Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

10000 Zagreb

Pr-1004/2019-84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I – tužiteljice RE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] – tužitelja FE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Krešimiru Martiću, odvjetniku iz Zagreba, Ulica Pavla Hatza 3 protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, zastupanog po odvjetnicima iz OD Mateša i Kapitan d.o.o., Zagreb, Kranjčevićeva 11, radi uznemiravanja, diskriminacije, i izvanrednog otkaza ugovora o radu, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 22.10.2025. godine, u prisutnosti pun. oba tužitelja i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 22. prosinca 2025. godine,

presudio je

I. Utvrđuje se da je tuženik CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33 povrijedio pravo, I – tužiteljice RE i II – tužitelja FE, na jednako postupanje, odnosno da je svojim radnjama koje je propustio poduzeti stvorio uvjete koji mogu neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje.

II. Zabranjuje se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33 ubuduće poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti pravo I – tužiteljice RE i II – tužitelja FE na jednako postupanje, odnosno nalaže se tuženiku ubuduće osigurati I – tužiteljici RE i II – tužitelju FE adekvatnu zaštitu od neželjenog postupanja prilikom obavljanja poslova iz radnog odnosa, a kako bi se uklonilo uznemiravanje/diskriminacija tužitelja, ili njezine posljedice.

III. Utvrđuje se da Odluka tuženika od 10.04.2019. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu I – tužiteljici RE nije dopuštena, te se nalaže tuženiku da I – tužiteljicu vrati na rad na isto radno mjesto na kojem je radila prije otkaza, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se da Odluka tuženika od 01.04.2019. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu II – tužitelju FE nije dopuštena, te se nalaže tuženiku da II – tužitelja vrati na rad na isto radno mjesto na kojem je radio prije otkaza, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku solidarno naknaditi I – tužiteljici RE i II – tužitelju FE parnični trošak u iznosu od 4.675,00 € sa zateznim kamatama tekućim od 22.12.2025.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Odbijaju se prijedlozi I – tužiteljice RE od 01.09.2020. i II – tužitelja FE od 20.10.2020., za određivanjem privremene mjere vraćanjem I – tužiteljice RE i II – tužitelja FE na rad do okončanja sudskog spora, kao neosnovani.

