okrivljenikovih stvari koje su se nalazile kod žrtve, nakon čega se s okrivljenikom našao na tržnici u [adresa] i predao mu stvari. Navodi da je tada okrivljenik iznio prijetnje žrtvi (da ju prati dalekozorom, da su „bombe ispod hiže“, da će kuća biti „oblijepljena žutom trakom“ i da će ju „skupljati sa špahtlom“), što je svjedok odmah nakon susreta, unutar 10–15 minuta, prenio na inzistiranje okrivljenika žrtvi koja je zbog straha i činjenice da nije znala da je okrivljenik već dva dana na slobodi, pozvala policiju i sve prijavila. Svjedok potvrđuje da je njihov telefonski razgovor protekao mirnim tonom, bez izravnih prijetnji preko telefona, te da je detalje prijetnji iznio okrivljenik prilikom kasnijeg susreta na tržnici, koji je trajao oko 15–20 minuta. Opisuje raniji odnos: živi kao podstanar u kući žrtve, sa žrtvom je u prijateljskim odnosima, svakodnevno piju kavu, dok je s okrivljenikom imao ograničen kontakt, kratko su zajedno živjeli u istoj kući (on u donjem, okrivljenik sa žrtvom u gornjem dijelu), te drži da je odnos okrivljenika i žrtve bio jedno vrijeme ljubavni. Daje okvirne podatke o vremenu događaja (oko 17–18 sati, u razdoblju blizu proslave Lovrečeva u [adresa]) te o trajanju i dinamici kretanja (5–7 minuta od kuće do tržnice, 30–60 minuta između završetka telefonskog razgovora i susreta na tržnici). Ističe da je žrtva već prije planirala zatražiti zabranu pristupa okrivljeniku, da se boji okrivljenika, te da je razlog ljutnje žrtve i to što je okrivljenik navodno govorio da je zaručen s njom i da je „pola" kuće njegovo. Ključne prijetnje koje svjedok navodi su da okrivljenik žrtvu prati dalekozorom, da su bombe postavljene ispod kuće, da će kuća biti opasana/oblijepljena žutom trakom i da će žrtvu „skupljati sa špahtlom“.

9. Iz zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu za okrivljenoga 5.kolovoza 2025. proizlazi da je u trenutku uhićenja ista iznosila 1,67 g/kg.

10. Prije analize dokaza izvedenih tijekom predmetnog postupka, a na okolnost utvrđivanja odlučnih, no osporavanih činjenica, po ocjeni suda potrebno je radi razumijevanja inkriminacije, kao i cjelokupne dinamike događaja, a nastavno i ocjene vjerodostojnosti te konačno istinitosti iskaza kako oštećene, tako i okrivljenog, utvrditi da su okrivljeni i oštećena bili u vezi, koja je zbog okrivljenikove sklonosti k alkoholu i konfliktnog ponašanja okončana. Da je okrivljeni presudom ovog suda poslovni broj K- 154/2025. od 16. svibnja 2025. pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11 na štetu žrtve kao i u ovom postupku te da je nakon što je odslužio neuvjetovani dio kazne nedugo nakon izlaska iz zatvora ponovio predmetno kazneno djelo.

10.1. Nesporno je da je okrivljeni kritičnog dana zvao ŽR, te da je taj razgovor slušala i žrtva. Također je nesporno da su se ubrzo nakon razgovora ŽR i okrivljeni našli u kritično vrijeme u [adresa] kojom prilikom je ŽR okrivljenom predao njegove stvari.

10.2. S obzirom na navedeno, ostaje sporno je li okrivljeni zaista prijetio oštećenoj kritičnog dana odnosno da li je u optužnici navedene prijetnje izrekao svjedoku ŽR te inzistirao da iste prenese žrtvi HR.

