REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl.br. Pn-40/2023-87

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja El-Stil d.o.o., Pula, Dukićeva ulica 5 OIB 07965402180, zastupan po punomoćniku Nenad Sladaković, odvjetnik iz Pule protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupan po punomoćniku Marino Matić, odvjetnik iz Rijeke, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 4. studenog 2025., u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, a objavljene dana 22. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 13.657,18 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 26.02.2021.do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos dosuđenog troška teče od donošenja odluke o trošku pa do isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine sve u roku od 15 dana.“

II Određuje se da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 25.03.2017. na cesti Pula-Vodnjan krivnjom osiguranika tuženika dogodila prometna nezgoda. Osiguranik tuženika da je upravljao osobnim automobilom, registarske oznake [registarska oznaka] koji je u to vrijeme bio osiguran kod tuženika policom obaveznog automobilskog osiguranja broj: 08102350765. Drugi učesnik prometne nezgode da je bio direktor tužitelja, ŠŽ koji je upravljao osobnim vozilom, registarske oznake [registarska oznaka] a koje vozilo je u trenutku prometne nezgode bilo u vlasništvu tužitelja. Tužitelj nadalje navodi da je na vozilu nastala totalna šteta. Ističe kako se tuženiku obratio van sudskim zahtjevom za naknade štete 03.08.2018. ali tuženik da je njegov zahtjev odbio kao neosnovan. U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj na ime naknade materijalne štete na vozilu potražuje iznos od 13.657,18 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 26.02.2021. do isplate te potražuje naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da se dana 25.03.2017. doista dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao direktor tužitelja ŠŽ upravljajući osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] a drugim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] da je upravljao njihov osiguranik sada pokojni OŽ. Tuženik ne osporava pasivnu legitimaciju te navodi da je u vrijeme štetnog događaja vozilo registarske oznake [registarska oznaka] sa tuženikom imao zaključenu policu obaveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj 8102350765. Međutim tuženik osporava da bi za nastanak prometne nezgode isključivo bio odgovoran njihov osiguranik. Tuženik smatra da je vozač vozila tužitelja suodgovoran za nastanak štetnog događaja jer je u trenutku prometne nezgode nije vozio prilagođenom brzinom, smatra da njegov doprinos ne može biti manji od 40%. Tuženik također osporava i visinu tužbenog zahtjeva te navodi kako nije sporno da je na vozilu nastupila totalna šteta, međutim smatra da tužitelj traži preveliki iznos štete imajući u vidu starost vozila iz 2007., vrijednost ostatka vozila pa predlaže da se njegov zahtjev odbije i da mu se naknadi trošak parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku pročitan je spis PP Pula, izvršen je uvid u djelomični preslik spisa Pn-246/18, pročitan je izvid štete Croatia osiguranja d.d., zahtjev za naknadu štete na strani 7 spisa, odgovor na taj zahtjev, prometne dozvole i osobne iskaznice, polica obaveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, izvršen je uvid u fotografije sličnog vozila kao i tužiteljev na strani 12 spisa, pročitan je zapisnik o očevidu, izvid štete, fotografije oštećenog vozila, pročitan je nalaz i mišljenje Centra za kriminalistička vještačenja Ivan Vučetić na strani 49 spisa izrađen u okviru postupka Pn-246/20, pročitan je spis ODO Pula, pročitan je iskaz svjedoka EŽ, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka inženjer prometa Srećko Hlišć, pročitan je izvan sudski nalaz koje je dostavio tuženik, izrađen po vještaku inženjer Perić, strana 112 spisa, izvršen je uvid u izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Pazinu, pročitana je usmena dopuna vještačkog nalaza inženjera Hlišć od 11.01.2022., pročitan je dopis Hrvatskih cesta na strani 250 spisa, pročitana je pisana dopuna nalaza inženjera Hlišća na strani 260 spisa, pročitan je iskaz zz tužitelja ŠŽ, pročitaj je dopis porezne uprave na strani 269 spisa, pročitana je usmena dopuna vještačenja inženjera Hlišć od 28.11.2023., pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije Galprom d.o.o., izvršen je uvid u obračun zateznih kamata.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5.Između parničnih stranaka nije sporno:

-da se dana 25.03.2017. oko 22,15 sati u naselju Pula, na raskrižju Puljske ceste i šeste dionice državne ceste D75 dogodila prometna nezgoda;

-da su u predmetnoj prometnoj nezgodi sudjelovali kao vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] osiguranik tuženika sada pokojni OŽ koji je preminuo na mjestu nezgode i vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao zakonski zastupnik tužitelja ŠŽ;

-da je u trenutku prometne nezgode vozilo registarske oznake [registarska oznaka] sa tuženikom imao zaključen ugovor o obaveznom osiguranju od automobilske odgovornosti broj police: [broj police] čime je pasivna legitimacija tuženika nesporna;

-da je na vozilu tužitelja registarske oznake [registarska oznaka] nastala totalna šteta;

-da je tuženik tijekom trajanja ovog postupka dana 12.02.2020. na ime naknade materijalne štete na vozilu tužitelja isplatio tužitelju iznos od 48.629,04 kune;

-da tuženik priznaje 50%-tnu suodgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja;

-da se raskrižje 6.dionice državne ceste D75 i Puljske ceste nalazi unutar naseljenog mjesta;

-da tužitelj predmetno vozilo nije popravio i još uvijek se nalazi u njegovom posjedu;

6.Između stranaka je sporna suodgovornost vozača osobnog vozila [registarska oznaka] tj. da li je on svojim ponašanjem u konkretnim okolnostima doprinio nastanku štetnog događaja. Sporna je visina materijalne štete na vozilu tužitelja kao i tijek zateznih kamata na takvu utuženu štetu.

7. U pravcu utvrđivanja načina nastanka i same dinamike prometne nezgode sud je proveo dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku inženjer prometa Srećko Hlišć. Osim osnovnog nalaza provedene su usmene i pisane dopune nalaza i mišljenja po istom vještaku.

8.Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka ing. Srećko Hlišć od 27.10.2020., strana 89 spisa sud je utvrdio:

-da je do sudara osobnih vozila tužitelja Š i osiguranika tuženika Š došlo na raskrižju 6.dionice državne ceste D75 i Puljske ceste koje raskrižje se nalazi unutar naseljenog mjesta;

-da se vozilo tužitelja kretalo državnom cestom D75, a vozilo osiguranika tuženika Puljskom cestom,

-da je do sudara došlo noću, da je vrijeme bilo vedro, a da na mjestu sudara nije bilo javne rasvjete;

-da je kolnik kojim se kretao tužitelj u vrijeme sudara bio asfaltni, ravan, dvosmjeran, širine 7,2 m, podijeljen punom linijom da je bio suh, da je raskrižje na kojem je došlo do sudara dijelom nepregledno i da ima T oblik,

-da je na kolniku državne ceste D75 ograničenje brzine kretanja u vrijeme događaja bilo 70 km/h, te da je na raskrižju/mjestu sudara ograničenje brzine bilo 50 km/h;

-da je kolnik kojim se kretao osiguranik tuženika dvosmjeran, podijeljen punom linijom , širine 5,8 m, te je po pravcu njegova kretanja ispred raskrižja sa državnom cestom D75 bio postavljen prometni znak obveznog zaustavljanja STOP;

-da je uvažavanjem međusobne podudarnosti oštećenja na oba vozila do sudara došlo udarom prednje više lijevog dijela vozila tužitelja i prednjeg dijela lijevog boka vozila osiguranika tuženika koje vozilo je presijecalo put vozilu tužitelja s desna 

u lijevo i nešto prema njemu pod kutom od 102,5 ;