Obrazloženje

1. U tužbi od 27.03.2019., koja je dobila poslovni broj Pr-1004/2019, oba tužitelja navode da je pravnog prednika tuženika Društvo CROATIA zdravstveno osiguranje d.d. s danom 04.07.2017. preuzelo Društvo CROATIA osiguranje d.d., te da su njihovi Ugovori o radu preneseni na novog vlasnika, ovdje tuženika. Od tada za oba tužitelja počinju neprestani problemi, te neprestani strah od otkaza, uz svakodnevna zlostavljanja na radnom mjestu s ciljem zastrašivanja, namjernog omalovažavanja, podcjenjivanja i slično. Oba tužitelja obavijestila su o navedenom nadležna tijela tuženika, dok su detaljnim pisanim očitovanjima upozorili i direktoricu Društva SE i Upravu Društva o problemima i poteškoćama, opstruiranju njihova truda od strane nadređenih i od strane sustava Društva onemogućavanjem tužitelja u realizaciji njihova prava na rad. tužitelji nisu imali osnovne uvjete za obavljanje posla, te nije poštovano njihovo dostojanstvo i osnovna prava, bili su u strahu za svoju sigurnost (sigurnost radnog mjesta), prisiljeni svakodnevno pokušati se izboriti za sredstva rada i omogućavanje obavljanja njihovih poslova. Pri preuzimanju Društva CROATIA zdravstveno osiguranje d.d. (dalje: CZO) od strane ovdje tuženika, tužitelji su bili na nekoliko sastanaka sa rukovodećim osobama iz CROATIA osiguranja d.d. (dalje: CO), ali nitko od sindikalnih povjerenika nije prisustvovao niti jednom od tih sastanaka. Na sastancima je samo rečeno da će dobiti nove ugovore od CO, međutim tužiteljima bilo kakvi ugovori o radu nisu dostavljeni niti u vlastite ruke, niti elektronski niti poštom. Tužiteljima je rečeno da zadržavaju postojeće ugovore o radu i nastavljaju raditi prema istim uvjetima kao i do tada, no međutim od početka preuzimanja tvrtke CZO od strane CO događa se opstrukcija u izvršavanju svih poslovnih zadataka oba tužitelja. Održane su edukacije na koji tužitelji nisu pozvani za razliku od ostalih kolega, koji su dobili ugovore sa CO i bili pozvani na sve edukacije. Tužitelji uopće nisu bili pozvani službeno na edukacije niti su bili obavješteni da se one odvijaju, nego su naknadno saznavali da su edukacije održane. Tužiteljima nisu dopuštene mnoge ovlasti u službenom elektroničkom programu IMIS za unos i pregled važnih podatka. Na uporna traženja oba tužitelja da im se omogući pristup kako bi mogli izvršavati svoje radne zadatke, dobivali su odgovore kako se to ne može učiniti jer nisu potpisali ugovor sa CO. Koliko je bila nezahvalna pozicija tužitelja govori činjenica da su im se klijenti koji imaju njihove službene brojeve telefona i obraćali im se s pitanjima i zahtjevima za police zdravstvenog osiguranja, a tužitelji su im uvijek bili na raspolaganju kako bi opravdali svoju plaću, radno mjesto i na taj način sudjelovali u razvoju Društva. događalo se i da greškom sustava klijentima budu blokirane iskaznice dopunskog zdravstvenog osigurana zbog čega su se klijenti obraćali tužiteljima za zahtjevom za rješenje problema, a koje tužitelji namjernom opstrukcijom tuženika nisu bili u mogućnosti riješiti i to zbog ograničenog službenog elektroničkog programa IMIS, ali i zbog namjernog odugovlačenja s bilo kakvom suradnjom koja je u sustavu nažalost nužna što je sve vodilo ka psihičkom nezadovoljstvu i zdravstvenim poteškoćama oba tužitelja zbog konstantnog straha od neispunjenja plana i posljedično mogućnosti otkaza. O takvim i ostalim problemima tužitelji su se pisano očitovali u ožujku i travnju 2018., o čemu postoje brojni e-mailovi nadređenoj direktorici, ali im je ona (SE) odgovarala da je to tako zbog toga što nisu potpisali Ugovor o radu sa CO. Tužitelju napominju da im tuženik nikada nije niti ponudio ugovor o radu sa CO. Oba tužitelja su bili zaposlenici CZO dugi niz godina i uvijek su ispunjavali zadane planske jedinice, a sve jer su im bile omogućene predispozicije za to u informatičkom poslovanju. Tužitelji su sva ova omalovažavanja, zastrašivanja i druga psihička zlostavljanja nekako uspjeli izdržati jer bez obzira na navedeno tužitelju su uvijek nekako uspjeli izvršiti poslovni plan. Međutim uznemiravanje i mobing tužitelja od strane tuženika poprimio je viši oblik odnosno višu dimenziju kada je tužiteljima dodijeljen voditelj tima GE koji je 08.03.2019. pozvao tužitelje na sastanak na kojem ih je direktno omalovažavao, zastrašivao, podcjenjivao, te je na navedeni način dalje provodio daljnje psihičko zlostavljanje, a sve u cilju kako bi rad tužitelja kod tuženika bio nepodnošljiv. Na tom sastanku GE ponio se arogantno, s pozicije moći, upućivao je tužiteljima komentare da izgledaju frustrirano, da se tresu od straha, čak je tražio od II - tužitelja da podigne ruke kako bi se i I – tužiteljica uvjerila da se II – tužitelj trese i kako bi voditelj tima potvrdio svoju konstataciju da su tužitelji frustrirani. Istina je da su tuž9itelji stvarno bili uzbuđeni i ruke su im se tresle iz straha i neugodne situacije, jer su godinu dana na poslu bili pod konstantnim strahom od otkaza, ali i zbog agresivnog i vrlo nekorektnog pristupa nadređenog kolege GE. Cijeli razgovor bio je demonstracija sile kojim je GE naglašavao da je u svakom pogledu superiorniji od tužitelja koristeći čak i krajnje neprikladne termine poput "Idemo li na nož", što je tužitelje potpuno prenerazilo. Tužitelji su pokušali objasniti da se radi o njihovim karijerama koje su gradili 7 odnosno 13 godina, a samim time i njihovoj financijskoj egzistenciji, te im iz navedenih razloga nije svejedno. Tužitelji su gradili svoje portfelje 7 i 13 godina, a njihovi su se portfelji od preuzimanja vlasničke strukture rapidno smanjivali. Umjesto da ponudi naznaku dobre volje da se konstruktivno riješe problemi voditelj tima (poslova) tužitelje nazivao neradnicima, te im je odmah dao do znanja da će dobiti otkaz iako ih nikada do tada nije vidio. Krajnje frustrirajuća bila je upućena prijetnja da ako tužitelji ne potpišu ugovore da će dobiti otkaz zbog skrivljenog ponašanja na što sto su mu tužitelji pokušavali otkaz da ugovore nikada nisu dobili. Na opisani način GE ponovo se postavio superiorno, koristeći svoj društveni položaj (viši od tužitelja - Društvu) omalovažajući tužitelje koji su mu pokušali ukazati na svoje probleme. U povišenom tonu GE izdao je naredbu da tužitelji u ponedjeljak 11.03.2019. ponovo dođu na sastanak te da će im on odrediti nove poslove za koje tužitelji nisu educirani, te ne posjeduju ni osnovne predispozicije, te je čak i konstatirao da to što tužiteljima nije riješen problem elektroničkog sustava IMIS se njega nimalo ne tiče, da je to problem tužitelja, te da će tužitelji ionako dobiti otkaz. GE je davao tužiteljima do znanja da nema vremena baviti se njima. Demonsratigno iz pozicije moći izašao je iz prostrije za sastanke, time potvrdivši da je previše vremena potrošio na tužitelje, bez pozdrava ostavivši tužitelje u nelagodi, nedoumici, te u strahu za budućnost radnog mjesta. Tužitelji su nakon tog stresnog sastanka poslali e-mail GE kao i očitovanje o poteškoćama, no GE je i nakon toga ostao pri svom stavu da tužitelji tuže Društvo. S obzirom na nedolično ponašanje GE (omalovažavanja i psihička uznemiravanja tužitelja) tužitelji su bili pris8iljeni 11.03.2019. obratiti se Etičkom povjerenstvu za zaštitu dostojanstva i poštom i e-mailom. Do dana podnošenja tužbe tužitelji nisu dobili nikakav odgovor na pritužbu. Tužitelji su, iako im Zakon u radu u čl. 134. eksplicitno garantira pravo nedolaska na posao, zbog prirode posla nastavili dolaziti na svoje radno mjesto koje im je službeno određeno u Drmićevoj ulici 3, Zagreb i o otme su obavijestili direktora NE koji je bio nadređen ZE. Tužitelji su nakon toga ustanovili da im se u sustavu poslodavca od 11.03.2019. vodi neopravdan izostanak s posla u evidenciji rada. Tužitelji to ne bi vidjeli da nisu dolazili na posao. od tada je strah od otkaza i nepoželjnost u društvu postalo još izraženije. U strahu da ne dobiju otkaz tužitelji su poslali 20.03.2019. e-mail direktoru NE i evidentičarki radnog vremena OE navodeći da ne postoji neopravdani izostanak tužitelja na rad, jer tužitelji redovno dolaze, međutim odgovor nisu dobili. Tužitelji smatraju da su na opisani način stavljeni u nepovoljniji položaj na temelju spola (I – tužiteljica), imovnog stanja, podrijetla, izražavanja, članstva u sindikatu, društvenog položaja, zdravstvenog stanja, na što nadređene osobu u Društvu nisu reagirale, nisu tužiteljima pružile zaštitu, a navedeno ponašanje je imalo cilj i predstavljalo je povredu dostojanstva tužitelja, te je uzrokovalo strah između ostalog od otkaza i gubitka izvora materijalne egzistencije i neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okruženje. Smatraju da su na opisani način stavljeni u nepovoljniji položaj prema čl. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije te traže zaštitu pred nadležnim sudom odnosno da sud donese presudu kojom će utvrditi da je tuženik povrijedio pravo tužitelja na jednako postupanje odnosno da je svojim radnjama koje je propustio poduzeti stvorio uvjete koji mogu neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje; kojom će zabraniti tuženiku da ubuduće poduzima radnje kojima će kršiti pravo tužitelja na jednako postupanje, odnosno naložiti tuženiku da tužiteljima osigura adekvatnu zaštitu od neželjenog postupanja kako bi se uklonila diskriminacija i njezine posljedice.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti ističući da tužitelji nemaju pravni interes za vođenje radnog spora, s utužene osnove jer više nisu u radnom odnosu kod tuženika. I – tužiteljici RE je prestao 12.04.2019. danom uručenja Odluke o izvanrednom otkazu, a II – tužitelju FE je radni odnos kod tuženika prestao danom uručenja Odluke o izvanrednom otkazu, a to je bilo 03.04.2019.. Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu i I –tužiteljici RE i II – tužitelju FE tuženik je donio iz razloga što tužitelji od 11.03.2019. do dana donošenja odluka nisu dolazili na radno mjesto niti izostanak opravdali. Kod tuženika je Odlukom od 20.12.2017. imenovana zaposlenica Društva UE za primanje i rješavanje pritužbi vezanih uz zaštitu dostojanstva. Tužitelji nisu navedenoj osobi podnijeli pritužbu za zaštitu dostojanstva, pa se u smislu odredbi Zakona o radu i Kolektivnog ugovora za radnike tuženika predmetna tužba smatra nepravovremenom. Pritužba oba tužitelja Etičkom povjerenstvu ne predstavlja pritužbu u smislu čl. 134. Zakona o radu, odnosno postupak pred Etičkim povjerenstvom je različit od postupka koji se provodi radi zaštite dostojanstva radnika. Nadalje, sadržaj pritužbe Etičkom povjerenstvu ne odgovara sadržaju predmetne tužbe jer se u tužbi navodi da su tužitelji od srpnja 2017. u neprestanom strahu od otkaza, svakodnevno zlostavljanje, omalovažavani, podcjenjivani, odnosno uznemiravani od strane sustava, a što je kulminiralo 08.03.2019. na sastanku tužitelja sa voditeljem tima GE. U pritužbi Etičkom povjerenstvu tužitelji se referiraju samo na sastanak s GE. Točno je da je 04.07.2017. došlo do pripajanja CZO CO-u, te da su se Ugovori o radu tužitelja prenijeli na tuženika kao novog poslodavca o čemu su tužitelji bili obavješteni i od strane pripojenog Društva i od strane Društva preuzimatelja. Tužitelji su kod tuženika od 04.07.2017. obavljali poslove u prodaji regiji Zagreb, sukladno važećim Ugovorima o radu, a temeljem kojih im je tuženik i isplaćivao plaću. Istima je do 2018. bila nadređena direktorica regije SE, a od 2018. direktor Regije Zagreb, Sektora za osiguranje građanstva IE, a od 07.03.2019. tužiteljima je izravno nadređen voditelj tima poslovnog područja Zagreb istok, Sektora za osiguranje građanstva, GE. Tuženik ističe kako su navodi tužitelja o uznemiravanju i nejednakom postupanju paušalni i nelogični. Tužitelji ne opisuju tko ih je uznemiravao i na koji način i u čemu se sastoji nejednako postupanje prema njima. Tuženik tvrdi da su tužitelji kao i svi drugi radnici tuženika na radnom mjestu prodaje imali aktivne šifre za pristup službenom elektroničkom programu IMIS, pa time i pristup i sve ovlasti. Tužitelji paušalno tvrde da im se prijetilo otkazom ne navodeći tko im je i kada prijetio otkazom. GE, kao novi voditelj tima, tužiteljima je po nalogu tuženika i nadređenog direktora NE poslao 07.03.2019. e-mail u kojem ih je obavijestio da pripadaju njegovom timu te da im je određeno novo mjesto rada u zagrebu, Radnička 45. tužitelji i GE su se na sastanku održanom 08.03.2019. vidjeli prvi i zadnji puta sat vremena, a nakon čega se tužitelji više nisu pojavljivali na radnom mjestu u Radničkoj 45, niti u Drmićevoj 3, niti u drugoj poslovnoj zgradi tuženika, a što dokazuje evidencija ulazaka i izlazaka Ureda za sigurnost tuženika zbog čega su im uručene Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu. Također od 11.03.2019. po šiframa tužitelja nije bilo nikakvih poslanih aktivnosti što potvrđuje da tužitelji u navedenom razdoblju nisu obavljali nikakve poslove. Iz e-maila od 27.03.2019. koji je voditelj GE uputio Sektoru za upravljanje ljudskim potencijalima proizlazi da je sadržaj razgovora odnosno sastanka od 08.03.2019. bio potpuno drugačiji od onoga kako to iznose tužitelji. Tuženik smatra da su tužitelji u tužbi neistinito iznijeli sadržaj razgovora sa HE sa sastanka od 08.03.2019., te da je nemoguće da je voditelj tima AE svojim ponašanjem na sastanku održanom sa tužiteljima 08.03.2019. uznemirio odnosno mogao uznemiriti tužitelje u bilo kojem smislu, a kamoli u smislu čl. 134. Zakona o radu ili Zakona o suzbijanju diskriminacije. Tuženik ističe kako u odnosu na osnove po kojima su tužitelji navodno diskriminirani, tužitelji ne navode nikakve dokaze. Tuženik nema niti je imao bilo kakva saznanja o zdravstvenom stanju tužitelja, njihovom navodnom članstvu u sindikatu, podrijetlu, imovnom stanju, društvenom položaju, te su navodi o diskriminaciji u potpunosti neosnovani. Tužitelji su osobe suprotnog spola, pa su nejasni navodi da se radi i o toj diskriminatornoj osnovi uznemiravanja. I – tužiteljica RE navodi da joj se nakon događaja od 08.03.2019. pogoršalo zdravstveno stanje, te u prilog tome dostavlja zdravstvenu dokumentaciju od 29.11.2018., no u toj medicinskoj dokumentaciji se kao uzrok zdravstvenih problema I- tužiteljice ne spominju nikakvi problemi na poslu, pa ne postoji uzročno – posljedična veza između zdravstvenog stanja tužiteljice i uvjeta u kojima je obavljala posao kod tuženika. Tuženik predlaže odbiti tužbu tužitelja kao pravno neosnovanu u cijelosti.