10.3. Oštećena je u svom iskazu potvrdila kako joj je svjedok ŽR prenio prijetnje okrivljenoga. Iste je shvatila ozbiljno obzirom da je okrivljenik pravomoćno osuđen na kaznu zatvora za kazneno djelo prijetnje na njenu štetu te se uplašila jer nije znala da je okrivljeni izašao iz zatvora. Svjedok ŽR poznaje i okrivljenog i oštećenu te poznaje dinamiku njihovog odnosa obzirom i da je u prijašnjem kaznenom postupku kojim je donesena pravomoćna presuda protiv okrivljenika bio svjedok. Nije niti na koji način zainteresiran za ishod postupka jer je u korektnim odnosima i s okrivljenim i sa žrtvom. Isto tako iskazuje kako se uskoro seli iz kuće žrtve jer je riješio vlastito stambeno pitanje što potvrđuje i žrtva. Stoga iskaz svjedoka ŽR zajedno s ostalim dokazima sud nalazi vjerodostojnim i istinitim, osobito i na činjenicu da predmetnu prijetnju nije želio prenesti žrtvi međutim na inzistiranje okrivljenog, ali i na egzistirajuću pravomoćnu presudu kojom je okrivljeni utvrđen krivim za kazneno djelo prijetnje na štetu žrtve, istu je prenio žrtvi. Također iskaz žrtve ovaj sud smatra istinitim i vjerodostojnim jer je suglasan s iskazom svjedoka GR i ostalim dokazima u spisu. Iskaz okrivljenika u dijelu u kojem navodi da navedene prijetnje nije izrekao sud ne nalazi istinitima iz više razloga. Prvo okrivljeni je osobno zainteresiran za ishod postupka. Tijekom iznošenja obrane nije dao logičan niti uvjerljiv razlog zašto bi svjedok ŽR ili žrtva lagali, u trenutku uhićenja je bio pod utjecajem alkohola, a i ranije već navedeno kazneno djelo prijetnje prema istoj žrtvi je počinio pod utjecajem alkohola. Sve navedeno čini logički i uvjerljivi slijed događaja kojim je potvrđen životni stil i ponašanje okrivljenog prema žrtvi, osobito evidentna nekritičnost prema vlastitom ponašanju te fiksiranost na žrtvu.

10.4. Slijedom iznesene analize dokaza, kako svakoga za sebe, tako i u njihovoj ukupnosti ovaj sud nalazi izvan svake sumnje dokazanim da je okrivljeni LR počinio inkriminirano mu kazneno djelo, na način kako mu je to činjeničnim opisom stavljeno na teret.

11. Navedenim postupanjem okrivljenog ostvareni su svi objektivni elementi kaznenog djela prijetnje prema bliskoj osobi iz članka 139. stavka 3. KZ/11, jer je okrivljeni 5. kolovoza 2025., oko 17,30 sati, u [adresa], u cilju da ustraši HR s kojom je bio u intimnoj vezi, rekao ŽR da poruči imenovanoj da će kuću dignuti u zrak, a da će nju skupljati špahtlom po zidovima, a da će policija žutom trakom okružiti kuću, da ju budu skupljali okolo, a što je ŽR naknadno prenio HR, dok je u pogledu subjektivnog elementa utvrđeno da je postupao s oblikom krivnje koja se u kaznenom pravu zove izravna namjera, jer je bio svjestan svog djela i htjeo je njegovo počinjenje pri čemu njegova svijest o protupravnosti i ubrojivost nije dovedena u pitanje niti pak za njegovo postupanje postoje ispričavajući razlozi.

