Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1031/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P  R  E  S  U  D  A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Puliću, odvjetniku u Rijeci, protiv tužene Financijske agencije, Zagreb, Ulica grada Vukovara 70, OIB: 85821130368, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-611/2022-10 od 2. svibnja 2024., 22. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba tužene i presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P- 611/2022-10 od 2. svibnja 2024. preinačuje u točkama I. i III. izreke te sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da se tuženoj Financijskoj agenciji naloži isplatiti tužitelju iznos od 104,23 eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 21,28 eura od 23. veljače 2022. do isplate, na iznos od 41,47 eura od 10. ožujka 2022. pa do isplate te na iznos od 41,47 eura od 25. ožujka 2022. pa do isplate, kao i da se tuženoj Financijskoj agenciji naloži tužitelju naknaditi prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 200,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 104,23 eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i to na iznos od 21,28 eura od 23. veljače 2022. pa do isplate, na iznos od 41,47 eura od 10. ožujka 2022. do isplate te na iznos od 41,47 eura od 25. ožujka 2022. pa do isplate, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke), odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži naknadu neimovinske štete u iznosu od 265,45 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke) te je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 200,00 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke).

2. Protiv točke I. i III. izreke navedene presude žalbu podnosi tužena zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavka 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja, kao i njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka.

3. Žalbenim navodima ističe da sud pogrešno zaključuje da je tuženik postupio protivno članku 209. stavak 5. Ovršnog zakon ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., dalje OZ), uskratio tužitelju prava iz članka 210. OZ-a te mu počinio imovinsku štetu, zaplijenivši sa njegova računa iznos od 21,28 eura, a koji iznos tužitelj, da je imao mogućnost podnošenja pravnog lijeka, ne bi morao platiti. Navodi da je tužena dostavila tužitelju obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine sa zahtjevom za izravnu naplatu, a sve i da tužitelju navedena obavijest nije dostavljena, ističe da je odredbom članka 210. stavak 1. OZ-a propisano da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Tužitelj da je stoga za isto saznao i zaprimanjem obavijesti i na drugi način, odnosno u poslovnici Financijske agencije u Zvonimirovoj ulici u Zagrebu, kako je navedeno u iskazu tužitelja, koji je sud prihvatio u cijelosti. Tome u prilog da ide i potpisana Suglasnost tužitelja od 21. veljače 2022. za prijenos zaplijenjenih sredstava, što upućuje da tužitelj nije imao namjeru predložiti sudu donošenje rješenja kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim te da je navedenu suglasnost potpisao 12 dana nakon što je izvršena pljenidba sa njegova računa. Zbog toga da tuženik nije počinio imovinsku štetu, jer da je tužitelj imao mogućnost podnošenja pravnog lijeka, ali koji nije koristio.

3.1. Nadalje, navodi da ovrhovoditelj može u zahtjevu za izravnu naplatu zatražiti naplatu zateznih kamata na trošak postupka i ako ista nije određena samom osnovom za plaćanje (presudom, rješenjem, nagodbom), odnosno naplatu zateznih kamata na novčanu tražbinu, sukladno odredbi članka 30. stavaka 2. i 5. OZ-a.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. S obzirom na vrijednost predmeta spora radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, a presuda kojom se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a sukladno članku 467. stavku 1. ZPP- a. Stoga žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopušten.

7. Ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje:

- da je presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 17. prosinca 2020. poslovni broj P-3893/2019 naloženo ovdje tužitelju naknaditi SC ABC troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn/331,81 eura u roku od 15 dana,

- da je tužitelj po citiranoj pravomoćnoj presudi, prije isteka paricijskog roka, platio dosuđene troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn/331,81 eura,

- da je iz e-mail komunikacije između punomoćnika tužitelja i punomoćnika KC razvidno da je punomoćnik tužitelja izvijestio punomoćnika KC da tužitelj ne duguje zakonske zatezne kamate na iznos od 2.500,00 kn, budući da je uplatio dužni iznos parničnog troška unutar paricijskog roka od 15 dana, niti je izrekom predmetne presude navedeno da SC pripadaju i zakonske zatezne kamate na iznos parničnog troška,