3. Dana 22.05.2019. I – tužiteljica RE je poštom preporučeno podnijela tužbu kod ovoga suda radi osporavanja Odluke tuženika od 10.04.2019. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, a koja tužba je dobila poslovni broj Pr-1831/2019. Tuženik u Odluci o izvanrednom otkazu navodi da je radnica od 11.03.2019. do dana donošenja Odluke o izvanrednom otkazu neopravdano izostala s posla, odnosno da nije dolazila na posao te da je to razloga za otkazivanje Ugovora o radu.

4. U odgovoru na tužbu I – tužiteljice RE od 22.05.2019. (Pr-1831/2019) tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da je tužiteljica u razdoblju od 11.03.2019. do 10.04.2019. izostala s posla, a svoj izostanak nije opravdala poslodavcu.

5. Dana 22.05.2019. II – tužitelj FE je poštom preporučeno podnio tužbu kod ovoga suda radi osporavanja Odluke tuženika od 01.04.2019. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, a koja tužba je dobila poslovni broj Pr-1830/2019. Tuženik u Odluci o izvanrednom otkazu navodi da je radnik od 11.03.2019. do dana donošenja Odluke o izvanrednom otkazu neopravdano izostao s posla, odnosno da nije dolazio na posao te da je to razloga za otkazivanje Ugovora o radu.

6. U odgovoru na tužbu II – tužitelja FE od 22.05.2019. (Pr-1830/2019) tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da je tužitelj u razdoblju od 11.03.2019. do 01.04.2019. izostao s posla, a svoj izostanak nije opravdao poslodavcu.

7. Rješenjem ovog suda posl. br. Pr-1004/2019-14 od 25.11.2019. (str. 226 spisa) odlučeno j da se temeljem čl. 313. st. 1. ZPP-a, radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke presude na parnicu posl. br. Pr-1004/2019 spajanju parnice posl. br. Pr-1830/2019 (tužitelj FE) i Pp-1831/2019 (tužiteljica RE). Nakon toga postupak je proveden pod jedinstvenim posl. br. Pr-1004/2019.