11.1. Bit prijetnje je znakovita najava predstojećeg zla, bilo općenitog, kao prijetnje u njenom osnovnom obliku, bilo točno navedenog, preciziranog. Nagovijest zla može biti izražena riječima, što je najčešće, ali i na druge načine, sugestivnim pokretima, slikama ili nekim drugim zaključujućim radnjama, prikladnim da kod žrtve izazovu osjećaj straha. U konkretnom slučaju okrivljeni je prijetio da će žrtvi kuću dignuti u zrak, a da će nju skupljati špahtlom po zidovima, a da će policija žutom trakom okružiti kuću, da ju budu skupljali okolo. Ostvarenje upućene prijetnje nije dio zakonske inkriminacije, odnosno bića kaznenog djela, niti su odlučni razlozi za prijetnju. Bitna značajka je i ozbiljnost zla kojim se prijeti. Polazišna točka za ocjenu ozbiljnosti prijetnje jest zlo zbog kojega bi se svaka osoba u nekoj društvenoj zajednici ustrašila ili uznemirila ( u konkretnom slučaju da će žrtvi kuću dignuti u zrak, a da će nju skupljati špahtlom po zidovima, a da će policija žutom trakom okružiti kuću, da ju budu skupljali okolo ). Kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. KZ/11 je kazneno djelo apstraktnog ugrožavanja, što znači da je ono ostvareno kad radnja počinitelja u objektivnom smislu predstavlja ozbiljnu prijetnju, neovisno o tome kakav je učinak prouzročila kod osobe prema kojoj je poduzeta. Ono što je bitno za opstojnost ovog kaznenog djela jest da je prijetnja poduzeta s namjerom da se druga osoba ustraši ili uznemiri, dok je irelevantno je li doista i došlo do ostvarenja te namjere.

11.2. Kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. KZ/11 jest kvalificirani oblik prijetnje upravo zato što je počinjeno prema „bliskoj osobi“. Činjenica da je oštećena bivša partnerica ne isključuje taj status bliske osobe. Članak 139. stavak 3. KZ/11 propisuje teži oblik prijetnje ako je djelo počinjeno prema bliskoj osobi, pri čemu se pojam „bliske osobe“ tumači u vezi s člankom 87. stavkom 9. KZ/11. Zakonodavac je izmjenama (NN 84/21) izričito proširio pojam bliske osobe i na sadašnje ili bivše partnere u intimnoj vezi, čime je uklonjena svaka dvojba da i bivša partnerica potpada pod tu kategoriju. U teoriji i praksi pojam bliske osobe obuhvaća ne samo članove obitelji, bračne i izvanbračne drugove, već i osobe koje su bile u stabilnom intimnom odnosu, neovisno o prestanku zajedničkog kućanstva. Ističe se da „odnos bliskosti“ postoji i kada je bliskost u faktičnom smislu prestala, ako je između počinitelja i žrtve objektivno postojala veza takvog intenziteta da opravdava pojačanu kaznenopravnu zaštitu. Svrha kvalifikatora iz članka 139. stavka 3. KZ/11 jest zaštita osoba koje su zbog ranije emotivne i životne povezanosti izložene pojačanoj ranjivosti i većem intenzitetu psihičke patnje uslijed prijetnje. Iz činjeničnog opisa proizlazi da su okrivljenik i žrtva ranije bili u intimnoj partnerskoj vezi i zajednički živjeli te funkcionirali kao par, stoga su ispunjeni kriteriji bliskosti iz članka 87. stavka 9. KZ/11. U tom slučaju prijetnja usmjerena prema takvoj osobi pravilno se pravno označava kao kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11, budući da kvalifikator „prema bliskoj osobi“ obuhvaća i bivše partnere u intimnoj vezi.

12. Nakon što je, a po iznijetoj analizi izvedenih dokaza, utvrdio da je okrivljeni počinio inkriminirano kazneno djelo na način kako je to opisano u izreci presude, sud je pristupio odabiru vrste i mjere kazne kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja.

12.1. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je sukladno članku 47. KZ/11 primijenio opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, a cijeneći pritom sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela i odnos prema žrtvi.