- da je tužena 22. veljače 2022. putem prisilne naplate ustegnula sa računa tužitelja iznos od 160,36 kuna/21,28 eura, i to iznos od 110,36 kn/14,65 eura na ime zakonskih zateznih kamata na parnični trošak, temeljem osnove za plaćanje - presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovnoga broja P-3893/2019 od 17. prosinca 2020. i iznos od 50,00 kuna/6,64 eura s osnove predujma za provedbu osnove za plaćanje, a sve temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu podnesenom od strane KC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odnosno njegovog punomoćnika Kristijana Lanče, odvjetnika u Opatiji, koji zahtjev je tuženica zaprimila 9. veljače 2022.,

- da je tužitelj u svom stranačkom iskazu naveo da je bio jako neugodno iznenađen kada su mu računi bili blokirani, jer da o tome nije ranije dobio nikakvu obavijest; na FINA-i da mu nisu dali na uvid nikakvu dokumentaciju, već mu je gospođa samo rekla iznos od 700,00 kuna, a on da je samo htio da se to okonča te joj je rekao neka ovaj iznos skine sa računa,

- da tuženik nije osporio navode tužitelja kako prije blokade njegovih (tužiteljevih) bankovnih računa nije dobio ikakvu obavijest tuženika, niti da je tuženik dostavio ikakav dokaz u spis da je u svemu postupao sukladno članku 209. OZ-a, a naročito sukladno stavku 5. navedenog članka prema kojem je zahtjev za izravnu naplatu trebao dostaviti i ovdje tužitelju (ovršeniku),

- da je tužitelju nedostavljanjem obavijesti/zahtjeva za izravnom naplatom uskraćeno pravo na ulaganje pravnog sredstva iz članka 210. OZ-a u kojem postupku bi mu bilo omogućeno, pred sudom, istaći sve navode koje i danas iznosi u ovom postupku,

- da u situaciji kao što je predmetna, gdje zakonske zatezne kamate nisu dosuđene pravomoćnom sudskom presudom na parnični trošak, one ne mogu ni početi teći prije isteka roka za dobrovoljno ispunjenje (paricijskog roka), iz kojih razloga nije bilo osnovane izvršiti tužitelju zapljenu iznosa od 110,36 kn/14,65 eura na ime zakonskih zateznih kamata na parnični trošak i daljnjih 50,00 kn/6,64 eura na ime predujma za provedbu osnove za plaćanje.

8. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da je tužena postupila protivno odredbi članka 209. stavak 5. OZ-a i na taj način uskratila tužitelju prava iz članka 210. OZ-a te mu počinila imovinsku štetu zapljenivši s njegova računa iznos od 21,28 eura/160,36 kn, kako to proizlazi iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje, a koji iznos tužitelj, da je imao mogućnost podnošenja pravnog lijeka, ne bi morao platiti, te da mu je učinjena i daljnja imovinska šteta u vidu potrebe za angažiranjem odvjetnika u izvansudskom postupku obraćanja tuženoj, i to za sastav prigovora/opomene pred pokretanje sudskog postupka po odvjetniku od 1. ožujka 2022. te za sastav dopisa odvjetnika od 15. ožujka 2022., svaki u iznosu od 41,47 EUR/312,50 kn, a koji iznos proizlazi iz Tbr. 32. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022).

8.1. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi pozivom na odredbu članka 154. stavak 2. i 155. ZPP-a, a primjenom Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).

9. Donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo.

10. Odredbom članka 30. stavak 2. OZ-a propisano da ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, sud će, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate. Navedena zakonska odredba predstavlja izuzetak od pravila da se ovrha određuje radi naplate tražbine određene u ovršnoj ispravi. Prema stavku 5. navedenog članka Agencija će postupiti sukladno članku 209. OZ-a ako je ovrhovoditelj zatražio naplatu zateznih kamata iz stavaka 2. i 4. OZ-a u zahtjevu za izravnu naplatu novčane tražbine.

11. Odredba članka 209. stavak 1. OZ-a, između ostalog, propisuje da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda koja glasi na ispunjenje određene novčane tražbine i koja ima potvrdu o ovršnosti provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu nepravomoćnog rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

12. Odredba članka 209. stavak 5. OZ-a propisuje da će Agencija primjerak zahtjeva sa svim podacima o ispravi na temelju koje se provodi izravna naplata otpremiti ovršeniku odmah po upisu osnove za plaćanje u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje.