8. Podnescima od 01.09.2020. (I – tužiteljica RE) i od 20.10.2020. (II – tužitelj FE) predložili su sudu određivanje privremenih mjera radi osiguranja nenovčanih tražbina, vraćanjem na rad do okončanja ovog sudskog spora, u kojima su naveli da im je tuženik protupravnim postupanjem, odnosno donošenjem nezakonitih odluka o otkazu oduzeo plaće od kojih su isti uzdržavali i sebe i svoje obitelji, da su od tada nezaposleni.

9. Podneskom od 09.11.2020. (str. 602-604 spisa), tuženik se očitovao na prijedloge oba tužitelja za određivanjem privremenih mjera, protiveći se postavljenim prijedlozima osiguranja u cijelosti. Tuženik navodi da tužitelji ni sa čime nisu dokazali da je donošenje privremenih mjera vraćanjem tužitelja na posao do okončanja sudskog spora nužno odnosno nisu dokazali da su kumulativno ispunjeni uvjeti iz čl. 346. Ovršnog zakona, tj. nisu učinili vjerojatnim postojanje svoje tražbine, niti su dokazali da će bez takvih mjera protivnik osiguranja, ovdje tuženik CO d.d. spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili da su mjere potrebne da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Čl. 347. st. 1. toč. 10. Ovršnog zakona propisano je kako je mjera privremenog vraćanja zaposlenika na rad opravdana kada je navedeno nužno radi uzdržavanja samog radnika i uzdržavanja osoba koje navedeni radnik dužan uzdržavati. U svojim prijedlozima tužitelji navode kako im je davanjem otkaza oduzeta plaća, ali pritom ne iznose nikakve činjenice, niti podnose dokaze koji bi dokazali kako je ispunjen drugi uvjet za određivanje privremene mjere. Predlaže odbaciti prijedloge za osiguranje tužitelja kao nedopuštene, podredno odbiti iste kao neosnovan.

10. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u potvrdu HZMO od 25.03.2019. o prijavama na mirovinsko osiguranje za RE (list 9-10 spisa), u potvrdu HZMO od 25.03.2019. o prijavama na mirovinsko osiguranje za FE (list 11 spisa), u medicinsku dokumentaciju specijalističke ordinacije "Dr. Lacić" od 29.11.2018. za RE (list 12-13 spisa), u pritužbu od 11.03.2019. oba tužitelja Etičkom povjerenstvu tuženika i Upravi Društva i nadzornom odboru Društva s potvrdom o preporučenom primitku i povratnicom (list 14-17 spisa), u dopis I – tužiteljice RE od 29.03.2018. direktorici tuženika SE i Upravi Društva, a vezano za poteškoće u ostvarenju zadanog plana dodatnog i dopunskog zdravstvenog osiguranja za radno mjesto samostalno savjetnika u prodaji (list 18-24 spisa), u dopis II – tužitelja FE od 17.04.2018. direktorici tuženika SE i Upravi Društva, a vezano za probleme u ispunjenu plana za dobrovoljna zdravstvena osiguranja (list 25-28 spisa), u Odluku tuženika od 01.04.2019. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu FE s povratnicom (list 41-42 spisa), u Odluku tuženika od 10.04.2019. izvanrednom otkazu Ugovora o radu RE (list 43 spisa), u Kolektivni ugovor za radnike tuženika od 09.03.2019. sa prilogom (list 44-64 spisa), u Odluku Uprave tuženika od 20.12.2017. o imenovanju ovlaštene osobe za primanje i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva kod tuženika (list 65 spisa), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 01.08.2016. između CZO d.d. i RE (list 66-67 spisa), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01.02.2016. sklopljen između CZO d.d. i FE (list 68-69 spisa), u e-mail voditelja tima GE tužiteljima od 07.03.2019. (list 70 spisa), u e-mail korespondenciju između tužitelja i tuženika iz travnja 2019. vezano za evidenciju radnog vremena za oba tužitelja (list 71-85 spisa), u e-mail RE od **.**.2019. GE (list 86 spisa), u e-mail FE od **.**.2019. GE (list 91 spisa), u e-mail GE FE i RE od 08.03.2019. (list 91 spisa), u e-mail RE od **.**.2019. GE i odgovor GE RE od istoga dana (list 89 spisa), u e-mail FE od **.**.2019. GE i odgovor GE od istoga dana (list 90 spisa), u popis zaposlenika tuženika edukaciji od 02.11.2017. i e-mail od 21.09.2017. (list 105-108, 110-116 spisa), u izvod iz Etičkog kodeksa tuženika (list 140-143 spisa), u e-mailove RE i FE od 13.03.2019. u kojem isti obavještavaju direktora NE o pritužbi Etičkom povjerenstvu od 11.03.2019. (list 144-149 spisa), u e-mail korespondenciju između tužitelja i klijenata tuženika sa kojima su komunicirali tužitelji, a vezano za poslove koje su tužitelji obavljali kod tuženika tijekom 2018. i 2019. (list 149-199 spisa), u whatsapp poruke između tužitelja i njihovih radnih kolega tijekom 2018. godine (list 200-218 spisa), u dopis tvrtke A1 Hrvatska d.o.o. od 04.11.2019. o ispisu poziva sa mobilnog uređaja tuženika broj [broj telefona], a kojim se služio II – tužitelj FE (str. 371-407 spisa), u e-mailove tužitelja i whatsapp poruke radnim kolegama u kojima mole radne kolege da se sačini obnova dodatnih zdravstvenih osiguranja za pojedine klijente jer tužitelji još uvijek nemaju mogućnosti da to sami obave kroz elektronički sustav tuženika (list 523-555 spisa), u police osiguranja dodatnog zdravstvenog osiguranja koji su tužitelji sklopili tijekom ožujka 2019. (list 631-637, spisa), saslušani su svjedoci NE (list 617-619, 770-772 spisa) spisa), GE (list 619-621, 772-773, 780-782 spisa), ME (str. 768-770 spisa), SE (str. 782-784 spisa), ŽE (str. 784-786 spisa) JE (str. 803-806 spisa), te je proveden dokaz saslušanjem I – tužiteljice RE kao stranke (str. 639-641, 741-746 spisa), i II – tužitelja FE kao stranke (str. 642-644, 746-749 spisa).

11. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

12. U čl. 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

13. U čl. 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

14. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je tuženik kao poslodavac oba tužitelja povrijedio pravo oba tužitelja na jednako postupanje odnosno da je svojim radnjama stvorio uvjete rada koji su neposredno doveli do povrede prava na jednako postupanje prema tužitelja u odnosu na postupanje tuženika prema drugim zaposlenicima tuženika; zahtjev da se zabrani tuženiku da ubuduće poduzima radnje kojima će kršiti pravo na jednako postupanje prema tužiteljima odnosno da će osigurati tužiteljima adekvatnu zaštitu od neželjenog postupanja prilikom obavljanja poslova iz radnog odnosa; zahtjev I – tužiteljice RE da se utvrdi nedopuštenom Odluka tuženika od 10.04.2019. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu; zahtjev II – tužitelja FE da se utvrdi nedopuštenom Odluka tuženika od 01.04.2019. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu. Tužitelji su tijekom postupka zatražili i određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, odnosno određivanje privremene mjere vraćanjem oba tužitelja na rad do pravomoćnog okončanja ovoga spora.

15. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe.

16. Među strankama je sporna i pravna osnovanost prijedloga oba tužitelja za određivanjem privremene mjere vraćanjem na rad, radi osiguranja nenovčane tražbine.

U ODNOSU NA TUŽBENI ZAHTJEV S OSNOVE UZNEMIRAVANJA I DISKRIMINACIJE

17. U čl. 7. st. 5. Zakona o radu/14, koji se odnosi na temeljne obveze i prava iz radnog odnosa, navodi se između ostalog, da je poslodavac dužan zaštiti dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti sa Zakonom o radu i posebnim zakonima.

18. U čl. 134. st. 1. – 4. Zakona o radu/14, koji se odnosi na zaštitu dostojanstva radnika propisano je da se postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja uređuju posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu. Poslodavac koji zapošljava najmanje 20 radnika, dužan je imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika. Poslodavac ili osoba iz st. 2. ovog člana, dužna je u roku utvrđenom kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, ili pravilnikom o radu, a najkasnije u roku od 8 dana od dostave pritužbe, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ako utvrdi da ono postoji. Ako poslodavac u roku od 8 dana od dostave pritužbe odnosno osoba koja je imenovana od strane poslodavca za zaprimanje i rješavanje pritužbi od strane radnika vezane za zaštitu dostojanstva, ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja, ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ili spolno uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od 8 dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom.

19. U čl. 135. st. 2. i st. 4. Zakona o radu/14, a koji se odnosi na teret dokazivanja u radnim sporovima, navodi se da u slučaju spora oko stavljanja radnika u nepovoljniji položaj od drugih radnika radi obraćanja radnika zbog opravdane sumnje na korupciju ili u dobroj vjeri podnošenja prijave o toj sumnji odgovornim osobama ili nadležnim tijelima Državne vlasti, a što je dovelo do povrede nekog prava radnika iz radnog odnosa, ako radnik učini vjerojatnim da je stavljen u nepovoljniji položaj i da mu je povrijeđeno neko od njegovih prava iz radnog odnosa teret dokazivanja prelazi na poslodavca koji mora dokazati da radnika nije stavio u nepovoljniji položaj od drugih radnika odnosno da mu nije povrijedio pravo iz radnog odnosa. U slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju na propisan način teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu.

20. U čl. 1. st. 1. Zakona o sprečavanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12) propisano je da tim zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

21. U čl. 4., 5., 6., 8. i 10. Zakona o obveznim odnosima/05 propisano je da u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Sudionici obveznih odnosa dužni su surađivati radi potpunog i urednog ispunjena obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima. Zabranjeno je ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato. Svatko je dužan suzdržati se od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

22. U čl. 10. st. 3. Zakona o obveznim odnosima/05 navodi se da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ostvarivanju svoga prava suzdržati se od postupaka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika.

23. U čl. 1047. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) /05 propisano je da svatko može zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od kojega prijeti znatnija šteta njemu ili drugome, kao i da se suzdrži od djelatnosti od koje proizlazi uznemiravanje ili opasnost štete, ako se uznemiravanje ili šteta ne mogu spriječiti odgovarajućim mjerama. Sud će na zahtjev zainteresirane osobe narediti da se poduzmu odgovarajuće mjere za sprječavanje nastanka štete ili uznemiravanja ili da se ukloni izvor opasnosti, na trošak posjednika izvora opasnosti ako ovaj sam to ne učini.

24. U čl. 1048. ZOO/05 propisano je da svatko ima pravo zahtijevati od suda ili drugog nadležnog tijela da naredi prestanak radnje kojom se povređuje pravo njegove osobnosti i uklanjanje njome izazvanih posljedica.

25. Među strankama nije sporno da su Ugovori o radu koje su tužitelji imali sklopljeni sa CZO d.d. preneseni sa CZO d.d. na tuženika u trenutku pripajanja pravnog prednika tuženika tuženiku, a to je bilo 04.07.2017. i da su time prenesena sva prava i obveze tužitelja na tuženika.

26. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo da tužitelji nemaju pravni interes za podnošenje tužbe radi uznemiravanja/diskriminacije jer im je u međuvremenu izvanredno otkazan Ugovor o radu. Osim toga tuženik je isticao i da tužitelji nisu postupili u skladu s čl. 134. Zakona o radu s obzirom da se nisu sa svojom pritužbom obratili UE zaposlenici tuženika ovlaštenoj za primanje i rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva radnika tuženika, već su pritužbu podnijeli Etičkom povjerenstvu koje za to nije nadležno. Tuženik smatra kako je samim time tužba za uznemiravanje/diskriminaciju nepravovremena. Uvidom u pritužbu oba tužitelja od 11.03.2019. (list 14-17 spisa) sud je utvrdio da su tužitelji osim Etičkom povjerenstvu tuženika pritužbu radi zaštite dostojanstva zaposlenika podnijeli i Upravi Društva i Nadzornom odboru Društva. U čl. 134. Zakona o radu/14 navodi se da " poslodavac ili osoba koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva su dužni u roku od 8 dana od dostave pritužbe, ispitati pritužbu, poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprečavanja nastavka uznemiravanja. Konkretna pritužba tužitelja osim Etičkom povjerenstvu dostavljena je i Upravi Društva i Nadzornom odboru odnosno poslodavcu i to 11.03.2019. godine, pa iz navedenog proizlazi da su tužitelji postupili u skladu s odredbom čl. 134. Zakona o radu/14 jer su pritužbu mogli osim osobi ovlaštenoj za zaštitu dostojanstva dostaviti i poslodavcu, što su oni i učinili, a poslodavac je mogao i trebao navedenu pritužbu proslijediti osobi ovlaštenoj za rješavanje pritužbi vezanih za zaštitu dostojanstva. U konkretnom slučaju nije proveden postupak ispitivanja pritužbe i poduzimanja potrebnih mjera u roku od 8 dana od dostave pritužbe. Tužitelji su u daljnjem roku od 8 dana točnije 27.03.2019. ustali tužbom kod ovog suda radi zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja iz čega proizlazi da tužba tužitelja nije nepravovremena već da je podnesena u zakonskom roku. Iako tuženik tvrdi da tužitelji nemaju pravni interes za vođenje postupka radi zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja jer im je u međuvremenu izvanredno otkazan Ugovor o radu, ovaj sud smatra da tužitelji imaju pravni interes voditi taj postupak, jer o rezultatu navedenog postupka ovisi i odluka suda jesu li Odluke tuženika o izvanrednim otkazima Ugovora o radu tužiteljima osnovane ili neosnovane, a sve imajući u vidu prava radnika propisana Zakonom o radu. U Kolektivnom ugovoru za radnike tuženika koji je bio na snazi u sporno vrijeme (str. 44-64 spisa), u dijelu u kojem se govori o zaštiti dostojanstva radnika (od čl. 57. do čl. 65.) navodi se u čl. 62. st. 1. da će Društvo imenovati osobu koja je ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezano za zaštitu dostojanstva. U čl. 9. st. 3. Zakona o radu/14 navodi se da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno Ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno. U konkretnom slučaju povoljnije pravo za radnika je propisano čl. 134. Zakona o radu. U Odluci poslovni broj U-III/2639/2017 od 07.02.2020., Ustavni sud RH, između ostalog navodi da iz prakse Suda Europske unije vezane uz problematiku zaštite na radu i zaštite dostojanstva radnika proizlazi pravno shvaćanje da se temeljna socijalna prava radnika moraju tumačiti široko, a iznimke i ograničenja vrlo restriktivno. U tom slučaju i domaće propise koji reguliraju područje zaštite dostojanstva radnika treba tumačiti u skladu s obveznim tumačenjima koja proizlaze iz prakse Suda Europske unije. Tumačenje tih propisa mora biti ekstenzivno jer dostojanstvo, zdravlje i sigurnost radnika treba štiti ne samo od diskriminatornih ponašanja na radu i u vezi s radom, već od svih loših i neželjenih ponašanja koja mogu štetiti pravima osobnosti.