-da se prema rasporedu tragova na kolniku kao i traga posmičnog struganja pneumatika vozila tužitelja sudar dogodio u prelasku vozila tužitelja s njegove desne na lijevu voznu traku državne ceste za smjer kretanja prema sjeveru, ulaskom u raskrižje s Puljskom cestom dok je vozilo osiguranika tuženika dolaskom od istoka Puljskom cestom skretanjem u lijevo sjeklo kolnik državne ceste prelazeći većom dužinom na lijevu stranu tj. za svoj smjer uključivanja u promet prema jugu, desnu voznu traku, a ostajući manjom dužinom vozila na desnoj voznoj traci državne ceste za oko 6,8 m u dubini raskrižja iz položaja prednjim dijelom pred rubom državne ceste;

-da je prema tragovima na licu mjesta, smjeru kretanja oba vozila prema utvrđenjima vještaka utvrđena brzina kojom se kretalo vozilo tužitelja kod sudara iznosila 92 km/h, a vozila osiguranika tuženika 21 km/h;

-da je vozač osobnog vozila osiguranika tuženika sa dolaskom iz smjera istoka Puljskom cestom do nepreglednog raskrižja državne ceste D75 koja uz obavezno zaustavljanje prema postavljenom znaku ima prednost prolaska, uključivao se u promet skretanjem u lijevo prema jugu od kuda je nailazilo osobno vozilo tužitelja. Vozač kojeg je na početku ulaska vozila osiguranika tuženika s desne strane na njegovu traku za smjer prema sjeveru reagirao skretanjem u lijevo, da bi u nastavku prelaskom vozila tužitelja na lijevu traku i ulaskom vozila osiguranika tuženika u lijevom skretanju većom dužinom na lijevo, to jest za svoj smjer uključivanja u promet desnu voznu traku, a ostavljajući manjom dužinom na desnoj voznoj traci državne ceste svoj automobil, došlo je do sudara prednjeg djela vozila tužitelja s prednjim djelom lijevog boka vozila osiguranika tuženika.

9. Brzina vozila tužitelja kod sudara je iznosila oko 92 km/h, a vozilo osiguranika tuženika oko 21 km/h. Sud nije mogao utvrditi dinamiku kretanja vozila prije sudara jer za to nema materijalnih tragova. Međutim vozač vozila tužitelja je na nailazak vozila osiguranika tuženika s desne strane poduzeo radnju skretanjem u lijevo, a prema mišljenju suda očekivano ponašanje prosječnog vozača vozila osiguranika tuženika je da pred uključivanje u promet je mogao zastati pred kolnikom državne ceste na udaljenosti od oko 6,8 metara ispred mjesta sudara, tako da je mogao obaviti provjeru nailaska vozila sa svoje lijeve strane pored ogradnog zida.

10. Sud je isto tako utvrdio da je vozač vozila tužitelja mogao reagirati skretanjem u lijevo na oko 35.8 m ispred mjesta sudara ili oko 1.4 sekunde prije sudara u kojem je trenutku vozilo osiguranika tuženika mogao biti uspravno u položaju započetog ulaska na desnu voznu traku državne ceste udaljen za oko 5,7 metara ispred mjesta sudara pri brzini kretanja od oko 8 km/h.

Tog trenutka vozač vozila tužitelja da nije skrenuo u lijevo u putanju vozila osiguranika tuženika on bi mogao izbjeći nesreću snažnim kočenjem duž svoje desne vozne trake da se kretao brzinama do 67 km/h, dakle, za sve brzine ispod znakom označenih 70 km/h, dok bi uz skretanje u lijevo na lijevu traku brzina izbjegavanja bila manja i ovisila bi o tome da li bi i gdje stalo vozilo osiguranika tuženika.

11. Nadalje, sud je utvrdio da je vozač vozila osiguranika tuženika za dostizanje sudarne brzine mogao krenuti prema mjestu sudara bržim ubrzavanjem od oko 2,5 m/s2, vremenski oko 2,3 sekunde prije sudara, a u trenutku kada je kretao vozilo tužitelja bi bilo oko 58,7 metara ispred mjesta sudara.

