Poslovni broj: UsI-535/2025-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje Radojke Ćupurdija, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Eurotim eko d.o.o. Sinj, Ulica Miljenka Buljana 25 B, OIB: 52598307778, zastupanog po opunomoćeniku Miroslavu Šariću, odvjetniku u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 2B, protiv tuženika Splitsko – dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, Split, Domovinskog rata 2, OIB: 40781519492, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Vrlike, Trg fra Filipa Grabovca 6, OIB: 64758262921, radi komunalnog doprinosa, nakon javne rasprave održane i zaključene 25. studenog 2025. i objave odluke na temelju članka 61. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24; dalje ZUS), 22. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Poništava se rješenje Splitsko – dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu UP/II-363-03/24-0003/0080 Urbroj: 2181/1-10/03-24-0002 od 11. prosinca 2024.

II. Poništava se rješenje Splitsko – dalmatinske županije, Grada Vrlika, Jedinstvenog upravnog odjela Grada Vrlike Klasa: UP/I-363-03/24-03/0080 Urbroj: 2181-16/03-24-05 od 30. listopada 2024.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/II-363-03/24-0003/0080 Urbroj: 2181/1-10/03- 24-0002 od 11. prosinca 2024. (dalje: osporeno rješenje) odbija se tužiteljeva žalba izjavljena na rješenje Jedinstvenog upravnog odjela Grada Vrlike Klasa: UP/I-363- 03/24-03/0080 Urbroj: 2181-16/03-24-05 od 30. listopada 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem tužitelju, kao obvezniku plaćanja komunalnog doprinosa, utvrđuje se visina komunalnog doprinosa za izgradnju sunčane elektrane (SN) Koljane, snage 6,83 MW za priključak na javnu distribucijsku elektroenergetsku mrežu s prodajom cijele proizvodne energije 2.a skupine (ugradnja ukupno 25 600 modula pojedinačne snage 310 W), unutar obuhvata zahvata u površini od 130 000 m[2] (13 ha) dijela kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u skladu s glavnim projektom, zajedničke oznake ZOP: 005-19-3.1., izrađenim od ovlaštenog projektanata u iznosu od 28.755,52 eura.

3. U pravodobno podnesenoj tužbi tužitelj tvrdi da se osporena rješenja temelje na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, kao i da su donesena uz povredu materijalnog i procesnog prava. Uvodno se opisuje tijek upravnog postupka i činjenice na koje je tužitelj primijenio odredbe članka 84. stavak 1. i 2. i 77. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Tužitelj da nije mogao biti obveznik plaćanja komunalnog doprinosa za izgradnju sunčane elektrane Koljane, jer prema odredbi članka 77. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu komunalni doprinos plaća vlasnik zemljišta na kojem se gradi građevina ili se nalazi ozakonjena građevina odnosno investitor ako je na njega pisanim ugovorom prenesena obveza plaćanja komunalnog doprinosa. Konkretna čestica da je upisana kao isključivo vlasništvo Hrvatskih šuma d.o.o. Tužitelj nije vlasnik zemljišta na kojem je izgrađena građevina, već je u njegovu korist temeljem Ugovora osnivanju prava služnosti na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske od 4. rujna 2019. uknjiženo pravo služnosti za zahvat u prostoru – izgradnja sunčane elektrane. Pravo služnosti koje je tim Ugovorom osnovano u korist tužitelja u sebi uključuje pravo izgradnje i držanja SE Koljane i svih ostalih dijelova koji čine funkcionalnu cjelinu, pripadajućih blok – transformatorskih stanica, rasklopišta i drugih pomoćnih objekata, pravo izgradnje i provođenja instalacija potrebnih za priključenje sunčane elektrane na elektroenergetsku mrežu, pravo održavanja i popravka elektrane i pripadajuće infrastrukture. U članku 5. točka 5.1. Ugovora Republika Hrvatska jamči da nekretnina nije opterećena nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima na površini određenoj za pravo služnosti. Tim Ugovorom na tužitelja nije prenesena obveza plaćanja komunalnog doprinosa.

Pored toga, površina za obračun komunalnog doprinosa da je pogrešno utvrđena. U Glavnom projektu, zajedničke oznake ZOP: 005-19-3.1, temeljem kojeg je izdana građevinska dozvola, jasno su navedeni podaci za obračun komunalnog doprinosa. Na stranici 6/9 br. 003 točka 3.4. stoji da sukladno Pravilniku o načinu utvrđivanja obujma i površine građevina u svrhu obračuna komunalnog doprinosa (Narodne novine, br. 15/19) ukupna površina za obračun iznosi 98,70 m[3] . Na taj je Glavni projekt zainteresirana osoba dala svoju suglasnost. Ujedno napominje da se na konkretan slučaj ne može primijeniti način na koji je tužitelj kao investitor solarne elektrane na Visu plaćao komunalni doprinos.