27. Provedenim dokazima utvrđeno je da po proteku godine dana od pripajanja CZO d.d. na CO d.d. pa do dana podnošenja tužbe tužitelja u ovom predmetu odnosno do donošenja Odluka tuženika o izvanrednim otkazima Ugovora o radu tužiteljima, tužitelji nisu sa tuženikom sklopili novi Ugovor o radu. To je vidljivo i iz Odluka tuženika od 01.04.2019. i 10.04.2019. o izvanrednim otkazima Ugovora o radu tužiteljima u ovom predmetu jer im se otkazuju tim odlukama Ugovori o radu na neodređeno vrijeme koje su sklopili ne sa tuženikom, nego sa CZO d.d. daleko prije nego što je izvršen prijenos tih ugovora nakon pripajanja CZO d.d. CO-u d.d. 2017. godine. Iako tuženik tijekom postupka tvrdi da su tužitelji odbili potpisivanje novo ponuđenih Ugovora o radu sa CO- om d.d., tuženik nije dostavio dokaz o tome odnosno nije dostavio primjerak novo ponuđenih ugovora o radu. Iz navedenog sud zaključuje da tužiteljima tuženik nije ponudio nove ugovore o radu koji su im bili neophodni iz razloga jer bi tek na temelju njih tužitelji imali potreban alat/alate za obavljanje rada. Naime, provedenim dokazima je utvrđeno da tužiteljima zbog činjenice da tuženik sa njima nije sklopio nove ugovore o radu nakon pripajanja, a po proteku roka od godinu dana nakon pripajanja, tužiteljima nisu bile "spuštene" odnosno dane ovlasti u službenom elektroničkom programu IMIS za unos polica osiguranja i pregled drugih važni podataka. Naime, u trenutku otkazivanja Ugovora o radu, a i prije, a i u trenutku podnošenja tužbe radi uznemiravanja i diskriminacije, I – tužiteljica RE i II – tužitelj FE koji su kod tuženika radili u prodaji polica osiguranja imali su sklopljene Ugovore o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta samostalni savjetnik. Temeljem tih Ugovora o radu tužiteljima nije bio omogućen pristup u informatičke programe IMIS i COINS s obzirom da je informatička služba, a o tome je svjedočio i informatičar ŽE, davala ovlasti radnog mjesta odnosno dodjeljivala šifre. Budući da tužitelji nisu imali nove ugovore o radu nisu mogli dobiti šifru za ulazak u odgovarajući informatički program, odnosno onemogućeno im je unošenje podataka vezano za police zdravstvenog osiguranja. Iz iskaza tužitelja kao stranaka i iz iskaza svjedoka te iz e-mailova koji su tužitelji upućivali nadležnim osobama tuženika primjerice direktorici SE, vidljivo je da su se tužitelji obraćali poslodavcu, da su ga obavještavali o svojim problemima, te da su tražili od tuženika da im se ponude novi ugovori o radu, međutim tuženik se na pozive tužitelja oglušio. Na opisani način poslodavac je tužiteljima značajno onemogućio odnosno gotovo onemogućio normalan rad, jer tužitelji nisu mogli unositi podatke o sklopljenim policama osiguranja u informatički program kojim su se služili radnici koji su radili na prodaji osiguranja kod tuženika, pa je poslodavac na taj način značajno utjecao i na rezultate rada oba tužitelja, odnosno onemogućavao ih je u ostvarivanju traženih rezultata rada. Po mišljenju ovog suda, a imajući u vidu sva naprijed navedena načela obveznog prava prvenstveno načela savjesnosti i poštenja, poslodavac je trebao ponuditi tužiteljima novi ugovor o radu temeljem kojih bi dobili odgovarajuće alata kojima bi im omogućili unos podataka u informatički program odnosno koji bi im omogućili rad tužitelja kod tuženika, ili u slučaju ne prihvaćanja novih ugovora o radu poduzeti pravne radnje u smislu eventualnog otkazivanja ugovora o radu i sl.. U konkretnoj situaciji kada poslodavac traži od radnika da ispunjava svoje radne zadatke, a radnik nema alate pomoću kojih to treba napraviti odnosno značajno mu je onemogućen pristup informatičkom programu za unošenje polica osiguranja odnosno unošenje izvršenog rada, te uvid u druge važne podatke prodavateljima osiguranja koji se nalaze u informatičkom programu, to onda po mišljenju ovog suda predstavlja uznemiravanje radnika od strane poslodavca. Svjedokinja BE, saslušana na ročištu održanom 22.10.2025. koja je bila članica Uprave u CZO od 2001. godine do pripajanja te tvrtke tuženiku, i koja je od 01.07.2017. u CO obavljala funkciju direktorice zdravstvenog osiguranja do kraja 2020. ili početka 2021. godine, i koja ima neposredna saznanja o tome što se događalo sa Ugovorima o radu radnika CZO, a koji su preneseni u CO, iskazala je da u slučaju ako tužitelji nisu nakon pripajanja CZO-a CO- u sklopili novi ugovor o radu sa tuženikom, to je značajno utjecalo na njihovu mogućnost obavljanja rada za tuženika jer nisu mogli primjerice sami izvući tzv. skadencar, a skadencar su svi isteci osiguranja u narednom mjesecu, nego je to za njih morao napraviti voditelj. CZO je imao šifru 79 i u informatičkim programima IMIS i COINS, a kada je pripojen CO prodaja je dobila šifru 62. Informatička služba je isključivo na temelju ugovora o radu i ovlasti radnog mjesta dodjeljivala šifre. Tužitelji ako nisu imali nove ugovore o radu, a nisu, nisu mogli dobiti šifru, pa nisu mogli ulaziti u navedene informatičke programe. Ista je navela i da su tužitelji mogli prodavati police odnosno osiguranja, ali nije sigurna da su ih u slučaju neimanja novih ugovora o radu mogli unositi u sustav COINS. Slijedom navedenog u razdoblju od srpnja 2018. do travnja 2019. tužiteljima je zapravo onemogućeno obavljanje redovnog posla odnosno znatno otežano jer nisu imali sklopljene nove ugovore o radu s CO. Iz provedenih dokaza je vidljivo da su tužitelji tražili poslodavca da im ponude nove ugovore o radu, međutim poslodavac iako tvrdi da tužitelji nisu prihvatili novo ponuđene ugovore o radu nije dokazao da je ikada tužiteljima u ovom predmetu ponudio novi ugovor o radu. Ovakvo postupanje poslodavca koje je trajalo duže razdoblje odnosno više od pola godine odnosno i dulje, po mišljenju ovog suda predstavlja uznemiravanje radnika od strane poslodavca, jer poslodavac je obvezan temeljem Zakona o radu omogućiti radniku uvjete za rad, što je u konkretnom slučaju izostalo. Iz iskaza tužitelja kao stranaka te iz e-mailova koji prileže spisu vidljivo je da su tužitelji "svoje" osiguranike prenosili drugim kolegama, zaposlenicima tuženika kako ti osiguranici odnosno osobe sa zdravstvenim problemima ne bi ostale bez zdravstvene skrbi. Sud prihvaća da je poslodavac takvim ponašanjem kontinuirano u dužem razdoblju vršio povredu radničkih prava tužitelja i doveo ih u stanje konstantnog straha za egzistenciju odnosno očuvanje posla. Tužitelji su tražili zaštitu od poslodavca, međutim poslodavac se na zahtjeve tužitelja svaki puta oglušio, a to je u konačnici dovelo i do eliminacije oba tužitelja iz radnog procesa. Što se tiče voditelja grupe GE i sastanka kojega je isti održao sa tužiteljima, a koji je sazvao sastanak kako bi tužitelji počeli raditi na drugoj adresi odnosno u drugoj poslovnici tuženika u Gradu Zagrebu, ali bez novih ugovora o radu odnosno bez ovlaštenja za korištenje podataka u informatičkim programima IMIS i COINS se također može smatrati činom uznemiravanja jer ne može se od radnika tražiti da izvršava svoje radne obveze kada ga sam poslodavac onemogućava svojim postupcima da radnik te svoje radne obveze može pravodobno i nesmetano izvršavati, prema tome navodi GE da tužitelji trebaju svoje probleme s poslodavcem rješavati sa pravnom službom i da to njega ne zanima, samo govore u prilog činjenice da isti nije bio upućen u osnovni problem koji su tužitelji imali u svom radu, te da bez rješavanja tog problema tužitelji nisu mogli ispunjavati svoje radne obveze prema tuženiku. I – tužiteljica saslušana kao stranka iskazala je, između ostalog da je od tuženika zadužila službeni mobitel i tablet, međutim da je sa tim sredstvima rada mogla samo telefonirati i pogledati e-mail, ali da nije mogla na istima koristiti program IMIS (program za unos podataka). Na upit je li tužiteljici korisnička šifra bila ista cijelo vrijeme odnosno od srpnja 2017. do dana izvanrednog otkaza ista je odgovorila da je, ali da pod tom šifrom nije mogla unijeti podatke klijenata nekoliko mjeseci nakon pripajanja CZO d.d. tuženiku. Na upit je li joj tuženik od srpnja 2017. do dana otkaza isplaćivao plaću ista je odgovorila da je, ali da joj se plaća smanjivala jer je padala provizija, a provizija joj je padala iz razloga što nije mogla unositi nove klijente u informatički sustav IMIS. U situaciji kada drugi zaposlenici imaju sklopljene nove ugovore o radu, kada drugi zaposlenici mogu na temelju svojih šifri nesmetano ulaziti u informatičke programe, koristiti se informatičkim programima u svom radu jer im isti značajno olakšavaju rad, a tužitelji sve to nemaju jasno je da su tužitelji dovedeni u neravnopravan položaja u odnosu na ostale zaposlenike i da su ponašanjem točnije nečinjenjem poslodavca, odnosno kontinuiranom opstrukcijom rada tužitelja bili dovedeni u nejednak položaj u odnosu na druge zaposlenike. U odnosu na pravnu osnovu uznemiravanja ovaj sud zaključuje da se radi o dovođenju tužitelja u nepovoljniji položaj u odnosu na druge zaposlenike tuženika odnosno o osnovi "društvenog položaja" koji se navodi u čl. 1. Zakon o suzbijanju diskriminacije. Sud nije utvrdio da bi tužitelji bili diskriminirani po bilo kojoj drugoj osnovi iz navedenog zakona.