Tog trenutka vozilo tužitelja bi se sigurno nalazilo u dosegu preglednosti pored ogradnog zida, pa da je vozač vozila osiguranika tuženika sačekao njegov prolazak do nesreće ne bi došlo jer se prije dolaska vozila tužitelja nije mogao stići uključiti u promet u suprotan smjer.

12.Na pisani nalaz i mišljenje vještaka tuženik je višekratno iznosio primjedbe koje je argumentirao pozivajući se na pisane nalaze i mišljenja Centra za kriminalistika vještačenja KŽ izrađen za potrebe parničnog predmeta ovoga suda pod brojem Pn-246/2018 ,te izvansudski nalaz vještaka Tomislava Perića kojega je sam angažirao.

Sud je radi rasprave o izjavljenim prigovorima proveo pisanu i dvije usmene dopune prometno tehničkog vještačenja ing.Srećko Hlišć.

Prigovori tuženika na nalaz i mišljenje vještaka ing.Hlišća nisu osnovani. Vještak je u svojim usmenim i pisanim dopunama logično, argumentirano i na temelju objektivnih dokaza koji su priloženi spisu objasnio cjelokupno dinamiku predmetne prometne nezgode. Tuženik je usprkos tome inzistirao kod svojih prigovora te je predložio provođenje dokaza novim prometnim vještačenjem. Sud taj prijedlog nije usvojio.

13.Nalaz i mišljenje vještaka ing.Hlišća kao i njegove pisane i usmene dopune su prema mišljenju suda jasne, potpune u skladu same sa sobom i ostalim provedenim dokazima. U nalazu nema proturječnosti ili nedostatak na koje u svojim primjedbama ukazuje tuženik, a tuženik svojim prigovorima nije kod suda izazvao postojanje osnovane sumnje u pravilnost danog mišljenja. Stoga sud smatra da je provedeno vještačenje valjana činjenična podloga na temelju koje meritorno može odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

14.Cijeneći izračune vještaka iz danog nalaza sud smatra da su oba učesnika doprinijela nastanku ove prometne nezgode. Osiguranik tuženika jest povrijedio prometno pravilo obveznog zaustavljanja prije uključivanja na prometnicu koja ima prednost (čl.57 Zakona o sigurnosti prometa na cestama) te se unatoč jasno postavljenom prometnom znaku „STOP“ uključio na kolnik državne ceste kojom se u isto vrijeme kretao tužitelj čime je doprinio nastanku štetnog događaja. Da se osiguranik tuženika suzdržao od uključivanja u promet i da je propustio vozilo tužitelja koje se kretalo glavnom prometnicom do nezgode ne bi došlo.

Nasuprot tome, tužitelj je grubo povrijedio čl.53.st.1. ZOSPC prekoračenjem brzine jer je na mjestu sudara ograničenje brzine iznosilo 50 km/h (raskrižje u kojem je došlo do sudara je prema podacima Hrvatskih cesta na str.250 spisa unutar naseljenog mjesta), a on se kretao brzinom od 92 km/h, što je 42 km/h više od dopuštene. Tužitelj je imao mogućnost izbjegavanja sudara snažnim kočenjem da je vozio brzinom od 67 km/h ili sporije.

Cijeneći ponašanje oba sudionika prometne nezgode u konkretnim okolnostima, povrede prometnih pravila koje padaju na teret svakoga od njih, sud smatra da je doprinos učesnika 50%-50% te je tuženikov prigovor podijeljene odgovornosti u tom omjeru ocijenio osnovanim sukladno čl.1072.st.2. ZOO-a.

15.Između stranaka je sporna i visina štete. Visinu štete sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka ing.Hlišća. U konkretnom slučaju radi se o tzv. totalnoj šteti pri čemu je vrijednost vozila u vrijeme sudara iznosila 126.640,00 kn, vrijednost ostataka (spašenih djelova) 25.330,00 kn, što bi značilo da zadržavanjem ostataka vozila šteta iznosi 101.310,00 kn.