13. Odredbom članka 210. stavak 1. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavka 5. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Nadalje, stavkom 4. navedenog članka propisano je da ovršenik može u posebnoj parnici ostvarivati svoje pravo na povrat tih sredstava, kao i pravo na naknadu štete, ako prijenos sredstava s računa ovršenika bude obavljen prije nego što sud dostavi rješenje kojim prihvaća prijedlog o odgodi ovrhe ili rješenje kojim proglašava pljenidbu i prijenos nedopuštenim sukladno odredbi članka 209. OZ-a.

14. Prema članku 1062. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23

- dalje ZOO) pravna osoba odgovara za štetu koju njezino tijelo prouzroči trećoj osobi u obavljanju i u vezi s obavljanjem svojih funkcija, a prema članku. 1046. citiranog zakona obična šteta je umanjenje nečije imovine.

15. Odlučujući je li u konkretnom slučaju tužena počinila tužitelju utuženu štetu, ocjena je ovoga suda da se nisu kumulativno ispunile pretpostavke za naknadu štete tužitelju. Naime, ovrhovoditelj je zatražio naplatu zateznih kamata sukladno članku 30. stavak 2. OZ-a, na za to propisanom obrascu (zahtjev za izravnu naplatu podvrgnut je zahtjevu za kontrolu formularne – obrazničke urednosti; njegov sadržaj i oblik uređen je Pravilnikom o obliku i sadržaju zahtjeva za izravnu naplatu), nakon čega je Agencija

- tužena postupila sukladno odredbama članka 30. stavak 5. i članka 209. OZ-a. Pri tome, okolnost da tužena ne bi postupila sukladno članku 209. stavak 5. OZ-a ne predstavlja štetnu radnju koja bi bila u uzročnoj vezi sa zapljenom računa tužitelja, budući da Agencija već zaprimanjem zahtjeva za izravnu naplatu postupa kao u povodu nepravomoćnog rješenja o ovrsi koje je dostavio sud (članak 209. stavak 1. OZ-a), a banka kojoj je Agencija naložila da provede zapljenu računa ovršenika dužna je bez odgode na način koji je uobičajen za obavještavanje imatelja računa o promjenama na računu obavijestiti ovršenika da su mu određena sredstva na računu zaplijenjena te da odgovarajuće podatke o tome može dobiti od Agencije (određene podružnice Agencije) (stavak 6. OZ-a). Nadalje, ako Agencija u roku od 60 dana od dana kad joj je dostavljena isprava iz stavka 1. navedenog članka ne primi rješenje suda o odgodi izdavanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava ili rješenje suda kojim se pljenidba i prijenos proglašava nedopuštenim na temelju ovršne isprave na temelju koje je ona zatražena, izdat će nalog bankama da obave prijenos sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja (članak 209. stavak 7. OZ-a).

16. Iskazom tužitelja utvrđeno je da je u podružnici Agencije saznao iznos terećenja, da je blokiran za iznos od nekih 700,00 kuna, da je djelatnici tužene rekao neka skine taj iznos sa računa ili je sam platio, ne sjeća se više, nakon čega mu je rečeno da će mu račun biti odblokiran.

17. Stoga, imajući u vidu sadržaj citirane odredbe članka 209. OZ-a, kao i postupanje samog tužitelja u podružnici Agencije – tužene dajući privolu za naplatu predmetnog iznosa sa njegovog računa, niti se koristio pravnim sredstvima i instrumentima zaštite kojima je dopušteno intervenirati u provedbi izravne naplate, ovaj sud ne nalazi da bi se u okolnostima konkretnog slučaja kumulativno ostvarile pretpostavke za naknadu štete tužitelju od strane tužene, a to je prvenstveno izostanak uzročne veze između postupanja tužene i štete za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala u utuženom iznosu, te je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

18. Tužena prvi puta uz žalbu dostavlja obavijest koja da je sukladno odredbi članka 209. stavak 5. OZ-a upućena tužitelju, pa kako se sukladno odredbi članka 352. stavak 1. ZPP-a u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, a što nije konkretan slučaj, ovaj sud o istom nije ovlašten odlučivati, a sve i da tome nije tako, navedeno nije od utjecaja za rješenje ove pravne stvari, a s obzirom na prethodno obrazloženje ovoga suda.

19. Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja u pobijanom djelu preinačena i na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

20. U preostalom dijelu (točka II. izreke) presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 22. prosinca 2025.

Sutkinja

Dubravka Butković Brljačić