28. Slijedom naprijed navedenog ovaj sud smatra da su tužitelji učinili vjerojatnim da su stavljeni u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike poslodavca i da im je povrijeđeno njihovo pravo iz radnog odnosa. Teret dokaza je prešao na poslodavca koji je trebao u ovoj parnici dokazati da radnike, ovdje tužitelje nije stavio u nepovoljniji položaj u odnosu na druge svoje radnike odnosno da im nije povrijedio pravo iz radnog odnosa. Po mišljenju ovog suda poslodavac to nije uspio dokazati, jer nije dokazao da je tužiteljima ponudio sklapanje novih ugovora o radu nakon što je raniji poslodavac tužitelja pripojen tuženiku, dapače, utvrđeno je da su tužitelji do donošenja Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu radili kod tuženika na temelju Ugovora o radu koje su tužitelji sklopili sa CZO prije prijenosa tih ugovora na tuženika. Uvjet tuženika za ulazak u informatičke programe tuženika IMIS i COINS, a koji su predstavljali osnovne alate rada je bilo sklapanje novih ugovora o radu sa tuženikom, temeljem kojih bi se dobila šifra koja je omogućavala ulazak u navedene informatičke programe. Na opisani način poslodavac, ovdje tuženika je kroz dulje vremensko razdoblje uznemiravao odnosno diskriminirao tužitelje i doveo ih u neravnopravan položaj u odnosu na svoje ostale zaposlenike u pogledu uvjeta rada odnosno mogućnosti ostvarivanja traženih rezultata rada. Stoga je tužbeni zahtjev oba tužitelja za zaštitu od uznemiravanja/diskriminacije prihvaćen.

U ODNOSU NA ODLUKE TUŽENIKA O IZVANREDNIM OTKAZIMA UGOVORA O RADU TUŽITELJIMA

29. U Odluci tuženika od 10.04.2019. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu I – tužiteljici RE i u Odluci tuženika od 01.04.2019. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu II – tužitelju FE tuženik kao razlog za izvanredno otkazivanje Ugovora o radu navodi da radnici od 11.03.2019. pa do dana donošenja svake pojedine Odluke o izvanrednom otkazu nisu dolazili na radno mjesto odnosno da su neopravdano izostali s posla. U konkretnom slučaju tužitelji su prvo zatražili zaštitu dostojanstva od poslodavca, a kada je to poslodavac odbio učiniti tužitelji su u daljnjem roku od 8 dana podnijeli tužbu ovom sudu radi zaštite dostojanstva. Na opisani način radnici su postupili u smislu čl. 134. st. 4. Zakona o radu/14. U konkretnoj situaciji radnici nisu bili u obvezi obavijestiti poslodavca da koriste prekid rada. Eventualni izostanak tužitelja s posla ne može se tretirati kao neopravdan jer su se tužitelji koristili svojim pravom na prekid rada. Napominje se da iz dokumentacije koja prileži spisu je vidljivo da su tužitelji i nakon podnošenja pritužbe poslodavcu, bez obzira na njihovo pravo da se koriste prekidom rada, dolazili na rad kod tuženika na lokaciju Zagreb, Drmićeva 3. I – tužiteljica RE je u svom iskazu navela da je tijekom ožujka 2019. slikala aplikaciju na kojoj je vidljivo mjesto rada, a to je slikala na lokaciji u Drmićevoj kao dokaz da dolazi na posao, a u isto vrijeme upozorila je evidentičarku radnog vremena OE da se pogrešno vodi da tužiteljica neopravdano ne dolazi na posao, a da joj OE nije ništa odgovorila. I - tužiteljica je navela u svom iskazu da nije moguće sliku monitora iz poslovnice u Drmićevoj sačiniti kod kuće. Osim toga u spisu prileže i Ugovori o osiguranju koje su tužitelji u razdoblju koje im tuženik stavlja na teret da su neopravdano izostali s posla sklopili sa klijentima što također potvrđuje da evidencija o radnom vremenu tuženika nije vođena pravilno odnosno da bez obzira što su tužitelji dolazili tijekom ožujka 2019. na posao na lokaciju u Drmićevoj to nije bilo evidentirano, vjerojatno radi toga da bi se to moglo koristiti kao razlog za otkazivanje Ugovora o radu tužiteljima.

30. Slijedom naprijed navedenog prihvaćeni su tužbeni zahtjevi oba tužitelja da se utvrdi da su Odluke tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužiteljima nedopuštene te da tuženik u obvezi vratiti tužitelje na rad.

U ODNOSU NA ZAHTJEVE TUŽITELJA ZA ODREĐIVANJEM PRIVREMENE MJERE

31. Kao što je naprijed navedeno oba tužitelja su tijekom postupka predložila da sud odredi privremenu mjeru vraćanjem oba tužitelja na rad do okončanja sudskog spora odnosno radi osiguranja nenovčane tražbine. U čl. 346. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24) pobrojane su pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine. Predlagatelj osiguranja ovdje tužitelji trebaju učiniti vjerojatnim postojanje svoje tražbine te učiniti vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja, ovdje tuženik spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene. Tužitelji nisu dokazali da su ispunjeni uvjeti iz čl. 346. Ovršnog zakona, a na temelju kojih bi bilo opravdano donijeti odluku o određivanju privremene mjere odnosno nisu dokazali da bi bez takve mjere tuženik spriječio ili znatno otežao ostvarivanje tražbine tužitelja niti da je privremena mjera potrebna radi sprječavanja nasilja ili nastanka nenadoknadive štete koja prijeti. Stoga je odbijen prijedlog oba tužitelja za određivanjem privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, odnosno donesena je odluka kao u izreci rješenja.

32. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a koji regulira da je stranka koja izgubi spor dužna protivnoj stranci nadoknaditi prouzročene parnične troškove. Odluka o trošku temelji se i na odredbi čl. 155. ZPP-a koji kaže da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

33. Tužitelje je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave zatražio naknadu parničnog troška (str. 808-809 spisa).

34. Budući da su tužitelji uspjeli u ovom sporu u cijelosti, tuženik im je dužan nadoknaditi parnični trošak.

35. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koje su bile na snazi u pojedinim razdobljima. U Tbr. 52. st. 4. važeće OT (NN 138/23) propisano je da se za postupke iz Tbr 7. toč. 2. i 3. primjenjuje tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka bez obzira kada je postupak okončan. Slijedom navedenog po tužbi FE radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza (Pr-1830/2019) od 20.05.2019., istome pripada jednokratna nagrada u visini od 500,00 €, za tužbu radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza RE (Pr-1831/2019) od 22.05.2019. pripada jednokratna nagrada u visini od 500,00 €; po tužbi radi zaštite dostojanstva zaposlenika (Pr-1004/2019) tužiteljima pripada jednokratna nagrada u visini od 500,00 €, te peta radnja i radnje nadalje u postupku Pr-1004/2019: za sastav prijedloga radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere vraćanja na posao od 01.09.2020. i 01.10.2020. za svaki 100,00 €; za zastupanje na ročištima od 11.12.2019., 13.05.2021., 01.12.2021., 21.10.2024., 14.01.2025., 06.03.2025., 05.05.2025., 07.07.2025., 04.09.2025. i 22.10.2025. za svako po 100,00 €; za sastav podnesaka od 24.11.2021., 28.01.2022., 10.10.2024., 27.12.2024., 11.02.2025., 20.02.2025., 28.08.2025. za svaki po 100,00 €. Nadalje, tužiteljima temeljem Tbr. 40. važeće OT pripada pravo na povišenje tarifnih stavki za svaku drugu i slijedeću osobu za 10%, a to u konkretnom slučaju znači 10% povišenja za zastupanje dva tužitelja što izraženo u novcu iznosi 340,00 €. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 935,00 €. Sveukupno je tužiteljima priznat trošak ove parnice u iznosu od 4.675,00 €.

36. Tužitelji su zatražili i zatezne kamate na trošak. Temeljem čl. 30. Ovršnog zakona (NN 112/12,25/13,93/14 i 55/16), takav zahtjev tužitelja je osnovan, pa je sud na dosuđeni trošak postupka dosudio i zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude tj. od 22. prosinca 2025., pa do isplate. Visina stope zatezne kamate propisana je čl 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a pobliže je označena u izreci.

37. Tužitelji su oslobođeni od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23).

U Zagrebu, 22. prosinca 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. oba tužitelja odvjetnik Krešimir Martić iz Zgb

- pun. tuženika odvjetnici iz OD Mateša & Kapitan d.o.o. iz Zgb