Smatra da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za oslobađanje tužitelja od plaćanja komunalnog doprinosa u visini 20 % jedinične vrijednosti, jer se prema građevinskoj dozvoli i glavnom projektu nesporno radi o gradnji poslovno gospodarskog objekta u kojem će se isključivo obavljati proizvodnja. Uostalom u ranijem dijelu postupka upravo je rješenjem tuženika Klasa: UP/II-363-03/24- 0003/0023 Urbroj: 2181/1-10/13-24-0002 od 13. svibnja 2024. poništeno prvostupanjsko rješenje Klasa: UP/I-363-04/24-01/01 Urbroj: 2181/16/3-24-01 od 19. veljače 2024., jer nije primijenjena odredba članka 84. stavak 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Taj popust treba obračunati na iznos prema stvarnoj površini, a ne na pogrešno obračunati iznos iz prvostupanjskog rješenja. Ovdje se ne radi o građevinskom, već o šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, pa ne postoji osnova za izdavanje bilo kakvog rješenja o plaćanju komunalnog doprinosa koji se prema odredbi članka 2. Odluke o komunalnom doprinosu Grada Vrlike kao novčano javno davanje plaća za korištenje komunalne infrastrukture na području Grada Vrlike i položajne pogodnosti građevinskog zemljišta u naselju. Tužitelju su osporenim i prvostupanjskim rješenjem povrijeđena ustavna prava na jednakost pred zakonom i pravo na pravično suđenje (članak 14. stavak 2. i 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske). U tužbi se poziva na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske (broj: U-III-4778/2008 i U-III-2184/2009) te Europskog suda za ljudska prava (predmet Damjanac protiv Hrvatske od 24. listopada 2013., zahtjev br. 52943/10 i dr.) za koje smatra da idu prilog njegovim tvrdnjama. Donošenjem osporenih rješenja kojim je tužitelju nezakonito utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa upravna su tijela postupala arbitrarno i povrijedila zakon na štetu tužitelja. Sve su to razlozi zbog kojih se rješenja predlažu poništiti i vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, a tužitelju naknaditi troškove upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik uzvraća da prema članku 10. točka 10.1. Ugovora o osnivanju prava služnosti na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske od 4. rujna 2019. sve troškove u svezi zemljišnoknjižne provedbe ovog Ugovora, njegovog sastava, troškove javnobilježničke ovjere, kao i sve druge troškove snosi tužitelj, kao ovlaštenik prava služnosti. Tužitelj spominje samo dio obujma i to onog koji se odnosi na zatvorene građevine. Prema odredbi članka 81. stavak 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu za otvorene građevine komunalni doprinos obračunava se množenjem tlocrtne površine građevine koja se gradi ili je izgrađena izražene u četvornim metrima (m[2] ) s jediničnom vrijednošću komunalnog doprinosa u zoni u kojoj se građevina gradi ili je izgrađena. U glavnom projektu naveden je obujam proizvodne građevine (zatvoreni dio 92,55 m[3] i otvorena građevina 35.865,6 m[2] ) za koji obujam je tijelo prvog stupnja i izvršilo obračun. Predlaže se tužba kao neosnovana odbiti.

5. Temeljem članka 20. stavak 3. ZUS u spor je kao zainteresirana osoba pozvan sudjelovati Grad Vrlika koji napominje da se ovdje ne radi o ozakonjenju postojeće građevine, već o izgradnji nove građevine za koju je tužitelj ishodio uporabnu dozvolu, zbog čega tužitelj pogrešno prebacuje odgovornost na Republiku Hrvatsku. Predmetni zahvat obuhvaća zgradu i otvorenu građevinu zbog čega je komunalni doprinosa trebalo obračunati prema odredbi članka 81. stavak 1. i 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu. U Glavnom projektu da je izostavljena površina za otvorene građevine (tlocrtna projekcija solarnih panela) u površini od 35.865,60 m[2] . Sukladno općem aktu Grada Vrlike odnosno Odluci o komunalnom doprinosu („Službeni glasnik Grada Vrlike“, br. 02/18) oslobađanje o komunalnog doprinosa je mogućnost, a ne obveza. Kako u konkretnom slučaju ne postoji odluka nadležnog tijela (gradskog vijeća ili Gradonačelnika) o oslobađanju od plaćanja komunalnog doprinosa ili umanjenju iznosa nadležno je tijelo pokrenulo postupak utvrđivanja obveze plaćanja komunalnog doprinosa. Predlaže se tužba kao neosnovana odbiti.

6. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 15. rujna 2025., 25. studenog 2025.), na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

7. Opunomoćenik tužitelja ponovio je tužbene navode prema kojima je tužitelj pogrešno utvrđen obveznikom plaćanja komunalnog doprinosa; da se ovdje ne radi o građevinskom, već o šumskom zemljištu; kao i prigovore o načinu na koji je primijenjen Pravilnik o načinu utvrđivanja obujma i površine građevine u svrhu obračuna komunalnog doprinosa ("Narodne novine", br. 15/19). Tumačenje prema kojem je oslobađanje od plaćanja komunalnog doprinosa mogućnost, a ne obveza, smatra diskriminatornim.