12.2. Tako je prilikom odabira vrste i visine kazne sud imao na umu da je okrivljeni ne oženjen, bez prijavljenog prebivališta, oca dvoje punoljetne djece, nezaposlen, bez primanja, bez imovine, ne vodi se drugi kazneni postupak. Okrivljeni je primao zajamčenu minimalnu naknadu Hrvatskog centra za socijalni rad međutim kako se nalazi u istražnom zatvoru to je izgubio pravo na istu. Prilikom odmjeravanja kazne sud je dužan imati na umu cjelokupan život okirvljenog, odnosno kako onaj prije, tako i onaj nakon počinjenja djela. Okrivljeni je, a prema izvatku iz prekršajne evidencije, prije i nakon počinjenja kaznenog djela neosuđivan. Iznesene okolnosti predstavljaju okrivljenikove osobne, obiteljske te imovinske prilike koje je sud dužan imati na umu prilikom odmjeravanja kazne, a koje sve prethodno iznesene okolnosti je sud odmjeravajući kaznu okrivljenom ocijenio olakotnim.

12.3. Okrivljeni je, a prema izvatku iz kaznene evidencije, prije počinjenja predmetnog kaznenog djela osuđivan jednom, i to kao je već gore navedeno za istovrsno kazneno djelo prema istoj žrtvi, što je sud cijenio kao otegotnu okolnost i kao razlog izricanja sigurnosne mjere.

12.4. Slijedom utvrđenih okolnosti odlučnih za odmjeravanje kazne sud je okrivljenom za počinjeno kazneno djelo prijetnje na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11, za koje je propisana kazna od 6 mjeseci do 5 godina, utvrdio kaznu zatvora u trajanju 10 mjeseci, što je prikladno da ostvari svrhu kažnjavanja odnosno da korektivno utječe na okrivljenog da se kloni protupravnog postupanja, no i da izrazi društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utječe i na sve građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

12.5. Okrivljeni je uhićen 5. kolovoza 2025. i nakon toga je neprekidno lišen slobode pa se ovo razdoblje lišenja slobode uračunava u izrečenu kaznu sukladno članku 54. KZ/11.

12.6. Obzirom da je okrivljeni ponovio istovrsno kazneno djelo prema istoj žrtvi, i da ga žrtva boji, a i evidentno je prema svemu do sada navedenom da postoji određena fiksacija okrivljenog na žrtvu to je ovaj sud sukladno članku 73. KZ/11 izrekao sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve, a kojoj se ne smije približiti na razdaljinu bližu od 100 metara i to u trajanju od dvije godine dulje od izrečene kazne zatvora.

12.7. Okrivljeni je u vremenu provjeravanja počinio predmetno kazneno djelo te je optužba predlagala da se opozove uvjetna osuda izrečena već gore spomenutom presudom ovog suda poslovni broj K -154/2025 od 16. svibnja 2025. Navedeno sud nije učinio iz razloga što je predmetnom presudom okrivljenom izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koje obje mogu trajati najdulje do prestanka roka provjeravanja. Stoga obzirom da liječenje od ovisnosti i obvezno psihijatrijsko liječenje još nije započelo svrsishodno je ostaviti rok kušnje iz navedene presude kako bi se okrivljenom pružila podrška i pomoć u daljnjem ponašanju, što uključuje i kritički osvrt na vlastito ponašanje te potrebu da isto promijeni. Dakle, svrha tih mjera je djelovati individualno i preventivno na okrivljenika i čimbenike u njegovom životu koji mogu utjecati na ponavljanje kaznenog djela, a vrijeme kušnje od dvije godine pružaju visok stupanj sigurnosti da će iste biti provedene.

13. Odlučujući o trošku postupka, na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08 okrivljeni LR oslobođen je dužnosti podmirenja troškova postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja obzirom da je nezaposlen, lošeg imovnog stanja i trenutno u istražnom zatvoru pa bi plaćanjem troškova postupka bila dovedena u pitanje životna egzistencija okrivljenog.

14. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu, 11. prosinca 2025.

Sutkinja

Katarina Tonković Pigac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna.

1. ODO Varaždin na broj KO-DO-315/2025

2. okrivljeni LR, Zatvor u Varaždinu

3. Branitelj okrivljenog Matija Šabijan odvjetnik u Varaždinu

4. Oštećena HR, [adresa]