16.Obzirom da je vlasnik vozila trgovačko društvo, da je prilikom kupnje vozila iskorišten pretporez (odbijen je PDV) sud je radi utvrđenja visine štete proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i ekonomiju dipl.oec.RŽ – Galprom d.o.o.. Na izrađeni nalaz stranke nisu imale primjedbi te su ga u cijelosti prihvatile.

Kako bi se utvrdila stvarna šteta potrebno je raspraviti elemente važne za oporezivanje PDV-om. Tužitelj je vozilo nabavio u ožujku 2007.g., tužitelj posluje u sustavu PDV-a, prilikom kupnje vozila korišten je pretporez, u vrijeme nezgode vozilo je bilo staro 10 godina, tužitelj je vozilo amortizirao po stopi od 40%, knjigovodstvena vrijednost vozila iznosi 0,00 eur.

Prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost prodaja dugotrajne materijalne imovine predstavlja oporezivu transakciju za poreznog obveznika koji je upisan u sustav oporezivanja PDV-om osim osobnih automobila kojima tretman prodaje ovisi o ulaznom računu na kojem je PDV obračunat, o razdoblju u kojem je osobni automobil nabavljen odnosno da li je porezni obveznik po istom imao pravo na odbitak pretporeza.

Sukladno odredbi čl.41 Pravilnika o PDV proizlazi da osnovica PDV prema čl.33 Zakona o PDV je naknada za isporučena dobra ili obavljene usluge uključujući iznose subvencija koje su izravno povezani s ciljem isporuke dobara i usluga. U naknadu ne ulaze iznosi primljeni od osiguravajućih društava s osnova naknade štete niti iznosi primljeni za otklanjanje štete nastale prirodnim nepogodama i iznosi primljeni za uništena ili otuđena dobra sve do visine štete utvrđene očevidnikom nadležnog tijela (čl.41.st.7) obzirom da za isto nema isporuke ni dobara niti usluga uslijed čega nema ni temelja za obračun PDV-a.

Prema toč.15.42 Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja kojeg je tužitelj obveznik propisano je da se prihodi ili rashod od prestanka priznavanja pojedine materijalne imovine (prodaja, uništenje, otuđenje i dr.) utvrđuje tako da se od neto zaračunatog iznosa oduzme knjigovodstvena vrijednost ove imovine (ili fer vrijednost u slučaju zamjene). Ovaj prihod ili rashod priznaje se kao ostali prihodi ili rashodi po neto principu.

To znači da pri prestanku priznavanja materijalne imovine radi prodaje, uništenja ili otuđenja, svaki je poduzetnik dužan u financijskim izvještajima prikazati transakciju prodaje dugotrajne materijalne imovine pa tako i osobnih automobila po neto principu na poziciji prihoda ili rashoda.

17.Imajući u vidu navedeno, povezano sa utvrđenjima vještaka prometne struke o vrijednosti vozila uz zadržavanje ostatka vozila sud je utvrdio da tužitelju pripada naknada štete za vozilo bez poreza na dodanu vrijednost sukladno čl.41.st.7 Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

Slijedom navedenog utvrđenu vrijednost vozila od 81.048,00 kn treba umanjiti za nesporno plaćenu naknadu u iznosu od 48.629,04 kn koja razlika daje iznos štete koja tužitelju pripada i iznosi 32.418,96 kn ili 4.302,74 eura.

18.Cijeneći visinu totalne štete od 81.048,00 kn, omjer suodgovornosti tužitelja od 50% te činjenicu da je tuženik tijekom postupka platio i više od 50% utvrđene štete (nesporno plaćeno 48.629,04 kn) proizlazi da je tuženik ispunio obvezu plaćanja obeštećenja materijalne štete na vozilu slijedom čega je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen u cijelosti.

19.U preostalom dijelu za iznos od 9.354,44 eura sud je iz ranije opisanih razloga zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

20.Cijeneći činjenicu da je doprinos učesnika prometne nezgode 50%-50%, da je tuženik tijekom trajanja postupka isplatio tužitelju i više od iznosa 50% pripadajuće štete, sud je sukladno čl.154.st.4 ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U Puli, 22. prosinac 2025.

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku