Poslovni broj:10 Gž-397/2023-3

 

 

Poslovni broj:10 Gž-397/2023-3

 

 

U I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Bosilj kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Tanje Novak – Premec kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. P. (OIB: ...) iz P., zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku iz Š., protiv tuženika M. B. (OIB: ...) iz S., zastupanog po punomoćniku Š. S., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, povodom žalbi tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj Pn-56/21 od 3. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 25. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba tužitelja od 17. ožujka 2023. odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku broj Pn-56/21 od 3. ožujka 2023.

 

r i j e š i o   j e

 

I/Dopuna žalba tužitelja zaprimljena 21. ožujka 2023. odbacuje se kao nepravovremena.

 

II/Trošak sastava odgovora na žalbu tužitelja, tuženiku se ne dosuđuje.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade mu neimovinske štete zbog povrede ugleda i časti u iznosu od 50.000,00 kn (sada 6.636,14 Eur) sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate pa je toč.II izreke tužitelj obvezan naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.410,18 Eur (10.625,00 kn).

 

2. Navedenu presudu pravovremenom žalbom (zaprimljenom 17.3.2023.) pobija tužitelj po punomoćniku iz svih zakonskih žalbenih razloga i kako navodi – „osobito zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava“, s prijedlogom ovom sudu da pobijanu presudu preinači sukladno navodima žalbe, podredno da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

2.1. Dana 21. ožujka 2023. zaprimljena je dopuna žalbe, sastavljena po tužitelju osobno, izjavljena zbog svih zakonskih žalbenih razloga i s prijedlogom ovom sudu da pobijanu presudu preinači sukladno navodima žalbe, podredno da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelja od 17.3.2023. tuženik se usprotivio osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz dosudu mu nagrade za sastav odgovora po Tbr. 8/1 i uz naknadu po Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 248,85 Eur (1.874,96 kn).

 

4. Žalba tužitelja od 17.3.2023. je neosnovana, dok je njezina dopuna, zaprimljena 21.3.2023. nepravovremena.

 

5. Naime, u odnosu na dopunu žalbe tužitelja valja navesti da je tužitelju ovjereni prijepis pobijane presude uručen na ročištu za objavu presude održanom dana 3. ožujka 2023. slijedom čega je žalbeni rok od 15 dana počeo teći idućeg dana – dakle 4. ožujka 2023. sukladno odredbi čl.348.stav.1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 koji svoju primjenu u predmetnom postupku nalazi osnovom odredbe čl.107.stav.1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a - dalje: ZID ZPP 80/22 uz izuzetke propisane odredbama čl.107.stav.2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/22), a istekao je s danom 18. ožujka 2023. no kako je posljednji dan žalbenog roka pao u dan u koji sud ne radi (subota) to se smatra da je posljednji dan žalbenog roka – idući prvi radni dan, dakle u konkretnom slučaju 20. ožujka 2023., sve sukladno odredbi čl. 112.stav.4. ZPP-a. Imajući u vidu da i dopuna podneska vezanog uz rok mora pristići unutar tog roka, a kako je dopuna tužiteljeve (pravodobne) žalbe zaprimljena izvan žalbenog roka – dana 21. ožujka 2023., to je istu pozivom na odredbu čl. 358.stav.2. i čl.367.stav.1. ZPP-a valjalo odbaciti kao nepravovremenu.

 

6. Polazeći od predmeta spora – zahtjeva tužitelja da mu tuženik naknadi neimovinsku štetu zbog izjava upućenih tužitelju u emisiji T. J. dana 1. srpnja 2020.g. koje tužitelj smatra klevetničkim i uvredljivim a koje glase:

 

"Vi nemate uopće doticaja sa razom od 92 jer ste vi u mirovini, vi ste jedan najobičniji mađaron kojem supruga radi…. vi šutite, vi nemate nikakve veze s ratom, vi nemate doticaja…tko vam je bio zapovjednik, gdje ste vi bili u ratu? Vi veze nemate s ratom. Ja sam bio u svim operacijama, 18 godina sam vojnik…. ma neću s vama uopće razgovarati jer hrvatski branitelji znadu tko im je bio zapovjednik, kome sam ja zapovida od H. i B. i H., ja nemam uopće problema s tim…. a ti te priče koje imaš, a nemaš nikakve veze s Domovinskim ratom jer si 92 otiša u mirovinu. Koje veze imaš, aj reci mi? Ko ti je bija zapovjednik? Ma kome si ti bija zapovjednik? Neću uopće s tobom pričati, ti si mađaron, moja žena ne radi u mađarona. Ti si prepušta i P., sve si mađaronima prepušta. Ti blatiš tamo di smiješ blatiti. Znaš zašto? Jer si plaćenik S. i podobnik H.. Ti nemaš doticaja s ničim, mađaron i koji je dopušta da P. i okolica budu pod mađarskom uzurpacijom.",

prvostupanjski sud je dokazni postupak koncentrirao na utvrđivanje osnovanosti odštetnog zahtjeva i njegove visine pa je po analizi svih provedenih dokaza zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

6.1. Obrazlažući zauzeto stajalište, a polazeći od nesporne činjenice da su predmetne sporne izjave tuženika dane u okviru televizijske emisije predizbornog sučeljavanja kandidata za IX. izbornu jedinicu uoči parlamentarnih izbora 2020. u kojoj su sudjelovala pored tužitelja još 5 kandidata (J. J. kao kandidat D. p., A. S. kao kandidat H. d. z., Ž. J. kao kandidat D. l., N. V. kao kandidat R. k. i tuženik M. B. kao kandidat M.) prvostupanjski sud zaključuje da izrečeno nije imalo ni oštar niti podrugljiv ton, kako tvrdi tužitelj i da tuženik nije prekoračio granice slobode izražavanja, jer su i tužitelji i tuženik razgovarali o interesima koji se tiču građana Republike Hrvatske koje oni žele zastupati u Hrvatskom saboru i o temama koje predstavljaju javni interes odnosno da su razgovarali o temama koje su pobudile zanimanje javnosti. Pri tom prvostupanjski sud prihvaća da je izrečeno tužitelja moglo uznemiriti no pri tom naglašava da su granice prihvatljive kritike mnogo šire u odnosu na pojedince s javnim statusom nego u odnosu na privatne osobe. To više što  tužitelj kao političar, koji neizbježno i svjesno stavlja pod pomno ispitivanje svaku svoju riječi i djelo, mora nužno pokazati veći stupanj tolerancije koji zahtjev za tolerancijom još više vrijedi za političare koji sami poduzimaju radnje za koje im ne može ostati nepoznato da će pobuditi reakcije. Pogotovo u okolnostima konkretnog slučaja kada su izrečene riječi posljedica predizbornog političkog sučeljavanja i to tužitelja koji je javna i političko aktivna osoba unazad dvadesetak godina (kako kao predsjednik Općinskog vijeća Općine P., potom kao načelnik Općine P., svojevremeno i kao saborski zastupnik, zatim kao zastupnik u Skupštini Š.-k. ž., a danas i kao predsjednik Županijske skupštine Š.-k. ž.) i tuženika, pa upravo činjenica što je tužitelj javna osoba nalaže mu da bude spreman i otrpjeti eventualnu kritiku na svoj rad, a sve i iz razloga kako bi građani mogli provjeravati njegov javni rad i utjecali na njega da javne ovlasti i obveze izvršava na način koji odgovara njegovoj svrsi.

 

6.2. Ograničavanje rasprava u političkoj debati, a pogotovo o temama koje su već ranije bile predmet javnih polemika i rasprava (kao što su predmetne), a koje su od javnog interesa, prvostupanjski sud smatra protivnim načelu slobode izražavanja (o čemu je i Ustavni sud Republike Hrvatske jasno izrazio istovjetno stajalište u odluci broj U-III-5129/2019) proklamirajući slobodu izražavanja jednim od temeljnih načela demokratskog društva i jednim od temeljnih uvjeta za njegov napredak pojašnjavajući i da se pravo na slobodu izražavanja ne odnosi samo na informacije ili "ideje" koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju slijedom čega da se ni zaštita takve slobode izražavanja ne ograničava samo na faktografske i istinite izričaje već da pravo na slobodu izražavanja obuhvaća i kritičke i vrijednosne sudove kao i one informacije koje se mogu okarakterizirati uvredljivima, šokantnima ili uznemirujućima. Suprotno tvrdnjama tužitelja, tuženikove izjave koje mu je uputio, zapravo predstavljaju politički govor za koji su ograničenja slobode govora vrlo skučena. Obzirom da je u demokratskom društvu politička debata nužna pa i uz uporabu snažnih izričaja koji oslikavaju neslaganja i protivljenje s ponašanjima političkih oponenata, to su po ocjeni prvostupanjskog suda i tuženikove riječi upućene tužitelju unutar granica dopuštene i zaštićene slobode govora.

 

6.3. Osnovom prednjeg, prvostupanjski sud  je zaključio da bi obvezivanje tuženika na isplatu pravične novčane naknade za izgovoreno u vrijeme predizborne kampanje uoči parlamentarnih izbora koji su se održavali 2020.g. u gore opisanim okolnostima, predstavljalo nerazmjerno ograničenje slobode izražavanja, suprotno ranije iznesenim stajalištima Ustavnog suda Republike Hrvatske (a i Europskog suda za ljudska prava) to više što pri prosudbi opravdanosti dosuđenja pravične novčane naknade treba imati u vidu da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, a što bi u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva tužitelja – bilo ostvareno, prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl.1100. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO - "Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) odnosno da težina povrede i okolnosti ovog slučaja ne opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade, pa je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovanog.

 

7. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. ZPP-a prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

 

8. Naime, nakon opširnog iznošenja činjeničnog supstrata tužbe i činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, tužitelj u žalbi navodi da presudi nedostaju razlozi o činjenici koju prvostupanjski sud cijeni odlučnom u prosudbi (ne)osnovanosti njegovog tužbenog zahtjeva – zbog čega bi tužitelj trebao trpjeti kritiku, uvrede i omalovažavanja, pa u navedenom nalazi ostvarenom bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354stav.2.toč.11. ZPP-a.

 

8.1. No razmatrajući pobijanu presudu i stanje spisa iz aspekta žalbom isticane bitne povrede odredaba parničnog postupka, valja navesti da ovaj sud istu ne nalazi ostvarenom. Suprotno žalbenom stajalištu tužitelja, ovaj je sud utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, a niti i jedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Razumijevanja radi valja navesti da „trpljenje kritike“ podrazumijeva širi kontekst od onog kako ga shvaća tužitelj i odnosi se i na trpljenje provokacija političkih protivnika i neistomišljenika. Upravo u tužiteljevom (žalbom ponovljenom) inzistiranju na medicinskoj dijagnozi zbog koje da je tuženik navodno umirovljen (a pitanje kojeg da kod tuženika uzrokuje burnu reakciju) valja prepoznati tužiteljevo inzistiranje na provokaciji istovjetnoj onoj iznesenoj po tuženiku u predmetnoj političkoj debati u odnosu na tužitelja.

 

9. Odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u okviru ovlasti iz odredbe čl.375.stav.1. ZPP-a, a imajući u vidu da je u preostalom dijelu žalba tužitelja svedena na iznošenje fragmenata sudskih odluka donesenih (očigledno) u drugim postupcima iniciranima po tužitelju vezano uz povredu ugleda i časti (Županijskog suda u Rijeci broj Gž-817/2020. te broj Gž-298/2020- i Gž-323/2020. – sve Županijskog suda u Splitu) a kojima tužitelj nastoji potkrijepiti osnovanost predmetnog tužbenog zahtjeva u smislu prava na neimovinsku štetu. No tek kratko valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

10. Naime, imajući u vidu da su parnične stranke dugogodišnje politički aktivne osobe na političkoj sceni Hrvatske, da se njihova komunikacija u konkretnoj TV emisiji svela na međusobne provokacije u odnosu na jednu od najosjetljivijih tema suvremene hrvatske povijesti - sudjelovanje u Domovinskom ratu, kao temu od velikog interesa i snažnog emotivnog naboja kao i na temu „rasprodaje“ hrvatske imovine stranim tvrtkama, interesantne obzirom na politički program obojice koji je obilježen težnjom za očuvanjem iste u okvirima nacionalnog vlasništva, to ovaj sud u izričaju tuženika u predmetnoj TV emisiji ne nalazi ništa što bi izlazilo izvan okvira dopuštene slobode izražavanja imanentne akterima na suvremenoj hrvatskoj političkoj sceni.

 

10.1. Da se radi o uobičajenom načinu njihove komunikacije, ovaj sud nalazi potvrđenim i stanjem spisa iz kojeg je vidljivo da su sa uzajamnom istovjetnom retorikom nastavili i pred sudom prvog stupnja, a i inzistiranjem tužitelja na medicinskoj dijagnozi tuženika prilikom njegovog umirovljenja.

 

11. Obzirom na način na koji tužitelj u žalbi osporava ocjenu provedenih dokaza po prvostupanjskom sudu, istog valja upozoriti da relevantne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima kako bi se moglo provjeriti da li ocjena provedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu, a čemu je u okolnostima konkretnog slučaja u potpunosti udovoljeno.

 

12. Imajući u vidu izneseno, kraj činjenice što tužitelj i odluku o troškovima postupka pobija očito samo za slučaj uspjeha žalbe u pogledu glavne stvari jer ne pobija način obračuna ni visinu pojedinih troškova kao niti kriterij dosuđenja naknade troškova postupka to je njegovu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

 

13. Zbog obveze dvojnog iskazivanja novčanih iskaza vrijednosti u sudskim odlukama u razdoblju dvojnog iskazivanja iz čl.43.stav.1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22 – ispravak), novčani iznosi navedeni u ovoj odluci iskazani su i u valuti kn i to prema stopi konverzije između eura i hrvatske kune propisane Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 od 7,53450 kn. 

 

14. Konačno, tuženiku nije dosuđen zatraženi trošak odgovora na žalbu tužitelja jer sadržaj istog nije bio od utjecaja na odluku o žalbi pa je o zatraženom trošku tuženika odlučeno pozivom na odredbu čl.155.stav.1. ZPP-a.

 

U Varaždinu, 25. listopada 2023.