8. Opunomoćenica tuženika napominje da se komunalni doprinos ne plaća za zemljište, već u odnosu na predmetni zahvat. Obračun komunalnog doprinosa da je izračunat prema obujmu kojeg je u samom projektu naveo projektant.

9. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem su donesena osporena rješenja, kao i isprave priložene tijekom spora, dok je odbio izvođenje u tužbi predloženih dokaza (saslušanje zakonskog zastupnika, projektanta i dr.), jer isti nisu prikladni za utvrđivanje odlučnih činjenica za donošenje pravilne i na zakonu osnovane presude.

10. Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

11. Tužbeni zahtjev je osnovan.

12. Predmet spora ocjena ja zakonitosti rješenja kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za izgradnju sunčane elektrane Koljane za priključak na javnu distribucijsku elektroenergetsku mrežu.

13. Stranke spora imaju suprotstavljeno stajalište jesu li u postupku koji je prethodio donošenju rješenja pravilno utvrđene činjenice na kojima se temelji zaključak iz osporenog rješenja. S jedne strane, tužitelj tvrdi da uopće nije u obvezi plaćanja komunalnog doprinosa, dok, s druge strane, tuženik i zainteresirana osoba brane zaključak da je tužitelj pravilno zadužen za plaćanja komunalnog doprinosa. U suštini stranke spora drukčije tumače mjerodavne odredbe kojima se uređuje pitanje obveznika plaćanja komunalnog doprinosa.

14. Prema odredbi članka 77. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", br. 68/18, 11/18, 32/20, u daljnjem tekstu: ZKG) komunalni doprinos plaća vlasnik zemljišta na kojem se gradi građevina ili se nalazi ozakonjena građevina odnosno investitor ako je na njega pisanim ugovorom prenesena obveza plaćanja komunalnog doprinosa.

15. Prema spisu priloženoj građevinskoj dozvoli Klasa: UP/I-361-03/19- 01/000199 Urbroj: 2181/1-11-00-00/02-19-0005 od 31. listopada 2019. tužitelj je kao dokaz pravnog interesa priložio Ugovor o osnivanju prava služnosti na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske sklopljen 4. rujna 2019. između Republike Hrvatske, Ministarstva poljoprivrede i tužitelja kao investitora.

16. Prema članku 10. (10.3.) tog Ugovora sve troškove u svezi zemljišnoknjižne provedbe ovog Ugovora, njegova sastava, troškove javnobilježničke ovjere kao i sve druge troškove snosi ovlaštenik prava služnosti, ovdje tužitelj.

17. U izloženom, prema ocjeni suda, pravilno tužitelj ukazuje na pogrešnu primjenu odredbe članka 77. stavak 1. ZKG-a koja izričito propisuje tko se može utvrditi obveznikom plaćanja komunalnog doprinosa. U prvom redu to je vlasnik zemljišta na kojem se gradi građevina ili se nalazi ozakonjena građevina, a investitor samo u slučaju ako je na njega pisanim ugovorom prenesena obveza plaćanja komunalnog doprinosa. Plaćanje komunalnog doprinosa ZKG uređeno je posebnim zakonom prema kojem se obveznikom može utvrditi samo osoba koju citirane odredba spominje. Iz spomenutog Ugovora o osnivanju prava služnosti, osim troškova sklapanja Ugovora i njegove zemljišnoknjižne provedbe, ne proizlazi da je obveza plaćanja komunalnog doprinosa posebno prenesena na investitora, zbog čega je tužitelju osporenim rješenjem pogrešno ta obveza nametnuta.

18. To utvrđenje, prema ocjeni suda, osporena rješenja čini nezakonitim, zbog čega su ista u primjeni članka 117. stavak 1. ZUS-a odlučeno poništiti, kao što je to navedeno u izreci presude.

19. O troškovima spora odlučeno je temeljem odredbi članka 144. ZUS-a prema kojoj troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavak 1.), troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.).

20. Prema odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

21. Prema Tbr. 27. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23) za sastavljanje tužbe u prvostupanjskom upravnom sporu i zastupanje na ročištu u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova.

22. Prema odredbi članka 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

23. Opunomoćenik tužiteljice zatražio je trošak sastava tužbe i pristupa na ročište, za svaku radnju 500 bodova, uvećano za PDV, ukupno 2.500,00 eura.

24. Tužitelju se priznaje traženi trošak, jer je isti u skladu i u granicama prethodno citiranih odredaba.

U Splitu, 22. prosinca 2025.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po opunomoćeniku

- tuženiku

- zainteresiranoj osobi

- u spis